Search

Šepanje je relativno čest razlog dolaska roditelja s malim djetetom liječniku obiteljske medicine ili pedijatru na pregled, uz učestalost od oko četiri slučaja na 1000 pregleda. Definira se kao neujednačeno, grčevito, otežano hodanje, obično uzrokovano bolom, slabošću ili deformitetom. Najčešće je riječ o benignom, prolaznom stanju, no može se raditi i o životno ugrožavajućem stanju. Cilj je prikazati pristup koji treba imati liječnik obiteljske medicine u diferencijalno-dijagnostičkom postupku i skrbi za dijete koje šepa. Za potrebe ovog preglednog rada pretraživana je literatura vezana uz prisutnost bolnog kuka i posljedičnog šepanja kod djece te postojeće smjernice iz ovog područja. Pri evaluaciji šepanja najvažnije je uzeti detaljnu anamnezu i učiniti kompletan fizikalni pregled djeteta. Važno je poznavati smjernice za postupanje kod pojave šepanja u djece, kako bi se na vrijeme otkrila potencijalno opasna medicinska stanja koja mogu za posljedicu imati invaliditet, ali i da se ne bi pretjeranim dijagnostičkim postupcima i liječenjem naštetilo djeci koja boluju od benignih, samolimitirajućih bolesti manifestiranim šepanjem. Uloga liječnika obiteljske medicine je i skrb za malu djecu. Cjeloživotnom edukacijom liječnika, detaljno uzetom anamnezom i fizikalnim pregledom bolesnika te dodatnim dostupnim dijagnostičkim pretragama u potpunosti se može pratiti razvoj bolesti te pravovremeno prepoznati komplikacije ako do njih dođe., Limping is a elatively common symptom in smaller children brought to family doctor or pediatrician for examination by their parents - approximately four cases per 1000 consultations. It is defined as an uneven, cramped, painful walking, usually caused by pain, weakness or deformity. Most commonly it is a benign and transient condition but it can sometimes be a life-threatening condition. Our aim is to show the approach of family practitioner to the diagnostic procedure and care for the child with a limp. We studied the literature connected with painful hip and consequent limp in children, including the existing guidelines in this area for this review.. Taking a detailed history and making a complete physical examination of the child when evaluating the limp is crucial . It is important to know the guidelines for approaching the child with a limp in order to detect potentially dangerous medical conditions that could result in permanent disability. Children suffering from benign, self-modeling diseases with manifested limp should not be .over-diagnosed and over-treated- Family physicians are also caring for small children. Through lifelong medical education, detailed medical history and physical examination, as well as through additional available diagnostic examinations, it is possible to fully monitor the development of the disease and to recognize possible complications in time.

Smjernice za dijagnostiku i liječenje depresivnih poremećaja uspješno implementiraju nove znanstvene spoznaje te promoviraju načela suvremene medicine zasnovane na dokazima. Podjednako su korisne kako u edukaciji tako i u rutinskom radu obiteljskoga liječnika. Olakšavaju postupanje u probiru (screening), postavljanju dijagnoze, procjeni rizika za suicid i potrebi za bolničkim liječenjem. Biopsihosocijalnim pristupom obiteljski liječnik planira i provodi individualno liječenje i prevenira moguće recidive bolesti. Psihofarmakološke smjernice temeljene su na znanstvenim činjenicama o terapijskoj učinkovitosti lijekova s preporukom prvoga, drugoga i trećeg izbora. Primjena antidepresiva treba biti individualizirana. Izbor i trajanje farmakoterapije ovisi o fazi bolesti, simptomima, komorbidnim stanjima. Posebna pozornost i prilagodba farmakoterapije potrebna je u djece i adolescenata te osoba starije životne dobi. U primjeni lijekova važno je praćenje preporuka stručnih društava te poznavanje potencijalnih nuspojava i interakcija s drugim lijekovima. Poboljšanje skrbi o toj skupini bolesnika moguće je uz razvijanje partnerskog odnosa liječnika i bolesnika. Bolesnici bi trebali preuzeti aktivniju ulogu u svom liječenju, čime se može bitno utjecati na kvalitetu liječenja. Obiteljski liječnik mora pratiti i evaluirati tijek liječenja, kako bi kvaliteta života osoba s depresivnim poremećajem bila što bolja

Brzi životni ritam i nesigurna budućnost sve više opterećuju suvremene ljude. Strah i tjeskoba emocije su koje sve češće dovode pacijenta obiteljskomu liječniku. Obiteljski liječnik treba razlučiti strah, odnosno privremenu anksioznost koja prati kronične bolesti i složene životne situacije, od anksioznoga poremećaja. Pri tomu, obiteljskome liječniku stoje na raspolaganju, uz strukturirani intervju, i upitnici za probir anksioznih poremećaja. Nakon dijagnosticiranja, obiteljski liječnik može samostalno liječiti anksiozne poremećaje i primjenjivati lijekove za koje nije potrebna preporuka psihijatra. Specijalist obiteljske medicine pružit će anksioznom bolesniku psihološku potporu, a ako je dodatno educiran, i psihoterapiju. U slučaju težih oblika anksioznih poremećaja, pojave simptoma psihoze, sumnje na suicidalnost te izostanka odgovora na propisano liječenje, obiteljski će liječnik konzultirati psihijatra

Bubrežna anemija nastaje kao posljedica kronične bubrežne bolesti (KBB). Incidencija se povećava s napredovanjem KBB. Cilj rada je informiranje obiteljskih liječnika o najnovijim spoznajama i načinima aktivnijeg pristupa anemiji kronične bubrežne bolesti, sukladnim s nacionalnim smjernicama. Pretražene su elektroničke baze podataka PubMed i Cochrane Datebase of Systematic Reviews radi dohvaćanja retrospektivnih studija koje su objavljene između 1996. i 2015. godine korištenjem ključnih riječi po MeSH-u “anemia”, “chronic renal insuffi ciency”, “erythropoietin” i “primary health care”. Dodatno su ručno pretražene reference svih dostupnih relevantnih članaka i udžbenika. Primjena lijekova za stimulaciju eritropoeze (LSE) usporava progresiju KBB, smanjuje potrebu za transfuzijama krvi i poboljšava kvalitetu života. Ciljna koncentracija hemoglobina (Hb) koju valja trajno održavati je 110-120 g/L. Veća razina Hb povezana je s većom smrtnosti bolesnika na dijalizi i pojavnosti većih kardiovaskularnih incidenata. Ovisno o stupnju kronične bolesti (predijalizna, dijalizirana populacija), dobi, prisutnom riziku, početno i održavajuće liječenje kao i ciljnu razinu hemoglobina treba strogo individualizirati. Zaključuje se da rano prepoznavanje i primjereni ispravak anemije primjenom LSE koristi bolesnicima s KBB. Ciljna koncentracija Hb koju valja trajno održavati je 110-120 g/L. Sustavnom provedbom primarne i sekundarne prevencije, uz edukaciju i implementaciju stručnih nacionalnih smjernica u svakodnevni rad liječnika obiteljske medicine, može se poboljšati zdravstvena skrb bolesnika koji boluju od KBB., Renal anemia develops secondary to chronic kidney disease (CKD) and its incidence increases with the progression of CKD. The aim is to inform family physicians about the latest developments and ways of approaching the issue, in accordance with national guidelines. The PubMed and Cochrane systematic reviews databases were searched for the 1996-2015 period using the following key words: anemia, chronic renal failure, erythropoietin, and primary health care. In addition, all relevant articles and textbooks available were manually searched to suggest the following conclusions. The use of erythropoiesisstimulating agents (ESA) slows down the progression of CKD, reduces the need for blood transfusions and improves the patient quality of life. Target hemoglobin (Hb) concentration to be permanently maintained is 110-120 g/L. Higher Hb levels are associated with higher mortality and major cardiovascular events in dialysis patients. Target hemoglobin level should be strictly individualized depending on CKD stage (both non-dialyzed and dialyzed population), age, other risks, initial and maintenance treatment. Early recognition and appropriate correction of anemia using ESA is of utmost importance in CKD patients. Systematic primary and secondary prevention measures along with education and professional implementation of national guidelines in daily work of family practitioners can improve medical care of patients with CKD.

Povećanje udjela bolesnika s kontroliranom arterijskom hipertenzijom uključuje bolje razumijevanje i sustavan pristup bolesnicima s rezistentnom arterijskom hipertenzijom (RAH). Proteklih desetljeća primijećeno je povećanje prevalencije RAH te je učestalost ovog problema veća i u praksi liječnika obiteljske medicine. Pacijenti s RAH imaju povećanu prevalenciju oštećenja ciljnih organa u odnosu na pacijente koji postižu ciljne vrijednosti arterijskog tlaka te im je rizik od neželjenog kardiovaskularnog događaja (KV) trostruko veći. RAH se defi nira kao hipertenzija kod koje se unatoč promjenama životnog stila, uzimanju najmanje tri antihipertenzivna lijeka u punim dozama, od kojih jedan mora biti diuretik, ne postiže zadovoljavajuća kontrola arterijskog tlaka. Prije postavljanja dijagnoze RAH bitno je isključiti prividne uzroke (nepridržavanje liječenja, neadekvatno doziranje, nepravilnosti u mjerenju krvnog tlaka) te pseudorezistenciju (hipertenziju bijelog ogrtača). Najznačajniji rizični čimbenici za rezistenciju na liječenje su starija životna dob, debljina, pušenje, pretjerani unos soli i alkohola, postojanje hipertrofije lijeve klijetke, kronično bubrežno zatajivanje, dijabetes, neadekvatan barorefleksni luk, kronični stres i pridružena psihička stanja, upotreba nekih lijekova i svi oblici sekundarne hipertenzije. Petina bolesnika s RAH ima primarni aldosteronizam. Opstruktivna apneja u snu (OAS) čest je uzrok RAH, a u literaturi se navodi sve veća učestalost. Optimalno liječenje uključuje kombinaciju tri lijeka od kojih je jedan diuretik. Upotreba mineralokortikoidnog antagonista kao četvrtog lijeka pokazala je značajnu učinkovitost čak i u bolesnika koji nemaju povišenu razinu aldosterona. Nove invazivne metode liječenja obuhvaćaju renalnu denervaciju i trajnu električnu stimulaciju karotidnog sinusa. Cilj ovog rada je naglasiti važnost RAH kao čimbenika KV rizika te značenja ranog prepoznavanja i liječenja na razini obiteljske medicine kao i pravodobnog upućivanja na daljnje postupke radi liječenja specifičnih oblika RAH., Increasing the proportion of patients with controlled hypertension implies understanding and systematic approach to patients with resistant hypertension. In the past decades, an increase in the prevalence of resistant arterial hypertension (RAH) has been observed and the incidence of this problem is becoming greater in the practice of family physicians. Patients with RAH have a higher prevalence of target organ damage as compared with patients having achieved target blood pressure values, and their risk of an adverse cardiovascular event is tripled. RAH is defi ned as hypertension in which there is no satisfactory control of blood pressure despite compliance to lifestyle changes and taking at least three drugs in full doses, one of which has to be a diuretic. The most important risk factors for resistance to treatment are older age, obesity, smoking, excessive intake of salt and alcohol, the presence of left ventricular hypertrophy, chronic renal failure, diabetes, inadequate barorefl ex pathway, chronic stress and associated mental states, use of some drugs, and all forms of secondary hypertension. One-fi fth of patients with RAH have primary aldosteronism. Obstructive sleep apnea is a common cause of RAH, and literature reports point to its increasing frequency. Optimal treatment involves a combination of three drugs, one of which is a diuretic. Use of mineralocorticoid antagonist as the fourth drug has shown signifi cant effi cacy even in patients who do not have elevated levels of aldosterone. New invasive methods of treatment include renal denervation and permanent electrical stimulation of the carotid sinus. The aim of this paper is to emphasize the importance of RAH as a cardiovascular risk factor, along with early detection and treatment at the family medicine level and timely referral to additional procedures to treat the specifi c forms of RAH.

