Search

Identitet je imaginacija i predodžba o tome tko smo i što smo. Pojmom kulturni identitet opisuje se autentičnost i jedinstvenost neke kulture, a na temelju kulturnih se osobitosti i vrijednosti određuje neka društvena zajednica odnosno utvrđuje pripadnost pojedinca ili društvene skupine određenoj kulturi. “Poznavati neku kulturu i njezin identitet”, ističe D. Oraić Tolić (2003: 453), “znači znati se služiti rječnikom njezinih kulturnih termina, prepoznavati nevidljive konotacije i narativne modele, znati slušati i pričati priče svojstvene nekom jeziku i kulturi, riječju – vladati imaginarijem njezinih stereotipa”. Leksikon hrvatskih tradicija (2002) Joanne Rapacke, izvorno objavljen na poljskome jeziku 1997. godine, obuhvaća 64 natuknice kojima “opisuje i objašnjava genezu najznačajnijih mitotvornih fenomena i simbola hrvatske povijesti, kulture i književnosti, onih fenomena koji su ispunjavali integracijsku i identifikacijsku funkciju u hrvatskoj etničkoj i nacionalnoj zajednici” (Fališevac 2002: 249). Promatrajući tradiciju kao “prenošenje znanja, spoznaja, vjerovanja, legendi, običaja, kulturnih vrijednosti itd. s naraštaja na naraštaj u zajednici, bilo usmenom ili pismenom predajom, odgojem i dr.; stalan i kreativan proces reinterpretacije kulturnoga nasljeđa” (VRHSJ 2015: 1567), u radu se raščlanjuju sastavnice hrvatskoga nacionalnog identiteta i konceptualne metafore ključne u njegovu razumijevanju, zastupljene u Leksikonu hrvatskih tradicija Joanne Rapacke., Identity is imagination and perception of who we are and what we are. The term ‘cultural identity’ describes authenticity and uniqueness of a certain culture, and, on the basis of cultural characteristics and values, a certain social community is defined, i.e. they determine affiliation of an individual or a social group to a certain culture. Cultural identity can be based on elements of spiritual and material cultural heritage as well as traditional culture. D. Oraić Tolić (2003: 453) points out that “to have knowledge of a certain culture and its identity means to know how to use a dictionary of its cultural phrases, to recognise invisible connotations and narrative models, to know how to tell and listen to stories specific for a certain language and culture, in other words – to master imagery of its stereotypes”. Leksykon tradycji chorwackich (Lexicon of Croatian Traditions) (2002) by Joanna Rapacka, originally published in the Polish language in 1997, contains 64 entries that “describe and explain the genesis of the most significant mythmaking phenomena and symbols of Croatian history, culture, and literature, the phenomena that performed an integrational and identificational function in the Croatian ethnic and national community” (Fališevac 2002: 249). Observing tradition as “a transfer of knowledge, cognition, beliefs, legends, customs, cultural values, etc. from generation to generation either through oral or written tradition; a constant and creative process of reinterpretation of cultural heritage” (VRHSJ 2015: 1567), the paper analyses thematically and conceptually the components of Croatian national identity represented in Leksykon tradycji chorwackich (Lexicon of Croatian Traditions), as well as the conceptual metaphors important for understanding Croatian identity.

Pjesnik, esejist, prevoditelj Tin Ujević (1891 – 1955) stvara bogat pluralan i polifon poetski opus. Sadržajno širok tematsko-motivski raspon i jezično obilje gramatičke oblikotvornosti (Peti 1980/81: 226) jedna su od obilježja Ujevićeva pjesništva koje nastaje u okviru različitih stilova od parnasovstva i simbolizma, u prvoj fazi stvaranja (Lelek sebra, 1920, Kolajna, 1926) do ekspresionizma, simultanizma, kubizma, futurizma i nadrealiazma u kasnijim fazama stvaranja (Auto na korzu, 1932, Ojađeno zvono, 1933, Žedan kamen na studencu, 1955) (Stamać 2004: 77). U ovome se radu usredotočuje na leksičku sastavnicu njegova opusa. Poetski se opus Tina Ujevića raščlanjuje u okviru kvantitativne lingvistike. Rječnička se složenost utvrđuje na osnovi leksičke raznolikosti i leksičke gustoće. Osobitost jezika i stila tumači se na temelju zastupljenosti pojedinih vrsta i oblika riječi. Na primjeru najzastupljenijih leksema utvrđuje se njihovo značenje u Tinovu poetskom stvaralaštvu. Zastupljenost pojedinih leksema povezuje se s temeljnim motivima njegova stvaralaštva te čini okvir za interpretaciju značenjske složenosti i višeslojnosti njegova poetskoga diskursa.

Udžbenik je osnovno nastavno i odgojno-obrazovno sredstvo u nastavi. Sadržaj udžbenika usklađen je s ciljevima različitih odgojno-obrazovnih područja te znanstvenim, pedagoško-psihološkim, didaktičko-metodičkim, etičkim, jezičnim, likovno-grafičkim i tehničkim zahtjevima propisanima Udžbeničkim standardom. Udžbenici namijenjeni hrvatskoj nastavi u inozemstvu udovoljavaju i posebnim zahtjevima te je u njima naglasak na promicanju hrvatskih nacionalnih i kulturnih vrijednosti. Prema Kurikulumu hrvatske nastave u inozemstvu: „Učenje hrvatskoga jezika kao istovremeno učenje hrvatske kulture značajna je odrednica koncepta hrvatske nastave u inozemstvu“ (MZOŠ 2003: 1). U integrativnome kurikulu uz hrvatski jezik i književnost nastava uključuje stjecanje znanja o hrvatskoj kulturi u širem smislu: povijesnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini, svakodnevnome životu, gospodarstvu, politici, vrijednosnim stavovima stanovnika Republike Hrvatske te su očekivana odgojno-obrazovna postignuća recepcija, razumijevanje i izgradnja hrvatskoga nacionalnog identiteta. „Smisao je hrvatske nastave u inozemstvu očuvanje hrvatskoga nacionalnog identiteta u njezinim polaznicima – učenicima osnovnih i srednjih škola te učvršćivanje hrvatskoga identiteta u njihovim roditeljima i rodbini koji imaju veze s tom nastavom i ostalim oblicima zajedništva i povezanosti ljudi hrvatskoga podrijetla u zemlji njihova boravka“ (Bežen 2012: 141). U ovome se radu raščlanjuju tematski i konceptualno udžbenici namijenjeni hrvatskoj nastavi u inozemstvu te u njima predstavljen institucionalizirani kulturni model koji se promiče u oblikovanju hrvatskoga nacionalnog identiteta. Građu čine udžbenici Domovina na dlanu (2014) namijenjeni nastavi 1. – 3. razine hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu. Promicanjem predstavljenih vrijednosti/koncepata želi se utjecati na oblikovanje nacionalnoga identiteta učenika i probuditi osjećaj pripadnosti hrvatskoj kulturi. Raščlambom identitetske sastavnice udžbenika, odnosno identitetskih obilježja u slikama domovine, obitelji, vjerskoga i društvenoga života, povijesne, kulturne i prirodne baštine izdvaja se u udžbenicima predstavljena određena u pojedinim segmentima idealizirana autopredodžba o vlastitome identitetu.

