Search

Praćenje i određivanje radioaktivnih tvari u zraku provodi se u cilju detekcije neželjenih akcidenata kao i za procjenu efektivnih doza koje primi stanovništvo. Jedna od metoda kojom se određuje količina radioaktivnih tvari u zraku je mjerenje ukupne beta aktivnosti zraka. Lebdeće čestice aerodinamičnog promjera manjeg od 10 μm su inhalabilne, ulaze u dišne puteve i mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje. U sklopu državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj se na više lokacija prate razine lebdećih čestica, a u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada je smješten referentni laboratorij za određivanje sastava čestica. U ovom su radu prikazani rezultati određivanja PM10 frakcije lebdećih čestica, razine olova i talija te ukupne beta aktivnosti u toj frakciji, na mjernoj postaji državne mreže u gradu Zagrebu (postaja Zagreb-1) tijekom 2021. godine. 24-satni uzorci sakupljeni su prosisavanjem 720 m3 zraka na filtre od kvarcnih vlakana (Whatman, QMA). Masena koncentracija PM10 čestica određena je gravimetrijski. Iz alikvota filtra, nakon mikrovalne razgradnje uz dušičnu kiselinu, određene su razine olova i talija metodom masene spektrometrije uz induktivno spregnutu plazmu. Ukupna beta aktivnost mjerena je iz drugog alikvota filtra, najmanje 120 sati nakon uzorkovanja, u beta brojaču niskih aktivnosti Low-level beta Geiger-Müller multicounter system ; model RISØ GM-25-5. Rezultati pokazuju da je srednja godišnja masena koncentracija PM10 čestica iznosila 24, 1 μg/m3, a kretala se u rasponu od 2, 4 μg/m3 do 140, 6 μg/m3. Srednja godišnja masena koncentracija olova u PM10 česticama iznosila je 1, 59 ng/m3, a talija 0, 004 ng/m3. Najviše dnevne vrijednosti masenih koncentracija olova i talija izmjerene su u veljači i iznosile su 10, 31 ng/m3 za olovo i 0, 016 ng/m3 za talij. Značajno više vrijednosti PM10 čestica zabilježene su tijekom sezone grijanja, od siječnja do ožujka i od listopada do prosinca. Nije nađena sezonska ovisnost razina olova i talija, kao niti ukupne beta aktivnosti u PM10 česticama. Prosječna vrijednost ukupne beta aktivnosti zraka u promatranom razdoblju iznosila je 1, 41 mBq/m3, s dnevnim vrijednostima od 0, 24 mBq/m3 do 5, 17 mBq/m3. Uočeno je da su se pojedine više vrijednosti ukupne beta aktivnosti podudarale s povišenim vrijednostima PM10 čestica, olova i talija.

In terms of exposome, air pollution is a life-long and constant source of exposure affecting human organs, tissues, cells, and molecules. It is considered responsible for more than 3 million premature deaths annually. Currently ongoing HUMNap project investigates possible associations between air pollutants and biomarkers of exposure and early biological effects. The evaluation of results is divided in two parts. In part 1 we examined historical data (2011-15) of cytogenetic biomarkers in Zagreb population (N=130) and corresponding air quality data. Measured air pollution parameters were largely below regulatory limits, except for B[a]P. There were no significant positive associations indicating contribution of air pollutants to increased genome damage for designated period. In part 2, in 2021- 22 we recruited a new cohort (N=60) and included biomarkers of exposure (benzene, toluene, ethylbenzene, o-, m- and p-xylene) and effect (blood comet assay, buccal and blood micronucleus assay). For air quality data, the results were in agreement with results from part 1. Similarly, tested parameters did not impact biomarkers of exposure nor the genotoxicity biomarkers. The focus of the project will now turn to other cities with different air pollution burden, and will expand the number of evaluated biomarkers in order to find possible links between air pollution and the biomarkers of effect, improve prediction models, and to serve in better risk assessment of general public. Supported by the Croatian Science Foundation (HUMNap project 1192 and the work of doctoral student K. Matković)

Airborne particulate matter (PM) is a complex mixture of solid or liquid particles dispersed and transported in atmosphere. The current interest in PM is mainly due to its adverse effect on human health, influence on the environment and its potential role in climate change. PM originates from a variety of natural or anthropogenic sources which affects its composition and chemical properties. Within the project “Biochemical responses of oligotrophic Adriatic surface ecosystems to atmospheric deposition inputs” (BiREADI IP-2018-01-3105), funded by the Croatian Science Foundation, influence of metals originating from the atmosphere and their impact on sea surface ecosystems was investigated. This paper presents the results of analyses of metals in PM10 particle fraction collected during six-months field campaign, from February to July 2019. Samples were collected continuously at a background coastal station of the Division for Marine and Environmental Research, Ruđer Bošković Institute, in the vicinity of the city of Šibenik. PM10 particles were microwave digested with nitric acid and 22 metals were analysed by inductively coupled plasma mass spectrometry (ICPMS). Obtained results were characteristic for sea aerosol but also showed the influence of anthropogenic sources as well as significant input of metals through dust intrusion episode from Sahara and through several open wild fires recorded near the sampling area.

Atmospheric bulk and wet deposition samples were collected simultaneously at the background coastal site in the Eastern Middle Adriatic region in order to assess the impact of major ions (Cl−, NO3−, SO42−, Na+, K+, NH4+, Mg2+, Ca2+) on deposition acidity and distinguish the main sources. Higher ion levels were observed during the cold period, especially for Cl−, Na+, Mg2+ and K+. Dust intrusion caused significant increases in levels of Ca2+, Mg2+ and K+, while open-fire events increased the levels of K+. Deposition acidity showed seasonal differences as well as the influence of dust intrusion. Low ionic balance ratios indicated acidic deposition properties and the presence of organic anions. The highest neutralization ability was found for Ca2+, Na+ and NH4+. Several natural (marine, crustal) and anthropogenic sources were determined, as well as the formation of secondary aerosols. Wet deposition was characterized by higher contribution of sea salt fraction compared to bulk deposition and lower contribution of crustal fraction.

Increased road traffic and industrial and energy production contribute to urban air pollution worldwide. Consequently, cities are hotspots for air pollution, representing a global health threat, resulting in millions of premature deaths annually. The HUMNap project aims to provide scientifically based data on how air pollution can affect genomic instability and our health by determining possible associations between air pollutants and biomarkers of exposure and early biological effects. In the first part of the project, we retrospectively evaluated genomic instability using the comet and micronucleus assays on blood cells in a sample (N=130) of the general population living in Zagreb (Croatia) and associated these results with air pollution levels in the period from 2011 to 2015. We did not observe a significant positive association between parameters tested and measured air pollution parameters except for benzo(a)pyrene (B[a]P), which showed a significant negative association. Our results show that the measured air pollution parameters were largely below regulatory limits, except for B[a]P. In the prospective part of the study, we investigated possible effects of air pollution and BTEX (benzene, toluene, ethylbenzene, o-, m- and p-xylene) exposure on genomic instability using the comet and micronucleus assays on blood in addition to buccal cells in a sample (N = 60) of the general population living in Zagreb (Croatia) during colder and warmer periods in 2021-2022. All measured outdoor air pollution parameters agreed with previously reported values and were below the regulatory limit, except for PM10 particles and B[a]P bound to PM10, which exceeded regulatory limit levels. Again, we did not observe the noteworthy impact of air pollution on tested parameters. Since air pollution is identified as a major health threat, further research investigating the effect of air pollution on genome integrity and human health is warranted. It will prioritize other cities where exposure to different air pollutants is expected. Supported by the Croatian Science Foundation (HUMNap)

