Search

High-grade metamorphic soles in NE Bosnia and Herzegovina make part of the Krivaja-Konjuh ophiolite complex (KKOC), which is one of the most important constituents of the Jurassic ophiolite mélange of the Central Dinarides. Several rock types were distinguished within the investigated metamorphic suite – sapphirine and corundum amphibolites, garnet-clinopyroxene±orthopyroxene amphibolites, clinopyroxene±garnet amphibolites, amphibolites per se and clinopyroxene+plagoclase±garnet gneisses. Peak temperature and pressure conditions calculated from different mineral pairs were estimated to range between 850 and 1100°C at 1.1 to 1.3 GPa. A prograde multi-stage metamorphic history of analysed rocks was followed by the post-peak relaxation witnessed in decomposing porphyroblasts of garnet and ubiquitous formation of amphibole and orthopyroxene rims around clinopyroxene. The whole-rock chemical composition of magmatic protoliths largely defines it as cumulates from supra-subduction zones and scarcely as MORB-like tholeiitic mafic extrusives. Their origin is linked to near-ridge crust generation of a back-arc basin. Following the Middle Jurassic contraction of Neotethyan a portion of these rocks was likely entrained in an incipient subduction/thrusting system characteristic for the formation of metamorphic soles. According to geological evidences, and most notably, the age of radiolarians taken from KKOC basalts, the formation of metamorphic sole rocks must have followed a rapid transition in the Dinaridic Neotethys geotectonic setting before its final obduction onto the Adria margins in the next 15 Ma before the end of Jurassic.