U ovome se radu na primjeru konstrukcija s akuzativom, lokativom i instrumentalom istražuju odstupanja od morfosintaktičke norme hrvatskoga standardnog jezika. Kao i u većini slavenskih jezika (Cienki 1989, Nedashkivska 2001, Nikitina 2010) i u hrvatskome se određene semantičke skupine glagola povezuju s alternacijama prijedložno-padežnih izraza kojima se izražava cilj ili mjesto. Određene se semantičke skupine glagola, poput glagola smještanja u prostor, glagola pomicanja i stavljanja, stvaranja i preoblike prema propisanoj morfosintaktičkoj normi u hrvatskome standardnom jeziku prototipno javljaju s prijedložno-padežnim izrazima u akuzativu. Međutim govornici hrvatskoga jezika vrlo često umjesto akuzativa uz te glagole rabe lokativ ili instrumental (Šarić 2007). U radu se istražuju konstrukcije koje uključuju različite semantičke skupine glagola s prijedložno-padežnim izrazima u akuzativu, lokativu i instrumentalu. Rezultati istraživanja ukazuju na to da se odstupanja od morfosintaktičke norme, odnosno odabir glagola i glagolskoga oblika te prijedložno-padežnoga izraza u akuzativu, lokativu ili instrumentalu mogu tumačiti različitim čimbenicima te percepcijom određene situacije, odnosno različitim konceptualizacijama.

Određena kao stalna, nepromjenjiva i nasljedna, prezimena nose značajke povijesno-geografskoga identiteta. Nastaju od različitih vrsta riječi i na različitim dijalektnim odnosno zavičajnim idiomima pa njihova gramatička i leksička obilježja pokazuju određene specifičnosti u odnosu na standardnojezičnu normu. Opis morfoloških i morfosintaktičkih obilježja prezimena u jezičnim se priručnicima navodi najčešće kada je riječ o stranim prezimenima, pitanju sklonidbe ženskih prezimena na -a, pisanju i sklonidbi dvostrukih prezimena. Nerijetko hrvatska prezimena odnosno njihovi sklonidbeni uzorci predstavljaju problem govornicima hrvatskoga jezika. U ovome se radu raščlanjuju prezimena zadarskoga područja, tj. Zadarske županije, navode njihovi sklonidbeni uzorci i specifičnosti u odnosu na standardnojezičnu normu te se pokušava utvrditi imaju li govornici hrvatskoga jezika poteškoća s određenjem njihovih sklonidbenih uzoraka. Početna je pretpostavka istraživanja da su, s obzirom na geografski razmještaj, odnosno na njihovu zastupljenost određena prezimena izvornim govornicima hrvatskoga jezika bliža i poznata stoga pri njihovoj sklonidbi manje odstupaju od norme nego pri sklonidbi manje zastupljenih odnosno uže rasprostranjenih prezimena.

Uz poetiku Vesne Parun (1922. – 2010.) od samoga početka njezina pjesničkog stvaralaštva vezuju se leksičko bogatstvo i izražajna osebujnost. U ovome se radu u raščlambi dijela njezina pjesničkog opusa usredotočuje na leksičku sastavnicu. Određuju se i raščlanjuju leksička složenost, raznolikost i gustoća na primjeru zbirke Sonetni vijenci (1991.) te se zastupljenost pojedinih leksema povezuje s temeljnim motivima njezina stvaralaštva. Zastupljenost pojedinih vrsta i oblika riječi promatra se u okviru osobitosti jezika i stila autorice te književnoumjetničkoga stila. Proučavaju se proširenja značenja pojedinih leksema te značenjski odnosi među leksemima.

Adverbijalu kao kategoriji u opisima hrvatskoga jezika u jezičnim priručnicima nije posvećena pozornost kao ostalim rečeničnim članovima. Tako je adverbijal u većini naših gramatičkih priručnika opisan na svega nekoliko stranica. Kao ni ostale skupine adverbijala ni prostorni adverbijal nije tema većega broja radova iako su prijedložno-padežni, padežni i priložni izrazi kojima se opisuju prostorni odnosi bili tema radova u kroatističkoj i široj jezikoslovnoj literaturi. Stoga se ovim radom nastoji postaviti prostorni adverbijal u širi teorijski okvir istraživanja te ponuditi monografski prikaz te kategorije. Polazeći od teorijskih postavki kognitivne lingvistike doktorski se rad bavi prostornim adverbijalom u strukturi jednostavne rečenice. Adverbijal je složena kategorija s velikim brojem rubnih primjera, više ili manje udaljenih od središnjega značenja fakultativnoga rečeničnog člana uvrštenoga isključivo po semantičkome kriteriju, kojemu mjesto u rečenici otvara predikat i čijim izostavljanjem rečenica ostaje ovjerena. Stoga se u radu nastoji ukazati na širinu kategorije prostornoga adverbijala i različitost njegovih uloga unutar jednostavne rečenice te važnost njegove uloge u gradnji značenja jednostavne rečenice. Ciljevi su istraživanja proširiti određenje prostornoga adverbijala čije razumijevanje i raščlamba uključuju širi kontekst i naše znanje o svijetu, odrediti podskupine prostornoga adverbijala te opisati sintaktička i semantička obilježja pojedine skupine s naglaskom na različita proširenja značenja unutar svake pojedine skupine. Unutar kategorije prostornoga adverbijala potrebno je razlikovati različite vrste adverbijala koji imaju manje ili više različita sintaktička/gramatička i semantička/značenjska obilježja te je više pravilo nego iznimka da isti adverbijali u različitim rečenicama imaju različite interpretacije i pripadaju različitim vrstama. U radu se daje kratak pregled teorijskih pristupa adverbijalu, posebice prostornomu adverbijalu kako bi se ukazalo na probleme u njegovu određenju, odnosno mjestu unutar jednostavne rečenice, iznose se temeljne teorijske postavke na kojima se temelji opis adverbijala. Zatim se adverbijali analiziraju kao dio dinamičnih i statičnih scenarija (shema) u kojima su obvezne dopune, odnosno imaju ulogu sudionika u događaju te se analizira njegova uloga pozadinskoga okvira. Prikazuju se osobitosti pojedinoga prijedložno-padežnoga adverbijala u odnosu na njegov položaj u rečenici, veću ili manju mogućnost kontekstualizacije, različita proširenja značenja, povezanost s određenom semantičkom skupinom glagola, (ne)mogućnost kombiniranja s različitim pefigiranim glagolima. Razmatraju se složeni koncepti poput uzročnosti, dopusnosti, uvjeta te proširenja značenja prostornih adverbijala u te domene. U zaključku se iznose i neka pitanja koja nadilaze okvire ovoga rada kao teme mogućih daljnjih istraživanja koja uključuju proces gramatikalizacije te pitanja adverbijala i subordiniranih rečenica. Little attention has been given to an adverbial as a category in the linguistic handbooks describing Croatian language when compared with other parts of a sentence. As a result, most of them dedicate merely several pages to this category. Spatial adverbial, similarly to other adverbial types, has not been the subject of a larger number of studies even though the prepositional phrases, nominal phrases and adverb expressions, which describe spatial relations, have been the subject of studies in Croatistics and wider linguistic literature. Therefore, this paper aims to place spatial adverbial within a larger theoretical framework of the research and to offer a monograph outline of the category. Starting from theoretical postulates of cognitive linguistics, this doctoral dissertation deals with spatial adverbial within the structure of a simple sentence. Adverbial is a complex category with a large number of fringe examples which are more or less apart from core meaning of this facultative syntactic element, whose placement in a sentence is created by the predicate, and which is inserted purely according to the semantic criterion, so that its omission does not affect the authenticity of the sentence. Therefore, this dissertation attempts to emphasize the range of the spatial adverbial category and the diversity of its roles within a simple sentence, as well as the importance of its role in building up the meaning of a simple sentence. The goals of the study are: expanding the definition of spatial adverbial, the understanding and analysis of which involve a wider context and our knowledge of the world, determining spatial adverbial subcategories and describing the syntactic and semantic characteristics of a certain group with emphasis on various extensions of the meaning within each category. Within the spatial adverbial category it is necessary to distinguish different kinds of adverbials which differentiate more or less in syntactic/grammatical and semantic/meaning characteristics, making it a rule rather than an exception for the same adverbial to be interpreted and categorized differently in different sentences. This dissertation gives a short overview of theoretical approaches to adverbials, particularly to spatial adverbial so as to determine the problems of its definition and the placement in a simple sentence. It also outlines the basic theoretical statements on which the description of adverbials is based. Furthermore, adverbials are being analysed as a part of dynamic and static scenarios (schemes) in which additional explanations are recquired because they function as participants of an occurence whose background framework is being analysed. The particularities of individual prepositional phrases as adverbials are shown in relation to their placement in a sentence, to the possibility of contextualization to lesser or greater degree, different meaning extensions, connection to certain semantic verb groups, the (im)possibility of prefix verbs. Complex concepts such as causality, permission and condition are also being discussed, as well as the meaning expansions of spatial adverbials into those domains. The conclusion of the study brings up certain questions which exceed the framework of this dissertation and could be a subject to possible further studies about the process of grammaticalization, adverbials and subordinate clauses. Literature and used sources are listed at the end of the work.

