Search

The basic motivation for the present research was the lack of landscape planning approaches within the spatial planning process in Croatia. In practical terms, it entails several dissimilar deficiencies which were addressed in this research. The most important is integral inclusion of the public opinion into the planning process. Within landscape planning, public participation is taken into account through dealing with the conflicts between diverse social groups which may arise. Since spatial planning has a key role in the harmonization of the needs and management of the resources it often faces the conflict between requirement for the development and need for the protection, especially if it comes to conflicting demands of different social groups. However, due to inadequate tools and methods that would point to optimal and sustainable solutions that take into consideration all the criteria simultaneously, decisions are made ‘ad hoc’. So, the landscape approach defined by Sayer et al. (2013) can harmonize protection and development through interventions in the different components of the landscape. In areas like River Neretva Valley, that was chosen as the research area, often lacked an integrated approach to landscape planning (Roe, 2000), which usually resulted in conflicts between users and thus the lack of inclusion of all interest groups in planning and decision making. The sectors of nature protection, agriculture and hunting were chosen as target social groups of the empirical research, because they were identified as most affected (Čaldarović, 2006). So, the main objectives of the research were (1) to determine the need of harmonizing the various interests in the planning of sustainable spatial development and (2) to identify criteria for landscape evaluation within different social groups in the area of Neretva Delta. Theoretical and practical parts were conducted simultaneously which has enabled comparison and data updating and has resulted with more accurate and objective results. Transformation of the public opinion, whether it is expert or lay public, into the evaluation models which can be cartographically represented and implemented into the spatial planning procedure is very important step forward the sustainable development.

Područje planinskog masiva Dinara koji obuhvaća planine Dinaru, Troglav i Kamešnicu prepoznat je kao prostor iznimne geološke, biološke, krajobrazne, kulturne i povijesne vrijednosti na osnovu čega je 2021. godine 630, 50 km2 proglašeno Parkom prirode Dinara, što ga čini drugim najvećim parkom prirode u Hrvatskoj. Površina parka prirode obuhvaća teritorij dviju županija s četiri grada i pet općina, od kojih je njih pet (Općina Kijevo, Općina Civljane, Grad Vrlika, Općina Hrvace, Općina Otok) s preko 50 % teritorija unutar područja predviđenog za zaštitu. S obzirom na razvojna nastojanja navedenih županija, gradova i općina, važno je prepoznati tendencije zaštitno- razvojnih nastojanja i pronaći kompromis koji će biti temelj za održivi razvoj ovog područja. Krajobrazno planiranje svojim metodama i alatima utvrđuje i analizira međuodnos krajobraznih vrijednosti i gospodarskog razvoja te predlaže mogućnosti kompromisa između ovih dvaju nastojanja. Temeljne metode krajobraznog planiranja kojima se ovaj rad bavi jesu utvrđivanje i modeliranje vrijednosti krajobraza te analiza odnosa tih vrijednosti sa zahvatima predviđenim prostornim planovima. Rezultat takvih metoda je georeferencirani prostorni model koji prikazuje utvrđene vrijednosti i potencijalne konflikte u nekom prostoru. Najvažnija metoda je identifikacija i analiza vrijednosnih krajobraznih modela Parka prirode Dinara i to u 3 kategorije: prirodne, vizualno- doživljajne i kulturno-povijesne vrijednosti krajobraza. Izradi modela prethodi detaljna analiza svih sastavnica okoliša, okupljanje i izrada prostornih podataka uz pomoć GIS programa: QGis i ProVAL2000. Dobiveni modeli omogućavaju identifikaciju vrijednosti postojećih elemenata koji čine krajobraz ili koji su utjecali na njegovu tvorbu: geomorfologije, staništa, zaštićenih i ugroženih vrsta, korištenja i namjene zemljišta, naselja i puteva, rekreacijskih staza i objekata te elemenata kulturne i povijesne baštine. Preklapanjem osnovna tri vrijednosna modela u konačnici se dobiva kumulativni model sveukupnih krajobraznih vrijednosti prostora koje jasno prikazuju koji dijelovi krajobraza imaju veću vrijednost s obzirom na zahtjeve zaštite prirodnih, doživljajnih i kulturnih dobara. Konačni model vrijednosti krajobraza Parka prirode Dinara preklopljen je s planiranim zahvatima u prostoru te je dobivena jasna slika konfliktnih zona i negativnog utjecaja u prostoru. Na temelju toga vrlo je lako uočiti ranjivost područja u kojima se planiraju određeni zahvati a time i prevenirati neželjene promjene. Na osnovu preklopljenog vrijednosnog modela s planiranim zahvatima, rad opisuje utjecaj pojedinih zahvata na kvalitete krajobraza koje je potrebno očuvati te predlaže smjernice za korekcije planova, u svrhu očuvanja i minimalnog utjecaja na postojeće vrijednosti, s mogućnošću primjerenog gospodarskog razvoja područja.