INTRODUCTION The Jurassic ophiolites are found in two narrow zones of the Dinarides of the Balkans making part of the bigger Alpine-Himalayan-Tethyan orogenic belt. Formation of ophiolite mélange related to the complex subduction and obduction processes within the Mesozoic Neotethyan realm is still not entirely understood. Herein a theory put forth advocates the existence of subduction- related intraoceanic trenches being progressively filled by gravitational emplacements of chaotic material from the upper plate (radiolarite- ophiolite olistoliths with clayey to sandy matrix) and clastic fragments emanated from the footwall. Ultimately the deposition of ophiolitic mélange evolved with the onward obduction processes of the oceanic lithosphere, with a composite thrust sheets system being created, whereby the mélange is positioned in the footwall of the main ultramafic mass of Dinaride ophiolite zone (e.g. Bortolotti et al., 1996). Biostratigraphic data exist from the ophiolitic mélange in Croatia (Halamić et al., 1999), Serbia (Chiari et al., 2011), Albania (Chiari et al., 2002), and Greece (Nirta et al., 2010). All obtained ages are coherent, yielding a Middle Jurassic age of mélange. So far, Middle Jurassic radiolarians in the Bosnian part of DOZ were described only from non-ophiolitic sequences (Vishnevskaya et al., 2009). In this contribution, new evidence is presented on the age of radiolarians recovered from the mélange of the biggest ophiolite complex in the central DOZ, the Krivaja-Konjuh Ophiolite Complex (KKOC, northern Bosnia and Herzegovina), in which diverse oceanic rock suites testify to the different stages of ocean evolution (e.g. Pamić et al., 1977 ; Lugović et al., 1991 ; Šegvić, 2010). MATERIALS AND METHODS The ophiolite mélange was studied and sampled in the vicinity of the village Papratnica located east of Žepče in northern Bosnia and Herzegovina. The Papratnica mélange deposits were selected for sampling because they comprise carbonate blocks and pillow lavas roughly correlated to the olistostrome part of the DOZ ophiolitic mélange (Pamić, 1968). The nearly 100 m long Papratnica mélange succession holds numerous clast horizons containing radiolarian chert, one of which was logged and sampled at the second metre of the section. This outcrop sampled for radiolarians is approximately 4 m thick and consists of layered dark grey fine- grained shales with embedded chert blocks. The black and vitreous subangular to rounded chert clasts vary from 2 to 10 cm in diameter, whereas in some other levels of the Papratnica section they are up to 20 cm in diameter. No index fossils are reported from the background fine-clastic sedimentary rocks and, therefore, the general Jurassic age of the mélange is inferred based on stratigraphically uncharacteristic microfossils found in platy limestones that are interlayering with shales. Petrography of radiolarian-contained chert clasts was studied using a Leica DM-LSP polarisation microscope, whereas a well-preserved radiolarian assemblage, extracted from a siliceous-shaly sample using a diluted (5%) hydrofluoric acid, was investigated by Scanning Electron Microscope and dated according to the Unitary Association Zones (UAZ) established by Baumgartner et al. (1995). Figure 1. Radiolarian age constraints in ophiolite complexes of the Dinaride Ophiolite Zone (Croatia, Serbia and Bosnia), the Mirdita Zone (Albania) and the western ophiolite belt in Greece (references and details available in Šegvić et al., 2014). RESULTS Thin-section analyses showed the sampled clast are consisted of angular chert fragments (0.5-2 cm) that are imbedded into the cryptocrystalline siliceous matrix. Both the former and the latter contain circular or elliptical areas (ca. 0.05 mm in diameter) filled with microcrystalline quartz. The circular and elliptical structures represent complete and nicely preserved radiolarian skeletons, whereas the chert block or clast fragments are determined as radiolarian chert microbreccia. The radiolarians are characteristic of the uppermost Bajocian-lower Bathonian UAZ 5 of Baumgartner et al. (1995). This assignment is based on the co-occurrence of Unuma lacusicostatus (Aita), last appearing in UAZ 5, and Unuma gordus Hull, first appearing in UAZ 5. The latest Bajocian-early Bathonian age of radiolarians recovered from the KKOC ophiolite mélange is consistent with other ages reported from radiolarian-bearing rocks in ophiolite complexes throughout the Dinarides and Hellenides (Fig. 1). In these complexes Jurassic radiolarites were found in mélange units, as well as in direct stratigraphic contact with basalts. DISCUSSION AND CONCLUSIONS Composite and rather chaotic nature of radiolarite-contained ophiolite sequence of the Krivaja-Konjuh ophiolite complex is in favour of recent approaches advocating the mélange formation in the ophiolite footwall wherein the radiolarite- ophiolite sequence originated from the obducted upper plate. Determined uppermost Bajocian to lower Bathonian age of analysed radiolarian assemblage stands as a first record on the age of radiolarians from an ophiolitic mélange sequence from the Bosnian portion of Dinaride ophiolite zone. Important to mention is that in the Dinarides the geographically the closest dated MOR-affiliated rocks from the ophiolite upper plate that tectonically overly analysed mélange are olivine-bearing cumulate gabbros (158 ±7.6 Ma, Ustaszewski et al., 2009) of Mt. Kozara located about 50 km westwards from the sampling locality. These gabbros stand for the youngest possible age of sea-floor spreading in this segment of Neotethys thus suggesting the process of mélange formation in the Dinarides could have lasted even until the Oxfordian-Kimmeridgian border (i.e. cessation of ocean spreading). In such a context the reported radiolarian age denotes the time of sedimentation that might have preceded or, eventually, it coincided the time of the mélange formation in this segment of DOZ. Further on, the age of MOR-type gabbros is reported to corresponds to metamorphic ages of subophiolitic soles recovered from the KKOC (161 ±4 Ma ; Lanphere et al., 1975) and the nearby Borja ophiolite complex (171.4 ±3.7 Ma ; Lugović et al., 2006), suggesting that the late ridge magmatism in Dinaridic Neotethys was complemented by the near-ridge sole metamorphism, giving birth to the initial intraoceanic thrusting (e.g. Šegvić, 2010). Moreover, the established sole age denotes the earliest possible inception of the mélange formation through the infill of the newly formed subduction trenches. Fragments of metamorphic rocks are known from Papratnica mélange associated to mafic and ultramafic olistoliths. Another piece of evidence shading light on DOZ mélange formation are IAT pillows basalts reported from the Papratnica succession (e.g. Babajić, 2009). Referring to the onset of intraoceanic subduction it must have taken at least 10 Ma for arc-lavas to form, hence defining a minimum duration of thrusting that led to the genesis of DOZ mélange. It can be therefore inferred that mélange formation in the Dinarides (i.e. thrusting tectonics) was not completed by the time indicated by the youngest radiolarians (early Bathonian), but instead, it must have lasted at least until the Oxfordian time. This corresponds well to the biostratigraphic data from the Serbian segment of the DOZ (Gawlick et al., 2009) and northern Albania (Chiari et al., 2002), where sediments forming the mélange are as young as Callovian and early Oxfordian. REFERENCES: Babajić, E. (2009): Petrološko-geohemijska obilježja mafitnih stijena Krivajsko-konjuškog ofiolitnog kompleksa. Ph.D. thesis, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina. Baumgartner, P.O. and group of authors (1995): Middle Jurassic to Early Cretaceous radiolarian biochronology of Tethys based on Unitary Associations. In: Baumgartner, P.O., O’Dogherty, L., Goričan, Š., Urquhart, E., Pillevuit, A., De Wever, P. (eds.). Middle Jurassic to Lower Cretaceous Radiolaria of Tethys: Occurrences, Systematics, Biochronology. Mémoires de géologie, Lausanne, p. 1013-1038. Bortolotti, V., Kodra, A., Marroni, M., Mustafa, F., Pandolfi, L., Principi, G., Saccani, E. (1996): Geology and petrology of ophiolitic sequences in the Mirdita region (Northern Albania). Ofioliti, 21, 3-20. Chiari, M., Marcucci, M., Prela M. (2002): Radiolarian assemblages from the Jurassic cherts of Albania: new data. Ofioliti, 29, 95-105. Chiari, M., Đerić, N., Garfagnoli, F., Hrvatović, H., Krstić, M., Levi, N., Malasoma, A., Marroni, M., Menna, F., Nirta, G., Pandolfi, L., Principi, G., Saccani, E., Stojadinović, U., Trivić, B. (2011): The geology of the Zlatibor-Maljen area (western Serbia): a geotraverse across the ophiolites of the Dinaric-Hellenic collisional belt. Ofioliti, 36, 139-166. Gawlick, H.J., Sudar, M., Suzuki, H., Đerić, N., Missoni, S., Lein, R., Jovanović, D. (2009): Upper Triassic and Middle Jurassic radiolarians from the ophiolitic mélange of the Dinaric Ophiolite Belt, SW Serbia. N. Jahr. Geol. Pal. – Anh., 253, 293-311. Halamić, J., Marchig, V., Goričan S. (1999): Geochemistry of Triassic radiolarian cherts in north-western Croatia. Geol. Carp., 52, 327-342. Lanphere, M., Coleman, R.C., Karamata, S., Pamić J. (1975): Age of amphibolites associated with alpine peridotites in the Central Dinaride Ophiolite Belt, Yugoslavia. Earth Planet. Sci. Lett., 26, 271-276. Lugović, B., Altherr, R, , Raczek, I., Hofmann, A.W., Majer V. (1991): Geochemistry of peridotites and mafic igneous rocks from the Central Dinaridic Belt, Yugoslavia. Contrib. Mineral. Petrol., 106, 201-216. Lugović, B., Šegvić, B., Babajić, E., Trubelja, F. (2006): Evidence of short-living intraoceanic subduction in the Central Dinarides, Konjuh ophiolite complex (Bosnia-Herzegovina). In: Resimić-Šarić, K. (ed.). Mesozoic ophiolite belts of northern part of the Balkan Peninsula. Proceedings, University of Belgrade, p. 72-75. Nirta, G., Bortolotti, V., Chiari, M., Menna, F., Saccani, E., Principi, G., Vannucchi, P. (2010): Ophiolites from the Grammos-Arrenes area, northern Greece: geological, paleontological and geochemical data. Ofioliti, 35, 103-115. Pamić, J. (1968): Petrološki izvještaj za tumač lista Zavidovići, 1:100000 osnovne geološke karte SFRJ. Geological Survey Sarajevo – Federal Geological Survey Belgrade. Pamić, J., Sunarić-Pamić, O., Olujić, J., Antić R. (1977): Petrografija i petrologija krivajsko-konjuškog ofiolitskog kompleksa i njegove osnovne geološke karakteristike. Acta geologica, 9, 59-135. Šegvić, B. (2010): Petrologic and geochemical characteristics of the Krivaja-Konjuh ophiolite complex (NE Bosnia) - petrogenesis and regional geodynamic implications. Ph.D. thesis, University of Heidelberg, Germany. Šegvić, B., Kukoč, D., Dragičević, I., Vranjković, A., Brčić, V., Goričan, Š., Babajić, E., Hrvatović, H. (2014): New record of Middle Jurassic radiolarians and evidences of Neotethyan dynamics documented in mélange from the Central Dinaridic Ophiolite Belt (CDOB, NE Bosnia and Herzegovina). In review in Ofioliti. Ustaszewski, K., Kounov, A., Schmid , S., Schaltegger, U., Krenn, E., Frank, W., Fügenschus B. (2010) Evolution of the Adria‐Europe plate boundary in the northern Dinarides: From continent‐continent collision to back‐arc extension. Tectonics, 29, 1-34. Vishnevskaya, V.S., Đerić, N., Zakariadze, G.S. (2009): New data on Mesozoic Radiolaria of Serbia and Bosnia, and implications for the age and evolution of oceanic volcanic rocks in the Central and Northern Balkans. Lithos, 108, 72-105.