Donos pijeska i prašine iz pustinja prirodna je pojava koja može štetno djelovati na ljudsko zdravlje i okoliš. Pustinjski pijesak sastoji se od čestica minerala koji potječu iz sušnih područja te može putovati na velike udaljenosti i pritom akumulirati razne onečišćujuće tvari antropogenog porijekla. Područje južne i jugoistočne Europe naročito je pogođeno takvim događajima, zbog donosa pijeska i prašine iz Afrike i Azije. Između 26. i 30. ožujka 2020. godine na području Hrvatske zabilježena je vrlo intenzivna epizoda donosa pustinjskog pijeska iz pustinje Karakum u središnjoj Aziji, koja je uslijedila neposredno nakon donosa iz Sahare. U ovom istraživanju promatran je utjecaj ovog događaja na brzinu ambijentalnog doznog ekvivalenta, ukupnu beta aktivnost i razine pojedinih onečišćujućih tvari u zraku. Brzina ambijentalnog doznog ekvivalenta pratila se u Zagrebu, Zadru i Slavonskom Brodu. Ukupna beta aktivnost zraka mjerena je u Zadru i na dvije lokacije u Zagrebu. Izmjerene su uobičajene vrijednosti za svaku lokaciju. Na mjernim postajama za trajno praćenje kvalitete zraka na kojima mjerenja provodi Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (u Zagrebu, Sisku i Slavonskom Brodu) u navedenom razdoblju zabilježene su izrazito povišene koncentracije frakcije lebdećih čestica PM10 (čestice ekvivalentnog aerodinamičkog promjera < 10 μm), koje ujedno predstavljaju i godišnji maksimum na tim lokacijama. Najviši 24-satni prosjeci masenih koncentracija PM10 kretali su se između 134 i 219 μg/m3 u Zagrebu te do 235 μg/m3 u Sisku i Slavonskom Brodu. Koncentracije frakcije lebdećih čestica PM2, 5 (čestice ekvivalentnog aerodinamičkog promjera < 2, 5 μm) nisu bile značajno povišene, što ukazuje na veliku zastupljenost grubih čestica (promjera između 2, 5 i 10 μm). U frakciji lebdećih čestica PM10 zabilježene su u tom razdoblju i povišene razine arsena, mangana i željeza. Ovi rezultati pokazuju da povremene epizode donosa pustinjskog pijeska mogu bitno utjecati na razine pojedinih onečišćujućih tvari u zraku. U ovom istraživanju nije pronađen značajniji utjecaj na brzinu ambijentalnog doznog ekvivalenta i ukupnu beta aktivnost zraka.

Poslovni inkubatori stvaraju vrijednost kombinirajući poduzetnički duh novoosnovanih poduzeća s resursima koji su obično dostupni novim poduzećima. Opće je poznato da su poduzetničke tvrtke temeljene na znanju glavni kreatori gospodarskoga rasta, a takva poduzeća zahtijevaju posebne usluge za razvoj poslovanja. Stoga ovaj diplomski rad ima cilj ispitati ulogu poslovnih inkubatora u pružanju većih usluga u razvoju poduzetništva. Te usluge obično se odnose na umrežavanje, kapitalnu podršku i programe obuke. Također se analizira posrednička i moderirajuća uloga pokretanja poduzeća i vladini propisi za poduzetništvo. Teorijski okvir rada utvrđuje važnu ulogu maloga i srednjega poduzetništva (MSP-a) u ekonomiji, stoga dostupnost i kvaliteta poduzetničkih inkubatora može izravno pridonijeti razvoju gospodarstva u kojemu djeluju. U okviru primarnoga anketnog istraživanja ispitano je 76 korisnika poduzetničkih inkubatora te su statistički obrađeni dobiveni podatci i predstavljeni rezultati istraživanja. Utvrđeno je da poslovni inkubatori igraju djelotvornu posredničku ulogu u pružanju usluga koje su značajne za razvoj poduzetništva. Istraživanje je utvrdilo visoku razinu zadovoljstva korisnika i rast koji su ostvarili u inkubatorima. Business incubators create value by combining the entrepreneurial spirit of start-ups with resources that are usually available to start-ups. It is well known that entrepreneurial companies are based on the importance of the main creators of economic growth, and such a company requires special services for business development. Therefore, this thesis aims to examine the role of business incubators in providing greater services in the development of entrepreneurship. These services typically relate to networking, capital support, and training. The intermediary and moderating role of business start-ups and government regulations for entrepreneurship are also analyzed. Quantitative methodology examined? samples, the obtained data were analyzed and the research results were presented. Business incubators have been found to play an effective intermediary role in providing services that are important for the development of entrepreneurship. The theoretical framework identifies the important role of small and medium-sized enterprises (SMEs) in the economy, so the availability and quality of business incubators can directly contribute to the development of the economy in which they operate.

Kvaliteta zraka prati se u Zagrebu kontinuirano od šezdesetih godina prošlog stoljeća. U okviru lokalne mjerne mreţe grada Zagreba mjerenja se trenutno provode na šest lokacija (Ksaverska cesta, ĐorĊićeva ulica, Prilaz baruna Filipovića, Susedgrad, Siget, Pešĉenica). Dosadašnja mjerenja pokazala su da je zrak, ovisno o karakteru lokacije, oneĉišćen lebdećim ĉesticama PM10, PM2, 5, benzo(a)pirenom (BaP), dušikovim dioksidom (NO2) te povremeno ozonom (O3). Pandemija COVID- 19, koja je zapoĉela poĉetkom 2020. godine, uzrokovala je do sada neviĊene promjene u aktivnostima i navikama ljudi. Mjere djelomiĉnog ili potpunog zatvaranja (engl. lockdown) koje su kroz odreĊena razdoblja primijenile brojne zemlje u svrhu suzbijanja širenja bolesti, odrazile su se i na kvalitetu zraka. U Zagrebu stroge mjere obustave rada škola, fakulteta i vrtića kao i javnog prijevoza te svih djelatnosti, osim najnuţnijih, trajale su od sredine oţujka do sredine svibnja 2020. godine. U ovom istraţivanju prouĉavani su podaci o kvaliteti zraka s mjernih postaja lokalne mjerne mreţe grada Zagreba u razdoblju 2017. – 2020. UsporeĊene su koncentracije izmjerene tijekom zatvaranja zbog COVID-19 s prosjekom za isto razdoblje tijekom 2017., 2018. i 2019. godine. Masene koncentracije NO2 bile su statistiĉki znaĉajno niţe na svim mjernim postajama tijekom razdoblja zatvaranja, a najveće razlike utvrĊene su na lokacijama izloţenim prometu. Suprotno tome, koncentracije ozona su bile statistiĉki znaĉajno više na svim mjernim postajama. Razine lebdećih ĉestica PM10 bile su niţe na svim postajama, ali je razlika bila statistiĉki znaĉajna jedino na mjernim postajama Pešĉenica, Siget i Ĉrnomerec (promet, industrija) dok se koncentracije frakcije lebdećih ĉestica PM2.5 nisu statistiĉki znaĉajno razlikovale. Koncentracije BaP u PM10 bile su povišene tijekom razdoblja zatvaranja, ali se ta razlika nije pokazala statistiĉki znaĉajnom. Masene koncentracije metala bile su niske te su varirale ovisno o karakteru mjerne postaje i aktivnostima na lokaciji. Statistiĉki znaĉajno niţe masene koncentracija Cu, Zn i Fe (metala povezanih s trošenjem koĉnica i automobilskih guma) na prometnim mjernim postajama ĐorĊićeva ulica i Siget tijekom perioda strogog zatvaranja u usporedbi s trogodišnjim prosjekom za isto razdoblje mogu se povezati s manjim prometom tijekom strogog zatvaranja. Na urbano- industrijskoj mjernoj postaji Susedgrad masene koncentracije metala bile su u rasponima koncentracija iz ranijih godina, što upućuje da su se osnovne aktivnosti na toj lokaciji uglavnom provodile jednakim intenzitetom. Zatvaranje zbog pandemije COVID-19 pokazalo je da su mjere drastiĉnog smanjenja mobilnosti stanovništva imale kratkotrajni utjecaj na kvalitetu zraka i to samo na razine nekih oneĉišćujućih tvari te ne uvijek u smjeru smanjivanja koncentracija. Uĉinak je u pravilu bio izraţeniji na mjernim postajama opterećenim prometom u odnosu na lokacije gdje su znaĉajnije zastupljeni i drugi izvori (kućna loţišta, resuspenzija s tla, industrija).