Ovaj rad bavi se istraživanjem mogućnosti razvoja turizma na području Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje s ciljem unapređenja kvalitete života lokalnog stanovništva te veće mogućnosti zaposlenja, ne ugrožavajući pritom temeljne vrijednosti krajobraza tog područja. Deskriptivnom analizom došlo se do postojećeg stanja krajobraza te postojeće turističke ponude i infrastrukture. U nastavku rada utvrđene su i vrijednosti krajobraza sagledavajući prostor Parka u cjelini. Na temelju rezultata dobivenih prethodnim analizama i dobrim primjerima tipova turističkih djelatnosti u zaštićenim područjima, te istraženih stavova posjetitelja i zaposlenika Parka, predložen je odgovarajući tip turističke djelatnosti za istraživano područje. Odabrane su upravo te dvije skupine ispitanika jer bez njih razvoj turizma nije moguć. Posjetitelji su krajnji korisnici tog prostora, a zaposlenici Javne ustanove sudjeluju u izradi, ali i provedbi Plana upravljanja. Većina ispitanih posjetitelja odabrala je sportsko-rekreacijski turizam kao odgovarajuću aktivnost na koju bi se Park prirode ŽumberakSamoborsko gorje trebao usmjeriti. Na temelju tog rezultata analizirane su lokacije za sportsko-rekreacijsku namjenu u prostorno planskoj dokumentaciji te je kroz model ranjivosti kvaliteta krajobraza ispitana uspješnost njihovog smještaja u prostoru. Za zone Kravljak i Plešivica, gdje je analizom utvrđeno da je ranjivost kvaliteta krajobraza visoka, predložene su neke od mjera zaštite s ciljem omogućavanja razvoja područja istovremeno čuvajući vrijednosti prostora. Za zone: Eko-selo Žumberak, Okić i jahački centar Japetić, pokazalo se da je ranjivost kvaliteta krajobraza iznimno visoka te da su ta područja veoma osjetljiva na budući razvoj turizma. Stoga se predlaže da se za te aktivnosti pronađu nove lokacije kako bi se opterećenje na postojeće zone smanjilo i time sačuvale kvalitete. Kako bi se pronašlo rješenje za te aktivnosti, ali i za sveobuhvatan razvoj turizma na području Parka, potrebno je u daljnjim istraživanjima izraditi cjeloviti plan razvoja turizma. Pri tome je nužno u planerski proces uključiti sve dionike u prostoru te ispitati prepoznati potencijal za razvoj sportsko-rekreacijskog turizma. Koristeći analizu pogodnosti potrebno je odrediti odgovarajući smještaj u prostoru za taj tip turizma, kako bi se područje Parka ravnomjerno razvijalo uz očuvanje temeljnih vrijednosti tog područja.

