Search

Supostavljaju i suprotstavljaju se dvije kazališne družine, odnosno hrvatske kazališne trupe nastale u gimnazijskim krugovima: Družina mladih, utemeljena 1940. kao Le Compagnie des Jeunes u okviru Francuskoga instituta u Zagrebu, nastupala je u Hrvatskom glazbenom zavodu do 1946. pod vodstvom tad mladih vizionara Vlade Habuneka i Radovana Ivšića, a grupa Coccolemocco, utemeljena 1971. u V. gimnaziji u Zagrebu, u 2. e razredu tada učenika, također mladoga vizionara Branka Brezovca, pri kojoj je i djelovala do 1974. godine, do 1986. bila je jednom od najeksponiranijih hrvatskih alternativnih kazališnih skupina. Sučeljavaju se estetike i djelovanja tih dviju družina i njihovih članova, a posebno utemeljitelja i voditelja Radovana Ivšića i Branka Brezovca, najviše poetike lutkarskoga, amaterskoga, alternativnoga, institucionalnoga i izvaninstitucionalnoga kazališta kontekstualizirane u turbulentna povijesna i politička događanja te utjecaj (su)djelovanja u tim družinama na kasnije profesionalne živote njihovih voditelja.

Tekst analizira predstavu Kamov smrtopis Moulin Rouge (2003) redatelja Branka Brezovca nastalu povezivanjem drame Slobodana Šnajdera Kamov, smrtopis (1977) i filmskoga mjuzikla Baza Luhrmanna Moulin Rouge! (2001), koja kroz redateljev ikonoklastički pristup mitu o „ukletome hrvatskom pjesniku“ te dijalektičku prezentaciju materijala priziva i elemente dramskog stvaralaštva Janka Polića Kamova. Analiza se fokusira na žanrovski, sadržajni, glazbeni i vizualni aspekt predstave u kojima pronalazi relacije s Kamovljevim originalnim žanrovskim određenjima, tematskim interesima, disharmoničnim diskursom te podjelom psihologije čovječanstva na područja instinkta i kulture. Brezovec, dakle, zauzima ambivalentan stav prema Kamovu – istovremeno kritički i saveznički.

Uz Krležinu Salomu u režijskom čitanju Branka Brezovca u Avenue Mallu na 25. Eurokazu.

Pogled na Eurokaz – Međunarodni festival novog kazališta od 2. do 27. lipnja 2010. fokusira se na predstavu Branka Brezovca Okovani Galileo, prikazanu 2. i 3. lipnja u dvorani Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Spoj Eshilova i Brechtova teksta i koralne opere uspoređuje se s Galilejevim otkrićima. Posebna pozornost posvećuje se usporedbi teleskopa i prostora predstave.

Tri predstave, So, So, Cezar, Elektra, poslužile su kao povod za kritički prikaz specifične kazališne poetike Branka Brezovca. Razmatra se i njegova estetička i politička pozicija u kontekstu hrvatskog kazališta, ali i međunarodne kazališne scene. Pritom je naglasak stavljen na recepciju i interpretativno-kritičku provokativnost autorskog teatra Branka Brezovca.

Tri predstave, So,So, Cezar i Elektra, poslužile su kao povod za kritički prikaz i analizu kazališne poetike Branka Brezovca. Razmatra se njegova radikalna estetička i politička pozicija u kontekstu hrvatskog kazališta, ali i međunarodne kazališne scene (kazalište dekonstrukcije, ikonoklastičko kazalište). Pritom je naglasak stavljen na recepciju i interpretativno-kritičku provokativnost autorskog teatra Branka Brezovca.