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAU) su vrlo rasprostranjeni u okolišu, a mogu nastati prirodnim putem ili antropogenim utjecajem. Emisija PAU iz prirodnih izvora znatno je niža od one koju uzrokuje ljudska djelatnost, pri čemu koncentracija PAU ovisi o načinu proizvodnje energije, gustoći prometa, industrijskoj emisiji, grijanju u kućanstvima i dr. Na pozadinskoj mjernoj postaji udaljenoj nekoliko kilometara od izravnog utjecaja lokalnih izvora onečišćenja unutar najstarijeg nacionalnog parka u Hrvatskoj, NP Plitvička jezera provedeno je uzorkovanje PM10 frakcije lebdećih čestica sakupljanjem 24-satnih uzoraka neprekidno tijekom 30 dana u svakom godišnjem dobu u 2021. godini. Koncentracije 11 mjerenih PAU (fluoranten (Flu), piren (Pir), benzo(a)antracen (BaA), krizen (Kri), benzo(j)fluoranten (BjF), benzo(b)fluoranten (BbF), benzo(k)fluoranten (BkF), benzo(a)piren (BaP), dibenzo(a, h)antracen (DahA), benzo(ghi)perilen (BghiP) i indeno(1, 2, 3‐cd)piren (IP)) određene su kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC) s fluorescentnim detektorom. Masene koncentracije PAU bile su niske za sve mjerene PAU i kretale su se u rasponu 0, 008 ng m-3 za DahA do 0, 283 ng m-3 za BbF, te pokazuju sezonsku ovisnost s koncentracijama tri do dvanaest puta višim u zimi nego ljeti.

Lebdeće čestice učestalo su onečišćenje zraka u gradskim sredinama te predstavljaju rizik za zdravlje ljudi. Uobičajene komponente lebdećih čestica su metali čije su koncentracije mjerene na tri lokacije kao dio programa Ekološka karta Grada Zagreba. Rezultati pokazuju da su izmjerene masene koncentracije metala, uključujući arsen, kadmij, nikal i olovo čije je praćenje zakonski propisano, bile niske. Primijećeno je da postoji korelacija između pojedinih metala na svim mjernim postajama.

Atmospheric aerosols have well documented detrimental effects on human health, ecosystems and air quality and are the key uncertainty in assessing the anthropogenic influence on climate change. Particularly during the cold weather season, urban centers in countries of the Western Balkans region such as Bosnia and Herzegovina (BiH) are experiencing some of the globally poorest air quality due to the extensive use of solid fuels and old vehicle fleet. The city of Sarajevo is the capital of BiH and is situated in Southeastern Europe within a plain surrounded by mountains. In the winter months (domestic heating season), topography and meteorology cause the pollutants to be trapped within the city plain. Recent analysis with the US EPA BenMAP model applied to BiH found that an annual decrease of 50% in fine aerosol would save 4760+ lives and costs of $2.3B annually (Žero et al., 2022). Countries of the Western Balkans lack state‐of‐ the‐ art atmospheric sciences research despite high levels of ambient pollution and position within the EU borders, which makes it imperative to understand the emission sources, processing and the adverse health effects of their atmospheric aerosol pollution. This presentation will highlight the results of the SAFICA 2018 project, the first Sarajevo, BiH project aiming to yield crucial, not previously available information about aerosol emission sources and atmospheric transformations through combination of online field (black carbon and particle number and size distribution) and offline laboratory (physicochemical characterization of daily PM10 filter samples) measurements. Laboratory analyses of PM10 samples determined aerosols’ bulk chemical composition, selected elements (Huremović et al., 2020 ; Žero et al., 2022) and molecular species (Pehnec et al., 2020). Aerosol chemical composition determined by aerosol mass spectrometry was further analyzed by Positive Matrix Factorization to separate organic aerosol (OA) into subtypes characteristic for their sources and atmospheric processes. Aerosol oxidative potential (OP) was also determined to evaluate the ability of SAFICA aerosols to generate reactive oxygen species. Main SAFICA results show that ~3/4 of aerosol mass is carbonaceous (OA + black carbon) and ~2/3 of total carbon (TC) mass is from non‐fossil sources (Figure 1). Aerosol has high loadings of black carbon and toxic species, indicating strong and diverse combustion sources and likely a major public health danger. More work is needed to estimate the contributions of different aerosol sources and species to total aerosol OP. Finally, this presentation will show how SAFICA knowledge gaps will be overcome in a future project, planned to take place during 2022‐2023, entitled Sarajevo Aerosol Experiment: Composition, Sources and Health Effects of Atmospheric Aerosol (SAAERO). We thank Federal Hydrometeorological Institute of BiH, Magee Scientific/Aerosol and TSI for support. We acknowledge the contribution of the COST Action CA16109 COLOSSAL and SEE Change Net. KDž and ASHP acknowledge the grant by the Swiss NSF (Scientific Exchanges IZSEZ0_189495), KDž, GM and ASHP European Commission funding of SAAERO project (EU H2020 MSCA-IF 2020 grant # 101028909), GM the Slovenian Science foundation program P1-0385, and SF by the Croatian Science Foundation (BiREADI IP- 2018-01-3105).

Lebdeće čestice su jedno od glavnih onečišćenja zraka, a sadrže velik broj organskih i anorganskih spojeva. Iako organski spojevi čine oko 10 % do 70 % ukupne mase lebdećih čestica u atmosferi, koncentracije, sastav i mehanizmi formiranja organskih čestica nisu potpuno razjašnjeni, a jedan od razloga je i to što se organska tvar sastoji od stotina pojedinačnih spojeva različitih kemijskih i termodinamičkih svojstava. Niti jednom analitičkom tehnikom trenutno nije moguće analizirati cijeli raspon organskih spojeva u česticama. Svrha ovog istraživanja bila je odrediti razine različitih oblika ugljika u respirabilnim lebdećim česticama PM2.5 i PM1 (aerodinamičkog promjera manjeg od 2, 5 i 1 μm). 24-satni uzorci sakupljani su svakodnevno u 2010. i 2020. godini na jednoj urbanoj pozadinskoj lokaciji u Zagrebu te je promatrano jesu li se promijenile razine pojedinih oblika ugljika nakon 10 godina.