Within the ophiolitic mélange of the Central Dinaridic Ophiolitic Belt (CDOB) that stretches throughout the Balkans region in SE Europe, a latest Bajocian-early Bathonian radiolarian assemblage was obtained from chert-rich shaly to silty matrix. The sampling locality in northern Bosnia and Herzegovina is characterized by a highly-diversified ophiolitic suite, consisting of basic and ultrabasic rocks of different geotectonic provenances. This makes the radiolarian dating a convenient complementary tool for studying the geodynamic history of CDOB within a broader regional context. The host sediments and the nature of their associated crystalline rocks suggest that radiolarian deposition occurred relatively close to the Adria shelf margins, predating or being contemporaneous to the rapid transitions in the Dinaridic Neotethys geotectonic setting, changing from active ridge magmatism to an intraoceanic subduction environment and island-arc volcanism. The minimum age of ophiolite mélange formation is defined by the mineral equilibration ages in metamorphic sole (161±4 Ma), with the obduction tectonics that must have lasted at least until the Oxfordian time (i.e. termination of MOR activity in the Dinarides). This age correlates well with the ages of sediments reported elsewhere in the mélange of the Dinaride-Hellenide orogenic system.

Mikrosondnim analizama određen je sastav olivina u troktolitima, izotropnim gabrima i dajkovima mafitnih intruzivnih stijena. Vrijednosti magnezičnosti se kreću u širokom rasponu, te se mogu izdvojiti dvije skupine stijena. Analizirajući odnose fajalitne (Fa) i forsteritne (Fo) komponente, olivini iz Krivaja-Konjuh ofiolitnog kompleksa uglavnom odgovaraju hrizolitu, osim u izotropnom gabru gdje su hijalosideriti. povišen sadržaj NiO zabilježen je u dajkovima intruzivnih stijena i karakterističan je za olivine iz krustalnih peridotita. Niži sadržaj NiO vezan je za ostale analizirane stijene i javlja se, vjerovatno, kao posljedica osiromašenja taljevine sa NiO koja je utrošena na žične gabroide. analizirani olivini odlikuju se niskim sadržajem CaO što je karakteristika olovina plaštnih peridotita nastalih pod visokim pritiscima.

Tercijarne vulkanske stijene u centralnoj Bosni javljaju se u široj okolini Maglaja, Teslića, Nemile i Kolića, u obliku brojnih manjih vulkanskih i subvulkanskih proboja kroz stijene mezozojskog ofiolitskog kompleksa i genetski povezanih sedimentnih formacija. U radu su dati sažeti rezultati mineraloško-petrografskih i geohemijskih istraživanja tercijarnih dacita oblasti Kolića, kod Nemile. Daciti Kolića imaju holokristalasto-porfirsku strukturu sa fenokristalima kvarca, plagioklasa, biotita i podređeno oksihornblende. Od akcesornih minerala određeni su apatit, rutil, magnetit i rjeđe cirkon, a od sekundarnih kalcit, kaolinit i sericit. Na osnovu mineralnog sastava određenog u mikroskopu ove stijene bi se mogle klasificirati kao biotitni daciti. Prema TAS dijagramu (Le Bas et al., 1992) i K2O-SiO2 dijagramu (Peccerillo & Taylor, 1976) analizirane stijene se klasificiraju kao visoko-kalijski, kalcijsko-alkalijski daciti. Geohemijska obilježja, primijećena na spider-dijagramima i krivama relativnih koncentracija REE, karakteristična su za stijene magmatskih lukova koje nastaju općenito u zonama subdukcije, kolizije kontinentalnih ploča, a nalaze se takođe u zonama postkolizijske ekstenzije u bivšem, duboko erodiranom orogenu. Na dijagramima za geohemijsku geotektonsku diskriminaciju analizirane stijene leže u polju stijena iz vulkanskih lukova na rubovima kontinenata (CAP). Ispitivane stijene iz okoline Kolića su po svojim mineraloško-petrografskim i geohemijskim karakteristikama veoma slične oligocenskim vulkanskim stijenama iz oblasti Teslića i Maglaja (centralna Bosna), a mogu se dovesti u korelaciju sa genetski srodnim stijenama sjeveroistočne Bosne (Salkić, 2005).

Krivajsko-konjuški ofiolitni kompleks sadrži sve litologije koje po definiciji karakteriziraju ofiolitni profil: daleko prevladavaju plaštni peridotiti na kojim kontinuirano leže ultramafitni i mafitni kumulati, potom izotropni gabroidi, masivni bazalti i rijetko pillow bazalti. Kritičnu novost predstavljaju relativno česti proboji plutonskih i ekstruzivnih dajkova koji se međusobno presijecaju, i po prvi puta otkrivene turbiditne epiklastične stijene, izgrađene isključivo od klasta ofiolitnih ekstruzivnih stijena. Ove sedimentne stijene, kolokvijalno nazvane Ribnička turbiditna formacija, također su ispresijecane dajkovima različitih mineraloških i geokemijskih karakteristika i po tome imaju ključnu ulogu u interpretaciji geotektonskog položaja magmatizma. Geokemijsko-geotektonska diskriminacija stijena pokazuje da stijene imaju karakteristike koje variraju između N-MORB-a i toleiita otočnog luka (IAT) odnosno statistički gledano najčešće imaju karakteristike mafitnih stijena zalučnih bazena (BABB). Visokotitanske ekstruzivne stijene koje su inače karakteristične za srednjeoceanske hrptove u fazi širenja oceana (N-MORB) vezane su za kristalizaciju na magmatski aktivnom subducirajućem hrptu (active subducting ridge). Na primjeru krivajsko-konjuškog ofiolitnog kompleksa taj je proces započeo najkasnije u batu (pred 167 Ma). Na taj način formirana je nova, mlađa oceanska kora unutar obducirane ploče (upper plate) koja sadržava i stariju koru formiranu u toarciju (pred 179 Ma) na srednjeocenaskom hrptu. Ove dvije generacije kore, formirane na hrptu i u obduciranoj ploči, ne mogu se geokemijski razlikovati. Različite stijene u dajkovima kristalizirale su približno istovremeno tek nakon prestanka magmatske aktivnosti na subducirajućem hrptu koja je u završnici dala MORB-ove s lučnim geokemijskim obilježjima. Nižetitanske ekstruzivne stijene odražavaju magmatizam iz metasomatiziranog plašta, sa sve većim intenzitetom depletacije. Na ovaj način se objašnjava poligenetski karakter mafitnih stijena u krivajsko-konjuškom ofiolitnom kompleksu. Za pouzdaniju geotektonsku diskriminaciju i redoslijed nastajanja ekstruzivnih stijena Krivajsko-kojuškog ofiolitnog kompleksa korišteni su i asocirani epiklastični sedimenti Ribnice, vapnenci Sokoline i Pogari serija. Sedimentne stijene Ribničke turbiditne formacije analogne su i karakteristične za predlučne ekstenzijske bazene što ukazuje da je ofiolitni kompleks Krivaje i Konjuha formiran u suprasubdukcijskom ekstenzijskom bazenu (fore-arc ili protoarc basin). Ribničke epiklastične sedimentne stijene iako ne sadrže fosile interpretirane su kao lateralni ekvivalent grebenskih vapnenaca Sokoline starosti titon-berijas. Analizom geodinamskog modela zaključeno je da predmetni kompleks bilježi tektonomagmatsku historiju oceanskog područja započetu intraoceanskom subdukcijom i formiranjem suprasubdukcijskog ekstenzijskog bazena tokom bata. Bazen je magmatski bio aktivan tijekom titona-berijasa (151 -140 Ma) a zatvoren je i obduciran prije barema (130 Ma).