Landscape and nature are public good used by all species but changed mostly by human. So this paper tried to identify the main issues in perception of the natural values and conflicts that arrives from divergences in protection demands. Although the tourism and recreation are basic source of income for inhabitants from settlements near protected areas (Lupp and Konold, 2008, Čaldarović, 2006), this transformation from rural to touristic space causes huge changes in landscape. Also, the conflict between users arrives because protected areas are perceived as a fact or a set goal which have to be respected in spatial planning but at the same time they tend to increase the coverage of the protected area and the level of prohibitions (Marušič, 1993). The problem of river Neretva valley, chosen as research area, is multiple protection and tendency for designation of the area as a nature park. Currently, there are 7 nature protected areas, and the whole area is protected under the planning protection measures and international protection categories ; Natura 2000 (HR1000031, HR5000031) and Ramsar. Due to the great complexity of the existing nature protected areas and the multiple demands of the local population, the question of management efficiency and mutual coordination between institutions is being raised. So this paper point that nature park, as newly introduced protection category, can be considered as an additional source of conflict. According the Wells and Brandon (1993) sustainable management of protected areas depends on cooperation and support of local residents. So, that issue certainly must be addressed in further planning and protection process. However, although there are many different interests in space, many authors emphasize that the involvement of different stakeholders in the management process contributes to their acceptance, understanding and support.

Krajobrazno planiranje grana je interdisciplinarne struke krajobrazne arhitekture koja se temelji na očuvanju kvaliteta krajobraza, a usmjerena je usklađivanju različitih vrijednosti i interesa u prostornom razvoju. Moderna paradigma krajobraza utemeljena je na višedimenzionalnosti i interdisciplinarnosti, što u istraživačkim i analitičkim krajobraznim pristupima neizostavnim čini korištenje GIS-a. U ovom radu prikazana je primjena GIS-a u metodama i alatima krajobraznog planiranja iz perspektive struke krajobrazne arhitekture u Hrvatskoj, a obuhvaćeno je: vrednovanje krajobraza, izrada prostornih modela i strateških planova, procjena utjecaja na krajobraz uključujući vizualne analize i simulacije, procjena karaktera krajobraza te krajobrazni planovi. Radom je ujedno ukazano na raznolikost primjena alata krajobraznog planiranja u instrumentima različitih sektora koji imaju interes i odgovornost prema krajobrazu: prostornom planiranju, zaštiti prirode i okoliša, zaštiti kulturne baštine, zemljišnoj politici, ruralnom i turističkom razvoju i energetici. Također je ukazano na činjenicu da je, unatoč potpisivanju Europske konvencije o krajobrazu kojom je Hrvatska iskazala interes za inovativnim alatima planiranja, zaštite i upravljanja, do danas na institucionalnoj razini učinjeno vrlo malo, a upotreba krajobraznih pristupa u praksi je stihijska. Posebno je evidentno neprimjenjivanje GIS-a u različitim sektorskim instrumentima na svim razinama promišljanja i donošenja odluka o prostoru.

In this paper we discuss that interdisciplinary approaches, which simultaneously comprise and adjust methodologies of different disciplines and which deal with landscape directly or indirectly, should be applied in the various spatial analyses. The challenge presented is to overcome the standardized approach to protection in order to achieve integral and generally accepted spatial development. This paper also argues that landscape modelling allows such an interdisciplinary approach, and provides the necessary conditions for the development and protection of existing and potential landscape qualities. The analysed example of landscape modelling in Croatia posits that the landscape vulnerability models in its scope embrace the values and facts of different disciplines with public values and aspirations, while embedding them into the analytical procedure. The positive outcome is seen as an improvement of the quality of the final decision of a land use plan. Also, it can be a helpful visualization tool enabling interfacing between experts and general public (Golobič, 2005). This paper shows that landscape vulnerability modelling can be used for landscape sensitivity assessments within a landscape character assessment (LCA) of the National Park Krka. Considering its recognized character and the possible changes of its landscape, the inclusion of any additional values can increase the quality of management guidelines