Platina, paladij i rodij upotrebljavaju se u različitim granama industrije, a najveću primjenu imaju u proizvodnji automobilskih katalitičkih pretvornika čija je svrha smanjenje emisije plinovitih onečišćujućih tvari u zrak. Oštećenja automobilskih katalitičkih pretvornika uzrokuju vrući ispušni plinovi koji prolaskom kroz te sustave dovode do emisije platine, paladija i/ili rodija u okoliš. Sve veća upotreba automobilskih pretvornika dovela je do povećanja navedenih metala u okolišu, a time i do veće biodostupnosti što potencijalno stvara zabrinutost zbog nedovoljno istraženog utjecaja platine, paladija i rodija iz okoliša na zdravlje ljudi. U sklopu internog projekta Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada „Razine elemenata platinske skupine (PGE) u blizini prometnica“ provode se sakupljanja frakcije lebdećih čestica PM10 (frakcija aerodinamičkog promjera manjeg od 10 µm) na tri urbane mjerne postaje (Sjever, Centar i Jug) s različitom gustoćom prometa. Tjedni uzorci PM10 frakcije lebdećih čestica sakupljeni su tijekom 2018. i 2019. godine na kvarcnim filtrima prosisavanjem ~ 800 m3 zraka, zatim pripravljeni mikrovalnom razgradnjom u dušičnoj kiselini pod povišenim tlakom i temperaturom te analizirani spektrometrijom masa uz induktivno spregnutu plazmu (ICP MS). Cilj ovog istraživanja je kvantitativno određivanje razina platine, paladija i rodija u lebdećim česticama u zraku. Na sve tri mjerne postaje najviše masene koncentracije dobivene su za paladij, a najniže za platinu za obje godine uzorkovanja. Prosječne godišnje masene koncentracije platine, paladija i rodija rasle su za sva tri elementa u smjeru Sjever < Centar < Jug. Na svim mjernim postajama pronađene su statistički značajne sezonske varijacije masenih koncentracija s najvišim vrijednostima izmjerenim tijekom hladnijeg dijela godine (jesen - zima). U usporedbi s prijašnjim istraživanjima ovih metala u zraku Zagreba (2015. – 2017.) uočeno je smanjenje masenih koncentracija tijekom 2018. i 2019. godine. Nastavak praćenja masenih koncentracija platine, paladija i rodija tijekom više godina pokazat će postoje li odnosno kakvi su trendovi ovih elemenata u okolišu.

Od 2014. do 2021. godine Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) je u sklopu nekoliko projekata radio na ispitivanju elektrokemijskih senzora za praćenje kvalitete zraka. U periodu od 2014. do 2016. godine IMI je sudjelovao u projektu Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo pod nazivom „Smart City Zagreb“ u kojem se razvio uređaj za praćenje kvalitete zraka pomoću elektrokemijskih senzora. Uloga IMI-a je bila provođenje usporedbe s referentnim metodama, analiza rezultata te prijedlog kalibracije senzora za bolju točnost senzora. Od 2018. godine IMI je uključen u projekt Ekološka karta grada Zagreba unutra koje je provodio usporednu elektrokemijskih senzora tipa AQMeshPod s referentnim metodama u trajanju od godinu dana. Rezultat usporedbe je prikazan u obliku izvještaja o provedenoj usporedbi kao i na različitim domaćim i međunarodnim kongresima. Od 2020. godine IMI je uključen u Europski projekt „Deployment of lower-cost ambient air quality sensor systems in urban environments“ kao jedan od tri grada partnera (Antwerp, Oslo i Zagreb).U sklopu projekta na području grada Zagreba bilo je postavljeno 17 elektrokemijskih senzora za praćenje kvalitete zraka tipa AIRSENSEUR. Senzori su bili postavljeni na mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka unutar grada Zagreba kao i na lokacije gdje se mjerenja kvalitete zraka još nisu provodila. Osim samih mjerenja unutar projekta radila se kalibracija svih elektrokemijskih uređaja korištenjem podataka s referentne postaje za praćenje kvalitete zraka na IMI-u kao i provjera usporedih mjerenja istih elektrokemijskih senzora. U radu su prikazane prednosti i mane svih elektrokemijskih senzora koje je IMI koristio u radu na projektima. Usporedba obuhvaća dizajn, tehničke i računalne parametre, mogućnosti kalibracije, terensku upotrebu te jednostavnost upotrebe elektrokemijskih senzora. Kao zaključak prikazano je koji elektrokemijski senzor najbolje odgovara zahtjevima terenskog mjerenja te koji tip senzora ima najbolje karakteristike za znanstvena istraživanja u području kvalitete zraka i tehničkom području.

Drvna prašina tvrdih vrsta drva klasificirana je kao karcinogena tvar prema Direktivi (EU) 2017/2398 o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu. Termičkom modifikacijom drvu se mijenjaju mehanička svojstava i općenito smanjuje čvrstoća te se ono još više usitnjava pri obradi negoli netretirano tvrdo drvo. Cilj rada je određivanje učinkovitosti fotometrijske metode i dobivanje korekcijskog faktora za primjenu u određivanju masene koncentracije inhalabilne drvne prašine suhog tvrdog termički modificiranog drva. Termički modificirana jasenovina dobivena je postupkom sušenja na temperaturi od 90 °C do 126 °C, termičkom obradom u trajanju 20 sati na temperaturi 126 °C do 205 °C te postepenim hlađenjem tijekom 3 sata. Drveni obratci su obrađivanji kružnom pilom i rubnim profilerom. Optički uređaj Split 2 (SKC) na ulazu ima postavljen IOM držač filtra za sakupljaje inhalabilne frakcije i priključen je na Casella pumpu podešenu na protok zraka 2 L/min. Korekcijski faktor 1, 2 za fotometrijsko određivanje masene koncentracije prašine modificiranog tvrdog drva izračunat je omjerom masenih koncentracija dobivenih gravimetrijski i fotometrijski iz srednje vrijednosti 10 ponavljanja uzorkovanja. Pored istih radnih strojeva gravimetrijskom metodom dobivena je niska masena koncentracija inhalabilne prašine od 1, 273 mg/m3. Dosadašnja istraživanja pokazala su kako je bolja učinkovitost optičke metode pri nižim masenim koncentracijama inhalabilne frakcije i da je najbolja osjetljivost optike pri uzorkovanju čestica veličine 0, 6 µm pri ujednačenoj zaprašenosti. Poznato je da su najbolja slaganja rezultata gravimetrijske i fotometrijske metode za inhalabilnu frakciju (korekcijski faktor približno 1) dobivena za čestice veličine do 10 µm. Dosadašnjim istraživanjima korekcijskog faktora netretirane hrastovine i bukovine dobiveni su veći korekcijski faktori 2-3 za istu mehaničku obradu pa bi trebalo ispitati pretpostavku da obradom termički modificiranog tvrdog drva nastaje veći udio respirabilne frakcije u inhalabilnoj, što je uzrok boljoj učinkovitosti optičke metode. Učinkovitost fotometrijske metode uglavnom ovisi o sadržaju vode u drvu, vrsti drva i mehaničkoj obradi. Međutim, rezultati impliciraju na značajan utjecaj i veličine čestice koje prevladavaju u relativno niskoj koncentraciji. Općenito, fotometrijska metoda se preporučuje primjenjivati uz prethodno dobiveni korekijski faktor za specifične radne uvjete.