U ovome se radu raščlanjuju toponimi tj. ojkonimi (pluralia tantum) zadarskoga područja, odnosno Zadarske županije. Istražuje se kako su ti ojkonimi obrađeni u različitim jezičnim priručnicima, ispituje se koliko govornici hrvatskoga jezika (kojima su ti ojkonimi prostorno bliski) imaju poteškoća s određenjem gramatičkih kategorija roda, broja i sklonidbene vrste/paradigme te koji su tomu razlozi. Iako je o tim ojkonimima i njihovim osobitostima u jezikoslovnoj literaturi objavljen velik broj radova u kojima se ukazalo na njihove posebnosti te ne uvijek točan opis u priručnoj literaturi, upitnik o njihovim morfološkim obilježjima/kategorijama proveden među studentima, pokazuje da i dalje ima nesigurnosti i nejasnoća u njihovoj uporabi.

Uz poetiku Vesne Parun od samoga početka njezina pjesničkoga stvaralaštva vezuje se leksičko bogatstvo i izražajna osebujnost. U lingvostilističkoj raščlambi dijela autoričina poetskoga opusa u ovome se radu usredotočuje na leksičku sastavnicu. Određuje se i tematizira rječnička složenost, leksička raznolikost i gustoća te se zastupljenost pojedinih leksema povezuje s temeljnim tematskim okvirima njezina stvaralaštva. Zastupljenost pojedinih vrsta i oblika riječi promatra se u okviru osobitosti jezika i stila autorice te književnoumjetničkoga stila. Proučavaju se ekstenzije značenja pojedinih leksema te značenjski odnosi među leksemima. Stilogena se funkcija leksema raščlanjuje na leksikostilističkoj, morfostilističkoj i semantostilističkoj razini.

Osim u Republici Hrvatskoj, hrvatski se jezik studira i na inozemnim sveučilištima. Jedan dio tih studenata hrvatskoga jezika dolazi i na hrvatska sveučilišta u okviru međunarodnih programa razmjene. Ovaj se rad bavi analizom dnevničkih zapisa nastalih tijekom njihova jednosemestralnog/šestomjesečnog boravka na Sveučilištu u Zadru. Svi su studenti treće godine preddiplomskoga studija hrvatskoga jezika, a materinski su im jezici različiti (engleski, turski, češki, poljski i slovački). Pri analizi se utvrđuju prijenosna i razvojna odstupanja na pravopisnoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Budući da su materinski jezici studenata različiti, u radu se neće detaljnije govoriti o prijenosnim odstupanjima koja nastaju pod utjecajem materinskoga jezika. Uz to, prijenosna su odstupanja zastupljenija na početnim razinama učenja jezika, a kasnije prevladavaju razvojna odstupanja. Rad će se stoga baviti raščlambom razvojnih odstupanja koja su sastavni dio procesa učenja. Uvažavajući individualne čimbenike koji utječu na ovladavanje inojezičnim hrvatskim, analizirat će se razvojna odstupanja i njihova zastupljenost te pokušati utvrditi sličnosti i razlike među njima s obzirom na različite materinske jezike studenata (slavenske i druge).

Hrvatski jezik je morfološki vrlo razvijen i nemoguće ga je učiti i poučavati bez sustavnoga pristupa gramatici (prije svega morfologiji) koju treba maksimalno prilagoditi inojezičnim učenicima, a uz to zadovoljiti i komunikacijske kriterije i očekivanja učenika koji nastoje progovoriti na jeziku čije usvajanje zahtijeva dosta vremena i truda. Međutim, tradicionalni pristup i metode kod odraslih učenika često rezultiraju gubitkom motivacije. To naročito vrijedi za studente neslavenskih jezika te studente relativno niske formalne jezične naobrazbe (Pavlin 2006). Njihova motivacija raste što su oni aktivniji u nastavi. Aktivno se sudjelovanje učenika u nastavi ostvaruje i tijekom različitih igara koje su neizostavan dio inojezične nastave. Igre opuštaju i neutraliziraju umjetno stvoreno ozračje unutar prostora u kojem se odvija nastavni proces, snažno utječu na motivaciju, oslobađaju straha od pogreške, nastavnika pomiču na rub nastavnoga procesa, a učenike smještaju u njegov centar. Učenici prestaju biti svjesni procesa učenja jer jezik postaje samo sredstvo kojim se ostvaruje cilj igre čime se stvaraju idealni uvjeti za usvajanje jezika. U ovom će radu biti predstavljena inačica poznate didaktičke igre kroz koju se upoznaje Hrvatska (usvajaju osnovni kulturalni, tj. geografski podatci), ali istovremeno ponavljaju i utvrđuju različiti gramatički sadržaji te potiče komunikacija na početnim razinama učenja hrvatskoga kao inoga jezika.

Prijedlozi su suznačne riječi, ali kognitivna lingvistika smatra da oni, poput leksičkih izraza, imaju značenje. Kategorizacija njihovih značenja važna je za razumijevanje semantičkih odnosa među rečeničnim sastavnicama. U fleksijskim su jezicima prijedlozi uvijek povezani s padežima. Većina padeža u nekim značenjima i funkcijama ima prijedloge, a u nekim funkcijama bez prijedloga sam padežni oblik osigurava značenje ili funkciju. Neki prijedlozi u slaganju s različitim padežima imaju isto značenje, razlika je samo u učestalosti uporabe jednoga ili drugoga prijedložno-padežnog izraza, a drugi s različitim padežima imaju i različita značenja. U ovome se radu proučava značenjska zastupljenost pojedinih prijedložno- padežnih izraza kako bi se utvrdili najčešći prijedlozi i najzastupljenije uloge u kojima se javljaju, npr. tema radnje uz o u lokativu, smjer radnje uz k(a) u dativu, društvo uz s(a) u instrumentalu. Posebna se pozornost posvećuje značenjskim razlikama kod onih prijedloga koji mogu biti zajednički dvama ili čak trima različitim padežima.