Propisivanje lijekova je jedna od svakodnevnih aktivnosti u radu obiteljskog liječnika. Uloga liječnika obiteljske medicine kao čuvara ulaza u zdravstveni sustav, osobna, stručna i moralna odgovornost te obaveza racionalnog raspolaganja sredstvima u zdravstvenom sustavu utječu kako na donošenje svakodnevnih odluka u pružanju zdravstvene skrbi, tako i na propisivanje lijekova. Liječnik obiteljske medicine skrbi za čovjeka kao cjelovitu osobu u njenom okruženju, uvažavajući biološke, psihološke, socijalne i kulturne značajke. Kod pacijenata s multimorbiditetom gotovo je neizbježna istovremena uporaba velikog broja lijekova, što je povezano s većim rizikom razvoja nuspojava i interakcija te polipragmazije. Rast troškova vezanih uz propisivanje lijekova bilježi se u svim razvijenim zemljama Europe i svijeta, ali i u Republici Hrvatskoj. Posebni izazov u svakodnevnom radu obiteljskog liječnika je racionalno propisivanje lijekova u osoba koje istovremeno boluju od više kroničnih bolesti kao i osoba starije dobi. U navedenim skupinama bolesnik od velike je važnosti poznavanje bolesnika kroz dulje vrijeme kao i kontinuitet skrbi koji osigurava obiteljski liječnik. Obiteljski liječnik pri propisivanju lijekova treba se voditi medicinom zasnovanoj na dokazima, ali i principima bolesniku usmjerene skrbi koji će osigurati suradljivost bolesnika te posljedično postizanje željenih ishoda u liječenju., Drug prescribing is one of the daily activities in the work of family physicians. The role of family physicians as gate keepers of health care system, personal, professional and moral responsibility and obligation of rational allocation of resources in the health care system affect everyday decision-making in the delivery of health care and drug prescribing. Family physicians’ care for patient as a complete person, is taking into account his/her biological, psychological, social and cultural features. Patients with multimorbidity use more than one drug, what is associated with a higher risk for adverse reactions and interactions and poly pharmacy. The costs for drug prescription are increasing in all developed countries of Europe and world, in Croatia as well. A challenge in the daily work of family physicians is rational drug prescribing to people with multimorbidity and elderly people. Knowing the patient for a long time as well as continuity of care is essential to ensure the family physicians’ good care. In drug prescribing evidence-based medicine should be applied, but also the principles of patientcentered care that will ensure compliance and achievement of the desired outcomes.

Kolestaza označava zastoj žuči, poremećaj u sintezi, sekreciji i/ili otjecanju žuči. S obzirom na podrijetlo kolestazu dijelimo na intrahepatalnu i ekstrahepatalnu. Intrahepatalna kolestaza nastaje kao posljedica hepatocelularnog poremećaja ili suženja žučnih vodova u jetri. Ekstrahepatalna kolestaza nastaje zbog opstrukcije žučnih vodova izvan jetre. Kolestaza se manifestira kao akutna ili kronična (>6 mjeseci). Rani biokemijski biljezi kolestaze su povećana alkalna fosfataza (ALP) i, Cholestasis indicates stagnation of bile, a disorder in the synthesis, secretion and/or outfl ow of bile. Cholestasis is classified as intrahepatic or extrahepatic. Intrahepatic cholestasis may occur as a result of hepatocellular disorders or due to obstruction of the intrahepatic bile ducts. Extrahepatic cholestasis is caused by obstruction of the bile ducts outside the liver. Cholestasis manifests as acute or chronic (>6 months). Early biochemical markers of cholestasis include increased alkaline phosphatase

Paralelno s porastom prevalencije pretilosti i metaboličkog sindroma nealkoholna masna bolest jetre - NAFLD (engl. Non-Alcoholic Fatty Liver Disease) sve se više prepoznaje kao najčešća bolest jetre odraslih i djece. Unatoč sve većoj prevalenciji, NAFLD ostaje uglavnom nedijagnosticiran i netretiran u rutinskoj medicinskoj praksi. Većina bolesnika s NAFLD-om nema nikakvih simptoma, dok samo rijetki navode nelagodu u gornjem desnom kvadrantu abdomena ili pojačani umor. Dijagnoza se najčešće postavlja slučajno tijekom pregleda abdomena ultrazvukom učinjenim zbog nekog drugog razloga, ili nalazom povišenih jetrenih biokemijskih testova. Rano prepoznavanje od velike je važnosti za pravodobno, ispravno i uspješno liječenje. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti malo se zna o procesima koji se odnose na identifi kaciju, dijagnostiku i upućivanje bolesnika na daljnje pretrage specijalistima konzultantima. Razlikovanje steatoze od steatohepatitisa i procjena stupnja uznapredovalosti fi broze unutar steatohepatitisa od iznimne je važnosti. U tom pogledu još uvijek je vodeći ”zlatni standard” patohistološka analiza tkiva dobivenog biopsijom. U postupanju s bolesnicima sa sumnjom na NAFLD obiteljskom liječniku od velike pomoći mogu biti stručne smjernice koje bi trebale biti usaglašene. Upravo bi takve smjernice mogle smanjiti ozbiljne posljedice kasnog prepoznavanja NAFLD-a. Istraživanja novijeg datuma pokazuju kako je NAFLD povezan s povišenom prevalencijom i incidencijom kardiovaskularnih komplikacija. Zbog svoje kompleksnosti, hepatičkih i ekstrahepatičkih komplikacija, heterogenosti u kliničkoj prezentaciji, histološkoj težini, prognozi i terapijskom ishodu NAFLD zahtijeva multidisciplinarni pristup s aktivnijom ulogom obiteljskog liječnika u preventivnoj skrbi, dijagnostici i liječenju osobito kod rizičnih osoba i skupina. Veću pozornost treba usmjeriti modifi kaciji životnih stilova (redukcija tjelesne težine, tjelesna aktivnost) i njihovoj praktičnoj provedbi., With the increasing prevalence of obesity and metabolic syndrome, non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD) has become the most common liver disease in adults and children. Despite the increasing prevalence, NAFLD remains largely undiagnosed and untreated in routine medical practice. Most patients with NAFLD have no symptoms, while only a few feel discomfort in the upper right quadrant of the abdomen or increased fatigue. The diagnosis is usually set during abdominal ultrasound examination, which is done for some other reason, or by elevated liver biochemical test findings. Early recognition is very important for correct and successful treatment. In primary health care, little is known about the processes related to the identifi cation, diagnosis and referral of patients to specialists. Differentiation between steatosis and steatohepatitis by assessing the severity of fi brosis within steatohepatitis is extremely important. Histopathologic analysis of tissue obtained by biopsy remains the gold standard in this fi eld. For family physician, guidelines that should be combined can be of great help in treating patients with suspected NAFLD. The serious consequences of late recognition of NAFLD could be reduced by such guidelines. Recent studies have shown that NAFLD is associated with an increased prevalence and incidence of cardiovascular complications. Because of their complexity, hepatic and extrahepatic complications, heterogeneity in clinical presentation, histologic severity, prognosis and therapeutic outcome, NAFLD requires a multidisciplinary approach with the active role of family physicians in preventive care, diagnosis and treatment, especially in individuals and groups at risk. Greater attention should be focused on lifestyle modifi cations (reduction in body weight and physical activity) and their practical implementation.

Dispepsija je čest simptom u bolesnika koji posjećuju ordinaciju obiteljske medicine. Prevalencija u odrasloj populaciji iznosi oko 40 %. Dvije trećine bolesnika ima funkcionalnu dispepsiju. Klinička procjena, dijagnostički postupak i liječenje bolesnika ovisi o dobi, simptomima i infekciji bakterijom Helicobacter pylori. U bolesnika s dispepsijom neophodno je procijeniti mogući učinak drugih istodobnih bolesti i lijekova koje bolesnik redovito koristi. Promptna ili rana endoskopija preporučuje se bolesnicima sa simptomima alarma i starijima od 50 godina s novonastalom dispepsijom. U mlađih od 50 godina preporučena strategija je „testiraj i tretiraj“. U dijelu bolesnika liječenje se provodi supresijom kiseline. U bolesnika u kojih se ne postiže uspjeh, provodi se daljnja endoskopska dijagnostika. Ultrazvučna dijagnostika na razini primarne zdravstvene zaštite može značajno doprinijeti u dijagnostičkoj procjeni i ranom liječenju bolesnika s bolestima hepatobilijarnog trakta i pankreasa, a koji se prezentiraju simptomima dispepsije. Liječenje istodobnog psihičkog poremećaja može unaprijediti simptome dispepsije. Liječenje bolesnika koji ne odgovaraju na preporučene strategije liječenja izazov je za obiteljskog liječnika. Redoviti posjeti i psihoterapijska potpora u ovih bolesnika mogu reducirati razinu anksioznosti te ohrabriti bolesnika u liječenju prikrivenog psihološkog morbiditeta kao i u njegovim nastojanjima zdravog ponašanja., Dyspepsia is a common symptom among patients in family medicine practice. The prevalence in adult population is about 40%. Two-thirds of patients have functional dyspepsia. Clinical assessment, diagnostic procedures and treatment of patients depend on the age, symptoms and Helicobacter pylori infection. In patients with dyspepsia, it is necessary to assess the potential impact of other concurrent diseases and medications that the patient regularly uses. Prompt or early endoscopy is recommended in patients with newly detected dyspepsia older than 50 and presenting with alarming symptoms. In persons younger than 50, the recommended strategy is ‘test and treat’. In some patients, treatment is carried out by acid suppression. In patients failing to achieve success in treatment, further endoscopic diagnosis is indicated. Ultrasound diagnostics in primary care can significantly contribute to diagnostic evaluation and early treatment in patients with hepatobiliary and pancreas diseases presenting with symptoms of dyspepsia. Treatment of concurrent mental disorders can improve the symptoms of dyspepsia. Treatment of patients who do not respond to the recommended treatment strategies is a challenge for family physicians. Regular visits and psychotherapeutic support in these patients can reduce the level of anxiety and encourage the patient for treatment of psychological morbidity, as well as his efforts in healthy behavior.

