Search

This study assumes that preventing the risk of social exclusion (RSE) of children, in the context of ECEC, entails guaranteeing ECEC availability and pedagogical practices that provide children with the necessary skills for healthy and successful development. This can be achieved by strengthening the protective factors in the child’s surroundings. The overall research goal was to determine the accessibility and describe the quality of attendance of children at risk of social exclusion in the Croatian ECEC system. The sample consisted of 3,500 children from 66 ECEC facilities, or 6% of all children aged 5 to 7 attending ECEC programs at that time, from 10.4% of all the ECEC facilities operating in Croatia. Data were collected through a questionnaire to assess the etiological and phenomenological aspects of RSEs among early years and preschool age children (ECEC teachers’ version). The research confirmed that RSEs did influence the children’s ECEC attendance. The greatest obstacles to accessibility of ECEC are risk of poverty and minority ethnic identity of children. Inconsistencies in the quality of the Croatian ECEC system are explained as a missed opportunity for the potential of ECEC to prevent RSEs.

Lifelong Learning Programme Comenius Project. This publication is a product of the project ‘RESCUR - Developing a Resilience Curriculum for Primary Schools in Europe’ www.rescur.eu, funded by the EU Commission Lifelong Learning Programme, RESCUR Surfing The Waves (Revised) is a resilience programme for early years and primary schools developed by six European universities, published in 10 languages and implemented in schools across Europe and other countries such as Australia, Russia and Turkey. The programme seeks to empower children at risk of early school leaving, absenteeism, disengagement, bullying, social exclusion and marginalisation through a universal intervention implemented within an inclusive context. Amongst its special features, it includes story telling based on two specially designed characters, mindfulness activities, ready-made activities and resources for the classroom teacher, interactive multisensory activities, take home activities, and teacher and self-assessment checklists for each theme. The 2022 revised edition of the programme includes a Revised Teachers Guide, two new story books with pictures, a Revised Parents Guide, and three revised manuals of activities and resources for Early Years, Early Primary Years and Late Primary Years respectively., peer-reviewed

Uvod: Pokazalo se da kvaliteta života pojedinca ne ovisi samo o ekonomskom napretku, nego i o njegovim subjektivnim prosudbama, te bi stoga praćenje subjektivne kvalitete života trebalo postati preduvjet za donošenje političkih pravaca. Rad se bavi usporedbom kvalitete života osoba s invaliditetom starije životne dobi s normativnim vrijednostima opisanim u znanstvenoj literaturi, a prema regijama Republike Hrvatske. Ispitanici i metode: Uzorak je obuhvatio 450 osoba s invaliditetom u dobi od 50 ili više godina (299 iz kontinentalne i 151 iz priobalne Hrvatske). Osobna kvaliteta života ispitivala se pomoću Indeksa osobne dobrobiti za odrasle. Prikupljeni su podaci o sociodemografskim obilježjima ispitanika. U obradi su korištene deskriptivne statističke metode, te Mann-Whitney U test za utvrđivanje razlike između regija. Rezultati: Ukupna kvaliteta života značajno je niža od teorijski pretpostavljene normativne vrijednosti za opću populaciju. Najniži rezultat postignut je na domenama Zdravlje i Sigurnost u budućnost, a najviša razina dobivena je na domeni Bliskih odnosa. Ispitanici u kontinentalnoj Hrvatskoj izvijestili su u prosjeku nešto višu ukupnu kvalitetu života (53, 02 naspram 49, 31), no oba su rezultata bila ispod normativnog raspona. Na razini domene postojale su značajne razlike u zadovoljstvu bliskim odnosima, povezanošću sa zajednicom i osjećajem sigurnosti, pri čemu je skupina iz kontinentalne regije iskazala značajno veće zadovoljstvo u odnosu na priobalnu regiju. Za ostale domene utvrđene su podjednake vrijednosti između regija. Zaključak: Kvaliteta života osoba s invaliditetom starije životne dobi je ispod normativnih vrijednosti, što prema teoriji homeostaze može dovesti do narušavanja zdravlja. Rezultati istraživanja mogu se koristiti kao osnova za kreiranje pravaca razvoja kojima bi cilj trebao biti unaprjeđenje kvalitete života i očuvanje zdravlja osoba s invaliditetom, pogotovo osoba starije životne dobi.

Supplemental material, sj-docx-1-sgo-10.1177_21582440221126636 for Risks of Social Exclusion Among Children in ECEC Settings: Assessments by Parents and ECEC Teachers by Dejana Bouillet and Sandra Antulić Majcen in SAGE Open