U pokušajima da se nastavni proces učini kreativnijim te polaznicima tečajeva i nastave jezika omogući brže i kvalitetnije usvajanje različitih vještina u ovladavanju stranim jezikom, uz korištenje odgovarajuće literature, poseže se i za različitim dodatnim materijalima, stoga su takvi materijali uvijek dobro došli, pogotovo ako su lako dostupni i besplatni poput velikog broja elektroničkih knjiga koje se nalaze na internetskim stranicama. Nastavni se materijali u velikom broju tih knjiga mogu prilagoditi nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika iako nisu izvorno namijenjeni učenju hrvatskoga jezika. U dvjema knjigama Vocabulary and picture prompts for language teaching, autorica Veronika Gilhooly daje 150 ideja kako koristiti slikovne materijale u nastavi švedskoga i engleskoga jezika razvijajući vještine govorenja, pisanja i prevođenja, usvajajući gramatička pravila i rječnik. U radu će biti prikazano nekoliko načina primjene toga slikovnog materijala u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika na početnim stupnjevima usvajanja jezika. Materijal se može koristiti na različitim razinama učenja hrvatskoga jezika, omogućuje različite metodičke pristupe nastavi i dobru ravnotežu u ovladavanju rječnikom, gramatičkim i komunikacijskim vještinama.

Novi mediji, poput računala i interneta, moraju biti integrirani u nastavni proces jer predstavljaju odmak od tradicionalne (klasične) nastave u kojoj dominira udžbenik kao najznačajniji medij za prenošenje i primanje informacija, tim više uzme li se u obzir da se nastavnici „malih“ drugih i stranih jezika suočavaju, između ostaloga, i s nedostatkom odgovarajućih udžbenika i priručnika. U ovom će radu biti predstavljeno nekoliko različitih besplatnih programa i programskih alata, a bit će prikazana i njihova primjena u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Tim se jednostavnim, lako dostupnim, zanimljivim i edukativnim programima i programskim alatima mogu služiti nastavnici pri izradi nastavnih materijala (različitih vježbi, križaljki, stripova, igara…) kojima se potiče korištenje ciljnoga jezika, razvija kreativnost, rječnik, gramatičke i komunikacijske vještine… Nastavni materijali oblikovani uz pomoć ovih programa i programskih alata mogu se primjenjivati na svim razinama učenja jezika i u svim dobnim skupinama. Pored toga, neki alati omogućavaju jednostavno i brzo stvaranje dvojezičnih materijala na više od 30-ak različitih jezika. Budući da su današnje generacije studenata vrlo vješte u služenju računalom i internetom, treba i njih poticati da se služe tim programima i alatima, primjerice pri analizi tekstova, stvaranju vlastitih zvučnih zapisa prema zadanom slikovnom predlošku i sl. Na taj će se način oni aktivno uključiti i u izradu materijala te postati suradnici u nastavnom procesu, a ne samo pasivni primatelji informacija.

U ovome radu riječ je o ovladanosti sklonidbom ojkonima te tvorbom etnika i ktetika na primjeru odabranih ojkonima u Splitsko-dalmatinskoj županiji te od njih izvedenih etnika i ktetika. U prvome dijelu rada dan je kratak pregled istraživanja ojkonima, etnika i ktetika, njihovo određenje te posebnosti u sklonidbi i tvorbi. U drugome dijelu rada predstavljeno je provedeno istraživanje. U ispitivanju je sudjelovao 71 ispitanik. Prvu skupinu činili su ispitanici čije je boravište/prebivalište u Splitsko-dalmatinskoj županiji, drugu skupinu činili su ispitanici iz ostalih županija u Republici Hrvatskoj. Na temelju anketnoga upitnika koji se sastojao od 19 zadataka provjeravalo se poznavanje sklonidbe ojkonima, tvorbe muškoga i ženskoga etnika i tvorbe ktetika te se ispitivalo koliko govornici hrvatskoga jezika, kojima su ti ojkonimi prostorno bliski, imaju poteškoća s određenjem gramatičkih kategorija roda, broja i sklonidbene vrste ojkonima te tvorbom etnika i ktetika. Odabrano je 19 ojkonima iz Splitsko-dalmatinske županije, koji pripadaju različitim sklonidbenim vrstama i koji se razlikuju i prema referentnosti, jasnoći apelativa te složenosti (višečlani i jednočlani ojkonimi). Prvi dio raščlambe rezultata obuhvaćao je sklonidbu odabranih ojkonima koji su grupirani prema rodu, broju i sklonidbi. U drugome dijelu raščlanili su se tvorbeni načini kojima su ispitanici tvorili muške i ženske etnike te ktetike. Cilj ovoga rada bio je utvrditi u kolikoj se mjeri primjenjuju normativna pravila o sklonidbi ojkonima i tvorbi etnika i ktetika, odnosno u kolikoj su mjeri ispitanici ovladali normom. Rezultati upitnika pokazuju da i dalje ima nesigurnosti i poteškoća u njihovoj uporabi. This paper discusses declension patterns and their application to selected oikonyms of Split-Dalmatia County. It also talks about the creative methods used in the formation of the demonyms and ktetic forms from the selected oikonyms of the Split-Dalmatia County. In the first part of the paper, a theoretical insight into the development of the study of these linguistic phenomena is presented, which is imbued with an onomastic and normative approach. 71 respondents participated in the test. The first group consisted of respondents whose place of residence is in Split-Dalmatia County, the second group consisted of respondents from other counties in the Republic of Croatia. Based on a questionnaire that consisted of 19 tasks, the knowledge of the declension of oikonyms and the formation of male and female demonyms and ktetics was tested. Also was tested the extent to which speakers of the Croatian language, to whom these oikonyms are spatially close, have difficulties in determining the grammatical categories of gender, number and declination type of oikonyms and the formation of demonyms and ktetics.Selected oykonms from the Split-Dalmatia County belong to different declension types and differ in terms of referentiality, clarity of appellative and complexity (single and multi-word oikonyms). The first part of analysis of the results included the declension of the selected oykonyms which were grouped according to gender, number and declension. In the second part were analyzed word-formation types used in the formation of male and female demonyms and ktetics. The purpose of this paper was to establish to what extent the given rules on the declension of oikonyms and the formation of demonyms and ketic forms are applied, and which factors affect their compliance with the norm. The presented results show that there are still many uncertainties and doubts about their use.

U ovom se radu govori o rečenici u romanu Marina ili o biografiji Irene Vrkljan. Vrste rečenica raščlanjene su po sastavu i podijeljene prema likovima kako bi se objasnio utjecaj vrsta rečenica na karakterizaciju pojedinog lika. Rečenice su raščlanjene na složene, višestruko složene, jednostavne, rečenične nizove, neoglagoljene rečenice. Složene rečenice podijeljene su na zavisnosložene i nezavisnosložene te na pojedinačne vrste tih rečenica. Rečenice su podijeljene prema tri glavna lika: Marina Cvetajeva, Irena Vrkljan i Dora Novak te je svaki lik pojedinačno analiziran s obzirom na zastupljenost određenih vrsta rečenica. Na početku rada postavljen je teoretski okvir u kojem se govori o sintaksi i stilistici temeljem suvremenih hrvatskih gramatika. Zatim je opisana metodologija istraživanja i kvantitativni pristup sintaksi teksta, a nakon toga su popisani rezultati samog istraživanja. Rezultati su prikazani grafički i tablično, a nakon Toga je uslijedila analiza. Naposljetku je prikazana sinteza i komparacija tri glavna lika na temelju sastava rečenica te je izveden zaključak istraživanja. This paper discusses a sentence in the novel Marina ili o biografiji by Irena Vrkljan. Sentence types are dived by composition and characters to explain the influence of sentence types on the characterization of an individual character. Sentences are divided into complex, compound-complex, simple, sentence strings and unvoiced sentences. Complex sentences are divided into dependent and independent complex and then additionally sorted by types of those sentences. The sentences are divided according to three main characters: Marina Cvetajeva, Irena Vrkljan and Dora Novak, and each character was analyzed individually with regard to the representation of certain types of sentences. At the beginning of the paper, a theoretical framework was set up in which syntax and stylistics are discussed based on contemporary Croatian grammars. Then, the research methodology and quantitative approach to the syntax of the text are described, and after that the results of the research itself are listed. The results are presented graphically and tabularly, followed by analysis. Finally, the synthesis and comparison of the three main characters based on the composition of sentences is presented and the conclusion of the research is derived.