Krajobrazna arhitektura interdisciplinarna je struka u praksi i u obrazovanju. Zadaća joj je analizirati krajobraz kao prostor u kojem živimo i kojeg doživljavamo kroz naše interese, ali i kao realni prostor koji se neprestano mijenja uslijed čovjekovih aktivnosti. Vrednovanje i analize kompleksnog sustava kvaliteta, karakteristika i promjena u krajobrazu sa ciljem očuvanja prostornih vrijednosti, danas su znatno olakšani zahvaljujući upotrebi digitalnih alata. Iako je GIS jedan od najkorisnijih digitalnih alata koji se mogu koristiti ne samo u krajobraznoj arhitekturi već i brojnim srodnim strukama, njegova primjena u hrvatskoj praksi još uvijek nije dovoljno uključena u sve razine prostornog promišljanja. U ovom radu prikazat će se različiti analitički pristupi temeljeni na GIS-u koji se zadnjih 15- ak godina razvijaju na studiju krajobrazne arhitekture ; vrednovanje krajobraza, izrada prostornih modela i strateških planova, procjene utjecaja na krajobraz uključujući vizualne analize i simulacije, procjena karaktera krajobraza, izrada zelene infrastrukture te krajobraznih planova. Ovi postupci imaju široku mogućnost primjene u prostornom i strateškom planiranju, ruralnom razvoju, zaštiti prirode, okoliša i kulturne baštine ali i u upravljanju prirodnim i kulturnim vrijednostima. Znanja o primjeni GIS alata koja krajobrazni arhitekti dobivaju obrazovanjem bitan su čimbenik u poboljšavanju prostornih rješenja za postizanje održivog razvoja.

Morphologically speaking, the area of town Vodnjan, situated in the south of Istrian peninsula, is flat limestone area frequently carved with typical karst sinkholes which define certain cultivation. As a cultural landscape, it is in the first place specific with its maintained Roman land division – regular geometrical structures dividing land by stonewalls. Other unique structures, specific for the area, are - kažun (a small round structure constructed by a dry stack technique out of readily available flat stones, traditionally used in livestock) and a number of archaeological sites (most of them are the remains of medieval small churches). Due to the above mentioned characteristics that make a landscape of Vodnjan valuable and significant on an international level, the Mediterranean landscape of Vodnjan should be an important carrier of regional and national identity providing tourist and economic development. The aim of this study was to determine the extent of cultural landscape of Vodnjan in the online presentation, in other words, to determine the level of public consciousness about values of the cultural landscape. The results showed that the content of the cultural landscape is 47, 3%. Assuming that uploaded photographs tell us about identity of the place created by the public, it was concluded that sacral elements have a high degree of symbolic meaning in the landscape. Roman land division, which was considered as a valuable element of cultural landscape, is unattended in the media. Comparing the landscape identity obtained by Landscape Character Assessment with the one represented online, created by the public, showed some deviations.

The most important role of rural landscape in everyday life is to be a living environment, so other roles such as natural ecosystem, natural resource and cultural heritage must be embedded. Thus, the main objective of this paper is to identify suitable areas for the development of olive growing as a base for protection of valuable rural landscapes. In order to determine the most suitable areas for olive growing, the multi- criteria analysis of the landscape potentials and qualities was used by overlaying the attractiveness and vulnerability models. Landscape attractiveness for development of olive growing was defined through (1) terrain attractiveness, (2) distance from waters for irrigation and (3) distance from transport infrastructure. Landscape vulnerability was defined through potential negative impacts of olive growing on landscape qualities such as: (1) natural, (2) visual and (3) cultural qualities, and (4) the qualities of natural resources. The final models of attractiveness and vulnerability were overlaid in order to obtain the final spatial model of landscape suitability for olive growing. The suitability model was then evaluated from three aspects: development, protective and compromise. The application of the multi-criteria analysis includes the harmonization of the demands of agricultural development with protective goals determined through existing and potential spatial qualities and contributes to the revitalization of increasingly neglected rural areas.

This paper presents a methodological approach in implementation of Landscape Vulnerability Assessment as a tool for the Strategic Environmental Assessment (SEA), which intention is to optimize decision making and to ensure that impacts of certain plans are identified and addressed during their preparation. Optimization of the development is possible in two basic ways, whether that the adequate technology is used or with allocating the development activity on a location where the impacts on the environment would be lower. Environmental assessments of the projects whose spatial locations have already been defined are in fact technological assessments and there can only affect technological solutions of the project. Since development locations are defined in spatial plans, it means that environmental impacts concerning selection of project’s spatial location could be minimized with adequate instruments only within SEA. The inclusion of protective aspects in spatial or urban planning process can be done with application of landscape vulnerability assessment, which along with development capabilities assessment, should direct planning process towards more sustainable spatial plans. Thereof more quality decision making about spatial allocation of an activity or an intervention would be ensued. Simultaneous incorporation of the protective and the development goals in planning process, before a spatial decision making, surely can contribute to the fact that environmental protection, i.e. strategic environmental impact assessment is an important factor that lead to more sustainable spatial development.