Both policymakers and researchers recognize that participating in early childhood education and care (ECEC) is useful for all children, especially for those who are exposed to the high risk of social exclusion. Social exclusion of children is understood as a multidimensional construct including economic, social, cultural, health and other aspects of disadvantage and deprivation, which individually or combined can have an unfavorable effect on the current life and development of a child, as well as on the child’s development and on disadvantaged life chances in adult life. ECEC institutions should be able to promote educational approaches that portray developmental, cultural, language and other diversity amongst children. However, little is known about the ways in which Croatian ECEC institutions recognize and respect the diversity of children and their families, and how they respond to their educational needs. That is why this paper is dedicated to the analysis of the capacities of ECEC professionals to respond to the demands of educational needs of this very diverse group of children and their families. The results obtained in the frame of the project “Models of response to educational needs of children at risk of social exclusion in ECEC institutions, ” funded by the Croatian Science Foundation, will be presented. The research methodology arises from explanations of educational processes and risks of social exclusion as a complex and heterogeneous phenomenon. The preliminary results of the qualitative data analysis of educational practices regarding capacities to identify and appropriately respond to the requirements of children at risk of social exclusion will be presented. The data have been collected by interviewing educational staff in 10 Croatian ECEC institutions (n = 10). The questions in the interviews were related to various aspects of inclusive institutional policy, culture and practices. According to the analysis, it is possible to conclude that Croatian ECEC professionals are still faced with great challenges in the process of implementation of inclusive policies, culture and practices. There are several baselines of this conclusion. The interviewed educational professionals are not familiar enough with the whole complexity and diversity of needs of children at risk of social exclusion and the ECEC institutions do not have enough resources to provide all interventions that these children and their families need.

Kako suvremena društva postaju sve raznolikija, tako obrazovni sustavi diljem svijeta nastoje odgovoriti na važna pitanja u oblikovanju procesa učenja i poučavanja koje ima obilježja inkluzivnoga obrazovanja. Specifična kultura svakoga dionika odgojno-obrazovnoga procesa, od ranoga i predškolskoga do visokoškolskoga obrazovanja, kroz međusobne interakcije oblikuje kulturu odgojno-obrazovne ustanove. Upravo uvažavanje različitosti i zalaganje za pravednost, kao i druge komponente inkluzivnosti odgojno- obrazovnih okruženja doprinose razvoju kulture ustanova i sustava koji mogu kvalitetnije odgovoriti na potrebe suvremenoga europskog obrazovnog prostora. Ključnu ulogu u tom procesu imaju visoka učilišta, osobito ona koja školuju buduće poučavatelje na svim razinama i u svim odgojno-obrazovnim kontekstima. Osiguravanje iskustva inkluzivnoga obrazovanja upućuje na potrebu promjene institucijske kulture koja će svim studentima i studenticama omogućiti smisleno učenje te stjecanje kompetencija za profesionalno djelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju tako da mogu primjereno odgovoriti na različite odgojno-obrazovne potrebe djece raznolikih razvojnih, zdravstvenih, kulturnih, ekonomskih, obiteljskih i drugih obilježja.

U ovom radu analizira se aspekt koautorstva na radovima (n = 3017) u znanstvenim časopisima (n = 384) u polju obrazovnih znanosti autora iz 15 postsocijalističkih zemalja od 1996. do 2019. godine. Kvantitativni podaci proizlaze iz baze Scopus, a dopunjeni su strukturiranim intervjuima provedenima s 10 znanstvenika. Svrha istraživanja jest opisati koautorstvo adresirane skupine znanstvenika te utvrditi njegov odjek u znanstvenoj zajednici. Utvrđeno je da koautorstvo znanstvenika iz postsocijalističkih zemalja s kolegama iz zapadnih zemalja pridonosi većoj vidljivosti rezultata znanstvenih istraživanja u znanstvenoj zajednici. Rezultati upozoravaju na nedovoljnu zastupljenost međunarodnih koautorstava i slabu zastupljenost autora iz postsocijalističkih zemalja u međunarodno relevantnim časopisima, što se odražava na njihovu slabu citiranost i vidljivost u široj znanstvenoj zajednici.

The aim of the paper is to present preliminary results of the project “Models of Response to Educational Needs of Children at Risk of Social Exclusion in ECEC Institutions”, funded by the Croatian Science Foundation. Numerous research confirms that difficulties during early childhood are precursors to adjustment issues at a later age (Weitzman et al., 2014 ; Ramchandani et al., 2017), that many ECEC institutions still aren’t managing to respond appropriately to educational needs of children from vulnerable social groups (Lazzari & Vandenbroeck, 2013) and positive effects of well-timed recognition of difficulties (Conley et al., 2014). The research is based on different theoretical perspectives as ecological systems theory (Bronfenbrenner, 1979 ; 1994), constructivist theory of learning (Vygotsky, 1978), theory of change (Stein and Valters, 2012). The methodology arises from explanations of educational processes and risks of social exclusion as complex and heterogeneous processes. Quantitative data were collected by the Questionnaire for assessments of etiological and phenomenological aspects of risks of social exclusion of children and The quality of educational practice regarding children at risk of social exclusion questionnaire on a sample of parents and ECEC teachers (N=360). Participants signed a written informed consent form, with respect to GDPR and respecting the principles of conscientiousness, transparency, equality and mutual respect. Results confirm strong connection between the quality of educational practice and different aspects of children’s social exclusion. Research results contribute to the identification of obstacles and circumstances, which limit or support the availability of quality ECEC for children at risk of social exclusion.