Primorsko-goranska županija učlanila se u udrugu “Hrvatske mreže zdravih gradova” 2004. godine. Prvi „Plan za zdravlje“ donesen je 2006. godine, a od 2007. godine „Zdrava županija“ kontinuirano provodi aktivnosti prevencije bolesti i promocije zdravlja i socijalnog blagostanja kroz definiranje i provedbu zdravstvenih, odnosno socijalnih prioriteta po mandatnim razdobljima. Zdravstveni prioritet prevencije kardiovaskularnih bolesti je uz unapređenje mentalnog zdravlja prioritet koji se kontinuirano provodi od samog početka. Na razini primarne zdravstvene zaštite u PGŽ je zabilježen pobol od kardiovaskularnih bolesti za 2007. (n1), odnosno 2015. godinu (n2) kako slijedi: ukupno: n1=69386, n2=80636 ; na 100000 st.: n1=22712, n2= 27224 ; 65+ godina: n1=37436, n2= 48601 ; pri čemu je strukt. indeks (udio): n1=53, 95, n2=60, 27 (ukupan br. stanovnika PGŽ: n1=305505, n2=296195). Na razini bolničke zdravstvene zaštite podaci o pobolu za 2007. (n1), odnosno 2015. (n2) su sljedeći: ukupno: n1= 4150, n2=5562 ; 65+ godina: n1= 2632, n2=3788 ; udio: n1=63, 42, n2=68, 10. Trend pobola u primarnoj, tako i u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti je u porastu. Pomor od bolesti srca i krvožilja u PGŽ za 2007. (n1) odnosno 2015. godinu (n2) iznosi: n1=1380, n2=1087 ; na 100000 st.: n1=451, n2=367 ; strukt. indeks (udio): n1=40, 93, n2=29, 61 (ukupno umrli u PGŽ: n1=3372, n2=3671 ; na 100000 st.: n1=1104, n2=1239). Najčešće dijagnostičke podskupine su ishemijske bolesti srca čiji je udio smrtnosti 2015. godine iznosio 8, 60% i kardiomiopatije s udjelom smrtnosti 7, 49%. Premda se povećava ukupan broj umrlih, trend pomora od kardiovaskularnih bolesti je u opadanju. Porast pobola od bolesti srca i krvožilja podcrtava zdravstvenu sliku Primorsko-goranske „stare“ županije. Treća životna dob karakterizirana komorbiditetima i potrebom za politerapijom, uz nižu razinu zdravstvene pismenosti, predstavlja izazov i potrebu za kontinuiranim javnozdravstvenim intervencijama. S druge strane, smanjen pomor, na žalost, otvara prostor drugom vodećem uzroku smrti u PGŽ, a to su novotvorine. Stoga se, osim prikaza kretanja pobola i pomora od kardiovaskularnih bolesti, u ovom radu želi prikazati aktivnosti koje se kroz navedeni zdravstveni prioritet na Županijskoj razini kontinuirano provode već gotovo 10 godina. Također, želi se osvrnuti na mjesto i ulogu obiteljske medicine u praćenju kroničnih srčanih bolesnika treće životne dobi, s posebnim naglaskom na preventivne aktivnosti. Prevencija kardiovaskularnih bolesti u trećoj životnoj dobi zahtijeva interdisciplinarni pristup i međusektorsku suradnju.

Kolestaza označava zastoj žuči, poremećaj u sintezi, sekreciji i/ili otjecanju žuči. S obzirom na podrijetlo kolestazu dijelimo na intrahepatalnu i ekstrahepatalnu. Intrahepatalna kolestaza nastaje kao posljedica hepatocelularnog poremećaja ili suženja žučnih vodova u jetri. Ekstrahepatalna kolestaza nastaje zbog opstrukcije žučnih vodova izvan jetre. Kolestaza se manifestira kao akutna ili kronična (>6 mjeseci). Rani biokemijski biljezi kolestaze su povećana alkalna fosfataza (ALP) i a -glutamiltransferaza (GGT), konjugirana hiperbilirubinemija u kasnijim stadijima bolesti. Klinički se najčešće očituje žuticom, svrbežem kože i umorom. Ključni element u postavljanju dijagnoze je slikovni prikaz bilijarnog sustava. Nove spoznaje o patofi ziološkim mehanizmima kolestaze na molekularnoj razini pridonose razvoju novih metoda liječenja. Pankreatitis je upala tkiva gušterače uzrokovana prijevremeno aktiviranim pankreasnim enzimima. Tijek bolesti akutnog pankreatitisa je u većini slučajeva blag, s minimalnom disfunkcijom organa, teži oblik bolesti praćen je brojnim komplikacijama i visokom stopom smrtnosti. Kronični pankreatitis karakteriziran je perzistentnom upalom gušterače, fi brozom i suženim pankreasnim vodovima. Liječenje pankreatitisa je suportivno. Uloga liječnika obiteljske medicine u prevenciji i prepoznavanju kolestatske bolesti jet re i upale gušterače važna je zbog postavljanja rane dijagnoze bolesti čime se može značajno utjecati na uspješnost liječenja i poboljšanje kvalitete života tih bolesnika.

Paralelno s porastom prevalencije pretilosti i metaboličkog sindroma nealkoholna masna bolest jetre - NAFLD (engl. Non- Alcoholic Fatty Liver Disease ) sve se više prepoznaje kao najčešća bolest jetre odraslih i djece. Unatoč sve većoj prevalenciji, NAFLD ostaje uglavnom nedijagnosticiran i netretiran u rutinskoj medicinskoj praksi. Većina bolesnika s NAFLD-om nema nikakvih simptoma, dok samo rijetki navode nelagodu u gornjem desnom kvadrantu abdomena ili pojačani umor. Dijagnoza se najčešće postavlja slučajno tijekom pregleda abdomena ultrazvukom učinjenim zbog nekog drugog razloga, ili nalazom povišenih jetrenih biokemijskih testova. Rano prepoznavanje od velike je važnosti za pravodobno, ispravno i uspješno liječenje. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti malo se zna o procesima koji se odnose na identifi kaciju, dijagnostiku i upućivanje bolesnika na daljnje pretrage specijalistima konzultantima. Razlikovanje steatoze od steatohepatitisa i procjena stupnja uznapredovalosti fi broze unutar steatohepatitisa od iznimne je važnosti. U tom pogledu još uvijek je vodeći ”zlatni standard” patohistološka analiza tkiva dobivenog biopsijom. U postupanju s bolesnicima sa sumnjom na NAFLD obiteljskom liječniku od velike pomoći mogu biti stručne smjernice koje bi trebale biti usaglašene. Upravo bi takve smjernice mogle smanjiti ozbiljne posljedice kasnog prepoznavanja NAFLD-a. Istraživanja novijeg datuma pokazuju kako je NAFLD povezan s povišenom prevalencijom i incidencijom kardiovaskularnih komplikacija. Zbog svoje kompleksnosti, hepatičkih i ekstrahepatičkih komplikacija, heterogenosti u kliničkoj prezentaciji, histološkoj težini, prognozi i terapijskom ishodu NAFLD zahtijeva multidisciplinarni pristup s aktivnijom ulogom obiteljskog liječnika u preventivnoj skrbi, dijagnostici i liječenju osobito kod rizičnih osoba i skupina. Veću pozornost treba usmjeriti modifi kaciji životnih stilova (redukcija tjelesne težine, tjelesna aktivnost) i njihovoj praktičnoj provedbi.

Prema epidemiološkim podacima broj ovisnika iz godine u godinu raste. Povećan je broj opijatskih ovisnika. Usprkos intenzivnom razvoju preventivnih programa, ranoj detekciji ovisnika, rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji, susrećemo se s novim vrstama sintetskih droga i sve većim brojem ljudi koji ih konzumiraju.(1) Prema podacima iz 2007. godine u Hrvatskoj je registrirano 25 720 ovisnika. U usporedbi s proteklim godinama vidi se porast ukupnog broja ovisnika. Poznato je da ovisnici češće imaju pridružene druge psihičke poremećaje u odnosu na dio populacije koji ne koristi sredstva ovisnosti. Uporaba sredstava ovisnosti može maskirati sliku komorbidne bolesti. Brojna istraživanja i kliničko iskustvo pokazuju da je rano prepoznavanje pridružene komorbidne bolesti bitno u postizanju primjerenijeg odgovora u liječenju ovisnika. Cjeloviti pristup u liječenju bolesnika s komorbiditetom jedna je od specifičnih zadaća liječnika obiteljske medicine što je od posebnog značaja kod bolesnika s bolesti ovisnosti.

Rano prepoznavanje učinaka stresa na cjelokupno zdravlje u vatrogasaca važna je zadaća obiteljskog liječnika u suradnji sa specijalistom medicine rada...