Pojam jezični krajolik podrazumijeva jezičnu uporabu na javnim natpisima, a predmetom mnogih studija s područja istraživanja višejezičnosti postaje 1990-ih godina. Tema je ovoga rada opis jezičnoga krajolika grada Sinja. U tu svrhu, u radu se najprije daje opis odrednica vezanih za Sinj. Također, upućuje se na osnovnu terminologiju vezanu za istraživanja jezičnoga krajolika. Nadalje, u radu se spominje globalizacija kao značajna varijabla u istraživanju jezičnoga krajolika i njezin utjecaj na hrvatski jezik te jezična kultura. Središnji dio čini istraživački dio, odnosno opis i interpretacija javnih natpisa koji pripadaju jezičnom krajoliku grada Sinja podijeljeni na znakove koji pripadaju službenoj i neslužbenoj domeni. Isti znakovi opisani su i s obzirom na utjecaj globalizacije te obilježja nacionalnog identiteta. Raščlanjuju se i odstupanja od norme u natpisima koji pripadaju javnom prostoru grada Sinja, a u zaključku koji slijedi donosi se sinteza istraživanja jezičnoga krajolika grada Sinja. The term linguistic landscape refers to the linguistic use of public inscriptions and has been the subject of many studies in the field of multilingualism research since the 1990s. The topic of this paper is the description of the linguistic landscape of the city of Sinj. For this purpose, the paper first describes the determinants related to Sinj. It also refers to basic terminology related to linguistic landscape research. Furthermore, the paper mentions globalization as a significant variable in the study of the linguistic landscape and its impact on the Croatian language and language culture. The central part consists of the research part, ie the description and interpretation of public inscriptions belonging to the linguistic landscape of the city of Sinj divided into signs belonging to the official and unofficial domain. The same signs have been described with regard to the impact of collective identity and globalization. Deviations from the norm in the inscriptions belonging to the public space of the city of Sinj are also analyzed, followed by a conclusion in the function of synthesizing the research of the linguistic landscape of the city of Sinj.

Rad istražuje murtersku hodonimiju, odnosno hodonimiju naselja Murtera na otoku Murteru. Korpus broji ukupno 140 hodonima podijeljenih prema motivaciji. Prvi dio rada pruža uvid u povijesno-urbanistički razvoj naselja Murtera i neke osobitosti murterskoga govora. U središnjemu dijelu rada daje se pregled hodonima te njihov onomastički opis. U taj pregled uključena su imena mjesnih četvrti kojima se koristi u neslužbenoj komunikaciji. Specifičnost je murterske hodonimije iznimno izražen lokalni identitet, stoga je murterska hodonimija uspoređena s drugim sličnim radovima. U radu su opisane i promjena imena ulica koja je nastupila uslijed demokratskih promjena te identitetska obilježja murterske hodonimije. U završnome dijelu rada donose se rezultati anketnog upitnika koji je bio namijenjen isključivo Murterinima, a njime su se istraživali: poznavanje motivacije u imenovanju ulica, dijalektalni i službeni lik u uporabi te ovladanost jezičnom normom u pisanju hodonima. The thesis investigates the Murter hodonymy, the hodonymy of the town Murter on the island of Murter. The corpus consists of 140 hodonyms is divided according to the motivation. The first part of the paper provides an insight into the historical and urban development of Murter town and some characterictis of Murter’s speech. The central part of the paper gives an overview of hodonyms and their onomastic description. This review includes the names of local districts used in unofficial communication. The specificity of Murter hodonymy is an extremely pronounced local identity, that is why Murter hodonymy is compared with other similar works. The paper also describes the change of hodonym names that occurred due to democratic changes and the identity features of Murter hodonymy. The final part of the paper presents the results of a survey questionnaire intended exclusively for Murter residents, which explored: knowledge of motivation in hodonym names, dialectal and official character in use and mastery of the language norm in writing hodonyms.

U ovome se radu sintaktostilistički raščlanjuju novele „Mrak na svijetlim stazama” i „Sedam zvonara Majke Marije” Ivana Gorana Kovačića. Raščlanjene su vrste predikata, atributne sintagme, vrste rečenica po sastavu i prosječna duljina rečenice. Rečenice upravnoga govora izdvojene su i analizirane u posebnome poglavlju s naglaskom na onomatopejske usklike i odnos moći, koji se vrlo često održava u dijalozima. Sintaktička raščlamba provedena je prema sintaktičkome opisu u suvremenim hrvatskim gramatikama Gramatici hrvatskoga jezika Josipa Silića i Ive Pranjkovića (2007), Gramatici hrvatskoga jezika Stjepka Težaka i Stjepana Babića (2000), Hrvatskoj gramatici Eugenije Barić i sur. (2003) te Sintaksi hrvatskoga književnog jezika Radoslava Katičića (2002). Raščlambom su izdvojeni sintaktostilemi i tekstostilemi kojima se oblikuje individualni stil Ivana Gorana Kovačića. This paper is about syntactic analysis of short story “Mrak na svijetlim stazama” and short story “Sedam zvonara Majke Marije” which are written by Ivan Goran Kovačić. Types of predicates, attribute syntagms, sentences types and average sentence length were analyzed. Sentences of direct speech are separated and are analyzed in a separate chapter with an emphasis on onomatopoeic exclamations and relation of superiority, which is very common in dialogues. Members of the sentence and sentences are analyzed according to contemporary Croatian grammars Hrvatska gramatika za gimnazije i visoka učilišta by Josip Silić and Ivo Pranjković (2007), Gramatika hrvatskoga jezika by Stjepko Težak and Stjepan Babić (2000), Hrvatska gramatika Eugenija Barić and et al. (2003) and Sintaksa hrvatskoga književnog jezika by Radoslav Katičić (2002). The analysis confirmed the existence of syntactic features that contributes to literary-artistic style of Ivan Goran Kovačić.

U ovome je radu riječ o stavovima izvornih govornika hrvatskoga jezika, stanovnika Republike Hrvatske, prema standardnome hrvatskom jeziku. U prvome poglavlju definiraju se stavovi te daje pregled istraživanja o stavovima prema hrvatskome jeziku. U drugome poglavlju radi boljega razumijevanja i raščlambe stavova govornika dan je kratak pregled povijesti hrvatskoga jezika i prikazana jezična politika u 20. stoljeću i početkom 21. stoljeća u Republici Hrvatskoj te jezična politika Europske unije i nekih europskih zemalja. U središnjemu dijelu rada opisuje se istraživanje te se prikazuju rezultati istraživanja o stavovima prema hrvatskome jeziku. Stavovi su se provjeravali na temelju upitnika. Upitnik je sadržavao 21 tvrdnju te dva pitanja u kojima se tražio odgovor, a odnosila su se na pravopis, uporabnu i kodificiranu normu te jednoga pitanja u kojem se tražilo od ispitanika da ocijene svoje znanje hrvatskoga jezika ocjenom od 1 do 5. Tvrdnje su se odnosile na važnost standardnoga jezika, zaštitu jezika, jezične zakone, pravopis, jezični purizam te simboličku vrijednost jezika kao važne sastavnice nacionalnoga identiteta. Rezultati istraživanja potvrdili su pozitivan stav prema standardnome hrvatskom jeziku i visok stupanj osviještenosti o potrebi standardnoga jezika te jeziku kao važnoj odrednici nacionalnoga identiteta. Ispitanici u manjoj mjeri podržavaju ideju o donošenju zakona o jeziku te iznose nezadovoljstvo zbog većega broja pravopisa u uporabi. Najviše se razilaze u stavovima kada je riječ o jezičnome purizmu. Svoje poznavanje hrvatskoga standardnog jezika većina ocjenjuje vrlo dobrim i izvrsnim. This thesis deals with attitudes of the native speakers of Croatian language, inhabitants of the Republic of Croatia, towards the standard Croatian language. First chapter defines these attitudes and gives an overview of the research on attitudes towards the Croatian language. Second chapter offers a short inspection of the history of Croatian language as well as the language policy in the 20th and the beginning of the 21st century in the Republic of Croatia, along with language policy of the European Union and some European countries, to ensure further understanding and analysis of the speakers’ attitudes. The thesis’ centerpiece describes and demonstrates the research conducted on these attitudes as well as the research’s results. The attitudes were examined by the means of a questionnaire. The questionnaire contained twentyone statements as well as two questions which required answers on orthography, applied, and consolidated standard; alongside with a question which required the examinees to evaluate their knowledge of the Croatian language on a scale from 1 to 5. The statements appertained to the importance of standard language, language preservation, language legislation, orthography, linguistic purism, and the symbolic value of language as an important component of the national identity. Research results confirmed a positive attitude towards the Croatian standard language and a high degree of awareness on the necessity of standard language as well as the importance of language when it comes to Croatian national identity. A smaller number of examinees support the idea of the adoption of language legislation. The examinees demonstrate discontent with the possibility of an increased amount of orthography in use. The examinees’ attitudes mostly diverge on the issue of linguistic purism. The majority of examinees evaluated their knowledge of the Croatian standard language using the grades “very good” and “excellent”.