Pristupačan i inkluzivan rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RIPOO) smatra se ključnom odrednicom kvalitetnog obrazovanja i odgovorom na socijalne rizike. Ova analiza osigurava uvid u inkluzivnost postojećih studijskih programa za stjecanje kvalifikacije prvostupnika i magistara RPOO-a u Republici Hrvatskoj. Njezina je svrha sadržana u osiguravanju analitičke podloge za usklađivanje studijskih programa RPOO-a s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom i drugim relevantnim dokumentia koji uokviruju europski sustav visokoškolskoga obrazovanja. Analiza se temelji na stajalištu da inkluzivno obrazovanje podrazumijeva širok spektar strategija , aktivnosti i procesa kojim se nastoji ostvariti univerzalno pravo svakog djeteta, od najniže do najviše razine obrazovanja ( UNESCO, 1994). Analizirani su sljedeći skupovi kompetencija koji su adaptirani prema kompetencijama koje je definirala Europska agencija za posebne odgojno- obrazovne potrebe i inkluzivno obrazovanje: (1) Uvažavanje različitosti djece ( različitosti su izvor i sredstvo odgoja i obrazovanja), (2) podržavanje učenja i razvoja sve djece ( uvjerenje u mogućnost napretka i obrazovanja sve djece/studenata), (3) fleksibilnost poučavanja (raznolike strategije i metode poučavanja i procejna koje su usklađene s različitim stilovima i iskustvima učenja djece /studenata), (4) suradnja (timski rad)i (5) kontinuirani osobni i profesionalni razvoj (cjeloživotno učenje). Provedeni su intervjui sa studentima, odgojiteljima i sveučilišnim nastavnicima te su analizirani svi studijski programi (6 preddiplomskih i 5 diplomskih) za inicijalno obrazovanje odgojitelja djece rane i predškolske dobi koji su se ak.god. 2019/2020. reačizirali na hrvatskim visokim učilištima ( u Osijeku, Puli, Rijeci, Splitu, Zadru u Zagrebu). Studijski programi su tematski analizirani s obzirom na razinu u kojoj doprinose razvoju skupova kompetencija studenata za inkluzivno obrazovanje. Rezultati analize pokazuju da unatoč usmjerenju svih studijskih programa na ostvarivanje jednakoga broja ECTS bodova. Svi analizirani skupovi kompetencija na neki su način zastupljeniu studijskim programima i njihovim predmetima, ali je uočena velika nekonzistentnost u povezanosti ishoda učenja na razini programa i pojedinih predmeta, kao i nekonzistentnost pojedinih predmeta, što ukazuje na nedovoljno konstruktivno poravnanje studijskih programa i njegovih predmeta. Ta okolnost nepovoljno se odražava na kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za praktičnu implementaciju inkluzivnog obrazovanja u profesionlanom radu, što je potvrđeno i analizom provedenih intervjua sa studentima, odgojiteljima i sveučilišnim nastavnicima. Rezultati analize upućuju na zaključak da postoji potreba za unapređivanjem inkluzivnosti studijskih programa za inicijalno obrazovanje odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Mjere i aktivnosti za postizanje tog cilja formulirane su u preporuke koje čine sastavni dio ove analize.

Priručnik je namijenjen edukaciji edukatora sveučilišnih nastavnika za inkluzivno visokoškolsko obrazovanje odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Sadrži 9 radionica i s njima povezane teoriske podloge.

Research consistently shows the connection between self-concept in children and young people and their social relations, which is also reflected in pupils’ attitudes towards education. This paper analyses how family relations, peer relations and attitudes towards education contribute to the global self-concept of male and female pupils of 8 to 14 years of age. The research was conducted by using an extended version of the Questionnaire for Planning Social-pedagogic Interventions. The research sample consisted of 3,335 pupils from 43 Croatian elementary schools. This study examines the hypothesis on differences in self-concept predictors between male and female elementary school pupils, suggesting that in comparison with male pupils, the self-concept of female pupils is more dependent on social relations and the level of engagement in education. It was established that self-concept is relatively stable for boys of 8-14 years of age while it becomes weaker among girls of 8 -14 years of age. Statistically, for both male and female pupils, self-concept significantly depends on the assessment of the quality of family relations, peer relations, and the attitude of pupils towards education. The most important self-concept predictor among male pupils is their relationship with their peers, and among female pupils it is family relations. In addition, relationships with significant others and attitudes towards education contribute more strongly to the self-concept of female pupils than it does with their male peers., Istraživanja dosljedno pokazuju neospornu povezanost samopoimanja djece i mladih s njihovim socijalnim odnosima, što se odražava i na odnos učenika prema obrazovanju. U ovom se radu analiziraju načini na koje obiteljski odnosi, odnos s vršnjacima i odnos učenika prema obrazovanju doprinose globalnom samopoimanju učenika i učenica u dobi od 8 do 14 godina. U istraživanju je korištena proširena verzija Upitnika za planiranje socijalnopedagoških intervencija. U istraživanju je sudjelovalo 3335 učenika iz 43 hrvatske osnovne škole. Provjerava se hipoteza da postoje razlike u prediktorima samopoimanja učenika i učenica osnovne škole, pri čemu je samopoimanje učenica u odnosu na učenike u većoj mjeri ovisno o socijalnim odnosima i angažiranosti u obrazovanju. Utvrđeno je da je samopoimanje dječaka u dobi od 8 do 14 godina stabilno, dok samopoimanje djevojčica od 8. do 14. godine života slabi. Pokazalo se da su obiteljski odnosi, vršnjački odnosi i odnos učenika prema obrazovanju značajni prediktori samopoimanja dječaka i djevojčica. Međutim, među učenicima je najznačajniji prediktor samopoimanja odnos s vršnjacima, dok među učenicama taj status imaju obiteljski odnosi. Uz to, odnosi sa „značajnim drugima” i odnos prema obrazovanju snažnije pridonose samopoimanju učenica no što je to slučaj s njihovim muškim vršnjacima.