Cilj istraživanja. Ovim istraživanjem se željelo ispitati da li kadrovska ekipiranost vatrogasaca odgovara operativnoj na terenu, i da li je radna sposobnost prema radnom mjestu odgavarajuća s obzirom na životnu dob, te da li izlaganje stresu izaziva psihičke posljedice. Ispitanici i metode. U tu svrhu 220 vatrogasaca iz Primorsko-goranske županije, 99 profesionalaca iz grada Rijeke, 45 profesionalaca iz okolnih manjih mjesta, te 76 dobrovoljaca iz okolnih mjesta, podvrgnuto je testovima oprerećenja, kondicionom testu – testu penjanja na klupicu, testu repetitivne snage, te testu eksplozivne snage. Kondicioni test ponavljan je uz nošenje Drägerovog aparata sa stlačenim zrakom, te je rađena usporedba respiracijskih vrijednosti prije i poslije opterećenja sa dišnim aparatom. Psihotestove je rješavalo 178 vatrogasaca, PSS 10, COPE upitnik, STAI X1 i STAI X2, te Beckovu skalu depresije. Rezultati. Rezultati su pokazali da profesionalci iz grada imaju prosječno povećani BMI 26, a profesionalci iz okolice BMI 27. Usprkos povećane tjelesne mase, pokazali su dobru fizičku treniranost, spirometrijske vrijednosti i prije, i poslije opterećenja nisu pokazale smetnje ventilacije, što govori o dobrom stanju kardirespiratornog sustava, ali i o adekvatnoj zaštitnoj opremi. Početna sumnja se potvrdila, da s rastućim godinama života, dobra kadrovska ekipiranost ne znači i sigurnu operativnu ekipiranost, budući da su linearne regresijske analize pokazale negativni korelacijski koeficijent u odnosu na repetitivnu i eksplozivnu snagu. Također, u prosjeku nešto mlađi dobrovoljci, jači su izvođenju testa repetitivne snage (p

Kronična bubrežna bolest jedan je od većih zdravstvenih problema osobito razvijenih zemalja gdje prevalencija kronične burežne bolesti kreće se od 7 do 11% koliko iznosi u SAD .O prevalenciji kronične bubrežne bolesti u Hrvatskoj nema podataka no procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 175.ooo bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti.Zbog starenja populacije i sve većeg broja starijih osoba te globalne epidemije kroničnih bolesti poglavito epidemije šećerne bolesti tipa 2 očekuje se daljnji porast broja bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti, a prognoze predviđaju da će se taj broj i udvostručiti u slijedečih 2o godina.Ograničeni uspjesi medikamentozne terapije bubrežnih bolesti upućuju na potrebu za boljom prevencijom, nadzorom i boljim liječenjem .Uloga obiteljskog liječnika u suradnji sa specijalistima (nefrologom, kardiologom i dijabetologom) u tome je od neprocjenjive važnosti. Istraživanjem se izvršila analiza laboratorijskih vrijednosti kreatinina u četri ambulante obiteljske medicine kroz period od 6 mjeseci. Poznato je da porast kreatinina u serumu nalazimo tek kad je glomerularna filtracija smanjena za 5o%(

Prekomjerna potrošnja lijekova od strane 98 % liječnika obiteljske medicine na području Doma zdravlja Rijeka, uključujući zakupce i privatne ugovorne liječnike zavređuje detaljnu analizu i autokritičnost. U ovom radu pokušali smo definirati koji sve to čimbenici utječu na prekomjernu potrošnju lijekova, ali i sagledati momente u svakodnevnom radu liječnika opće/obiteljske medicine, koji bi doprinijeli racionalnijem propisivanju lijekova.

analiza mreze zdravstvene zastite turista u primorsko goranskoj zupaniji

Uporaba lijekova u osoba starijih od 65 godina veliki je socio-medicinski problem jer veliki broj tih osoba trajno i redovito koristi veći broj lijekova. U ovom radu epidemiološkim istraživanjem obuhvaćeno je 600 osoba starijih od 65 godina. Anketom i retrogradnomm analizom farmakoterapije tijekom 1966. godine, istražena je uporaba lijekova i utjecaj socio-medicinskih čimbenika na pojavu, koji je manji nego što se predpostavljalo. Ustanovljeno je da na prvom mjestu uporabe u uzorku je skupina lijekova s djelovanjem na srce i krvožilje (36, 32%), a potom slijede lijekovi s djelovanjem na živčani sustav (15, 44%), lijekovi s djelovanjem na koštanomišićni sustav (12, 20%), lijekovi s djelovanjem na probavni sustav i mjenu tvari (11, 53%), lijekovi za liječenje infekcija (10, 44%), lijekovi s djelovanjem na sustav dišnih organa (4, 65%), lijekovi s djelovanjem na kožu (4, 43%), lijekovi za liječenje oka i očnih adneksa (3, 56%), lijekovi s djelovanjem na krv i krvotvorne organe (1, 19%), lijekovi za liječenje zločudnih bolesti i imunosupresivi (0, 24%). Ovaj redoslijed odgovara redoslijedu grupa bolesti i stanja u ispitivanom uzorku, a slični rezultati evidentirani su u istraživanjima na području Zagreba. Poseban cilj rada je da se potaknu daljnja istraživanja na ovom području (uz davanja praktičnih smjernica izabranom liječniku) kako bi farmakoterapija osoba starijih od 65 godina bila što kvalitetnija.

Maligne bolesti su patološke tvorbe nastale zloćudnom pretvorbom zdravih stanica koje se prema domaćinu odnose parazitski. Prvi su uzrok smrti današnjice, a poboljšana dijagnostika pridonosi stalnom porastu incidencije. Najjača karika u borbi protiv raka jesu liječnici primarne zdravstvene zaštite. Oni su aktivni u svim etapama liječenja onkoloških bolesnika te znače najveću psihosocijalnu potporu pacijentu i njegovoj obitelji. Zdravstvena uređenja koja njeguju multidisciplinarni pristup onkološkom pacijentu s obiteljskim liječnikom na čelu bilježe najbolje terapijske uspjehe. Osim kurativne uloge, obiteljski liječnici predvodnici su prevencije bolesti s najvećom ulogom u sprječavanju razvoja karcinoma. To čine promicanjem primarnih preventivnih mjera potičući svoje pacijente na izbjegavanje karcinogena te prezentiranjem Nacionalnih programa ranog otkrivanja raka, što rezultira boljim odazivom među ciljnim populacijskim skupinama. Cilj rada je ukazati na dobrobit primarnih i sekundarnih mjera prevencije zloćudnih novotvorevina, promicanje modela onkološke skrbi s aktivnim uključivanjem liječnika obiteljske medicine te istaknuti važnost palijativne skrbi terminalnim bolesnicima koji zaslužuju dostojanstveni završetak života bez patnje i boli., Malignant diseases are pathological formations caused by the malignant transformation of healthy cells that treat the host parasitically. They are the leading cause of death today, and improved diagnostics contribute to the steady increase in incidence. The strongest link in the fight against cancer are primary care physicians. They are active in all stages of treatment of cancer patients and represent the greatest psychosocial support to the patients and their families. Healthcare systems that nurture a multidisciplinary approach to the oncology patient, with a primary care physician at the helm, record the best therapeutic successes. In addition to their curative role, primary care physicians are at the forefront of disease prevention holding the greatest role in preventing cancer development. This is done by promoting primary prevention measures by encouraging their patients to avoid carcinogens and by presenting National Cancer Early Detection Programs, resulting in a better response among targeted populations. The aim of this paper is to point out the benefits of primary and secondary measures for the prevention of malignant neoplasms, promote the model of oncology care with the active involvement of primary care physicians and emphasize the importance of palliative care for terminal patients who deserve a dignified death free of suffering and pain.

Visoka incidencija KBS predstavlja veliki teret za zdravstveni sustav i ekonomiju. Ateroskleroza je glavni uzročnik KBS, iako patofiziološki mehanizam nije do kraja razjašnjen. Koronarna bolest srca javlja se zbog smanjenog dotoka krvi do srčanog mišića kao posljedica opstrukcije koronarnih arterija. Klinički se manifestira u obliku angine pektoris, akutnog koronarnog sindroma i iznenadne srčane smrti. Liječenje KBS se zasniva na prevenciji i farmakološkoj terapiji. Čimbenici rizika koje povezujemo sa KBS jesu povišeni krvni tlak, pušenje, šećerna bolest i hiperkolesterolemija. Promjena životnog stila kao prestanak pušenja može povoljno utjecati na ishod bolesti kod pacijenata sa KBS. Svakodnevna, umjerena tjelovježba i kotrolirana dijeta mogu ubrzati pospješiti rehabilitaciju i smanjiti sveukupnu smrtnost. Sukladno novim smjernicama, kontrola krvnog tlaka u razinama, High incidence of coronary heart disease(CHD) presents a great burden for health system and economy. Atherosclerosis is the main cause of CHD, although the pathopyhsiological mechanism is not yet fully understood. Coronary heart disease is caused by reduced perfusion of myocard due to obstruction of coronary arteries. CHD is clinically presented in angina pectoris, acute coronary syndrome and sudden cardiac death. CHD therapy is based on prevention and pharmacotherapy. Risk factors that are associated with CHD are: hypertension, smoking, diabetes and hypercolesterolemia. Lifestyle changes like smoking cessation can lead to better outcome for patients with CHD. Moderate excercise and controlled diet can speed up rehabilitation process and reduce overall mortality. According to new guidelines, blood pressure control in levels

Upale dišnog sustava su česte upale u primarnoj medicini. Pneumonija je upala plućnog tkiva izazvana bakterijama (tipičnim, atipičnim, aerobnim, anaerobnim), virusima, gljivicama, parazitima, stranim tijelom. Bakterijske pneumonije su nešto rjeđe od virusnih, ali imaju teži ishod i potencijalno mogu biti opasnije od virusnih. Tipične pneumonije su uglavnom bakterijske pneumonije koje mogu biti domicilne ili nozokomijalne. Atipične pneumonije su česte u općoj populaciji i imaju uglavnom najblaži klinički tijek te najpovoljniji ishod. Pneumonitis označava upalu plućnog parenhima koja nije izazvana infekcijom patogenima već nekim drugim antigenima te fizikalnim ili kemijskim noksama. Sarkoidoza je autoimuna upalna bolest koja zahvaća više organskih sustava. Karakterizirana je stvaranjem granuloma sa epiteloidnim stanicama bez kazeozne nekroze. Bronhitis je bolest upale bronha sa sekrecijom sluzi i posljedičnom opstrukcijom. Astma je bolest karakterizirana konstrikcijom bronhalnih puteva, sekrecijom sluzi te zviždanjem kod težih oblika. Obiteljski liječnik mora pravovremeno prepoznati upale donjih puteva da bi odredio sigurnu i djelotvornu medikamentoznu terapiju., Inflammation of the respiratory system is a common inflammation in primary medicine. Pneumonia is an inflammation of the lung tissue caused by bacteria (typical, atypical, aerobic, anaerobic), viruses, fungi, parasites, foreign body. Bacterial pneumonias are somewhat less common than viral ones, but they have a more severe outcome and can potentially be more dangerous than viral ones. Typical pneumonias are mainly bacterial pneumonias that can be domicile or nosocomial. Atypical pneumonias are common in the general population and generally have the mildest clinical course and the most favorable outcome. Pneumonitis means inflammation of the lung parenchyma that is not caused by infection with pathogens but by some other antigens and physical or chemical noxae. Sarcoidosis is an autoimmune inflammatory disease that affects multiple organ systems. It is characterized by the formation of granulomas with epithelioid cells without caseous necrosis. Bronchitis is a disease of bronchitis with mucus secretion and consequent obstruction. Asthma is a disease characterized by constriction of the bronchial tract, secretion of mucus and wheezing in severe forms. The family physician must recognize lower tract inflammation in a timely manner to determine safe and effective drug therapy.