Tema je ovoga diplomskog rada jezično-stilska raščlamba romana Optužena autorice Slavenke Drakulić. Jezično-stilska raščlamba ovoga romana obuhvaća leksičku, sintaktičku i stilsku raščlambu. Na samome početku bit će riječ o autorici Slavenki Drakulić i njezinu prinosu u kontekstu ženskoga pisma. Središnji dio podijeljen je na tri dijela. Prvi dio obuhvaća leksičku raščlambu iz čega iščitavamo dominantne motive i temu romana. Drugi dio tiče se stilskih izražajnih sredstava koji su zabilježeni u djelu te koncepata koje vežemo uz pojedina stilska sredstva. Treći dio odnosi se na sintaktičku raščlambu na temelju koje zaključujemo o složenosti i raznolikosti sintaktičkih kategorija zastupljenih u romanu. Cjelokupnom raščlambom dolazi se do zaključka o pripadnosti ovoga djela ženskomu pismu te se izdvajaju obilježja stila autorice Slavenke Drakulić. The topic of this thesis is the linguistic and stylistic analysis of the novel The Accused by Slavenka Drakulić. The linguistic and stylistic analysis includes lexical, conceptual and syntactic analysis. At the very beginning, we will talk about the author Slavenka Drakulić and her contribution to the context of women's writing. The central part is divided into three parts. The first part includes a lexical analysis from which we read the dominant motives and theme of the novel. The second part concerns the stylistic means of expression that are recorded in the work and the concepts that we associate with individual stylistic means. The third part refers to the syntactic analysis on the basis of which we conclude about the complexity and diversity of syntactic categories represented in the novel. The entire analysis leads to the conclusion that this work belongs to the context of women's writing in which we can testify to the peculiarity of Slavenka Drakulić's style.

Ovaj se rad bavi odstupanjem od norme kao stilskim postupkom u književnoumjetničkome funkcionalnom stilu hrvatskoga standardnoga jezika, odnosno u suvremenome hrvatskom pjesništvu. Analiziran korpus tekstova čine odabrane pjesme iz antologija Suvremeno hrvatsko pjesništvo: Razdioba (1940-1970) i Suvremeno hrvatsko pjesništvo: Novi tekstovi (1970-2010) urednika Zvonimira Mrkonjića, Antologija suvremene hrvatske poezije Hrvoja Pjeakovića, Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića kao i izabrane pjesme Josipa Severa i Anke Žagar u zbirkama Borelani konj i Crta je moja prva noć. Književnoumjetnički funkcionalni stil ima poseban status u odnosu na ostale funkcionalne stilove s obzirom na svoj relativno slobodan odnos prema normama standardnoga jezika. Odstupanje od norme često je važan stilski postupak pa je analiza takvih odstupanja izuzetno bitna pri interpretaciji određenoga književnog teksta ili autorova stvaralaštva. Odstupanja od norme iz stilskih se razloga pojavljuju na svim jezičnim razinama: pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj, sintaktičkoj. This paper deals with the deviation from the norm as a stylistic procedure in literary-artistic functional style of the standard language and in contemporary Croatian poetry. The analyzed corpus of texts consists of selected poems from the antologies Contemporary Croatian Poetry: Partition (1940 – 1970) and Contemporary Croatian Poetry: New Texts (1970 – 2010) edited by Zvonimir Mrkonjić, Anthology of Contemporary Croatian Poetry by Hrvoje Pejaković, Consolation of Chaos by Miroslav Mićanović as well as selected poems of Josip Sever and Anka Žagar in books Boreal Horse and Line is my first night. Literary-artistic functional style has a unique status in relation to other functional styles due to its relatively free relation towards the norms of the standard language. Deviation from the norm is often an important stylistic procedure, so the analysis of such deviations is extremely important in the interpretation of a particular literary text or author's work in general. Deviations from the norm for stylistic reasons appear at all language levels: ortographic, phonological, morphological, lexical, syntactic.

U radu se daje pregled i opis sinjske hodonimije, odnosno užega područja grada Sinja. Korpus broji 106 hodonima. U prvome se dijelu rada hodonimi dijele prema motivaciji imenovanja te se u imenima prepoznaju lokalna, regionalna i nacionalna obilježja identiteta grada. U drugome dijelu rada pozornost je posvećena odstupanjima od norme u pisanju hodonima (Službeni glasnik Grada Sinja, Google karte, postavljene ploče s imenima ulica i trgova). Odstupanja se pojavljuju na pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj i tvorbenoj razini. Budući da su imena ulica na postavljenim pločama pisana velikim tiskanim slovima, za potrebe ovoga rada sastavljen je upitnik kojim se ispitivalo u kolikoj mjeri Sinjani odstupaju od pravopisne norme (pisanje velikoga početnoga slova u višerječnim imenima ulica) i morfološke norme (sklonidba posvojnih pridjeva nastalih od imena, provedba glasovnih promjena) tako zadanih oblika. Raščlambom rezultata anketnoga upitnika došlo se do zaključka da se najviše poteškoća pojavljuje u pisanju hodonima čija je prva sastavnica apelativ ulica i hodonima koji su kolokvijalno obilježeni te da se posvojni pridjevi nastali od imena najvećim dijelom sklanjaju prema sklonidbi određenih pridjeva, što je obilježje razgovornoga stila. This thesis gives an overview and description of hodonymy of Sinj, including the surrounding area of the town of Sinj. The corpus consists of 106 hodonyms. In the first part of the paper, hodonyms are divided according to the motivation of naming, and local, regional and national features of the town's identity are recognized in these names. In the second part of the paper, attention is given to the deviation from the norm in writing hodonyms (The Official Gazette of the town of Sinj, Google maps, local boards with the names of streets and town squares). Deviations occur at the orthographic, phonological, morphological, and formative levels. Since the names of the streets on the plaques and boards are written in capital letters, for the purposes of this paper a questionnaire was compiled which examined the extent to which the people of Sinj deviate from the orthographic norms (writing capital letters in multiword street names) and morphological norms (declension of possessive adjectives derived from names, implementation of voice changes) of such given forms. By analyzing the results of the survey questionnaire, a conclusion was drawn in which the most difficulty arises in writing hodonyms, which contain as their first component an appellative of streets, and hodonyms that are colloquially marked, as well as that possessive adjectives derived from names are to a large extent subject to the declension of definite adjectives, which is a characteristic of conversational style.