U ovom radu analizirana je pogodnost šireg područja rijeke Krke za razvoj djelatnosti mediteranskog voćarstva s ciljem revitalizacije sve zapuštenijeg ruralnog prostora, zaštićenog krajobraza i kulturno vrijednog područja. Imajući u vidu potrebu temeljnih nositelja razvoja, lokalnih zajednica tog prostora, tražila su se prostorno razvojna rješenja koja bi omogućila dugoročni održivi razvoj. Analiza pogodnosti, kao primijenjena metodologija za postizanje toga cilja, provedena je alatima procesa krajobraznog planiranja ; utvrđivanjem relevantnih kriterija, višekriterijalnom analizom, te izradom modela privlačnosti, modela ranjivosti te tri modela pogodnosti (razvojnog, zaštitnog i kompromisnog). Dobiveni modeli su analizirani u prostornom kontekstu te a izabrani model preklopljen je i s planom namjene i korištenja zemljišta iz prostornog plana područja.

Sustainable development is a frequent phrase in all Croatian development strategies and documents, including the rural and agricultural ones, which are both to be spatially determined within local level spatial plans. If agricultural land is changed into some other land use or is left to ecological succession processes, degradation of landscape qualities is inevitable. In addition to the rural development capabilities assessment, in order to ensure sustainability of the future development, it is very important that protective measures are included within the spatial planning process. Thus, in this paper the potential landscape qualities degradations due to the development of traditional Mediterranean agriculture are observed in relation to the landscape protection requirements. The methodological approach that implies a landscape suitability evaluation of certain Mediterranean agricultural crops is presented in a case study for the wider area of the Krka river. The results indicated (1) the efficiency of the procedure for obtaining the optimized spatial potential for development as well as protection within valuable rural areas and (2) the possibility to include new methods into current planning regulations. The application of the suitability analysis as a landscape evaluation methodology used in this paper represents a systematic approach to optimizing decisions within the spatial planning process, because it simultaneously includes all aspects of developmental requirements as well as landscape qualities, and so contributes to the protection of valuable rural areas as an important factor of the strategic approach to sustainable development.

Prilikom donošenja odluka o prostoru, a sa ciljem postizanja održivog razvoja, važno je da razvojni i zaštitni zahtjevi budu međusobno usklađeni. Odluke o prostoru, usmjerene ka održivom razvoju, ujedno zahtijevaju i aktivno uključivanje javnosti na svim razinama. Zato je, uz stručne zahtjeve za razvojem i zaštitom prostora, potrebno uvažiti i implementirati i društvene. Upravo krajobrazno planiranje kao dio prostornog planiranja uvažava da komponenta društva i javnosti ima važnu ulogu u aktivnostima planiranja i upravljanja prostorom, pa tako i krajobrazom. Ujedno u proces donošenja odluka o razvoju implementira zaštitno okolišne kriterije. Time se smanjuje naknadna mogućnost konflikta razvoja i zaštite ali se i priprema zaštitno utemeljena podloga za stratešku procjenu utjecaja na okoliš. Cilj ovog rada je ukazati na važnost sudjelovanja javnosti u postupcima planiranja kroz pregled dosadašnjih istraživanja, te dati pregled participativnih postupaka koji mogu biti korišteni kao alati planiranja i tako doprinijeti održivom i društveno prihvatljivom donošenju odluka o prostoru. Uvažavanjem društvenog konsenzusa o razvoju i zaštiti prostora sa istovremenim povećanjem znanja i informacija svih dionika o problemu i metodama rješavanja problema, može se postići bolje prihvaćanje odluka ali i veća pogodnost te odluke za sve dionike u prostoru. Također je ukazana potreba implementacije krajobraznog planiranja u proces prostornog planiranja i donošenja odluka o razvoju i zaštiti.