Križobolja se definira kao bol, mišićna napetost i/ili nelagoda u području između donjeg rebrenog luka i glutealne brazde sa širenjem boli u nogu ili bez nje. Nakon respiratornih tegoba predstavlja drugi najčešći razlog posjeta liječniku.. S obzirom na učestalost i posljedice čini veliki javnozdravstveni i socioekonomski problem. Budući su liječnici obiteljske medicine osobe prvog kontakta bolesnika s križoboljom, moraju pravovremeno postaviti dijagnozu i donijeti odluke o liječenju i daljnjem nastavku potrebne obrade. Etiologija križobolje je različita. Adekvatno uzeta anamneza predstavlja važan alat koji pruža uvid u stanje muskolo-skeletnog sustava osobe te omogućava isključivanje ozbiljnih uzroka križobolje, poznatijih pod nazivom „red flags“. Fizikalnim pregledom moguće je pronaći statičke i dinamičke abnormalnosti te na temelju pregleda odlučiti o potrebi upućivanja na daljnju slikovnu dijagnostiku što je u suvremenoj medicini postala suvišna rutina. Liječenje križobolje obuhvaća farmakološke i nefarmakološke metode ovisi o vrsti križobolje, značajno utječe na kvalitetu života. S obzirom na veću izloženost različitim stresorima, psihološki pristup boli postaje sve važniji u rutinskom radu te može biti ključan za postavljanje ispravne dijaganoze i odabira smjera liječenja., Lower back pain is defined as pain, muscle tension and/or discomfort in the area between the lower rib arch and the gluteal sulcus with or without pain spreading to the leg. Second to respiratory problems, it is the most common cause of doctor’s visits. Given the frequency and the consequences it leaves on people, lower back pain (ili umjesto it: lumbago) is a major public health and socio-economic problem. Since family physicians are the first doctors that patients with lower back pain encounter, they have a great responsibility in making a diagnosis and making a decision about further treatment and therapy. The etiology of lower back pain is numerous, however, for most there is no specific and proven cause. Adequately collected anamnesis is still one of the most important tools which doctors use because it provides insight into the state of the musculoskeletal system of a person and allows exclusion of serious causes of lower back pain, also known as "red flags". Physical examination can provide insight into static and dynamic abnormalities and can guide the decision to perform further medical imaging, which has become an unnecessary routine in modern medicine. Treatment of lower back pain depends on its type, the impact on the quality of life, but also on the patient's capabilities, and includes pharmacological and nonpharmacological methods. With increasing exposure to various stressors, the psychological approach to treating lower back pain is becoming increasingly important and common. Although it is still neglected, it can be crucial in making the correct diagnosis and choosing the direction of treatment.

Infektivna mononukleoza (IM) je akutna zarazna bolest samoograničavajućeg tijeka, koja se prezentira trijasom simptoma: vrućicom, faringitisom i limfadenopatijom. U 90% slučajeva uzrokovana je EBV virusom, a u ostalih 10% radi se o “sindromu nalik na IM” kojeg uzrokuju brojni drugi uzročnici poput CMV-a, BHS-A, Toxsoplasme gondii, HIV-a, adenovirusi te HHV 6 i 7. Budući da se najčešće prenosi slinom i ima najveću incidenciju u adolescentnoj dobi naziva se “bolest poljupca”. Hoće li se razviti klinička slika IM ovisi o dobi kada je došlo do primoinfekcije. U djece primoinfekcija obično prolazi subklinički, u adolescenata razvoj kliničke slike IM moguć je u 30-70% slučajeva. Uz tipičnu kliničku sliku mogu se javiti periorbitalni edemi, splenomegalija, palatalne petehije, hepatomegalija, osip i rijetko žutica. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike, fizikalnog pregleda, razmaza periferne krvi, hepatograma, seroloških i ostalih pretraga. Najznačajniji dijagnostički znakovi su limfocitoza u DKS, više od 10% atipičnih limfocita u razmazu periferne krvi i pozitivni serološki testovi na heterofilna ili specifična EBV protutijela. Radi široke diferencijalne dijagnoze EBV IM, poželjno je dijagnostičke korake provoditi pomoću algoritma i tako osigurati dijagnozu bolesti. Komplikacije su rijetke, mogu biti akutne (rane) i kronične (kasne). Najčešće akutne komplikacije su reaktivni hepatitis, hematološke komplikacije, akutna opstrukcija gornjeg dišnog puta i ruptura slezene. Kao kronične komplikacije mogu se javiti CAEBV, CFS, maligne i autoimune bolesti. Liječenje se temelji isključivo na suportivnim mjerama, budući se antivirusni lijekovi nisu pokazali učinkovitima., Infectious mononucleosis (IM) is an acute infectious disease of self-limiting course, presented by a triage of symptoms: fever, tonsillar pharyngitis, and lymphadenopathy. In 90% of cases, it is caused by the EBV virus and other 10% is presented as "IM-like syndrome" which is caused by many other pathogens such as CMV, BHS-A, Toxsoplasma gondii, HIV and adenoviruses. Because it is most commonly transmitted by saliva and has the highest incidence in adolescence, it is also called "kiss disease". In children, primoinfection usually goes subclinically, while in adolescents the development of a clinical picture of IM is possible in 30-70% of cases. With typical clinical picture can occur: periorbital edema, splenomegaly, palatal petechiae, hepatomegaly, rash and rarely jaundice. The diagnosis is made on the basis of clinical imaging, physical examination, CCS, smear of peripheral blood, hepatograms, serological and other examinations. The most significant diagnostic signs are lymphocytosis in DKS, more than 10% of atypical lymphocytes in peripheral blood smear and positive serological tests for heterophilic or specific EBV antibodies. Due to the wide differential diagnosis of EBV IM, it is advisable to perform diagnostic steps using algorithms to ensure accurate diagnosis of the disease. The most common acute complications are reactive hepatitis, hematologic complications, acute upper airway obstruction and splenic rupture, but they can manifest in the form of any organ system. CAEBV, CFS, malignant and autoimmune diseases can be chronic complications. Treatment is based on supportive measures, since antiviral drugs have not proven effective.

Etiologija bolesti je složena interakcija okoliša, patofizioloških čimbenika i genetske predispozicije. Prema ESC/EHS smjernicama iz 2018. godine arterijska hipertenzija je sistolički tlak jednak ili iznad 140 mmHg, te dijastolički tlak jednak ili iznad 90 mmHg, izmjeren najmanje u dva uzastopna mjerenja u ambulantnim uvjetima. Dobiveni rezultati mjerenja mogu biti optimalan krvni tlak, normalan krvni tlak, visoko normalan, prvi, drugi i treći stupanj arterijske hipertenzije, te izolirana sistolička hipertenzija. Tlak se može mjeriti u ambulanti u prisutnosti liječnika ili automatskim mjeračem bez prisutnosti liječnika, samomjeračima izvan ordinacije (MATS), te kontinuiranim mjerenjem (KMAT). Za otkrivanje sekundarnih organskih oštećenja napraviti neurološki pregled i odrediti kognitivni status, napraviti fundoskopski pregled zbog moguće hipertenzivne retinopatije, auskultaciju karotidne arterije i srca, palpacija perifernih arterija, usporediti krvni tlak na lijevoj i desnoj ruci, pregledati kožu, palpirati bubrege. Od pacijenta se zahtijeva tjelesna aktivnost, prilagođena prehrana, reduciranje unosa soli i alkohola, prekid konzumacije nikotina. Lijek mora biti dobro podnošljiv, ekonomski pristupačan i jednostavan za primjenu. U tu svrhu koristi se četiri skupina lijekova: diuretici, kalcijevi antagonisti, blokatori renin – angiotenzin sustava i beta blokatori. Rezistentna arterijska hipertenzija je hipertenzija kod koje se ne postiže zadovoljavajući krvni tlak, unatoč primjeni tri antihipertenziva u punoj dozi, od kojih jedan mora biti diuretik ili ako se postižu ciljne vrijednosti tek nakon primjene četiri antihipertenzivna lijeka., The etiology of the disease is a complex interaction of the environment, pathophysiological factors and genetic predispositions. According to the ESC / EHS guidelines from 2018, arterial hypertension is systolic pressure equal to or above 140 mmHg, diastolic pressure equal to or above 90 mmHg, change must be in two consecutive measurements in the outpatient setting, and the results obtained can be optimal blood pressure, normal blood pressure pressure, highly normal, first, second and third degree arterial hypertension, and isolated systolic hypertension. Pressure can be measured in the outpatient clinic in the presence of a doctor or automated measures without the presence of a doctor, self-examiners outside the office (MATS), and continuous measurement (KMAT). To detect secondary organic damage, perform a neurological examination and determine cognitive status, perform a fundoscopic examination for possible hypertensive retinopathy, auscultation of the carotid artery and heart, palpation of peripheral arteries, comparison of blood pressure in the left and right arm, skin examination, palpation of the kidneys. The patient is required to be physically active, adjusted to the diet, reducing salt and alcohol intake, stopping nicotine consumption. The drug must be well tolerated, economical and easy to apply. For this purpose, we use four groups of drugs: diuretics, calcium antagonists, renin-angiotensin system blockers and beta blockers. Resistant arterial hypertension is hypertension in which satisfactory blood pressure is achieved, despite the use of three full-dose antihypertensives, one of which must be a diuretic, or if it achieves target values only after the administration of four antihypertensive drugs.