The aim of the presentation is to present the implementation of the developed Resilience Curriculum for Early and Primary schools in Europe (RESCUR) in Croatian preschool and school settings.

Model socijalnopedagoških intervencija u osnovnoj školi razvijen je u sklopu istoimenog projekta Agencije za odgoj i obrazovanje koji se provodio od rujna 2015. do listopada 2017. godine, uz sudjelovanje brojnih socijalnih pedagoga zaposlenih na radnom mjestu stručnog suradnika u osnovnim školama. Model obuhvaća grupne i individualne oblike rada kojima se u praksi koriste socijalni pedagozi, a tijekom razvoja modela i na temelju rezultata evaluacije potvrđena je njihova djelotvornost, ako su usklađeni s učenikovim prethodno utvrđenim teškoćama. U priručniku su prikazane sve važne sastavnice i koraci Modela, a to su: (a) definiranje problema ; (b) planiranje intervencije ; (c) implementacija intervencije i (d) evaluacija. Definiranje problema sadržava obrazloženje njegove teorijske utemeljenosti, opis procedura i kriterija prema kojima se učenici uključuju u intervenciju i standardizirane mjerne instrumente za procjenu teškoća učenika (Upitnik za planiranje socijalnopedagoških intervencija – verzija za učenike i verzija za roditelje, Upitnik za učitelje). Planiranje intervencije obuhvaća definirane ciljeve s pripadajućim ishodima učenja i primjerima aktivnosti usmjerenih prema učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima kojima se oni postižu. Implementacija intervencije je u priručniku prikazana u formi prethodno evaluiranih i razrađenih radionica te primjera aktivnosti za individualan rad koje su usmjerene postizanju promjena u ponašanju učenika u svim područjima socijalnopedagoškog rada. To su: odnos prema obrazovanju i odgovorno ponašanje, obiteljski odnosi, odnos prema sebi te odnosi s vršnjacima i komunikacijske vještine. Ukupno je 20 radionica usmjereno prema učenicima, 12 je radionica usmjereno prema roditeljima, dok je za rad s učiteljima predviđeno 12 radionica i jedan projekt. Evaluacija intervencije osigurana je primjenom standardiziranih mjernih instrumenata prije i nakon sudjelovanja učenika, roditelja i učitelja u aktivnostima sadržanima u planu intervencije. Upitnici su pripremljeni tako da omogućuju neposrednu primjenu u praksi svakog socijalnog pedagoga jer su dostupni i u elektronskom obliku. Ukratko, primjena sadržaja priručnika u praksi doprinosi standardizaciji pružanja stručne podrške učenicima s problemima u ponašanju u hrvatskim osnovnim školama (kojih je, prema znanstvenim dokazima, najmanje 13 posto), čime znatno pridonosi Strategiji znanosti, obrazovanja i tehnologije, osobito u dijelu koji se tiče osiguravanja cjelovitog sustava potpore djeci i učenicima s problemima u ponašanju unutar odgojno-obrazovnih institucija.