Postorogene vulkanske stijene različite tercijarne starosti veoma su rasprostranjene u Savsko-vardarskoj zoni Dinarida i u jugoistočnom dijelu Panonskog bazena. Južno od Savsko-vardarske zone tercijarne vulkanske stijene javljaju se u sjeveroistočnoj Bosni, u širem području Srebrenice unutar drinsko-ivanjičkog kompleksa. Stijene imaju holokristalastu do hipokristalastu porfirsku strukturu sa fenokristalima plagioklasa, sanidina, kvarca, biotita, hornblende, podređeno ortopiroksena i izuzetno rijetko klinopiroksena. Na osnovu preovladavajućih feromagnezijskih minerala utvrđeno je prisustvo različitih varijeteta dacita i andezita. Većina analiziranih stijena sjeveroistočne Bosne su visoko-kalijski kalcijsko-alkalijski daciti i andeziti, osim bazaltnog andezita Dimnića koji pripada kalcijsko-alkalijskoj seriji, i trahiandezita Crnog Gubera koji pripada šošonitnoj seriji stijena. Najveća razlika između klasifikacija i nomenklatura zasnovanih na sadržaju glavnih elemenata (TAS-dijagram i K2O-SiO2 dijagram) i klasifikacija prema sadržaju imobilnih elemenata u tragovima (SiO2-Zr/TiO2 i Zr/TiO2-Nb/Y dijagrami) ogleda se u izdvajanju trahiandezita. Na Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagrami svi uzorci padaju u polje šošonitne serije stijena.

In the Dinarides ophiolites occur in two belts. The western belt, called Central Dinaric Ophiolite Belt (CDOB), is dominated by lherzolites and shows poorly developed igneous suites. The eastern belt corresponds to the Inner Dinaric Ophiolite Belt (IDOB), being better known as the Vardar Ophiolite Zone. This belt is characterized by harzburgite and dunite and has well developed igneous suites. The IDOB is segmented in two zones: the W zone stretches toward WNW meeting the CDOB in the Sava Zone. The E zone extends to the N and continues to the Apuseni ophiolites. The Krivaja-Konjuh ophiolite complex is 2 km thick, covers 250 km2 and represents the largest ophiolite complex in the CDOB. The complex is thrusted onto the Middle-Upper Jurassic ophiolite melange and is oversteped by Berriasian basinal Pogari Formation. It is segmented in two structural subunits: the western one consists of amalgamed blocks (Krivaja subunit) and the eastern represents the coherent synform (Konjuh subunit). The mantle peridotite, underlain by granulite to grenschist facies metamorphic sole, is predominant lithology. K-Ar data on amphiboles from the metamorphic sole amphibolites yielded age of 157 Ma. Mafic isotropic rocks and ultramafic cumulates are poorly developed. In the SE part of Konjuh subunit, pillow lavas are thrusted onto the unit which comprises massive dolerite, isotropic gabbroic rocks, ultramafic cumulates and tectonite peridotites in the top-bottom sequence. The lower part of the unit is occasionally intersected by thin mafic dikes. This rock pile was interpreted as completely preserved MORB-type ophiolite complex. However, our new field and geochemical data on the ophiolitic rocks from the SE part of Konjuh subunit, combined with the data for its N part, brought in different geotectonic interpretation of this rock association. In the pillow lavas and massive dolerites, clinopyroxene composition reveals MORB-like signatures whereas in the intersecting dikes it shows the composition akin to the clinopyroxene from volcanic arc settings. The intersecting dikes are composed of plagioclase (An73.0-22.3), tschermakite-magnesiohornblende, olivine (Fo58.1-59.8), orthopyroxene (Mg# = 55.5-69.6) which is typical assmblage of mafic rocks from the suprasubduction settings. In the mantle peridotites spinel shows composition [Mg# = 47.2-64.9 ; Cr# = 34.7-53.2] similar to the spinel compositions in the transitional harzburgites from the recent arc– basin systems represented by the South Sendwichs and Mariana Trough. However, plagioclase (An86.1-96.8) and/or pargasite metasomatism has introduced apparently lherzolitic major element compositions to the Konjuh massif transitional harzburgites. This could be the reason for classification of majority of Konjuh peridotites as lherzolites in the past. All minerals from the Konjuh transitional metasomatized harzburgites show significantly more depleted compositions when compared to the composition of equivalent minerals from the Krivaja-Konjuh lherzolites repoted in existing literature. Chondrite-normalized REE patterns of referent rocks from the SE Konjuh ophiolite complex reveal diverse geochemical signatures. Pillow lava is LREE-enriched [(La/Yb)cn = 9.7] and shows OIB-like primitive mantle-normalized multi-element pattern [(Nb/Y)mn = 9.3] with high negative Pb- and Sr-anomalies These features are typical of ridge basalts erupted close to ocean islands. Massive dolerites have N-MORB REE patterns [(La/Yb)cn = 0.54-0.58] but show slight negative anomaly of all HFS elements suggesting formation in the back-arc ridge setting. Intersecting dikes show slightly LREE depleted to flat REE patterns [(La/Yb)cn = 0.61-0.95], significant negative Ta-Nb anomaly and slight negative anomaly of other all HFS elements. Boninite dike displays rather flat REE pattern at the 2-4 times chondrite concentration. The sample is typically high Mg (Mg# = 85.7) and low Ti and Zr (0.21 wt.% TiO2, wt.%, 5.3 ppm Zr) with other HFSE concentrations under the detection limit. The geochemical signatures clearly decipher that dike rocks intersecting the Konjuh ophiolite complex were generated in a suprasubduction setting. Mantle peridotite shows U-shaped REE pattern at normalized concentration level typical for metasomatized transitional harzburgite. Strong positive Eu-anomaly is consistent with plagioclase metasomatism which caused lherzolitic major element composition (2.4-2.5 wt.% Al2O3, 2.3-2.6 wt.% CaO). MORB-type ophiolite complex of the SE Konjuh was exclusively generated at the ridge, most likely in a back arc setting. The exact age of beginning of steady state crust production is not known yet. Near ridge lithospheric detachment, with the production of metamorphic sole, took place around 157 Ma ago (Oxfordian) indicating the incipient shortening in the Krivaja-Konjuh oceanic domain. Thereupon, the Konjuh lithospheric segment has been overridden by Krivaja segment forming a kind of primitive submerged intraoceanic arc existed till the Late Tithonian when the Krivaja-Konjuh unit was finally obducted onto Adriatic platform. During the Oxfordian-Tithonian period the overriden MORB-lithospheric plate, i.e. Konjuh ophiolite complex, was modified by extensive metasomatism of its mantle wedge. Minor build in of crust by IAT- and boninite-type dikes occurred concomitantly. Berriasian Pogari overstep complex containing fragments of the Jurassic ophiolitic rocks and Late Variscan granites clearly indicates Late Jurassic extinction of the Krivaja-Konjuh oceanic domain. Some oceanic segments of the Central Dinarides, like for the instance the Kozara domain, produced oceanic crust younger than 156 Ma. Those domains finally closed during the Late Cretaceous/Paleocene.