The landscape is a dynamic structure made of interactive systems ; a complex entity consisting of natural as well as anthropogenic processes that take place in it and that can only be studied using methods of different disciplines. The ecological problems, such as habitat fragmentation, natural reserves preservation, resources management and human habitat degradation caused by increasing needs of urbanization and more prominent climate change, must be solved in order to achieve the sustainable development goals. It is possible through the application of the landscape ecology principles within landscape planning procedure. However, landscape ecology and landscape planning are still developing as separate scientific disciplines. Therefore, despite the fact that the applicable concepts for implementation of landscape ecology principles into the planning process in the world are developed by landscape planning, currently they are not applied in Croatian spatial planning system. The aim of the paper is to indicate that the landscape ecology and the landscape planning are closely linked interdisciplinary landscape research approaches dealing with interrelations between natural and anthropogenic processes in spatial and temporal context. Landscape planning is a procedure that, by overlapping the development planning and the existing spatial values, determines conflicts and provides optimized solutions based on harmonized developmental and conservational interests. It also generates specific foresights of landscape function changes that have considered interactions between human activities and natural processes. Landscape ecology in turn provides the scientific basis for these foresights. The purpose of identifying and understanding the function of the landscape is a basis for protection of landscape qualities within a planning process. So this paper points to application possibilities of landscape ecology analysis and principles within landscape planning procedure as a part of spatial planning process. Such approach is aimed to resolve the conflicts that can cause ecological problems. The representative examples are presented in adequate map scale for specific spatial heterogeneity using the software programs QGIS, ArcMap, ProVal and AutoCAD.

The landscape is a dynamic structure made of interactive systems ; a complex entity consisting of natural as well as anthropogenic processes that take place in it and that can only be studied using methods of different disciplines. The ecological problems, such as habitat fragmentation, natural reserves preservation, resources management and human habitat degradation caused by increasing needs of urbanization and more prominent climate change, must be solved in order to achieve the sustainable development goals. It is possible through the application of the landscape ecology principles within landscape planning procedure. However, landscape ecology and landscape planning are still developing as separate scientific disciplines. Therefore, despite the fact that the applicable concepts for implementation of landscape ecology principles into the planning process in the world are developed by landscape planning, currently they are not applied in Croatian spatial planning system. The aim of the paper is to indicate that the landscape ecology and the landscape planning are closely linked interdisciplinary landscape research approaches dealing with interrelations between natural and anthropogenic processes in spatial and temporal context. Landscape planning is a procedure that, by overlapping the development planning and the existing spatial values, determines conflicts and provides optimized solutions based on harmonized developmental and conservational interests. It also generates specific foresights of landscape function changes that have considered interactions between human activities and natural processes. Landscape ecology in turn provides the scientific basis for these foresights. The purpose of identifying and understanding the function of the landscape is a basis for protection of landscape qualities within a planning process. So this paper points to application possibilities of landscape ecology analysis and principles within landscape planning procedure as a part of spatial planning process. Such approach is aimed to resolve the conflicts that can cause ecological problems. The representative examples are presented in adequate map scale for specific spatial heterogeneity using the software programs QGIS, ArcMap, ProVal and AutoCAD.

Najvazniji cilj pokretanja projekta COAST je da se istraze i preporuce modeli razvitka hrvatskih obalnih podrucja koji nece utjecati na smanjenje bioloske i krajobrazne raznolikosti, ali niti na smanjenje prirodnog i kulturnog identiteta. Izrada krajobraznih osnova za odabrane primjerne lokacije ima za cilj povecanje svijesti o vrijednostima krajobraza, osobito u prostornom planiranju, ali i u drugim sektorskim planiranjima.

U radu je izrađena analiza uspješnjosti usklađivanja razvojnih i zaštitnih interesa u postupcima procjene utjecaja na okoliš i prostornog planiranja. Utvrđeni su nedostaci u pojedinim fazama postupka te dat prijedlog mogućeg rješenja.