Cilj analize pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama bio je prikupljanje i strukturiranje komparativnih podataka o pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja, u svrhu osiguravanja pokazatelja za argumentirano zagovaranje potreba djece u ranjivim situacijama, a posebno djece koja žive u siromaštvu, djece – pripadnika romske nacionalne manjine, djece s teškoćama u razvoju i djece iz ruralnih, udaljenih naselja. Njome se odgovara na pitanja kako i zašto je kvalitetan predškolski odgoj (ne)pristupačan djeci u ranjivim situacijama u različitim lokalnim zajednicama i predškolskim ustanovama, što se analizira u kontekstu svih raspoloživih podataka, dokumenata i istraživanja koji omogućuju odgovor na to pitanje. Provedena je i analiza različitih aspekata pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama na primjeru sedam jedinica lokalne samouprave i sedam predškolskih ustanova. Ta se analiza se temelji na kvalitativnim i kvantitativnim podacima prikupljenima od strane stručnjakinja Otvorenog učilišta „Korak po korak“ u proljeće i ljeto 2016. godine. Pročelnici nadležni za obrazovanje, ravnatelji predškolskih ustanova, odgajatelji i stručni suradnici te predstavnici organizacija civilnog društva koji se bave ranim i predškolskim odgojem pristali su s istraživačkima i autoricom ove knjige podijeliti dostupne podatke, svoja razmišljanja i informacije o različitim aspektima uključivanja djece u ranjivim situacijama u programe predškolskog odgoja. Odabrane jedinice lokalne samouprave, predškolske ustanove, nevladine organizacije i njihovi djelatnici indiciraju raspon ishoda, izazova i mogućih načina osiguravanja pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci na nacionalnoj razini, neovisno o njihovom rezidencijalnom statusu i činitelju ranjivosti. Odabirom ključnih institucionalnih dionika predškolskog odgoja u pojedinim lokalnim zajednicama, pitanje pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja adresirano je na one koji su najneposrednije odgovorni za njihovu realizaciju. Pristupačnost podrazumijeva obilježje ustanova i usluga predškolskog odgoja koje svoj djeci osigurava ostvarivanje njihovih prava, a obuhvaća maksimalnu moguću iskoristivost okruženja, sadržaja i resursa u svrhu poticanja razvoja i punog sudjelovanja djece u ranjivim situacijama u društvu, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Djeca u ranjivim situacijama obuhvaćaju djecu koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihovog socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. Djeci u ranjivim situacijama se u analizi pristupa holistički. Prva prepreka u osiguravanju pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama jest činjenica da u Republici Hrvatskoj ne postoji sustav administrativnog praćenja djece rane i predškolske dobi koji mogu biti polaznici programa predškolskog odgoja, pa nedostaju i egzaktni pokazatelji o zastupljenosti djece u ranjivim situacijama u općoj populaciji. Ta okolnost zahtijeva promišljen odabir pokazatelja i kriterija ranjivosti, te sustavniji pristup praćenju i evidentiranju potreba djece rane i predškolske dobi na državnoj razini. Uočen je trend postupnog povećanja obuhvata djece s teškoćama u razvoju i djece pripadnika romske nacionalne manjine programima predškolskog odgoja u posljednjih nekoliko godina. Međutim, programi predškolskog odgoja i dalje ostaju nedostupni velikom broju djece. Na primjer, djeca koja žive u uvjetima siromaštva i u udaljenim, ruralnim naseljima, s obzirom na kriterije upisa u programe predškolskog odgoja, u njima sudjeluju tek iznimno. Hrvatska se u odnosu na europski prosjek ističe po ispodprosječnom obuhvatu djece rane i predškolske dobi višegodišnjim programima predškolskog odgoja, posebno djece u ranjivim situacijama. S druge strane, brojni dokumenti koji uokviruju međunarodnu obrazovnu politiku i suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na važnost osiguravanja dostupnosti i ulaganja u kvalitetu predškolskog odgoja, zbog njegovih višestrukih pozitivnih učinaka na socijalan, ekonomski i obrazovni razvoj svake osobe i društvene zajednice. Oni složno ukazuju na potrebu osiguravanja pristupačnosti i povećanja obuhvata djece kvalitetnim institucionalnim predškolskim odgojem. Takvi se programi temelje na inkluzivnosti, odnosno prepoznavanju potrebe transformiranja kulture, politika i praksi u odgojno-obrazovnim ustanovama, kako bi se prilagodile različitim potrebama pojedine djece i uklonile prepreke koje ometaju njihov rast, razvoj i smisleno sudjelovanje u odgojno- obrazovnom procesu. Međunarodna komparativna istraživanja i analize potvrđuju da dvogodišnje sudjelovanje u kvalitetnim programima predškolskog odgoja ima osobito povoljan učinak na djecu u ranjivim situacijama, što se odražava na njihova kasnija akademska postignuća. Istodobno, istraživanja i analize provedene u Hrvatskoj ukazuju na nerazmjer deklarirane svrhe i prakse predškolskog odgoja. Posljedica je to propusta na različitim razinama obrazovnog sustava, od nacionalne razine strateškog planiranja i postojećih zakonskih rješenja do praktične implementacije postojećih normi u pojedinim lokalnim zajednicama i predškolskim ustanovama. Na taj zaključak upućuju sljedeći rezultati analize: 1. Na nacionalnoj razini postoji visoka razina svijesti o važnosti osiguravanja pristupačnosti predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama, jer upravo obuhvat djece predškolskim odgojem čini sastavni dio svakog strateškog dokumenta, neovisno o ciljnoj skupini na koju se dokument odnosi. Međutim, koncept inkluzivnog predškolskog odgoja koji bi definirao standarde kvalitete i oblike podrške koje su predškolske ustanove dužne osigurati svoj djeci u rizičnim situacijama nije osmišljen ni razrađen. Posebno zabrinjava slaba vidljivost nekih skupina djece u ranjivim situacijama (posebno djece koja žive u udaljenim ruralnim naseljima). 2. Utvrđena je velika neujednačenost strateških dokumenata hrvatske obrazovne politike i zakonskih odredbi na kojima se temelji. Zakonski i podzakonski propisi nisu dovoljno usmjereni na zadovoljavanje potreba djece u ranjivim situacijama, kao ni na definiranje kvalitete predškolskih programa u odnosu na potrebe te djece. Postoji i neusuglašenost zakona iz sustava obrazovanja sa sustavom socijalne zaštite, što znatno oslabljuje konzumiranje prava propisanih jednim u sklopu drugog sustava. Većina propisa pati od brojnih slabosti koje se protežu od neprimjerene terminologije kojom se djeca u ranjivim situacijama označavaju, preko uvjetovanja inkluzije djece s teškoćama u razvoju brojnim ograničavajućim pretpostavkama, do propuštanja zakonskog uređenja prava djece koja žive u uvjetima siromaštva ili su suočena s drugim nepovoljnim okolnostima. Zakonodavac je također propustio osigurati mehanizme osiguravanja uključivanja sve djece u program predškole. 3. Kao najkvalitetniji dokument koji uređuje hrvatski sustav ranog i predškolskog odgoja ističe se Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (2015), čiju bi maksimalnu implementaciju trebali osigurati svi propisi u tom području. 4. Hrvatski sustav predškolskog odgoja karakteriziraju izrazite i postojane regionalne razlike. One uključuju obuhvat djece predškolskim programima, kvalitetu programa (omjer djece i odgajatelja, ekipiranost stručnog tima, poštivanje pedagoških standarda) te iznose i modalitete njihova (su)financiranja (u apsolutnim i relativnim vrijednostima). Te razlike onemogućuju svoj djeci ravnopravan pristup priuštivim i kvalitetnim programima predškolskog odgoja, što upućuje na potrebu većeg angažmana države u osiguravanju temeljne pravičnosti i ravnopravnosti djece. Ipak, država je u predškolskom odgoju sve manje angažirana, a većina odgovornosti je na jedinicama lokalne samouprave. One čine više od dvije trećine pružatelja usluga predškolskog odgoja, čime je obuhvaćeno četiri petine djece koja pohađaju te programe. 5. Izniman značaj jedinica lokalne samouprave u osiguravanju pristupačnosti predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama se zbog razlika u njihovim kapacitetima i spremnosti da odgovore na potrebe djece u ranjivim situacijama nepovoljno odražava na ravnopravnost djece. Navedeno se ogleda u nedosljednoj implementaciji zakonskih odredbi koje zabranjuju svaku vrstu diskriminacije u predškolskim ustanovama i nedovoljno razvijenoj svijesti i kompetencijama odgojno-obrazovnih djelatnika u sustavu predškolskog odgoja o raznovrsnosti potreba djece u ranjivim situacijama. Sva opisana obilježja predškolskog odgoja bitno oslabljuju pristupačnost predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama. Ovi su nalazi potvrđeni analizom sedam lokalnih zajednica i sedam predškolskih ustanova koje u njima djeluju. One ilustriraju (ne)jednakost obrazovnih šansi djece rane i predškolske dobi u pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja. Taj zaključak proizlazi iz sljedećih nalaza analize: 1. Djeca rane i predškolske dobi koja nisu uključena u programe predškolskog odgoja u jedinicama lokalne samouprave ostaju neprepoznata, odnosno neevidentirana. 2. Postoje veliki nerazmjeri u broju djece rane i predškolske dobi u pojedinim lokalnim zajednicama i broju djece koja pohađaju programe predškolskog odgoja, a posebno su podzastupljena djeca romske nacionalne manjine i djeca koja žive u ruralnim, udaljenim naseljima. 3. Različite lokalne zajednice međusobno se znatno razlikuju u proračunskim sredstvima koja izdvajaju za potrebe predškolskog odgoja, u ekonomskoj cijeni, kriterijima i iznosima participacije roditelja u ekonomskoj cijeni predškolskog odgoja te uvjetima koje predškolskim ustanovama osiguravaju (stručni suradnici, asistenti, poštivanje pedagoških standarda i dr.). 4. Kriteriji za upis djece u programe predškolskog odgoja su tek djelomično usklađeni s potrebama djece, pri čemu se najviše ističe nesklad kriterija koji se odnosi na zaposlenost roditelja i potreba djece iz siromašnih obitelji za sudjelovanjem u programima predškolskog odgoja. Na to se nadovezuju složene procedure kojima je popraćeno dokazivanje statusa ranjivosti (posebno kad su u pitanju djeca s teškoćama u razvoju) i ograničenja vezana uz upis djece koja žive u udaljenim, ruralnim naseljima. 5. Predškolske ustanove roditelje na upis djece u program predškole pozivaju na način koji ne osigurava potpunu dostupnost informacija. Tako obuhvat djece predškolom nije ostvaren u najvećem mogućem obimu, osobito u odnosu na djecu čiji roditelji ne konzumiraju medijske sadržaje, nepismeni su ili nezainteresirani za ostvarivanje prava svoje djece na najbolje moguće obrazovanje. 6. Praksa praćenja kvalitete rada predškolske ustanove je izuzetno neujednačena, a kreće se od izostanka bilo kakvih procedura, preko godišnjih analiza do češćih i sustavnijih pristupa (tjedne refleksije i zajednice učenja). Ta neujednačenost otežava zaključivanje o stvarnim dosezima i mogućnostima predškolskog odgoja u podržavanju rasta i razvoja djece u ranjivim situacijama. Ona se također odražava na neujednačenost procedura usmjerenih tranziciji djece iz predškolske u školsku razinu obrazovanja, kao i na nedovoljno razrađene oblike suradnje među sustavima i ustanovama zaduženih za osiguravanje dobrobiti djece. 7. Među dionicima predškolskog odgoja postoje velike razlike u svijesti o raznolikosti djece u ranjivim situacijama i njihovim potrebama, kako na razini donositelja odluka na lokalnim razinama, tako i u samim predškolskim ustanovama. Te su razlike popraćene nesustavnim pristupom cjeloživotnom obrazovanju odgojno-obrazovnih djelatnika, iako je utvrđeno da je upravo obrazovanje važan i vrijedan resurs prevladavanja brojnih prepreka pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci. Opći zaključak analize je da u Republici Hrvatskoj postoje lokalne zajednice koje su razvile zavidne kapacitete znanja i smjera razvoja politika u području predškolskog odgoja, a postoje i one koje toj djeci ne osiguravaju ni minimalne standarde propisane na nacionalnoj razini. Navedeno je posljedica izostanka koherentne i sustavne nacionalne politike predškolskog odgoja te razlika u dostupnim resursima/sredstvima jedinica lokalne samouprave za ovu decentraliziranu funkciju, a izravno se odražava na posve nejednaku pristupačnost i kvalitetu predškolskog odgoja onima kojima je on najviše potreban, a to su djeca u ranjivim situacijama. Prema tome, utvrđena je potreba formuliranja argumentiranih preporuka koje će donositelji odluka na nacionalnoj razini, ali i na razini lokalnih zajednica te predškolskih ustanova, uklopiti u svoje obrazovne politike i tako unaprijediti sustave podrške djeci u ranjivim situacijama. Pri tome je važno osigurati najbolji interes (dobrobit) djeteta, suvremen holistički pristup djetetu i njegovom razvoju, visoke standarde profesionalnosti i odgovornost je svih dionika srbi o djeci da aktivno doprinose realizaciji Konvencije UN-a o pravima djeteta (1990) te povećanje vidljivosti javnih politika usmjerenih djeci na svim razinama vlasti. Sve navedeno potrebno je popratiti međusobnom podrškom i suradnjom unutar same predškolske ustanove, ali i na razini lokalne zajednice, županijskoj, međužupanijskoj i nacionalnoj razini. Ukratko, pozitivni pomaci u osiguravanju pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci isključuju svaki pokušaj fragmentiranog pristupa predškolskom odgoju koji bi odgovornost za njegovu kvalitetu usmjerio na samo jedan segment društva (neovisno o tome radi li se o ustanovama, lokalnim zajednicama, pojedinim tijelima regionalne ili državne uprave) te uvjetovanja pristupačnosti prava djeteta bilo kojom značajkom odraslih osoba ili zajednice.

