Search

Prema rezultatima prikazanim u rastućemu broju empirijskih istraživanja, u promijenjenim okolnostima briga za korporativno ponašanje evidentna je kod širega spektra zainteresnih grupa − uključujući zaposlene, konzumente, lokalnu zajednicu i predstavnike javnoga sektora. Takav stav mijenja tradicionalni pristup tvrtki u kreiranju vrijednosti temeljenih na vlastitim interesima, interesima vlasnika i izvršnih menadžera. Cilj je ovoga rada analizirati promjene u strategijskome menadžmentu sa usredotočenjem na svrhu tvrtke, koncept koji se i u teoriji i praksi često shvaća kao apstraktni konstrukt. U cilju boljega kontekstualnog i konceptualnog razumijevanja novih pristupa u vođenju poslovnih organizacije, u radu je obuhvaćen relativno duži vremenski period: od Alfreda Marshalla do danas − u interakciji makro i mikroaspekata ekonomskih kretanja., According to the results shown in the growing number of empirical researches, within the context of changed circumstances, the concern for corporate behaviour is evident in a wider range of interest groups - including employees, consumers, and the local community and public sector representati - ves. Such an attitude changes the traditional approach of companies in creating values based on their interests, the interests of their owners and executives. Paper aims to analyse changes in strategic management focusing on a company’s purpose, a concept that is usually considered as abstract in theory and practice. To provide a better contextual and conceptual understanding of new approaches in the management of business organizations, the paper covers a relatively long period: from Alfred Marshall until today - in the interaction of macro and micro aspects of economic trends.

We combine variables from the Theory of Planned Behaviour with additional personality trait and contextual variables to explain entrepreneurial intentions of 1, 200 students of economics and business in four South-East European countries: Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia and Serbia. Among these four countries, entrepreneurial intentions are highest in Macedonia. This can be explained by perceptions such as personal attitude towards entrepreneurship and perceived behavioural control, which positively affect entrepreneurial intentions and which are found to be higher on average in Macedonia. Another striking finding is the lack of explanatory power of the contextual variables (in particular perceived barriers for entrepreneurship) in these countries which are known for their poor business climate. The present study indicates that although young people in these four transition countries hold a positive attitude towards entrepreneurship, they don’t show a clear entrepreneurial intent.

Turistički razvoj suštinski je povezan s educiranošću i formalnim edukacijskim sustavom. Da bi se ostvarila tješnja suradnja turističkog i edukacijskog sustava potreban je takav menadžment koji će moći povezati ova dva sustava. U takvom kontekstu rad razrađuje strategijske edukacijske ciljeve u kontekstu pripremljenosti za turistički razvoj na način da odgovara na klasična pitanja ekonomske organizacije: što, kako i za koga educirati u turizmu. Da bi se edukacijski sustav pripremio (prilagodio) potrebama turističkog razvoja s pozicije menadžmenta u edukaciji potrebno je izvršiti dvije temeljne vrste planiranja: 1. STRATEGIJSKO PLANIRANJE podrazumijeva planiranje kroz formiranje turističkog identiteta i njemu sukladnog edukacijskog identiteta odnosno strateškog planiranja formalne turističke edukacije (profesija i njihovih razina s obzirom na broj i strukturu) te definiranja željene kvalitete edukacijskih ishoda. Mogućnosti turističkog identiteta izražavaju se kao promišljanja osnovnih oblika turizma kao što su: a) Zimski (primjerice ski turizam), ljetni (primjerice kupališni turizam), sezonski i cjelogodišnji turizam (primjerice kongresni turizam) ; b) Posebni oblici turizma (turizam na seljačkim gospodarstvima ; konjički turizam ; lovni turizam ; ribolovni turizam ; odmorišni turizam ; sportsko- rekreacijski turizam ; zdravstveni turizam ; kulturni turizam ; eno-gastronomski turizam ; avanturistički turizam ; edukacijski turizam ; vjerski turizam ; nostalgični turizam ; zavičajni turizam ; pješački turizam na turističkim cestama, putovima i stazama ; turizam posebnih interesa i ostali specifični oblici turizma) ; c) Turizam kao ugostiteljska ponuda koja se ostvaruje s obzirom na ugostiteljsko-turističke objekte (hotel, motel, kamp, bungalov, gostionica, prenoćište, planinarski dom, privatni smještaj i slično) te ostale ugostiteljsko-turističke sadržaje. Sukladno promišljanjima navedenih turističkih sadržaja i turističkog identiteta provodi se djelotvorna edukacija koja je s praksom povezana. 2. OPERATIVNO PLANIRANJE odnosi se na definiranje konkretnih operativnih obrazovnih ishoda na razini svake obrazovne institucije, odnosno potrebnih znanja i vještina, ali i konkretnih vrijednosti, stavova i navika, koje trebaju imati turistički djelatnici u kontekstu turističkog razvoja. Potrebna znanja su činjenična, proceduralna, znanstveno-heuristička te vještine snalaženja i efikasne upotrebe informacija. Operativno definiranje vrijednosti, stavova, navika za turistički razvoj podrazumijeva odgoj vrijednosti kao što su: ljubaznost, discipliniranost, marljivost, strpljivost, urednost, štedljivost, poštenje, poduzetnost, urgentnost, inicijativnost, učinkovitost - svojstva koja trebaju karakterizirati turističke djelatnike. Navedena operativna prilagodba također podrazumijeva uvođenje menadžmenta ljudskih resursa u svaku edukacijsku ustanovu. Za turistički razvoj trebalo bi se prilagođavati upravo na edukacijskom području (obrazovanjem i odgojem) i to na način da se prvo definira turistička strategija, te se nakon toga poveže sa edukacijom koja će biti u funkciji ostvarivanja planiranog turističkog razvoja.

Prikaz zbornika Prve znanstveno-stručna konferencija “Razvoj kompetentnih ljudskih resursa za potrebe turizma u zemljama regiona jugoistočne Europe”