Osobna su imena bitan dio čovjekova identiteta i predmet proučavanja onomastike. U uvodnome se dijelu rada prikazuju razvoj, struktura i podrijetlo hrvatskih osobnih imena, odnosno suvremenoga hrvatskoga imenskog fonda te gramatičke kategorije i slonidbeni tipovi hrvatskih i stranih osobnih imena. Govornici hrvatskoga jezika često imaju poteškoća u određenju sklonidbene vrste i padežnih oblika hrvatskih i stranih osobnih imena. Poteškoće se pojavljuju na pravopisnoj i morfološkoj, odnosno morfonološkoj razini, a odnose se na: sklonidbu dvostrukih imena sa spojnicom i bez nje, (ne)provođenje glasovnih promjena, (ne)umetanje intervokalnoga j, sklonidba ženskih stranih imena na ništični/nulti morfem, sklonidbu muških stranih imena itd. Rješenja u jezičnim priručnicima često su neusustavljena i neujednačena. Cilj je ovoga rada bio prikazati kojim se rješenjima u uporabi daje prednost kada su dopuštene dvostrukosti (ili pravilo nije navedeno ili propisano) te u kojoj mjeri ispitanici primjenjuju normativna pravila u slučaju jednoga točnoga rješenja, odnosno koliko se odstupa od norme. Raščlamba anketnoga upitnika koji se sastojao od 35 pitanja, provedenoga među 40 studenata uglavnom filoloških usmjerenja na Sveučilištu u Zadru, potvrdila je da je odnos odnos uporabne norme vrlo složen i teško je pretpostaviti koji će oblik prevladati u uporabi. Odstupanja od norme javljaju se i u onim primjerima za koja su rješenja u jezičnim priručnicima usustavljena i jasna. Personal names are an important part of human identity and a subject of onomastic study. In the introduction of this master paper development, structure, origin and grammatical categories of Croatian proper names regarding contemporary Croatian names fund are presented and also grammatical categories and declension types of Croatian and foreign proper names. Speakers of Croatian language often have difficulties in determining declension types and case forms of Croatian and foreign proper names. These difficulties occur on the level of spelling and morphology, i.g. morphonology regarding: (non) hyphenated double names, (non) implementation of sound changes, (non-)insertion of the intervocalic j, declension of female foreign names in zero/null morpheme, declension of male foreign names etc. Solutions in normative manuals are very often not systematic and inconsistent. The aim of this master paper was to present preferred solutions in the instances of normatively permitted doubles (or the absence of a prescribed rule), as well as into the degree of students’ mastery over normative rules or deviation from the norm in the cases where there is only one correct solution. The analysis of the results in a questionnaire that consisted of 35 questions, and has been conducted among 40 students of prevalently philological orientation at the University of Zadar, has confirmed that the relation between norm and usage is very complex and it is hard to presuppose which form will prevail in use. Deviation from the norm occurs also in examples for which the solutions in normative manuals are systematic and clear.

U ovome se završnom radu sintaktički raščlanjuju pripovijetka Pobjeda te kratka priča Moj dobri otac suvremenoga hrvatskog književnika Mira Gavrana. U uvodnome dijelu rada riječ je o književnom stvaralaštvu Mira Gavrana, podjeli rečenica u jezičnim priručnicima te proučavanju sintakse u književnoumjetničkome tekstu. Raščlamba rečenica provedena je prema podjeli rečenica u suvremenim hrvatskim gramatikama Hrvatska gramatika Eugenije Barić i sur. (1997), Gramatici hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta Josipa Silića i Ive Pranjkovića (2005), Gramatika hrvatskoga jezika Stjepka Težaka i Stjepana Babića (1996) te Sintaksi hrvatskoga književnog jezika Radoslava Katičića (2002). Cilj je rada kvantitativnom sintaktičkom raščlambom dati uvid u sintaktička obilježja odabranih proznih djela, odnosno zastupljenost pojedinih vrsta rečenica, načine sklapanja rečenica, vezna sredstva na razini rečenice te funkciju rečenice kao stilema. Za relevantnije zaključke o sintaktičkim značajkama u književnome stvaralaštvu Mira Gavrana trebalo bi provesti šire istraživanje i uključiti veći broj djela. The subject of this paper is syntactical decomposition of the tale Victory and the short story My Good Father written by a contemporary Croatian author Miro Gavran. The introductory part covers Miro Gavran`s literary creation, types of sentence structure according to different linguistic manuals and the study of syntax in the literary text. Sentences are analysed according to the types of sentences found in contemporary Croatian grammar books Croatian Grammar (Hrvatska gramatika) by Eugenija Barić et. al. (1995), Croatian Grammar for Secondary Schools and Universities (Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta) by Josip Silić and Ivo Pranjković (2005), Croatian language Grammar (Gramatika hrvatskoga jezika) by Stjepko Težak and Stjepan Babić (1996) and The Syntax of the Croatian Standard Language (Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika) by Radoslav Katičić (2002). The aim of the paper is to provide an insight into syntactic features of the works of prose in question, that is, to explain to what extent certain sentence types, methods of sentence composition and connectives in a sentence level were used, as well as to analyse the function of a sentence as a stylistic unit through a quantitative syntactic decomposition. For a more relevant conclusion to be drawn regarding by Miro Gavran`s literary creation, the research should be expanded and a larger number of works included.

Hrvatski standardni jezik normirani je jezik društva i kulture. Norme proistječu iz osnovice na kojoj je knjiţevni jezik izgrađen, a to su za hrvatski novoštokavski govori i književna tradicija. Standardna norma ne određuje što u jeziku smije, a što ne smije postojati, nego određuje što je u jeziku stilski neutralno, neobilježeno, i što bi bilo dobro zamijeniti drugim izrazom. Normiranje može biti spontano i svjesno, a razlikuju se uporabna i uzusna norma. U ovome se radu unutar teorijskoga okvira o normativnosti i jatu u hrvatskome jeziku ispituje odnos između eksplicitne (kodificirane) norme i stvarne uporabne norme. U istraživačkome dijelu proveden je anketni upitnik o uporabi jata iza pokrivenoga r, ali i o poznavanju normativnih pravila u pisanju odraza jata. Rezultati pokazuju da su ispitanici skloniji oblicima pogreška, strelica, krepak, istrebljivati, crjepovi, uvredljiv, privređivati, trjezniji, brjegovi, vrjedniji, ždrjebad te pokazuju nesigurnost u pisanju riječi s refleksom jata. The Croatian standard language is the standard language of society and culture. The norms derive from the basis on which the literary language is built, for the Croatian northeastern and literary traditions. The standard norm does not determine what in language can and which can not exist, but it determines what is in the language neutral, unmarked style, and what would be good to replace with another expression. Normation can be spontaneous and consciously, and usability and abstraction norms differ. In this work, within the theoretical framework of normativity and glasa jata in Croatian, the relationship between explicit (codified) norms and actual usage norms is examined. In the experimental part, a survey was conducted on the use of jata behind the covered r, as well as about the knowledge of the rules of writing ije/je. The results indicate that respondents are more inclined to the forms pogreška, strelica, krepak, istrebljivati, crjepovi, uvredljiv, privređivati, trjezniji, brjegovi, vrjedniji, ždrjebad. Likewise, respondents have shown that they make many mistakes in writing the words with ije/je.