Kurikul je nastao u sklopu LLP Comenius projekta RESCUR – Razvoj Europskog kurikuluma za razvoj otpornosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi (2012.-2015.). Cilj projekta bio je razvoj Europskog kurikuluma otpornosti za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi putem međukulturalne i međunarodne suradnje. Projekt je realiziran uz koordinaciju Sveučilišta u Malti, a u njemu su sudjelovali i: Sveučilište na Kreti (Grčka), Sveučilište u Lisabonu (Portugal), Sveučilište u Orebru (Švedska), Sveučilište u Paviji (Italija) i Sveučilište u Zagrebu (Hrvatska). Radi se o kurikulumu koji znatno pridonosi realizaciji Nacionalnog kurikuluma ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i budućem nacionalnom kurikulumu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja. Razvijen je na temelju trenutačnih društvenih, ekonomskih i tehnoloških potreba i izazova suvremenog djetinjstva i roditeljstva te nastoji kod djece razviti kompetencije potrebne za svladavanje takvih izazova, kako bi ona kao mladi građani Europe mogla ostvarivati akademske uspjehe te društvenu i emocionalnu dobrobit. Ovaj je priručnik jedan od ukupno 5 priručnika nastalih u sklopu projekta, a uključuje niz aktivnosti koje učitelji(ce) mogu provoditi u razredu s djecom mlađe osnovnoškolske dobi. Aktivnosti su organizirane u šest tematskih cjelina - razvoj komunikacijskih vještina, uspostavljanje i održavanje zdravih odnosa, razvoj pozitivnog mišljenja, razvoj samoodređenja, izgradnja osobne snage te pretvaranje izazova u prilike. Svaka tematska cjelina započinje sa sažetim teorijskim uvodom te se nastavlja s aktivnostima organiziranima u dvije sadržajno povezane podteme. Svaka aktivnost predstavljena je kroz ciljeve i ishode učenja, potreban pribor i opis tijeka aktivnosti, a završava s prijedlogom povezane aktivnosti koju djeca mogu napraviti kod kuće s članovima obitelji. U priručnik su uključeni i predlošci radnih listića, a na kraju svake teme priložen je i evaluacijski listić za učitelje te listić za djetetovu samoprocjenu.