Pandemija COVID-19, koja je započela početkom 2020. godine, uzrokovala je brojne promjene u gospodarskim aktivnostima, prometu i navikama ljudi. Mjere suzbijanja širenja bolesti koje su primijenile brojne zemlje uključivale su i djelomično ili potpuno zatvaranje (engl. lockdown) kroz određena razdoblja intenzivnog širenja bolesti. Provođenje ovih mjera odrazilo se i na kvalitetu zraka diljem svijeta. U prvom valu bolesti, u zimu i proljeće 2020. godine, satelitske snimke pokazale su izraziti pad razina i emisija onečišćujućih tvari u zrak u brojnim industrijskim područjima i prometnim središtima. U Hrvatskoj, prvi slučaj zaraze novim koronavirusom evidentiran je 25. 2. 2020., a stroge mjere obustave rada škola, fakulteta i vrtića te zatim javnog prijevoza i svih djelatnosti osim najnužnijih, u gradu Zagrebu trajale su od sredine ožujka do sredine svibnja 2020. godine. U ovom istraživanju proučavani su podaci o kvaliteti zraka s mjernih postaja lokalne mjerne mreže grada Zagreba (Ksaverska cesta, Đorđićeva ulica, Prilaz baruna Filipovića, Peščenica, Siget, Susedgrad) u razdoblju od 30. 3. 2020. do 11. 5. 2020. te su uspoređeni s podacima za isto razdoblje tijekom 2017., 2018. i 2019. godine. Promatrane su sljedeće onečišćujuće tvari: dušikov dioksid (NO2), ozon (O3), frakcije lebdećih čestica PM10 i PM2, 5 te benzo(a)piren (BaP) u PM10. Srednje vrijednosti koncentracija NO2 bile su, ovisno o karakteru mjerne postaje, 24 % - 49 % niže tijekom perioda strogog zatvaranja u odnosu na trogodišnji prosjek (2017. - 2019.) za isto razdoblje, a najveći pad opažen je na mjernim postajama najviše opterećenim prometom. Suprotno tome, koncentracije ozona statistički su značajno porasle na svim lokacijama (između 14 % i 29 %), a u pravilu najveći porast koncentracija ozona opažen je na postajama na kojima je bio izraženiji pad koncentracija dušikovog dioksida. Masene koncentracije lebdećih čestica PM10 bile su statistički značajno niže tijekom razdoblja zatvaranja na mjernim postajama Peščenica, Siget i Črnomerec, dok su na ostalim postajama bile u rasponima koncentracija iz ranijih godina. Razine PM2, 5 prate se na tri lokacije u Zagrebu te se nisu statistički značajno razlikovale u odnosu na ranije godine. Koncentracije BaP u PM10, koje se prate na mjernim postajama Ksaverska cesta i Siget bile su nešto više u 2020. godini u odnosu na ranija razdoblja, ali se ta razlika nije pokazala statistički značajna. Rezultati ovog istraživanja upućuju da je smanjenje aktivnosti, a naročito prometa, tijekom razdoblja strogog zatvaranja dovelo do smanjenja koncentracija NO2 i djelomično PM10 na mjernim postajama opterećenim prometom, no istovremeno je dovelo do porasta razina ozona. Koncentracije BaP u PM10 i PM2, 5, koji značajnom dijelom potječu i iz drugih izvora poput npr. ložišta, nisu se u Zagrebu značajnije smanjile za vrijeme perioda zatvaranja.