Bivalves of the genus Gigantopecten Rovereto, 1899 (Bivalvia: Pectinida) are common in the Middle Miocene (Badenian) deposits of the Central Paratethys (e.g., Schultz, 2001 ; Mandic, 2004 ; Studencka, 2019 and references therein). Large-sized species Gigantopecten (originally: Pecten) nodosiformis (Pusch, 1837) is particularly well researched, as it can be clearly recognized in the sediment, due to its large shells with nodes on top of radial ribs. It is recorded in the Miocene deposits of the Atlantic and Mediterranean provinces at least since the Early Miocene (e.g., Studencka, 2019 and references therein), and it is widespread in the Middle Miocene (Badenian) deposits of the Central Paratethys (e.g., Studencka, 2019 and references therein ; Mandic, 2004). At the last (8th) NCSEE Workshop, this scallop was chosen for the workshop logo (Studencka, 2019). These facultatively mobile scallops are also recorded from several Middle Miocene localities in Northern Croatia, e.g., on the Medvednica Mt., Zrinska Gora Mt., Ivanščica Mt., Moslavačka Gora Mt. and Psunj Mt., and part of these specimens are today housed in the Croatian Natural History Museum (CNHM) in Zagreb. Findings of G. nodosiformis in the Badenian deposits of Northern Croatia are so far best described in detail in Kochansky (1944), where the author recorded more than 20 specimens at several localities on the Medvednica Mt., near Zagreb. These specimens are also stored in the CNHM. During the 2020 we conducted the field work with the biology student E. Gujić in the area of Klenovnik, Hrvatsko Zagorje, searching for the possible topic of his master thesis. From the two outcrops of the Miocene sedimentary rocks, we collected several new specimens of this species. Pectinid shells were collected from the biocalcarenites with corraline algae. We plan to conduct a further research, which will give more insight into the paleoceology and paleogeography of this area in the Northern Croatia. Klenovnik Miocene calcarenites were deposited during the beginning of the Middle Miocene (Badenian) at the southwestern margin of the Central Paratethys. These findings will be very helpful in the correlation with the neighbouring Badenian localities and research on possible migration corridors during the Badenian in the Central Paratethys. As described in Studencka (2019 and references therein), the oldest occurrences of this species in the Paratethys area are recorded from the Karpatian deposits of southwestern Moravia, Austria and Hungary. In Austria it was also found in the earliest Badenian (Mandic, 2004). G. nodosiformis occurs in Polish and Ukrainian part of the Carpathian Foredeep Basin in the Lower Badenian deposits, with no records from the Upper Badenian deposits, while in Austria and Slovakia this species is recorded also in the Upper Badenian. Findings in Romania range from the Lower to the Upper Badenian. Mikuž (2009) lists the previous findings of these large scallops in Slovenia and describes a rare finding of a complete specimen of G. nodosiformis with both valves from Dobruška Vas in Dolenjska, associated with the Middle Miocene (Badenian) "Lithothamnion limestones". The comparison among the localities in the vicinity of the area of the assumed „Trans-Tethyan“ corridor gives a further insight into the possible open marine corridors and migration routes during the Badenian, similar to those proposed by Kováč et al. (2017).

On the northern slopes of Mt. Krndija, 5 km south-west from the town of Našice, a large quarry owned by “NEXE d.d.” is in use for cement production. Two different sections are in use, Bukova Glava in the southern part and Vranović in the northern part of the quarry. The studied section Bukova Glava comprises mainly carbonate rocks of Middle Miocene age (PAVELIĆ et al. 2003 ; ZEČEVIĆ et al. 2010 ; KOVAČIĆ et al. 2015b) and subordinate pyroclastic rocks i.e. tuffs (KOVAČIĆ et al., 2017b ; OLIĆ et al. 2019). Four main facies have been determined: algal limestones, biocalcarenites/biocalcirudites, marls and pyroclastics. Deposition took place in a marine environment which gradually changed from fully marine environment (Upper Badenian) to a marine environment with reduced salinity (Sarmatian) (KOVAČIĆ et al. 2015b, ĆORIĆ et al. 2017). In the middle part of the approximately 100 meter thick section, above the Badenian/Sarmatian boundary three layers of altered tuff, few centimetres thick have been sampled (sample codes: 34/1 ; 55/1 and 77/1). Analyses of granulometric composition, carbonate content, modal composition of the heavy mineral fraction and X-ray analysis have been carried out. Mean particle size of the analysed samples ranges from 3.5 to 10.6 μm. Even though all three samples are predominantly composed of particles smaller than 63 μm, large quantity of the samples has been sieved and modal analysis of the 63 – 125 μm fraction has been carried out. Heavy mineral concentration ranges from 0.01 to 0.40%. Carbonate content ranges from 2.1 to 4.1% in samples analysed. The light mineral fraction (< 2.90 g/cm3) consists of devitrified glass, sanidine, plagioclase, muscovite, quartz and gypsum. The occurrence of gypsum may indicate the primary presence of sulfides whose oxidation could have led to the formation of secondary sulfate minerals (ZIMBELMAN et al., 2005). The concentration of transparent heavy minerals is ~70% while the remainder consists of opaque minerals and phyllosilicates. Sample 34/1 is dominated by barite while zircon is less represented. Barite is formed almost exclusively in microenvironments containing decaying organic matter and the remains of siliceous plankton (BISHOP, 1988) and is here considered as a secondary mineral. Sample 55/1 entirely consist of jarosite which is also secondary mineral formed by oxidation of sulfides. Sample 77/1 is dominated by epidote, clinozoiste, zoisite and less represented garnet and apatite. This heavy mineral assemblage indicates a weak terrigenous input. Clay minerals from the smectite group have been identified by X-ray diffraction analysis. These preliminary results suggest that smectites were formed by devitrification of volcanic glass. The main focus of the future research should be determination of the absolute age of tuffs along with determination of calcareous nannofossil and foraminiferal assemblages of immediate underlying and overlying marls of the tuffs.