The application of Resilience curriculum in kindergarten will be presented, using data from Croatian kindergartens. Several topics will be covered: 1. Antonija Balić Šimrak The Expressive and the Illustrative in the Illustrations of the Storybook How to Say No This work presents the process of creating illustrations for the storybook How to Say No with the intention to show how important it is to use expressive and illustrative techniques in working with very young as well as with preschool children through art activities that deal with raising emotional awareness. By combining painting and drawing skills in the presentation of emotions we get two dimensions of emotional communication through a work of art. One dimension relates to the spontaneous expression through colours (painting) where we pay attention to the symbolism of colours, whereas the second dimension(drawing) precisely and illustratively describes thoughts. By presenting the process and the results of such artistic activities which have been carried out in kindergartens in groups of children of various ages we will try to determine methods which ensure the most qualitative approach to preventive activities of recognizing and expressing emotions. 2. University and kindergarten representatives From theory to practice - Implementation of Resilience curriculum in kindergarten: comparison between control and experimental groups How successful has been the implementation of the curriculum? We plan the scientific research in Croatian kindergartens. Before we start the implementation, we shall test the resilience of children in experimental groups as well as in control groups (which will not start with the curriculum yet) and see if there is any difference in children resilience after a year of implementation. Preliminary results will be presented at the Conference. 3. University and kindergarten representatives Correlation between child's and parent's resilience What do kindergarten teachers say about the cooperation with parents during the implementation of the Resilience curriculum? Which parents are more cooperative - resilient or less resilient? Is there a correlation between child's and parent's resilience? Data collected in Croatian kindergarten will be presented.