Rimokatolička župa Skopaljska Gračanica i sada je, baš kao što je bila i u vrijeme svoga osnutka, u sastavu Vrhbosanske nadbiskupije, koja je, sa središtem u Sarajevu, utemeljena 1881. g. Prvi joj je nadbiskup postao dotadašnji profesor zagrebačkog Nadbiskupskog liceja - kasnije Katoličkog bogoslovnog fakulteta, dr. sc. Josip Stadler. Isti je nadbiskup dekretom od 31. siječnja 1911. g. utemeljio i župu Skopaljska Gračanica, a za njezinog zaštitnika odredio crkvenog naučitelja sv. Jeronima, koji je to ostao do 1966. g. kada je zamijenjen Prečistim Srcem Marijinim. Nadbiskup Stadler spomenutim je dekretom u ovu župu uključio katolike brdsko-planinskih selâ: Gračanica, Kordići, Skrte, Okolišće, Zlavast, Ričica Gornja, Ričica Donja, Tihomišlje, Duradbegov Dolac, Dražev Dol, Lužani i Zanesenovići, koji su do tada bili u sastavu rimokatoličkih župâ Bugojno, Golo Brdo (od 1963. g. rimokatolička župa Kandija) i Gornji Vakuf. Te se župe, kao i ova novoosnovana, nalaze uz gornji tok rijeke Vrbas, u zapadnom dijelu srednje Bosne. Većina tih selâ više je sati udaljena od središtâ svojih dotadašnjih župâ, baš kao što su podalje i od sjedišta župnika svoje nove župe. U većini njih skupa su živjeli katolici i muslimani. Na mjestu gdje se nastanio prvi župnik novoosnovane župe don Stjepan Pašalić, koji je njome upravljao od 1. veljače 1911. do 30. rujna 1915. g., nije bilo nikakvog objekta osim za stanovanje neprikladne kućice u koju se ipak uselio. Za sjedište župnika ove župe to je mjesto odabrano jer se nalazilo u samome njezinome središtu. Kasnije su na tome mjestu sagrađeni župna crkva, župna kuća i štala te iskopan bunar s pitkom vodom. Novoosnovana župa nazvana je Skopaljskom Gračanicom, po selu Gračanica koje je bilo najbliže mjestu gdje se nastanio njezin prvi župnik, dok je pridjev Skopaljska dobila po regiji Uskoplje odnosno Skopje gdje se to selo nalazi kako bi se razlikovala od istoimenih mjesta u Bosni. U vrijeme osnutka ova novouspostavljena župa sastojala se od 150 obiteljskih zadruga, odnosno katoličkih obitelji, koje su obitavale u selima razbacanima po brdsko-planinskome kraju. Od župnikovog sjedišta neka su bila udaljena i do pet sati hoda, odnosno jahanja kozijim stazama, kroz guste šume prepune zvijeri, posebice medvjeda i vukova. Sva imovina prvoga župnika u vrijeme njegovog prispjeća u župu, bili su dekret o osnutku župe i njegovome postavljanju za njezinoga upravitelja te liturgijski obrednik. Do izgradnje župne crkve mise je služio u kućici u kojoj se nastanio. Kao oltar poslužio mu je ribež za kupus, dok je vjernike na bogoslužja, odnosno na nedjeljne i blagdanske mise, pozivao trubljenjem u trubu. S minućem zime mise je služio i po kolibicama na grobljima u kojima su pokapani njegovi župljani. Nedaleko od kućice u kojoj se župnik nastanio napravljen je drveni zvonik na koji je postavljeno crkveno zvono, a sagrađena je i skromna župna crkva. Premda je bila i bez vrata i bez prozora kao i bez stropa, u njoj je 1912. g. služena prva pólnoćka. Ovom je župom od njezinog osnutka upravljalo osamnaest svećenika kao njezini upravitelji ili župnici ili kao privremeni upravitelji te isti broj njih kao duhovni pomoćnici, zamjenici upravitelja župe ili pomoćnici upravitelja župe. Najduže je ovom župom upravljao (od 30. rujna 1915. do 25. studenog 1944.) don Ivan Ribičić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, koji je svu svoju svećenićku službu proveo upravo u ovoj župi. Kao njezinoga župnika i smrt ga je zatekla. Obilježila su je dva svjetska rata, tijekom kojih je i ova župa poharana te postradali njezini župljani. Tijekom Prvog svjetskog rata živote je izgubilo više od 50 njezinih župljana, ponajviše od tzv. španjolske gripe, dok je tijekom Drugog svjetskog rata živote izgubilo više od njih 170, uglavnom od boljševičko-komunističkih pljačkaša, ubojica i palikuća. Tijekom 1942. g. i 1944. g. i ova se župa našla na udaru srpsko-crnogorskih i boljševičko-komunističkih plačkaša, ubojica i palikuća, koji su u srednju i zapadnu Bosnu te sjevernu Hercegovinu bježali pred njemačko- talijanskom vojskom. Osim u gornjovrbaškom kraju (Uskoplju) isti su pljačkaši, ubojice i palikuće monstruozne zločine počinili u susjednoj Rami te obližnjoj Kupreškoj visoravni. Ova je župa iz Drugog svjetskog rata izišla opustošena, njezini župljani desetkovani i bez svoga župnika odnosno župnoga upravitelja. Skrb o njezinim župljanima preuzimali su preživjeli župnici susjednih župa kao i drugi katolički svećenici. Prvi joj je poslijeratni upravitelj bio mladi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije don Stjepan Jularić (1923.-1999.), koji je njome upravljao od listopadu 1948. g. do listopada 1949. g. Poslijeratna konsolidacija župe Skopaljska Gračanica otpočela je u vrijeme don Josipa Tomića, također svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, koji je njome upravljao od studenog 1949. do 10. srpnja 1952. g. U to su vrijeme jugoslavenske boljševičko-komunističke vlasti otimale hranu i stoku seljacima te prisilno provodile kolektivizaciju njihovih imanja, što je izravno uzrokovalo glad i siromaštvo. Budući da se i ova župa isključivo sastojala od seljaka, njezini su župljani također bili obuhvaćeni istim akcijama boljševičko-komunističkih vlasti. Pravi preporod ove župe zbio se dok je njome upravljao mladi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije don Anto Bajić (studeni 1964. g. - svibanj 1983. g.). U prvim godinama njegove uprave (1965. - 1969.), izgrađeni su suvremena župna crkva i župna kuća koje su i elektrificirane te opremljene modernim enterijerom. Deset godina nakon dovršetka župne crkve, rimokatolička župa St. Martin iz Augsburga u Bavarskoj (SR Njemačka) darovala joj je orgulje. Time je po prvi puta neka seoska župna crkva Vrhbosanske nadbiskupije bila opremljena orguljama. Trudom časnih sestara sarajevske Družbe Služavki Maloga Isusa, koje su u ovu župu prispjele 1970. g., i u njoj ostale do srpnja 1993. g., procvao je kako vjerski život tako i liturgijsko pjevanje. U vrijeme uprave istoga župnika iz ove male seoske župe, ponikla su petorica katoličkih svećenika i devet časnih sestara različitih kongregacija. U vrijeme Bajićeve uprave župom Skopaljska Gračanica i gornjovrbaški kraj zahvaćen industrijalizacijom. Brojni župljani ove župe svoj su seoski život zamijenili radničkim, zaposlivši se u rudniku lignita nedaleko župne crkve odnosno u industrijskim pogonima obližnjih gradića Bugojno i Gornji Vakuf. Brojni su se u potrazi za poslom otisnuli i u zapadnoeuropske zemlje, ponajprije u SR Njemačku, Austriju, Švicarsku, Francusku i Švedsku. Neki su završili i u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama pa i u Australiji. Posljedice toga osjetile su se kako u ubrzanom raspadu obiteljskih zadruga i velikih obitelji tako i u napuštanju selâ, posebice onih udaljenijih od središta župe. Iz nekih od njih iselili su se svi njihovi žitelji. Istovremeno je i najveći broj djece župljana ove župe pohađao osnovnu i srednje škole, a neki su i studirali po različitim sveučilištima uglavnom na području komunističke Jugoslavije. Umjereni razvoj župe, ponajprije financijskim doprinosom u inozemstvu zaposlenih župljana, nastavio se do početka ratova koje su Srbi i Srbija od 1992. do 1995. g. vodili protiv nesrpskih naroda u boljševičko-komunističkoj Jugoslaviji. Uslijedilo je najteže vrijeme i za župu Skopaljska Gračanica, koju je u cijelosti uništila islamska Armija Bosne i Hercegovine, predvođena dotadašnjim boljševičko-komunističkim oficirima Jugoslavije, koji su potjecali iz Srbije. Tijekom druge polovice srpnja 1993. g. u gornjovrbaškom kraju formirali su više od 30 mučilišta i logora za katoličke Hrvate. Među njima se izdvajao dotadašnji stadion Nogometnog kluba 'Iskra' u gradu Bugojnu - gdje je bilo zatočeno više od 400 logoraša te kamp arapskih islamskih ratnika Ravno Rostovo kod Novog Travnika - u kojem su na više nego okrutan način masakrirani zarobljeni katolici Hrvati. Izbezumljeni zvjerskim silovanjima i masakrima katoličkih Hrvata koje je u veljači 1993. g. u selu Bojska kod Bugojna počinila Armija Bosne i Hercegovine a potom 23./24. srpnja 1993. g. u obližnjoj Gračanici – gdje su islamski susjedi izmasakrirali 15 svojih katoličkih susjeda, preživjeli župljani ove župe izbjegli su u obližnje krajeve pod hrvatskom kontrolom (Rama, Duvno, Livno). Brojni su završili i po zapadnoeuropskim zemljama ali i u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, pa i u Australiji. One koje je zarobila islamska Armija Bosne i Hercegovine koristila je kao živi štit u borbama protiv vojske bosansko-hercegovačkih Hrvata. Razorivši domove i opustošivši posjede, poljoprivredne i druge strojeve katoličkih Hrvata srednje Bosne, kao i župljana župe Skopaljska Gračanica, islamska Armija Bosne i Hercegovine opustošila je i obečastila i kuću časnih sestara Družbe Služavki Maloga Isusa, župnu kuću i župnu crkvu – koju je pretvorila u sabiralište za stoku pobijenih i prognanih župljana. Istovremeno je obeščastila i kapelice po katoličkim grobljima te poharala katolička groblja ove župe kao i drugih katoličih župa gornjovrbaškog kraja. Župa je ostala bez ijednog vjernika. Uoči posjete pape Ivana Pavla II. Sarajevu 12. i 13. travnja 1997. g. islamska Armija Bosne i Hercegovine srušila je 20. ožujka 1997. g. esplozivom zvonik župne crkve te dio crkve nasuprot njega. Zbilo se to unatoč činjenici da je te objekte osiguravala policija islamskih vlasti iz Bugojna. Povratak župljana u potpunosti uništenu župu Skopaljska Gračanica, zbivao se u kontekstu povratka prognanih katoličkih Hrvata u gornjovrbaški kraj. Prvi se 1998. g. u uništenu župu vratio njezin tadašnji župnik don Jure Gavranić, koji je njome upravljao od 22. studenog 1988. do 6. rujna 2003. g. Potporom njemačke biskupije Limburg u Hessenu i talijanske biskupije Brescia dijelom su obnovljene župna crkva i župna kuća te izgrađen crkveni zvonik. Slijedila je obnova i pokojeg doma prognanih župljana, od kojih se vratila manjina a još manje ih se zadržalo u svojim obnovljenim domovima. Intenzivnija obnova župe Skopaljska Gračanica zbila se u vrijeme don Tadije Ivoša, mladog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, koji je njome upravljao od 21. srpnja 2008. g. do 25. srpnja 2018. g. i njegovoga brata blizanca kao duhovnog pomoćnika don Ilije Ivoša, koji ga je na mjestu župnika ove župe i naslijedio 25. srpnja 2018. g. U to vrijeme obnovljena je i nadograđena župna kuća, na ostacima župne štale podignuta je župna dvorana, saniran je i nadograđen crkveni zvonik u kojega su postavljena tri zvona – dar rimokatoličke župe St. Marien iz njemačkog mjesta Eickel. Župna crkva je u cijelosti obnovljena te ukrašena mozaikom i vitrajima na svakom njezinome prozoru. Ipak ostala je bez orgulja, nad kojima se islamska Armija Bosne i Hercegovine posebice bestijalno izživljavala. U isto je vrijeme intenziviran i duhovni život u ovoj župi, u kojoj su svečana misna slavlja predvodili i najviši crkveni dostojanstvenici Crkve u Hrvata kao i papinski nunciji u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Istovremeno središte ove župe službeno su posjećivali i najviši dužnosnici kako Bosne i Hercegovine, poput člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika Hrvatskog narodnog sabora dr. sc. Dragana Čovića 19. travnja 2009.g., 29. siječnja 2018. g. i 30. siječnja 2019. g., tako i Republike Hrvatske – uključivo i njezinog predsjednika dr. sc. Ive Josipovića 9. travnja 2014. g. Kroz ovo vrijeme iz župe su ponikla četvorica katoličkih svećenika. Župu Skopaljska Gračanica posjetila je 27. studenog 2019. g. i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