The investigated outcrop Sutla -II is located in the northwestern part of Croatia, near the river Sutla and the state border with Slovenia. It belongs to the Zagorje Basin, which is part of the Pannonian Basin System. The section consists of about 45 m thick deposits of Lower Sarmatian age (GRIZELJ et al., 2015). Sediments were deposited in two different depositional environments of reduced salinity: near shore and offshore. Near shore deposits composed of conglomerates, sandstones, biocalcirudites, biocalcarenites, marls and 10 cm thick layer of bentonite, while offshore deposits contain marls and silts with sand intercalations. The bentonite from Sutla-II section is light gray color, homogeneous, structurless layer. Although the occurrence of pyroclastic rocks and bentonites is common in the Middle Miocene, their occurrence is more common in Badenian than in Sarmatian (PÜSPOÜKI et al., 2005 ; PAVELIĆ & KOVAČIĆ, 2018). The aim of this study was to investigate bentonite layer from Sutla-II section by mineralogical methods such as X-ray diffraction (XRPD) and thermal analyses. XRPD patterns were recorded on random mounts of bulk samples and oriented mounts of the

Uz potok Stupnica na lokalitetu Zuberi, u području Banovine, nalazi se izdanak bazičnih magmatskih stijena. Istraživanje je obuhvatilo šest uzoraka na kojima je načinjena detaljna mineraloško-petrografska analiza. Primarni mineralni sastojci u stijenama su plagioklas i klinopiroksen. Akcesorno se pojavljuju ilmenit ± magnetit. Sekundarni minerali su albit, aktinolit, kloriti, kalcit, minerali glina, kvarc, mineral iz grupe zeolita, hematit ± magnetit. Istraživane stijene su porfirne, glomeroporfirne i afirne strukture. Tekstura svih uzoraka je mandulasta. U svim uzorcima fenokristali su izmijenjeni plagioklasi, dok se u potpunosti uralitizirani i kloritizirani klinopiroksen javlja u vidu porfira u tri uzorka. Osnova stijene je izgrađena od mikrolita plagioklasa, između kojih se nalaze uralitizirani, kloritizirani, kalcitizirani i u minerale glina izmijenjeni klinopiroksen, i opàki minerali. Mandule su kalcitne, kvarcne i/ili kloritne. Uzorke presijecaju žile klorita i/ili kalcita, te zeolita i albita. Jedan uzorak je sitnozrnatiji i impregniran željezovitom tvari. Uzorci su determinirani kao izmijenjeni bazalti.

Rad opisuje istraživanja provedena u prve dvije godine projekta ISSAH

Hrvatska je smještena području dodira glavnih europskih tektonskih jedinica: Alpa, Dinarida i Panonskog bazena. Kada se područje promatra iz perspektive korištenja geotermalnih resursa, ono se može podijeliti u dvije karakteristične regije. Geološki gledano, sjeveroistočni dio zemlje predstavlja jugozapadnu rub Panonskog bazena, dok je jugozapadni dio teritorija smješten u Dinaridima. Povoljne geotermalne karakteristike Panonskog bazena dobro su poznate i dokazane, a Hrvatska se nalazi na njegovom jugozapadnom rubu. Stanjivanje litosfere u području zalučne ekstenzije dovodi do visokog toplinskog toka iz plašta te, kao posljedica toga, anomalno visokog površinskog toplinskog toka. S druge strane, dinaridsko područje karakterizira kombinacija debele litosfere i kilometarskih naslaga karbonatne platforme, koje su i okršene - omogućujući duboku cirkulaciju meteorske vode, što dovodi do gotovo zanemarivog površinskog toplinskog toka. Zato su geotermijska istraživanja (uz iznimku dizalica topline) koncentrirana na panonski dio zemlje. Rad prezentira stanje i istraživanja ovog potencijala na području Zagreba.