Mnoge životne situacije s kojima se osoba susretne izazivaju stresni podražaj koji se naziva psihološkim stresom. Taj podražaj preko neuroendokrinog i imunološkog sustava utječe na razne organe u našem tijelu te remeti homeostazu i dovodi do nastanka određenih bolesti koje se nazivaju psihosomatske bolesti. Neke od najčešćih psihosomatskih bolesti su hipertenzija, želučani ulkus, iritabilni kolon, različite dermatološke bolesti, ali i neke vrste karcinoma, no točan patofiziološki proces nije poznat. Da bi neka situacija dovela do reakcije organizma u vidu općeg adaptacijskog sindroma, ona mora biti procijenjena kao gubitak, izazov ili prijetnja, a tu je važna procjena situacije. Primarna procjena procjenjuje je li nadolazeća situacija ugrožavajuća za pojedinca, a sekundarna procjenjuje što se može napraviti kako bi se smanjio negativan utjecaj situacije na integritet osobe. Ako se situacija procijeni kao ugrožavajuća, potrebno se s njome adekvatno suočiti. Osoba se može suočiti sa stresnim podražajem na tri načina: usredotočiti se na problem, usredotočiti se na emocije ili izbjeći podražaj. Ovisno o vrsti suočavanja mijenjaju se ponašanja pojedinca ili okolina, ili se mijenjaju afekti koje je situacija prouzročila, ili osoba ne priznaje da se događaj uopće dogodio i nastavlja kao da ništa nije ni bilo. Osobe koje nemaju adekvatne načine suočavanja s problemom, lošije funkcioniraju u društvu, životni moral je negativniji, a i podložniji su nastanku psihosomatskih bolesti. Stoga je uloga liječnika obiteljske medicine prepoznati, educirati i pomoći osobi koja se ne može nositi sa stresom, potaknuti je na mijenjanje dosadašnjih životnih procesa i liječiti bolesti koje su nastale pod utjecajem dugoročnog stresa., In persons´ life, many situation cause stressful stimulus which is called psychological stress. This stimulus, trough the neuroendocrine and immune systems, affects many organs in our body and disrupts homeostasis thus leads into onset of certain diseases that are called psychosomatic diseases. Some of the most common ones are hypertension, gastric ulcer, irritable colon, various dermatological diseases, and some types of cancer but the exact pathophysiological process is unknown. In order for a situation to lead to an organism's reactions in the form of a general adaptation syndrome, the situation must be assessed as loss, challenge or threat, and for this the assessment of situation is needed. The primary assessment estimates whether the upcoming situation is endangering for individual, and secondary assessment evaluates what can be done to reduce negative influence of situation on persons integrity. If the situation is assessed as threating it must be adequately confronted. There are three ways to affront with stress stimuli: focus on problem, focus on emotion or avoid the stimulus. Depending on which of the confront ways person chose, the behavior of person or ambience changes, or the affect that are caused by stress stimulus changes, or person does not acknowledge that this event is happening and proceeds as if nothing had happened. People who do not have adequate way of coping with problems, perform worse in society, its life moral is more negative, and they are susceptible o psychosomatic diseases. So, the role of general practitioner is to recognize, educate and helping people who can not cope with stress, encourage to change former lifestyle and treat diseases that have arisen under the influence of long-term stress.

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest kostiju koja se dominantno javlja u žena u postmenopauzi, no u manjem broju se javlja i u muškaraca. To je bolest u kojoj dolazi do gubitka koštane mase i fraktura. Najčešće su zahvaćeni lumbalni dio kralježnice, kuk i distalni dio podlaktice. Brojni su etiološki faktori koji dovode do ove bolesti: genetska predispozicija, rasa, ženski spol, starost, prehrana siromašna kalcijem i vitaminom D, pušenje, alkohol , tjelesna neaktivnost, hormonalni čimbenici te lijekovi. Prema lokalizaciji razlikujemo lokaliziranu i generaliziranu osteoporozu. Generalizirana osteoporoza se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna osteoporoza se dijeli na postmenopauzalnu, senilnu i juvenilnu idiopatsku. Sekundarna osteoporoza, znatno rjeđa, nastaje kao posljedica primjene lijekova ili određenih bolesti, najčešće endokrinoloških. Poremećaj koštane pregradnje je najvažniji uzrok osteoporoze u patofiziološkom smislu. Starenjem se povećava štetno djelovanje osteoklasta koji prevladaju u odnosu na osteoblaste. Upravo zbog toga je velika važnost na prevenciji ove bolesti. Koštana masa se razvija do 30.godine života te je potrebna redovita tjelesna aktivnost kao i adekvatan unos kalcija, vitamina D i ostalih nutrijenata u organizam. Zlatni standard u dijagnostici osteoporoze je denzitometrija. T-vrijednost jednaka ili manja od -2.5 ide u prilog osteoporozi. Cilj liječenja osteoporoze je usporiti koštanu resorpciju i poboljšati gustoću i kvalitetu kosti. Antiresorptivni i osteoanabolički lijekovi su dvije osnovne skupine lijekova osteoporoze. Bisfosfonati, selektivni modulatori estrogenskih receptora, hormonsko nadomjesno liječenje i kalcitonin pripadaju antiresorptivnoj grupi lijekova, a teriparatid i intaktni parathormon osteoanaboličkoj grupi. Stroncijev ranelat je novi lijek koji ima dvojako djelovanje., Osteoporosis is the most common bone metabolic disease that is predominantly occurs in postmenopausal women, but in a smaller number also occurs in men. It's a disease that involves bone loss and fractures. Lumbar spine, hip and distal part of the forearm are most commonly affected. There are numerous etiological factors that lead to this disease. These are genetic predisposition, race, female sex, age, poor diet with calcium and vitamin D, smoking, alcohol, physical inactivity, hormonal factors and drugs. Localization is characterized by localized and generalized osteoporosis. Generalized osteoporosis is divided into primary and secondary. Primary osteoporosis is divided into postmenopausal, senile and juvenile idiopathic. Secondary osteoporosis occurs as a result of the use of drugs or certain diseases, most commonly endocrinologic. Bone remodeling is the most important cause of osteoporosis in the pathophysiological sense. Aging increases the harmful effect of osteoclasts that prevail over osteoblasts. It's great importance to the prevention of this disease. Bone mass develops up to 30 years of life and requires regular physical activity, adequate calcium intake, vitamin D and other nutrients in the body. The gold standard in osteoporosis diagnosis is densitometry. T-value equal to or less than -2.5 in favor of osteoporosis. The goal of treating osteoporosis is to reduce bone resorption and improve bone density and quality. Antiresorptive and osteoanalbicidal drugs are two basic groups of osteoporosis drugs. Bisphosphonates, selective estrogen receptor modulators, hormone replacement therapy and calcitonin belong to the antiresorptive drug group, and teriparatide and the intact parathormone osteoanalbumic group. Strontium ranelate is a new drug that has dual function.

Za razumijevanje načina djelovanja antikoagulantne i antiangregacijske terapije bitno je poznavanje procesa hemostaze. Ovu vrsta lijekova liječnici obiteljske medicine često propisuju te je važno poznavati njihova svojstva. Fibrilacija atrija i duboka venska tromboza su stanja koja u najvećoj mjeri uzrokuju stvaranje ugruška. Procjena rizika za nastanak ugruška temelji se na CHA2-DS2-VASc i HAS-BLED bodovnim skalama kod bolesnika sa fibrilacijom atrija. U obiteljskoj medicini antiagregacijski lijekovi koji se ordiniraju su acetilsalicilna kiselina i klopidogrel. Svojim djelovanjem ti lijekovi sprječavaju agregaciju trombocita te na taj način preveniraju nastanak tromboembolijskih incidenata. Antikoagulantnu terapiju čine varfarin i oralni antikoagulansi (dabigatran, rivaroksaban i apiksaban). Varfarin djeluje na sintezu vitamina K, dok oralni antikoagulansi djeluju na trombin i faktor Xa. Kontrola učinkovitosti terapije varfarinom vrši se mjerenjem INRa. Važno je redovito praćenje bolesnika u vidu informiranja i poticanja na redovito uzimanje ordinirane terapije, te procjenu kliničkih pokazatelja poput funkcije jetre i bubrega te mogućih interakcija s drugim lijekovima., The basis for the action of anticoagulant and antiplatelet therapy is knowledge of the hemostasis process. This type of therapy is ordained by a family physician in many patients, so it is very important to know its properties. Atrial fibrillation and deep vein thrombosis are conditions that mostly cause clot formation. The risk assessment for clot formation is based on CHA2-DS2-VASc and HAS-BLED score scales in patients with atrial fibrillation. In family medicine, anti-platelet drugs that are ordered are acetylsalicylic acid and clopidogrel. By their action, these drugs prevent platelet aggregation and thus prevent the occurrence of thromboembolic incidents. Anticoagulant therapy in family medicine consists of warfarin and oral anticoagulants (dabigatran, rivaroxaban and apiksaban). Varfarin acts on the synthesis of vitamin K, while oral anticoagulants act on thrombin and factor Xa. Control of effectiveness of therapy is measured through INR. It is important to regularly monitor the patients in the form of information and stimulation of regular treatment and the evaluation of clinical parameters such as liver and kidney function and possible interactions with other drugs. Key words: hemostasis, atrial fibrillation, deep vein thrombosis, clotting, thromboembolic incident, antiaggregation therapy, anticoagulation therapy, risk assessment, patient monitoring, clinical parameter estimation.

Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti u cijelome svijetu. U velikoj mjeri su progresivne bolesti koje se mogu prevenirati ili je moguće usporiti njihov razvoj - razvoj simptomatske bolesti ili komplikacija. Pušenje, smanjena tjelesna aktivnost, prekomjerna konzumacija alkohola te neuravnotežena, nezdrava prehrana najvažniji su uzročnici razvoja KV bolesti i povećanog rizika od KV događaja. Kontrola spomenutih rizičnih čimbenika uz kontrolu arterijskog tlaka, razine glukoze i kolesterola u krvi osnova su u početku liječenja i sprječavanja budućih KV događaja. Postoje različiti sustavi za procjenu rizika. Svi sustavi temelje se na glavnim čimbenicima rizika – spol, dob, pušački status, arterijski tlak te razina kolesterola u krvi. Za procjenu kardiovaskularnog rizika u obiteljskoj medicini danas se najčešće koristi SCORE (Systematic Coronary Risk Evaluation) tablica. Ova metoda procjene rizika kreirana je za asimptomatske, relativno zdrave pacijente koji nisu u prošlosti bolovali od kardiovaskularne bolesti, nemaju diabetes melitus tipa I ili tipa II sa subkliničkim oštećenjem ciljnih organa te kroničnom bubrežnom bolešću. Kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka danas se sve više primjenjuje u kliničkoj praksi. Radi se o mjerenju arterijskog tlaka uređajem kojeg pacijenti nose 24 sata, a on vrši mjerenja u pravilnim intervalima. Time se eliminiraju različiti nepovoljni faktori prilikom konvencionalnog mjerenja tlaka u ordinaciji kao što je „efekt bijele kute“ i maskirana hipertenzija. Osim toga, metoda je povoljna za procjenu „dipping statusa“ koji korelira s kardiovaskularnim rizikom te za provjeru djelotvornosti antihipertenzivne terapije. KMAT je pouzdana, objektivna metoda za dijagnozu hipertenzije i procjenu kardiovaskularnog rizika s zanemarivim brojem nedostataka u odnosu na informacije koje pruža., Cardiovascular diseases are the main cause of death in the world. These are progressive diseases that are possible to prevent or it is possible to slow down their development. Smoking, reduced physical activity, alcohol, and unbalanced diet are the most important causes of development of a cardiovascular disease. Control of the above-mentioned risk factors, including blood pressure, blood sugar and cholesterol levels, are at the beginning of treatment and prevention of CV events. There are many different risk assessment systems. All systems are based on the main risk factors - sex, age, smoking status, blood pressure and cholesterol levels. Most commonly used risk assessment system in family medicine today is the SCORE (Systematic Coronary Risk Evaluation) table. This risk assessment method is designed for asymptomatic, relatively healthy patients with negative history of cardiovascular disease, have no type I or type II diabetes with subclinical target organ damage and chronic kidney disease. Ambulatory blood pressure monitoring is increasingly being applied in clinical practice. It is a measure of arterial pressure with a device that patients carry for 24 hours, and it performs measurements at regular intervals. This eliminates various adverse factors of conventional office measurement, such as "white coat effect" and masked hypertension. In addition, the method is best for evaluating "dipping status" correlated with cardiovascular risk and for checking the efficacy of antihypertensive therapy. ABPM is a reliable, objective method for diagnosing hypertension and assessing cardiovascular risk with a negligible number of cons in relation to the information it provides.

Pretilost je prekomjerno nakupljanje masnog tkiva u tijelu te se određuje na temelju indeksa tjelesne mase (ITM). Kao uzročnici debljine se navode čimbenici nasljeđa, okoliša, životnog stila te psihosocijalni čimbenici. Nezdravi stil života uzročnik je pretilosti u velikoj većini osoba. U većini zemalja od pretilosti pati 15-30% stanovništva te poremećaj polako poprima razmjere pandemije. Prevencija pretilosti se temelji na informiranju, educiranju o važnosti zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti. Prilikom liječenja se koristi ono farmakološko, endoskopsko te kirurško. Depresija je poremećaj iz skupine poremećaja raspoloženja odnosno afektivnih poremećaja. Glavni simptomi depresije su depresivno raspoloženje i gubitak interesa. Težina depresivne epizode se klasificira na temelju broja pridruženih simptoma. Od uzroka depresije se navode biološki i psihosocijalni čimbenici. Od depresije pati preko 300 milijuna ljudi svih dobi, puno više žene nego muškarci. Liječenje depresije se temelji na kombinaciji farmakološke i psihoterapije. Od farmakološke terapije se koriste antidepresivi i stabilizatori raspoloženja. Na temu povezanosti pretilosti i depresije provedena su mnoga epidemiološka istraživanja, no dobiveni rezultati nisu jasni i jednostavni. Neka istraživanja došla su do zaključka da postoji obrnuta povezanost između depresije i pretilosti, dok druga tvrde da nema nikakve povezanosti između depresije i indeksa tjelesne mase. Smatra se da ulogu u povezanosti igraju psihološki, biološki, sociološki i kulturološki čimbenici. Također ulogu igra razina serotonina, grelina, endorfina i noradrenalina. Kako pretilost sa sobom vuče mnoge komplikacije, između ostalog i depresiju, stavlja se veliki naglasak na prevenciji iste., Obesity is an excessive accumulation of fatty tissue in the body and it is determined based on the body mass index (BMI). Causes of obesity are factors of legacy, environment, lifestyle, and psychosocial factors. Unhealthy lifestyle is a cause of obesity in most people. In most countries, obesity affects 15-30% of the population, and this disorder is slowly becoming pandemic. Prevention of obesity is based on informing and education about the importance of eating healthy and physical activity. As treatment goes, the pharmacological, endoscopic and surgical therapy is used. Depression is a mood disorder or also called, affective disorder. The main symptoms of depression are depressing mood and loss of interest. The stage of depressive episode is classified based on the number of associated symptoms. Causes of depression are biological and psychosocial factors. Depression affects over 300 million people of all ages, but a lot more women than men. Depression treatment is based on a combination of pharmacological and psychotherapy. Pharmacological therapy is based on antidepressants and mood stabilizers. Many epidemiological studies have been carried out on the subject of obesity and depression but the results obtained are not clear and simple. Some studies have come to the conclusion that there is a reverse link between depression and obesity, while others claim that there is no association between depression and body mass index. It is believed that the causes of this relationship are psychological, biological, sociological and cultural factors. Also, the role is played by levels of serotonin, ghrelin, endorphin and noradrenaline. Obesity carries many complications, including depression and it is of great importance to try to prevent it.

Nesanica je najčešći poremećaj spavanja i jedan od češćih problema s kojima se pacijenti javljaju u ordinaciju obiteljske medicine, ali usprkos tome često ostaje neprepoznata i neadekvatno se liječi. Prevalencija varira od 5 do 30 % i u stalnom je porastu što je zabrinjavajuće obzirom da nesanica dovodi do pogoršanja svakodnevnog funkcioniranja te pada kvalitete života, a prepoznata je i kao čimbenik kardiometaboličkog rizika. Učestalost raste s dobi, češća je u žena i osoba slabijeg socioekonomskog statusa. U obradi pacijenata ključno je uzimanje detaljne anamneze spavanja, a za dijagnosticiranje kronične nesanice koriste se kriteriji iz trećeg izdanja „Međunarodne klasifikacije poremećaja spavanja“. Prva linija u liječenju nesanice su nefarmakološke metode, odnosno kognitivno bihevioralna terapija koja kombinira kognitivnu terapiju sa bihevioralnim terapijama poput edukacije o higijeni spavanja, terapije restrikcije spavanja i kontrole stimulusa te relaksacijom. Ova vrsta terapije pokazala se vrlo učinkovitom, posebice u starijih pacijenata, zbog minimalnih nuspojava i činjenice da ne pridonosi polifarmaciji. Uz malo dodatne edukacije i izdvojenog vremena, lako se može primjenjivati i u obiteljskoj medicini. Za farmakološko liječenje nesanice u Hrvatskoj su odobreni lijekovi iz skupine benzodiazepina, nebenzodiazepinskih hipnotika, melatonin i biljni pripravci, a od off label lijekova smjernice preporučaju korištenje samo nekih sedirajućih antidepresiva. Za razliku od nefarmakoloških metoda koje se mogu skoro bez kontraindikacija primjenjivati u svih pacijenata, kod propisivanja lijekova za nesanicu treba dobro proučiti interakcije s drugim lijekovima i kontraindikacije za njihovu primjenu, posebno u starijih pacijenata i kroničnih bolesnika., Insomnia is the most common sleep disorder and one of the most common complaints encountered in family medicine. Still, it is often underdiagnosed and inadequately treated. Prevalence rates vary from 5 to 30 % in general population. Constant increase in prevalence is concerning because not only does insomnia lead to worsening in everyday functioning and quality of life, it is also recognized as a cardiometabolic risk factor. Incidence increases with age and it is encountered more frequently in women and people of lower socioeconomic status. Patient assessment has to include a detailed history of sleep problems and diagnosis should be based on the criteria from the third edition of “International classification of sleep disorders”. First line of treatment is non-pharmacologic and includes cognitive behavioral therapy which combines cognitive therapy with behavioral therapies like sleep hygiene education, sleep restriction therapy, stimulus control therapy and relaxation. It has proven to be very effective, especially in older patients, because it has minimal side effects and doesn’t contribute to polypharmacy. With some additional education and time, it can easily be applied in family practice. Medications registered for insomnia in Croatia include benzodiazepines, nonbenzodiazepine hypnotics, melatonin and phytotherapeutics. Only several sedating antidepressants are recommended for off label use in treatment of insomnia. Unlike nonpharmacologic treatments that can be used almost without any contraindications in all patients, when prescribing insomnia medications we should be cautious of interactions with other medicines and contraindications for their use, especially in older patients and those with chronic diseases.