Lebdeće čestice su učestalo onečišćenje zraka u gradskim sredinama, a prepoznate su kao javnozdravstveni problem radi štetnog utjecaja na zdravlje ljudi. Praćenje razina toksičnih metala (arsen, kadmij, nikal, olovo) u PM10 frakciji lebdećih čestica (frakcija aerodinamičkog promjera manjeg od 10 µm) propisano je zakonodavstvom Republike Hrvatske kao i Europske Zajednice. Analiza većeg broja elemenata u lebdećim česticama može dati uvid u bolje razumijevanje porijekla onečišćujućih tvari u zraku. U sklopu programa Ekološka karta grada Zagreba provedena su mjerenja s ciljem karakterizacije većeg broja anorganskih i organskih sastavnica lebdećih čestica u različitim dijelovima grada na kojima do sada nisu postojala kontinuirana mjerenja. U sklopu ovog rada prikazani su rezultati analize 15 elemenata u uzorcima PM10 frakcije lebdećih čestica. Uzorci su prikupljani na tri lokacije, na sjevernom (Vrapče – Dječji vrtić Vrapče, područni objekt Gornje Vrapče), istočnom (Sesvete – Gimnazija Sesvete) i zapadnom (Vrbani – Dječji vrtić Kustošija, područni objekt Vrbani III) dijelu grada Zagreba u razdoblju od 5. do 28. veljače 2021. 24-satni uzorci sakupljeni su na kvarcne filtre prosisavanjem približno 55 m3 zraka. Prikupljeni uzorci lebdećih čestica razoreni su mikrovalovima uz dušičnu kiselinu, povišeni tlak i temperaturu. Koncentracije metala u uzorcima određene su masenom spektrometrijom uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-MS). Rezultati pokazuju da su masene koncentracije toksičnih metala na sve tri lokacije bile niske. Najviše dnevne izmjerene vrijednosti iznosile su 1, 53 ng m-3 za arsen, 0, 80 ng m-3 za kadmij, 2, 54 ng m-3 za nikal i 76, 88 ng m-3 za olovo. Provedena je korelacijska analiza između izmjerenih analita te je pronađena značajna korelacija za pojedine metale na svim mjernim postajama. Srednje vrijednosti koncentracija metala izmjerenih na lokaciji Vrbani bile su više u odnosu na srednje vrijednosti koncentracija metala izmjerenih na druge dvije lokacije. Zbog sezonske varijabilnosti koncentracija lebdećih čestica u nastavku istraživanja trebalo bi provesti mjerenja kemijskog sastava i tijekom ostalih godišnjih doba.

Because of its negative impact on human health, the climate and environment, the fine particulate matter fraction (PM2.5) presents a prominent environmental issue and is in the center of scientific concern. The most common natural sources of PM2.5 are sea spray and dust, while vehicular exhausts, shipping emissions, industrial emissions, agricultural activities and biomass burning are common anthropogenic sources. PM2.5 may also be formed as secondary aerosols from gaseous precursors through heterogeneous or homogeneous chemical reactions. Therefore, the complex chemical composition of PM2.5 is an outcome of the nature of the source. The aim of this study was to determine the mass concentrations of PM2.5 and water-soluble anions (Cl-, NO3 -, SO4 2-) and cations (Na+, NH4 +, K+, Mg2+, Ca2+) in PM2.5 and to investigate the possible seasonality in their levels, relations and contribution to the total PM2.5 mass. During the summer and winter of 2019, at an urban measuring station located at the northern part of the Adriatic coast in the city of Rijeka, daily samples of PM2.5 particle fraction were collected on PTFE filters using the Sven Leckel SEQ 47/50 low volume sampler. The mass concentration of PM2.5 was determined by gravimetric method. The content of water-soluble inorganic anions and cations were determined using a capillary ion chromatograph. Determined daily PM2.5 mass concentrations ranged from 1.4 μg m-3 to 47 μg m- 3. No significant difference in average PM2.5 mass concentrations was obtained between summer and winter. The determined daily mass concentrations of ions in PM2.5 particle fraction content ranged from 0 μg m-3 to 11.9 μg m-3. Results show significantly higher average mass concentrations of Cl-, NO3 -, Na+, K+, Mg2+, Ca2+ ion in PM2.5 in winter in comparison with the determined average values for summer, while the higher average mass concentration for SO4 2- and NH4 + ion in PM2.5 were obtained in summer. Contributions of each ion to the total PM2.5 mass ranged from 0.01 % to 29.2 %. The highest contribution to the total PM2.5 mass was obtained for SO4 2- and NH4 + in both seasons. The average contribution of total anion mass and total cation mass to the total PM2.5 mass was 29% and 13.4% in summer and 17.4% and 9.3% in winter, respectively. The obtained seasonal variations in mass concentrations of ionic species in PM2.5 and its contribution to the total PM2.5 mass indicated its different air pollution sources or formation pathways present in air in each season.

Polycyclic aromatic hydrocarbons (PAHs) bound to airborne particulate matter are a group of organic compounds of significant interest with regard to human health. They generally occur as complex mixtures and products of incomplete combustion processes originating from natural and anthropogenic sources. One important source of PAHs are vehicle exhaust gases and domestic heating, which explains their usually high concentrations in winter. Benzo(a)pyrene (BaP) is the most widely studied PAH and is often used as an indicator of carcinogenic hazard in polluted environments. In this study, PM10 samples (particulate matter with a diameter < 10 μm) were collected simultaneously at eight measuring sites in Zagreb, with different environmental conditions. 24-hour samples were collected on quartz filters from about 55 m3 of air over 30 days in winter. The measuring sites were located in the west (site A and B), east (site C), north (site D), south (site E), south-east (site F and H) and center (site G) of Zagreb. The analysis of the PAHs was performed using an Agilent Infinity 1260 high-performance liquid chromatography (HPLC) with a fluorescence detector and programmed changes in excitation and emission wavelengths. There were no statistical differences for PM10 mass concentrations between the measuring sites. For most of the PAHs, a statistically significant difference was not found between the sites, except for fluoranthene and pyrene at sites D and H, and for fluoranthene at sites E and H and sites E and F. Also, a statistically significant difference was found for mass concentrations of dibenzo(a, h)anthracene between site G and E. The highest average mass concentrations of BaP were measured at site H (3, 725 ng m-3), while the lowest average mass concentrations were recorded for site C (1, 897 ng m-3). The results show elevated PAH concentrations at all locations during winter, without significant differences in their levels between sites.