Srednjetrijaske vulkanske i vulkanoklastične stijene se na području Vanjskih Dinarida pojavljuju kao manja tijela neutralnih do bazičnih stijena, dok su u sedimentnim sukcesijama prisutni različiti vulkanoklastični varijeteti. Vulkanizam u srednjem trijasu Vanjskih Dinarida uobičajeno se veže za dezintegraciju prostora procesima nastanka rifta (Belak, 2000 ; Marjanac, 2000). Intenzivna magmatska faza bila je do sada definirana u razdoblju ladinika, ali novija istraživanja pokazuju da je magmatska aktivnost započela već u aniziku (Smirčić, et al., 2018). Istraženi lokaliteti u okolici Donjeg Pazarišta na Velebitu te u okolici Bosanskog Grahova ukazuju na istovremenu magmatsku aktivnost. U okolici Donjeg Pazarišta analizirane su tri pojave: slijed karbonatnih sedimenata i tufova Donje Pazarište (oznaka DP, debljine 90 m) starosti donji-gornji ilirik, pojava ignimbrita kod Brušana (oznaka V) te pojava jastučastih olivinskih bazalta i hijaloklastita na lokalitetu Jovanović Draga (oznaka JD). Na lokalitetu Bosansko Grahovo u Bosni i Hercegovini, nalazi se interesantna pojava hijaloklastita te naslaga nastalih miješanjem sedimentnog i vulkanskog materijala, također anizičke starosti (ilirik). Petrografska obilježja tufova iz slijeda karbonatnih sedimenata i tufova starosti donji– gornji ilirik (DP) te ignimbrita (V) ukazuju na njihovu genezu eksplozivnim vulkanskim erupcijama neutralnih i kiselih magmi, na kopnu ili u plitkome moru. Pri tome su tufovi s lokaliteta DP sineruptivno pretaloženi u dublji pelagički prostor, što je zaključeno na osnovi njihovih struktura te pelagičkih fosila iz vapnenaca s kojima se tufovi izmjenjuju. Na lokalitetu Jovanović Draga pojavljuju se jastučasti olivinski bazalti i hijaloklastiti. Karakteristike hijaloklastita ukazuju na bazaltne izljeve nastale u dubljem marinskom okolišu te na procese autofragmentacije bazaltne magme u kontaktu s hladnom morskom vodom, kao i na pretaloživanje uz istovremeno miješanje s fragmentima pelagičkih vapnenaca. Vulkanoklastiti u okolici Bosanskoga Grahova, gdje je tijekom ilirika uz fragmentaciju bazaltno-andezitne magme također došlo do miješanja s pelagičkim vapnencima, pokazuju slične karakteristike kao i hijaloklastiti Jovanović Drage. Biostratigrafski podaci iz sljedova karbonatnih sedimenata i tufova Donjeg Pazarišta i Bosanskog Grahova (analiza konodonata i amonita iz proslojaka vapnenaca) ukazuju na vulkanizam u istom stratigrafskom intervalu (donji-gornji ilirik), iako su na oba lokaliteta prisutni genetski vrlo različiti vulkanoklastiti. Tako je vulkanoklastični materijal na lokalitetu Donje Pazarište vezan uz eksplozivni vulkanizam na kopnu te je sinsedimentacijski pretaložen u pelagički okoliš, dok lokalitet Bosansko Grahovo karakteriziraju izravni bazaltni izljevi u dubljem marinskom okolišu, uz tvorbu hijaloklastita. Iako jastučasti olivinski bazalti i hijaloklastiti Jovanović Drage nisu stratigrafski definirani, postoji sličnost u vulkanskim procesima pa se hijaloklastiti Bosanskoga Grahova mogu usporediti s onima Jovanović Drage. Isto se tako ignimbriti Brušana (neutvrđene starosti) genetski mogu korelirati s eksplozivnim vulkanizmom na kopnu, koji je utjecao na sedimentaciju na lokalitetu Donje Pazarište. Iako vulkanske i vulkanoklastične stijene sva četiri lokaliteta ukazuju na različite uvjete taloženja i genezu, njihov geokemijski sastav pokazuje jedinstveno porijeklo magme. Rezultati geokemijskih analiza pokazuju da srednjetrijaska magma u Vanjskim Dinaridima ima kalcijsko-alkalijski karakter, kakav je uobičajen u područjima subdukcije. U dijagramuTi/Y vs. Zr/Y (Pearce & Gale, 1977) uzorci srednjetrijaskih vulkanoklastita se projiciraju u područje bazaltnih magmi nastalih na granicama tektonskih ploča, a u dijagramu Nb/Yb vs. Th/Yb (Pearce, 2008) u područje kontinentalnih lučnih bazalta. To nije u suglasju s idejom geneze ovih stijena u klasičnim riftnim sistemima za koje se pretpostavlja da su se formirali tijekom srednjega trijasa u zapadnom Tetiskom prostoru. Dodatno, u La/10-Y/15-Nb/8 dijagramu (Cabanis & Lescolle, 1989) analizirani uzorci se projiciraju u područje kalcijsko-alkalijske magme i magme kontinentalnih područja. U geotektonskim diskriminacijskim dijagramima prema Wood-u (1980) (Th-Hf/3-Nb/16 ; Th-Hf/3-Ta ; Th-Zr/117-Nb/16) niti jedan od uzoraka se ne projicira u područje bazalta srednjeoceanskih grebena, već svi u područje vulkanskih lukova, ukazujući time na genezu srednjetrijaske magme vezanu za aktivne subdukcijske procese ili za moguće taljenje stijena koje su formirane u ranije aktivnim subdukcijskim zonama. Svi geokemijski podaci sugeriraju relativno specifične uvjete nastanka srednjetrijaske magme u Vanjskim Dinaridima, kao i u okolnom zapadno Tetiskom prostoru (Crisci et al., 1984 ; Castellarin et al., 1988 ; Obenholzner, 1991 ; Harangi et al., 1996 ; Trubelja et al., 2004). Geološki i geotektonski gledano, srednji trijas zapadnoga Tetisa bio je obilježen subdukcijom Cimerijskog podkontinenta prema sjevernoj obali Tetiskog oceana te otvaranjem Neotetisa (Scotese, 2002 ; Stampfli & Borel, 2003). U zaleđu glavne subdukcijske zone formirano je više manjih inicijalnih zalučnih riftova povezanih s riftnom zonom otvaranja Neotetisa. Ovi riftovi se nisu u početnoj fazi razvitka u potpunosti razvili u prave riftne sustave, već su u određenom trenutku prestali biti aktivni. Jedan takav sustav protezao se i područjem Dinarida. Pretpostavlja se da je subdukcija Cimerijskog podkontinenta pod sjevernu obalu Tetiskog oceana (odnosno pod južnu obalu Pangee) imala utjecaj na sastav magme i srednjetrijaski magmatizam u području Vanjskih Dinarida. Moguće je da je ranija subdukcija, okončana nastankom Pangee hercinskom orogenezom, također utjecala na kasniji sastav srednjetrijaske magme, dajući joj subdukcijsko obilježje, odnosno noseći karakteristike plaštnog materijala kontaminiranog materijalom kontinentalne kore. Rezultati geokemijskih analiza stijena sa sva četiri lokaliteta ukazuju na jedinstven magmatski regonalni događaj koji je producirao vulkanski i vulkanoklastični materijal na području Vanjskih Dinarida u srednjem trijasu.

Istraživana je ruda magnezita u rudniku Miljevica u BiH. Rudnik je dominantno karakteriziran žilama magnezita u alteriranim ultramafitnim stijenama Krivaja-Konjuh ofiolitnog kompleksa. Petrografskim i mineraloškim analizama uzorci su podijeljeni u 2 skupine: 1) mikrokristalasti magneziti i 2) magnezitne breče. Rendgenskom analizom potvrđeno je da se ruda sastoji od magnezit i dolomit, a serpentiniti od krizotila, lizardita i antigorita. Mineraloškom analizom je utvrđeno da su magneziti kriptokristalasti, što ukazuje na to da je fluid koji je cirkulirao sustavom bio bogat s CO2, te odsustvo talka. Sustav se razvijao u tri faze. Prva faza je regionalna i ona obuhvaća alteraciju lercolita u serpentinit. Druga faza je lokalna i u njoj dolazi do formiranja magnezita cirkulacijom vrućih otopina. Treća i završna faza je karakterizirana tektonikom koja rezultira formiranjem rude uz rasjednu zonu., Investigated are magnesites ore within the mine Miljevica in Bosnia and Hercegovina. Mine is mainly composed of vein type magnesite ores and alternated ultramafic rocks placed within Krivaja-Konjuh ophiolitic complex. Using petrographic and mineralogical analyses on samples were divided in 2 groups: 1) microcrystalline magnesites 2) brecciated magnesites. By X-ray analysis its confirmed that the mineral composition of magnesites ore is consisting of magnesites and dolomite, while serpentinites consist of chrysotile, lizardites and antigorite. Mineral analysis indicted that magnesites structure is cryptocrystalline, which suggest that the fluid that was circulating through system was rich with CO2 and there is absence of talc in samples. Development of deposits was in three phases. The first phase is regional, and it involves the alteration of lercolites to serpentines. The second phase is local, and, in this phase, there is circulation of hot fluid that results in formation of magnesite ore. The third and final phases is characterized by tectonics resulting in the formation of the ore with the fault zone.