U radu se istražuje odstupanje od norme hrvatskoga standardnog jezika u hrvatskim dnevnim novinama. Građom su obuhvaćeni članci s mrežnih portala Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista i Večernjeg lista. Analiza obuhvaća 69 članaka, nastalih od 1. siječnja 2018. do 1. travnja 2018. godine, a uključuje pravopisnu, fonološku, morfološku, sintaktičku, tvorbenu, leksičku i stilsku razinu. Cilj je, uz pomoć normativnih priručnika i prikupljene novinske građe, utvrditi u kojoj mjeri pojedine dnevne novine poštuju jezična pravila standardnoga jezika i donijeti zaključak o razini pismenosti u medijskom prostoru. The present thesis addresses the question of the deviation from the standard Croatian language in daily newspapers. As the source of the material were used articles from three different online news portals: Slobodna Dalmacija, Jutarnji List and Večernji List. The analysis encompasses sixty-nine articles dated from January 1st 2018 to April 1st 2018 which have been analysed on orthographic, phonological, morphological, syntactic, lexical and stylistic levels, along with word formation analysis. The aim is to determine to what extent certain daily newspapers respect the rules of standard Croatian language and, finally, reach the conclusion about the level of literacy in the media.

U radu se raščlanjuje politički diskurs, odnosno inauguracijski govori svih predsjednika i predsjednice Republike Hrvatske. Inauguracijski se govori raščlanjuju na leksičkoj, morfološkoj i sintaktičkoj razini. U uvodnome se dijelu iznose temeljne postavke lingvističke stilistike te kvantitativne lingvistike. Zatim se daje uvid u osnovne funkcionalne i granične stilove standardnoga jezika, s posebnim osvrtom na administrativno-poslovni i retorički stil kojima pripadaju politički govori. Jezik se političkih govora dalje istražuje u poglavlju "Politički diskurs"te se promatra kroz prizmu javnih govora i njegovih jezičnih i stilističkih zakonitosti. Slijedi lingvostilistička raščlamba, najprije na leksičkoj i morfološkoj razini – leksička gustoća, leksička raznolikost, vrste riječi, čestotni rječnik, semantičke kategorije glagola, a zatim na sintaktičkoj razini, na kojoj se proučava sintaktička složenost, zastupljenost vrsta rečenica po sastavu te zastupljenost pojedine vrste konektora. U inauguracijskim govorima prepoznaju se obilježja administrativno-poslovnoga stila i retoričkoga postila – prevlast imenskih konstrukcija i intenzifikacija kao vrsta nominalizacije, prevlast subordinacije nad koordinacijom i dr. This paper analyzes political discourse through inaugural speeches of all the presidents of the Republic of Croatia. Inaugural speeches are analyzed on lexical, morphological and syntactic level. Introduction section provides the basic premises of linguistic stylistics and quantitative linguistics, which is followed by the insight in the main functional and border styles of the standard Croatian language, with special emphasis on administrative-business and rhetorical functional style, to which political speeches belong. The language of political speeches is further analyzed in the „Political discourse “ section, where is observed through the prism of public speeches and its linguistic and stylistic rules. That is followed by linguostylistic analysis, first on lexical and morphological level – lexical density, lexical diversity, word classes, frequency dictionary, semantic categories of verbs, then on syntactic level – syntactic complexity, frequency of different types of sentences and the frequency of the different types of connectors. Political discourse of inaugural speeches have shown characteristics of administrativebusiness style and rhetoric functional substyle – predominance of noun constructions, intensification as a type of nominalization, and predominance of subordination over coordination.

U ovome se radu proučava sintaksa u pisanim radovima učenika srednjih škola predstavljenih na državnoj Smotri literarnoga, dramsko-scenskoga i novinarskoga stvaralaštva te objavljenih u zborniku LiDraNo 2017. U uvodnome je dijelu riječ o ovladanosti sintaksom u dječjoj dobi te se navodi na kojoj se razini školskoga (formalnoga) obrazovanja sintaksa najviše obrađuje i kada bi njome trebalo ovladati. Zatim slijedi poglavlje o pisanom jeziku i pregled istraživanja pisane proizvodnje učenika. Opisuju se i najmanja mjerna sintaktička jedinica i njezine značajke (T-jedinica/N-jedinica). Nakon uvodnoga, „teorijskoga“, dijela slijedi sintaktička raščlamba literarnih i novinarskih radova: određuje se prosječan broj rečenica i prosječna duljina rečenica u radovima, vrste rečenica kojima se učenici koriste te njihov udio u radovima, zastupljenost pojedinih rečeničnih dijelova, sintaktička obilježja radova s obzirom na pripadnost određenomu funkcionalnom stilu. Rezultati su istraživanja pokazali kako učenici srednjih škola proizvode najviše složene rečenice od kojih su najzastupljenije višestrukosložene. Najmanje zastupljena podvrsta bile su jednostavne neproširene rečenice. U radovima su zastupljeni zreliji jezični elementi. This work studies syntax in the written papers of secondary school students which were presented on the national festival of literary, performing and journalistic creativity Lidrano 2017 published in the collection LiDraNo 2017. The introductory part deals with mastering syntax in the childhood age and it explains on which level of school (formal) education syntax has been mostly dealt with and at what age a student should be able to master it. The next chapter is about written language and it reviews researches of students' written production. It decribes the smallest measuring syntactic unit as well as its charactristics (T-unit/N-unit). The introductory „theoretical“ part is followed by syntactic division of literary and journalistic papers: it defines average number of sentences as well as lenght of sentences in the students' papers, types of sentences produced by secondary school students and their share in the papers, presence of particular parts of a sentence, synctactic characteristics of the papers considering affiliation to a specific functional style. The results of the research have shown that secondary school students mostly produce complex sentences, among which multiple complex sentences are mostly present. The least present subtypes were simple unexpanded sentences. In these papers more mature language elements are present.

Hodonimi su izravan proizvod višestoljetnoga razvoja urbanoga prostora. Od rimskoga vremena pa do danas djeluju kao integralni dio društva pretvoren u sustav mišljenja koji je važan za oblikovanje identiteta grada. Postanak je hodonima u većini europskih gradova motiviran kroz četiri stalna arhetipa: smjer, smještaj, karakter i sjećanje (Handke 1970: 23). Prisutnost jednoga od njih pri motivaciji dovodi do imenovanja i konačnoga oblikovanja hodonima. Arhetipove smjera, smještaja i karaktera susrećemo u urbanome prostoru od prvih imenovanja ulica u starome Rimu. Međutim, četvrti, ujedno i najmlađi arhetip sjećanja, u europskome se urbanome prostoru javlja kasnije, tek negdje od početka 19. stoljeća kada se formiraju europski gradovi s organiziranom mrežom ulica. Mada najmlađi, arhetip sjećanja danas je najzastupljeniji u hodonimiji i u radu se donosi prikaz povijesnoga (i jezičnoga) (pre)oblikovanja ovoga arhetipa, a na primjerima iz poljske i hrvatske hodonimije. Izdvaja se sjećanje kroz analizu mjesta, ljudi i događaja koji, kao odraz ideološke misli danoga vremena, utječu na postanak (i nestanak) hodonima. Uz analizu sjećanja na izabranome se korpusu poljskih i hrvatskih hodonima tvorbeno i strukturno raščlanjuje i izdvaja jezična raslojenost koja potvrđuje domaće i strane jezične utjecaje pri formiranju hodonima. Za potrebe ovoga rada uzeti su upravo hodonimi zato što ostavljaju (i otvaraju) prostor kao predmeti istraživanja jezika, kulture, identiteta, a time i svijesti (i savjesti) urbanih područja na / u kojima se pojavljuju (imenuju, preimenuju), u kojima žive i u kojima nerijetko svojim izgledom i značenjem „provociraju“.