Nagli industrijski razvoj u prošlom stoljeću te emisija produkata izgaranja i tehnoloških procesa izravno u okoliš, za posljedicu su imali pojačano onečišćenje atmosfere koje se može pripisati ljudskoj djelatnosti. Urbana područja obilježena su specifičnim izvorima onečišćenja, njegovim raspršenjem i zadržavanjem onečišćenja u atmosferi. Mikroklimatski uvjeti u gradovima i daljinski transport onečišćenja dodatno utječu na razine onečišćujućih tvari u zraku. U svrhu procjene dominantnih izvora onečišćenja zraka razvijeno je više statističkih modela zajedničkog naziva receptorski modeli. Primjena receptorskih modela zahtijeva određivanje masenih koncentracija velikog broja onečišćujućih tvari u duljem razdoblju. Cilj ovog istraživanje je pomoću PMF-(eng. Positive Matrix Factorization) receptorskog modela primijenjenog na jednogodišnju bazu podataka o onečišćenju zraka na području grada Zagreba procijeniti dominantne izvore onečišćenja zraka. Uzorkovanje PM2.5 frakcije lebdećih čestica u skladu s Normom HRN EN 12341 provedeno je svaki treći dan u razdoblju od 01. 07. 2018. do 01. 07. 2019. godine na mjernoj postaji IMI. Određene su masene koncentracije 38 onečišćujućih tvari koje uključuju ionski sastav, policikličke aromatske ugljikovodike, organski i elementni ugljik te 15 elemenata sadržanih u uzorcima lebdećih čestica. Neočekivane visoke razine koncentracija lebdećih čestica zabilježene krajem ožujka 2020. godine zasebno su razmatrane HYSPLIT modelom u svrhu procjene daljinskog transporta onečišćenja. Zamijećeno je kako su visoke koncentracije posljedica daljinskog transporta iz pustinje Karakum na području Turkmenistana. Upotrebom PMF receptorskog modela prepoznato je 8 dominantnih izvora onečišćenja zraka u Zagrebu. Zamijećen je visoki udio sekundarnog onečišćenja (sekundarni sulfati i nitrati) te značajni doprinosi prometa i gorenja biomase. Upotrebom modela prepoznate su epizode soljenja prometnica u gradu Zagrebu i epizode morskog aerosola. Dominantni udio sekundarnog onečišćenja navodi na zaključak kako u gradu Zagrebu ne postoje dominantni antropogeni izvori onečišćenja te kako su meteorološki uvjeti i položaj Zagreba odgovorni za epizode povišenih masenih koncentracija lebdećih čestica.

Radioaktivne tvari sastavni su dio atmosfere, njihovo je podrijetlo prirodno, kozmogeno ili terestrijalno. Od sredine dvadesetoga stoljeća u atmosferi su prisutne i radioaktivne tvari proizvedene djelovanjem ljudi. Praćenje i određivanje radioaktivnih tvari u Hrvatskoj započelo je još 1959. godine i provodi se neprekidno do danas. Prisutnost radioaktivnih tvari u zraku ispituje se mjerenjem ukupne beta aktivnosti, što je početni podatak ; želi li se saznati koji je od radionuklida prisutan u uzorku, provode se i posebne radiokemijske analize, alfa, beta i gamaspektrometrijskim metodama. Cilj ovoga rada je prodiskutirati povećanje vrijednosti ukupne beta aktivnosti zraka u svjetlu akcidenta ispuštanja 106Ru, beta emitera, iz proizvodnje u okoliš. Na lokaciji Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada (IMI) u Zagrebu neprekidno se i svakodnevno na visini jedan metar iznad tla prosisava zrak kroz filtar papir Schneider-Poelman, plavi. U okviru Državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka na mjernim postajama Zagreb-3, Kutina, Parg i Dugi Otok sakupljaju se uzorci PM10 frakcije lebdećih čestica. Dnevni uzorci PM10 frakcije lebdećih čestica sakupljaju se referentnim LVS (eng. Low Volume Sampler) sakupljačima volumnog protoka od 2, 3 m3 h-1 na Whatman QMA kvarcnim filtrima promjera 47 mm. Filtri i uzorci kondicionirani su u uvjetima temperature od 19 °C - 21 °C i relativne vlažnosti od 45 % - 50 %, sukladno standardu EN 12341. Vaganje je provedeno na mikro-vagi Mettler Toledo XP6/M. Za mjerenja ukupne beta aktivnosti korišteni su alikvotni uzorci filtra na kojima su sakupljene lebdeće čestice. U sakupljenom uzorku zraka najmanje 120 sati nakon uzorkovanja mjeri se ukupna beta aktivnost u beta brojaču niskih aktivnosti Low-level beta GM multicounter system ; model RISØ GM-25-5. Kalibracija efikasnosti provedena je standardima Češkog metrološkog instituta. U ovom su radu prikazani rezultati određivanja ukupne beta aktivnosti zraka u uzorcima PM10 frakcije lebdećih čestica sakupljenima krajem rujna i početkom listopada 2017. godine. Rezultati sa svih mjernih postaja su međusobno uspoređeni. Vrijednosti ukupne beta aktivnosti povaćale su se u svim uzorcima zraka već od 30. rujna, da bi se maksimalne vrijednosti postigle 1. listopada (ukupne lebdeće čestice u Zagreb- IMI: 119 mBqm-3 ; te PM10 frakcije lebdećih čestica, Kutina: 100 mBq m-3 ; Zagreb-3: 85 mBq m-3 ; Parg: 95 mBq m-3) i 2. listopada na Dugom Otoku: 56 mBqm-3. Nad Hrvatskom se oblak rutenija nadvio sa sjeveroistoka prema jugozapadu i onečišćenje je trajalo do najviše pet dana. Vrijednosti ukupne beta aktivnosti zraka vratile su se na one slične prosječnim, uobičajenim vrijednostima za pojedinu lokaciju, već od 4. do 6. listopada (oko i ispod 1 mBq m- 3). Srećom, sve izmjerene vrijednosti bile su ispod intervencijskih nivoa i nisu zahtijevale zaštitne mjere.

U sklopu provedbe programa Ekološka karta grada Zagreba, uzorci lebdećih čestica sakupljani su istovremeno na tri lokacije u Zagrebu u razdoblju od 5. 2. 2021. do 28. 2. 2021. godine. Mjerne postaje za sakupljanje uzoraka lebdećih čestica uspostavljene su na slijedećim lokacijama: Vrbani - Dječji vrtić Kustošija, područni objekt Vrbani III, Vrapče - Dječji vrtić Vrapče, područni objekt Gornje Vrapče i Sesvete - Gimnazije Sesvete. Na sve tri lokacije, Vrbani, Vrapče i Sesvete, gravimetrijski su određene masene koncentracije lebdećih čestica aerodinamičkog promjera manjeg od 2, 5 µm (PM2, 5). U PM2, 5 frakciji lebdećih čestica određivan je sadržaj elementnog (EC) i organskog (OC) ugljika. Za OC i EC u PM2, 5 česticama Uredbom o razinama onečišćujućih tvari u zraku nisu propisane granične/ciljne vrijednosti te se ne može provesti kategorizacija kvalitete okolnog zraka sukladno Zakonu o zaštiti zraka. Mjerenja ovih onečišćenja provedena su kako bi se osigurala dostupnost podataka o njihovim razinama, a dobiveni podaci mogu se koristiti: za prosudbu povećanih razina u područjima koja su jače onečišćena, za procjenu mogućeg povećanja onečišćenosti radi prijenosa onečišćenog zraka na velike udaljenosti, za potporu analize raspodjele izvora onečišćenja, modeliranje te bolje razumijevanje sadržaja lebdećih čestica. Naknadno, određen je i sadržaj ukupnog (TC) i organskog ugljika topivog u vodi (WSOC), kao i indeks crnog dima (IBS). Najviše izmjerene masene koncentracije PM2.5 lebdećih čestica zabilježene su na lokaciji Vrbani. Također na toj lokaciji su zabilježene i najviše prosječne i dnevne masene koncentracije ostalih onečišćenja (EC, OC, TC, WSOC i BSI). Na mjernoj lokaciji Vrapče zabilježene su najniže prosječne masene koncentracije PM2.5, OC, TC i WSOC, dok su za EC i BSI najniže prosječne i dnevne vrijednosti zamijećene na mjernoj postaji Sesvete. Maseni udjeli ukupnog ugljika u PM2.5 lebdećim česticama kao i maseni udio WSOC u OC na svim mjernim lokacijama je oko 40%. Na svim mjernim lokacijama OC/EC omjer iznosi više od 7, što upućuje na prisutnost sekundarnog organskog aerosola u zraku.