Projekt GENESIS (“Groundwater and Dependent Ecosystems: NEw Scientific and Technical BasIS for Assessing Climate Change and Land-use Impacts on Groundwater Systems”) jedan je od vodećih europskih projekata vezanih uz tematiku i problematiku podzemnih voda. Odobrila ga je Europska komisija u sklopu sedmog okvirnog programa (Seventh Framework Programme – FP7). Projekt je započeo 1. travnja 2009. godine i traje 5 godina. U projektu sudjeluje 25 institucija iz 17 europskih država, a hrvatski partner na projektu je Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatski tim čine znanstvenici sa Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo te Zavoda za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine. S obzirom da je projekt multidisciplinaran, na njemu sudjeluju znanstvenici i stručnjaci iz raznih područja hidrogeologije, hidrologije, pedologije, agronomije, biogeokemije, ekologije, mikrobiologije, ekonomije, sociologije i zakonodavstva. Bazira se na istraživanjima 16 europskih vodonosnika, među kojima je i zagrebački.Na području zagrebačkog vodonosnika provedena su istraživanja saturirane zone na području crpilišta Stara Loza i nesaturirane zone na području budućeg crpilišta Kosnica. Istraživanja su pomogla kod definiranja i boljeg razumijevanja parametara toka i transporta kroz nesaturiranu i saturiranu zonu, a s ciljem razvoja detaljnijeg i preciznijeg konceptualnog modela zaštite podzemnih voda. Rezultati istraživanja sa zagrebačkog, ali i sa svih europskih vodonosnika i novo stečena znanja podloga su za izradu smjernica i konačnu reviziju Direktive. Projekt je u završnoj fazi, a rezultati, nove znanstvene i tehničke osnove za procjenu klimatskih promjena i utjecaja korištenja zemljišta na sustave podzemnih voda, između ostalog, prezentirani su i pomoću šest kratkih, tematskih informativnih letaka, namijenjenih donositeljima odluka na različitim razinama.

Analizom postojećih podataka i provedenih terenskih istraživanja izrađen je konceptualni model šireg područja crpilišta Sikirevci. Za izradu konceptualnog hidrogeološkog modela korišteni su svi dostupni podaci: istražna bušenja, pokusna crpljenja, vodostaj rijeke Save te razine podzemne vode u piezometrima. Definirana je geološka podloga modela, hidrogeološki parametri vodonosnika te rubni uvjeti modela. Razine podzemne vode i režim rada crpilišta kontinuirano se prate od 2007. godine, što predstavlja neizostavnu podlogu za kalibraciju matematičkog modela i simulaciju različitih scenarija režima rada crpilišta.

Temelj vodoopskrbe Grada Zagreba, kao i drugih gradova i naselja u Zagrebačkoj županiji su podzemne vode, koje se nalaze u šljunčanim slojevima zagrebačkoga vodonosnoga sustava. Posebno je značajno da su Strategijom upravljanja vodama Republike Hrvatske podzemne vode na zagrebačkom području definirane kao strateške zalihe, koje su od prvorazrednoga nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Kako je eksploatacija podzemne vode u Zagrebu započela je još krajem 19. stoljeća, od tada su provedena mnogobrojna geološka i hidrogeološka istraživanja koja su rezultirala mnoštvom podataka, koji su često nerazumljivi krajnjim korisnicima. Stoga ih je neophodno objasniti na jednostavan i prihvatljiv način, kao i sve probleme vezane uz zagrebački vodonosnik, svim zainteresiranim stranama (nadležna ministarstva, javna uprava, komunalna poduzeća, znanstvene institucije, poljoprivrednici, industrija, stanovništvo…). Što im je za činiti? Tiče li ih se uopće ta problematika? Kako mogu pomoći zaustaviti negativne trendove i osigurati dovoljne količine pitke podzemne vode za sadašnje, ali i za buduće generacije? Rezultati projekta GENESIS pokazali su da je kvantificiranje ekonomske vrijednosti podzemnih voda nužno za efikasno upravljanje i gospodarenje podzemnim vodama. Zašto je bitno procijeniti vrijednost podzemnih voda? Naravno da se podrazumijeva da je vrijednost podzemnih voda zbog svoj primarne funkcije, a to je osiguranje pitke vode za vodoopskrbu, neprocjenjiva i kao takvu ju je zapravo i nemoguće vrednovati. Međutim, radi očuvanja i zaštite podzemnih voda u obimu i na način koji će garantirati održanje svih relevantnih funkcija podzemnih voda, definiranje vrijednosti podzemnih voda te definiranje svih aspekata troškova, koji mogu nastati zbog onečišćenja podzemnih voda ili zbog prekomjernog crpljenja, postaje uvjet bez kojega se ne može efikasno provoditi zaštita podzemnih voda. Stoga je vrlo bitno da donositelji odluka prepoznaju važnost provedbe ekonomske analize u cilju određivanja vrijednosti podzemnih voda zagrebačkoga vodonosnika.

Otok Vis je po veličini deseti hrvatski otok, s površinom preko 90 km2. Pripada skupini srednjodalmatinskih otoka i ima oko 4000 stanovnika. Teren se nalazi u području dinaridskom dinaridskog krša, izgrađen je pretežito od okršenih karbonatnih stijena, pripada strukturnoj jedinici Vis-Lastovo-Mljet, dijelu regionalne strukturne jedinice Adrijatik, a geološke strukture su izdužene u smjeru istok-zapad (tzv. hvarski smjer pružanja) (Prelogović et al., 2003). Vis je jedan od rijetkih otoka koji u potpunosti zadovoljava svoje vodoopskrbne zahtjeve iz vlastitih podzemnih voda. Za javnu vodoopskrbu kaptirani su bušeni zdenci u području Korita, i izvor Pizdica koji trenutno nije u upotrebi, ali se nedavnom renovacijom namjerava vratiti za vodoopskrbu područja Komiže. Redukcije vode su vrlo rijetke, čak i u vrijeme ljetnih suša kada nema obnove podzemnih voda oborinama, a na otoku boravi znatno više turista nego što ima stalnih stanovnika. Tijekom 2011. i 2012. obavljena su opsežna hidrogeološka (strukturno kartiranje, interpretacije avionskih snimaka, hidrogeološko kartiranje u sitnom i krupnom mjerilu, obilježavanje podzemnih tokova) i geofizička istraživanja otoka Visa (Terzić & Frangen, 2012 ; Krsnik, 2012). Ona su predstavljala nastavak istraživanja iz razdoblja s prijelaza stoljeća (Kapelj et al., 2001), te znanstvenih proučavanja koja su uslijedila (Terzić, 2003 ; Terzić, 2004 ; Terzić, 2006). Pribroje li se tome ponovno analizirana pokusna crpljenja iz vremena kada su otočki zdenci bušeni i opsežne hidrokemijske analize otočkih voda, moguće je zaključiti kako se radi o prilično velikom fondu podataka na temelju kojeg je građa i dinamika otočkog vodonosnika upoznata na relativno visokoj razini, te je bilo moguće postaviti zone sanitarne zaštite izrazito važnih otočkih vodonosnika.