The main aim is to present key aspect of the project "Resilience Curriculum for Early and Primary Schools in Europe" (RESCUR) which is carried out in the frame of the EU Comenius Multilateral Project. Along with the curriculum, the parent's manual has been developed as well.

Ciljevi istraživanja koje je prikazano u ovom radu su: (1) utvrditi udio učenika razredne nastave s problemima u ponašanju u šest osnovnih škola iz pet hrvatskih županija ; (2) analizirati povezanost učiteljskih procjena i učeničkih samoprocjena problema u ponašanju učenika mlađe školske dobi te (3) utvrditi procijenjene potencijale škola da zadovolje njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe. Istraživanje se temelji na podacima koji su prikupljeni u sklopu projekta „Rane odgojno- obrazovne intervencije temeljene na pokazateljima uspješnosti“ kojeg od kolovoza 2013. godine do veljače 2015. godine provodi Forum za slobodu odgoja u suradnji sa šest hrvatskih osnovnih škola iz pet županija. Provedeno je na prigodnom uzorku 174 učitelja – članova učiteljskih vijeća 6 osnovnih škola i 921 učenika razredne nastave. Primijenjeni mjerni instrumenti (Upitnik za učitelje, Upitnik za učenike i Upitnik procjene usmjerenosti škole na prevenciju problema u ponašanju učenika) obrađeni su na deskriptivnoj razini, uz provjeru njihove faktorske strukture i utvrđivanje korelacija među faktorima. Hipoteza kojom je pretpostavljeno da postoji podudarnost procjena i samoprocjena problema u ponašanju učenika čija je pojavnost povezana s potencijalima škola da zadovolje posebne odgojno-obrazovnih potreba ovih učenika je potvrđena samo djelomično. Pokazalo se da postoji djelomična podudarnost u procjenama i samoprocjenama ponašanja učenika, ali procjene usmjerenosti škole na prevenciju problema u ponašanju nisu statistički značajno povezane s udjelom učenika koji u pojedinim školama manifestiraju probleme u ponašanju. Dobiveni rezultati ukazuju na nužnost bolje konceptualizacije odgojnih nastojanja osnovnih škola koji bi bili usmjereni selekcioniranoj skupini učenika s procijenjenim problemima u ponašanju u ranoj fazi njihova razvoja.

Kurikul je nastao u sklopu LLP Comenius projekta RESCUR – Razvoj Europskog kurikuluma za razvoj otpornosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi (2012.-2015.). Cilj projekta bio je razvoj Europskog kurikuluma otpornosti za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi putem međukulturalne i međunarodne suradnje. Projekt je realiziran uz koordinaciju Sveučilišta u Malti, a u njemu su sudjelovali i: Sveučilište na Kreti (Grčka), Sveučilište u Lisabonu (Portugal) , Sveučilište u Orebru (Švedska), Sveučilište u Paviji (Italija) i Sveučilište u Zagrebu (Hrvatska). Radi se o kurikulumu koji znatno pridonosi realizaciji Nacionalnog kurikuluma ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i budućem nacionalnom kurikulumu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja. Razvijen je na temelju trenutačnih društvenih, ekonomskih i tehnoloških potreba i izazova suvremenog djetinjstva i roditeljstva te nastoji kod djece razviti kompetencije potrebne za svladavanje takvih izazova, kako bi ona kao mladi građani Europe mogla ostvarivati akademske uspjehe te društvenu i emocionalnu dobrobit. Ovaj je priručnik jedan od ukupno 5 priručnika nastalih u sklopu projekta. Praktični vodič za učitelje i odgojitelje bavi se time kako provoditi kurikul u razredu ili odgojnoj grupi. U njemu su opisani ciljevi, teorijski okvir i struktura kurikula, glavne teme obuhvaćene kurikulom, polazišta kurikula, procjena te provedba i evaluacija kurikula. Također sadži poglavlje o stvaranju razrednoga i školslog, odnosno grupnoga i vrićkoga ozračja kojima se otvrđuje i pojačava aspekt poučavanja o otpornosti te poglavlje o razvoju otpornosti i dobrobiti zaposlenih u školi i vrtiću koja je posljedica rada na razvoju otpornosti.