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) je multisistemska progresivna upala i plućna opstrukcija. Zbog opstrukcije bronha smanjen je protok zraka, a u bolesti se pojavljuje kronični bronhitis i plućni emfizem. Simptomi bolesti (kronični kašalj, dispneja i produktivno iskašljavanje) se pogoršavaju tijekom godina i dugo ostaju neprepoznati. Pušenje i udisanje štetnih plinova najčešći su uzročnici kronične opstruktivne plućne bolesti. Fizikalnim pregledom, anamnezom, plućnim testovima, biokemijskim i mikrobiološkim pretragama te radiološkom dijagnostikom uspješno se može dijagnosticirati KOPB. Spirometrija je najvažnija dijagnostička metoda za dijagnozu i procjenu težine KOPB-a. Diferencijalna dijagnoza može biti teška jer različite bolesti mogu imati slične simptome i rezultate spirometrije. Najsličniji simptomi su kod astme, dekompenzacije srca, bronhiektazija i tuberkuloze. Svrstavanjem bolesnika u fenotipove omogućava se bolje predviđanje tijeka bolesti, najbolje terapijske mogućnosti i individualan pristup bolesniku. Liječenje može biti farmakološko (bronhodilatatori, kortikosteroidi, antibiotici) i nefarmakološko (prestanak pušenja, plućna rehabilitacija, edukacija). Smjernice za dijagnostiku i liječenje te bolesti dala je Globalna inicijativa za opstruktivnu plućnu bolest (Global Initiative for Obstructive Lung Disease). Egzacerbacije smanjuju funkciju pluća i kvalitetu života bolesnika. Vrlo je važno prevenirati egzacerbaciju. Komorbiditeti su vrlo česti i loše utječu na prognozu i ishod bolesti. U dijagnostici bolesti u ranoj fazi, izradi plana zbrinjavanja bolesnika, njegovoj edukaciji i liječenju veliku važnost i odgovornost ima liječnik obiteljske medicine., Chronic Obstructive Pulmonary Disease (COPD) is a multisystem progressive inflammation and pulmonary obstruction. Due to bronchial obstruction, the air flow is reduced, and chronic bronchitis and pulmonary emphysema appear in the disease. Symptoms of illness (chronic cough, dyspnoea and productive coughing) worsen over the years and remain unrecognizable for a long time. Smoking and inhaling harmful gases are the most common causes of chronic obstructive pulmonary disease. Physical examination, history, lung tests, biochemical and microbiological examinations and radiological diagnosis can successfully diagnose COPD. Spirometry is the most important diagnostic method for diagnosing and evaluating the weight of COPD. Differential diagnosis may be difficult because various diseases may have similar symptoms and spirometry results. The most common symptoms are asthma, heart decompensation, bronchiectasis and tuberculosis. By classifying patients in phenotypes, it is possible to better predict the course of the disease, the best therapeutic possibilities and individual access to the patient. Treatment can be pharmacological (bronchodilators, corticosteroids, antibiotics) and non-pharmacological (smoking cessation, pulmonary rehabilitation, education). The Global Initiative for Obstructive Lung Disease (Global Initiative for Obstructive Lung Disease) was the guideline for diagnosis and treatment of this disease. Exacerbations reduce the lung function and quality of life of the patient. It is very important to prevent exacerbation. Comorbidities are very common and poorly affect the prognosis and outcome of the disease. In the early stage diagnosis, the design of the patient care plan, his education and treatment, a family medicine physician is of great importance and responsibility.

Upale vanjskog uha (lat. otitis externa, OE) česta su patologija s kojom se pacijenti obraćaju liječniku. Stoga je potrebno da liječnici dobro poznaju kliničke entitete koji čine upale vanjskog uha, kao i odgovarajuće diferencijalne dijagnoze. Najčešće se pod pojmom vanjskog otitisa podrazumijeva difuzna upala zvukovoda, no u širem smislu ovdje spadaju i lokalizirani oblici upala zvukovoda te upale uške. Temelj liječenja difuznog oblika OE-a čini odgovarajuća lokalna terapija, a preduvjet za njezinu djelotvornost je dobra toaleta zvukovoda. Svaki liječnik trebao bi znati učiniti toaletu zvukovoda te postaviti oblog radi smanjenja edema u težim upalama. Naime, u slučaju jačih edema, kapi ne prodiru u kanal i ostaju nedjelotvorne. U lokalnoj terapiji najčešće se koriste antimikrobni pripravci te protuupalne i zakiseljavajuće tvari. Svakako je pri obradi pacijenta ključna dobra procjena težine bolesti. Nekomplicirane forme difuznog otitisa može rješavati liječnik primarne zdravstvene zaštite. Međutim, u slučaju neadekvatnog terapijskog odgovora te pri sumnji na komplikacije, pacijenta treba uputiti na specijalističku obradu, External otitis is a common condition for which patients seek medical assistance. Thus it is essential for physicians to be familiar with clinical entities that comprise external otitis, as well as other pathologies that have similar symptoms. In the majority of cases, external otitis refers to a diffuse inflammation of the external auditory meatus. However, the entity of external otitis also includes localised forms of meatal inflammation, as well as auricular infections. The basis of therapy of any diffuse meatal infection is adequate local treatment and its prerequisite is a good aural toilet. Any physician should be able to perform aural toilet, but also introduce a wick in cases of intense canal swelling because in such cases ear drops remain ineffective. In local therapy, antimicrobial substances are most commonly used, along with anti-inflammatory and acidifying agents. While evaluating a patient, adequate assessment of disease severity is crucial. Uncomplicated forms of external otitis can be treated by a general practitioner. On the other hand, in cases of inadequate therapeutic response as well as any suspicion of complications, a further specialist workup is advised.

AH je stanje povišenog tlaka u sistemnoj cirkulaciji. Za dijagnozu hipertenzije potrebne su povišene vrijednosti krvnog tlaka (≥ 140/90) u najmanje dva uzastopna mjerenja. Prevalencija hipertenzije u RH iznosi 35,2% za muškarce i 39.7% za žene. Hipertenziju se dijeli na primarnu (esencijalnu) i sekundarnu. Bolest u početku nema simptoma i obično se otkrije slučajno mjerenjem krvnom tlaka sfingomanometrom u ordinaciji obiteljske medicine. Zatajivanje srca (ZS) je kompleksni klinički sindrom koji rezultira nemogućnošću ventrikularnog punjenja i smanjenjem ejekcijske frakcije. NYHA klasifikacija je bitna za stupnjevanje zatajivanja srca. SZ se dijeli na akutno i kronično. Kronično zatajivanje djelimo na zatajivanje srca s reduciranom ejekcijskom frakcijom i zatajivanje srca s očuvanom ejekcijskom frakcijom. Pregledom bolesnika nalazimo razne znakove bolesti. Neki od znakova su povišene vrijednosti krvnog tlaka, kašalj, upotreba pomoćne respiratorne muskulature, ascites, periferni edemi itd. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i pretraga. Cilj liječenja je smanjivanje kardiovaskularnog rizika i produženje života sa što manje komplikacija i hospitalizacija. Liječenje se sastoji od unapređivanja životnog stila i terapije lijekovima. Kombinacija ACEI, β – blokatora i antagonista aldosterona je prva linija terapije kod bolesnika s AH i ZSrEF. Kod pacijenata sa AH i ZSoEF ACEI su prva linija terapije. Prisutnost simptoma kongestije zahtjeva uvođenje diuretika. Zadnja linija liječenja je transplantacija, Arterial hypertension is a condition that causes high blood pressure. For diagnosis of arterial hypertension high values of blood pressure (≥ 140/90) are needed in two succesive measures. Prevalence of hyypertension, in Croatia, is 35.2% for men and 39.7% for women. Hypertension is divided into essential and secondary hypertension. Symptoms are not present in early stages and is discovered by accident measuring blood pressure when visiting general practice. Heart failure is a complex clinical syndrome that results with inability of ventricular filling and lowered ejection fraction. NYHA classification is used in assessment of the heart failure stage. Heart failure is divided into acute and chronic. Chronic heart failure is divided into heart failure with reduced ejection fraction(HFrEF) and heart failure with preserved ejection fraction (HFpEF). When examining the patient with arterial hypertension and heart failure man signs of these diseases are present, including high values of blood pressure, cough, usement of accessory respiratory muscles, ascites, peripheralPregledom bolesnika nalazimo razne znakove bolesti. Neki od znakova su povišene vrijednosti krvnog tlaka, kašalj, upotreba pomoćne respiratorne oedema etc. Diagnosis is determined by anamnesis, clinical picture and using clinical tests. Goal of the treatment is reducing cardiovascular risk and expanding life span with as few compliations and hospitalizations as possible. Treatment is based on changing lifestyle and drug treatment. Combination of ACEI, β – blockers and antimineralocorticoid drug is the first line of drug treatment of patients with hypertension and HFrEF. Patients that have hypertension with HFpEF ACEI are the first line of treatment. Presence of symptoms caused by congestion demands treatment with diuretic. Last line of treatment is heart tranplantation.

U svijetu se povećava broj oboljelih od malignih bolesti te se i dalje predviđa njihov porast u incidenciji i prevalenciji. U razvijenim zemljama mortalitet stagnira, a u nekim najrazvijenijima zahvaljujući napretku medicine se i smanjuje. Primarna zdravstvena zaštita ima vrlo važnu ulogu u prevenciji malignih bolesti kroz poticanje zdravih stilova života koji uključuju pravilnu prehranu, redoviti unos voća i povrća, redovitu tjelesnu aktivnost, a smanjenje faktora rizika kao što su: pušenje, pretilost, prekomjerna konzumacija alkohola, ekscesivno izlaganje suncu te drugi štetni faktori iz okoliša. Poticanje pacijenata na odaziv u nacionalne skrining programe također doprinosi ranom otkrivanju bolesti, boljem ishodu, poboljšanju preživljenja i boljoj kvaliteti života. Rana dijagnostika, prepoznavanje simptoma te upućivanje na stacionarno liječenje zahtijevaju od liječnika primarne zdravstvene zaštite pažljivu koordinaciju u praćenju bolesti, prepoznavanje nuspojava i liječenju komorbiditeta. Palijativna skrb zahtijeva intenzivno uključivanje djelatnika primarne zdravstvene zaštite, sve češće se provodi u domu oboljele osobe, a koordinira je liječnik opće/obiteljske medicine. Kontinuirana edukacija o prevenciji ove skupine bolesti i skrbi za bolesnika oboljelog od maligne bolesti je nužna uz izradu postupnika i algoritama za najčešća sijela raka. Multidisciplinarnu suradnju je potrebno primjenjivati u cijelom procesu prevencije, skrininga, dijagnostike i liječenja, a osobito u palijativnoj skrbi kako bi se osigurao dostojanstven život osobe oboljele od maligne bolesti., The number of malignant diseases is increasing in the world, and their incidence and prevalence is expected in the future. Mortality stagnates in developed and even decrease in some of the most developed countries thanks to the advancement of medicine. Primary health care plays a very important role in malignant diseases prevention by stimulating healthy lifestyles choices including proper nutrition, regular intake of fruits and vegetables, regular physical activity, and reducing risk factors such as: smoking, obesity, excessive alcohol consumption, excessive exposure to sunlight and other harmful environmental factors. Encouraging patients to respond to national screening programs also contributes to early detection of disease, a better outcome, improved survival and improved quality of life. Early diagnosis, recognition of symptoms, and referral to a specialist treatment require from primary health care physicians a careful medical attention, recognition of side effects, and treatment of comorbidity. Palliative care requires an intensive involvement of primary health care workers, being increasingly carried out in the home of a sick person, and coordinated by a primary health care physician. Continuous education on prevention of this disease group and care for patients suffering from malignant diseases is necessary along with the development of procedures and algorithms for the most common cancer site. Multidisciplinary collaboration needs to be applied throughout the prevention, screening, diagnosis and treatment process, especially in palliative care, to ensure dignified life of a person suffering from malignant disease.