Najvazniji cilj pokretanja projekta COAST je da se istraze i preporuce modeli razvitka hrvatskih obalnih podrucja koji nece utjecati na smanjenje bioloske i krajobrazne raznolikosti, ali niti na smanjenje prirodnog i kulturnog identiteta. Izrada krajobraznih osnova za odabrane primjerne lokacije ima za cilj povecanje svijesti o vrijednostima krajobraza, osobito u prostornom planiranju, ali i u drugim sektorskim planiranjima.

Koncept održivog razvoja razvija se već više od 20 godina, a jedan od ciljeva je očuvanje kvaliteta staništa za korištenje i razvoj kako današnjim tako i budućim generacijama. Od tada su razvijeni mnogi pristupi i metodologije za postizanje toga cilja, ali se oni uvijek razlikuju ovisno o sektorskoj ili stručnoj točki gledišta. Krajobrazom i njegovim planiranjem, oblikovanjem i zaštitom upravljaju izravno ili posredno svi sektori koji djeluju u prostoru. Stoga je važno ustanoviti kojim je pristupima i kriterijima održivog razvoja potrebno dati naglasak kako bi krajobraz sa svim njegovim funkcijama mogao ostati očuvan. Ovaj je rad pregled dosadašnjih izmjera i procjena te se uspoređuju najrelevantniji indikatori održivosti u zaštiti krajobraza. Neke od analiziranih indikatora u ovom radu razvili su između ostalih Jenny Pope i sur. (2003), Branko Cavrić i sur. (2008) te Ekonomska komisija za Europu Ujedinjenih Naroda (2009). Dobiveni indikatori su na preglednoj tablici uspoređeni sa indikatorima koji se navode u propisima hrvatskog zakonodavstva. Rad također ukazuje na nedostatak pojedinih kriterija koji bi trebali biti razmatrani kroz cjeloviti pristup zaštiti krajobraza u okviru paradigme održivog razvoja te se također navode preporuke za primjenu dobivenih kriterija i njihovo upravljanje i korištenje.

Prezentacija mogućih primjena metodologije zaštie, upravljanja i planiranja krajobraza koje slijede odredbe Konvencije o evropskim krajobrazima iz 2000. godine a koju je Republika Hrvatska ratificirala 2004. godine.

Donošenjem Europske konvencije o krajobrazima Europska unija je učinila značajan korak u zaštiti krajobraza i njegovih vrijednosti. Zemlje potpisnice Konvencija obvezale su se na provođenje triju krajobraznih politika: planiranja, zaštite i upravljanja krajobrazima putem donošenja posebnih mjera. Unatoč tome što Hrvatska, kao država koja je ratificirala Konvenciju, u svom prostorno planskom i zakonodavnom sustavu prepoznaje kategoriju krajobraza sve su više prisutni negativni procesi promjena u hrvatskim krajobrazima pa čak i u onim zaštićenim. U sustavu prostornog uređenja Republike Hrvatske krajobraz se razmatra na dvije razine: metodološkoj razini u postupku izrade prostornih planova te kao kategorija zaštite prirode – zaštićeni krajobraz. Analizom prostorno planske dokumentacije istražit će se način uključivanja krajobraza u proces izrade prostornih planova kao i trendovi prisutni u tretiranju zaštićenih objekata prirode – zaštićenih krajobraza.

Osvrt na primjenu smjernica Europske konvencije o krajobrazima u prostornim planovima županija u Hrvatskoj.

Prethodna procjena utjecaja na okoliš omogućila je utvrđivanje izbora relevantnih sustava prostornih vrijednosti koji podliježu mogućim promjenama kao posljedicama aktivnosti golf kompleksa u konkretnom prostoru S. Marko pokraj Rovinja. Utvrđeni relevantni sustavi prostornih vrijednosti koji mogu biti pod utjecajem zahvata jesu: RELJEF, TLO I VODA, VEGETACIJA, FAUNA, EKOLOŠKA RAZNOLIKOST, KULTURNE ZNAČAJKE PROSTORA, BAŠTINA, VIZUALNE KVALITETE.

Studija utjecaja na okoliš planiranog zahvata: Turističke zone „Monsena - Valdaliso“ stručna je podloga za procjenu zahvata na okoliš i ocjenu njegove prihvatljivosti. Kako se radi o rekonstrukciji, odnosno dogradnji postojeće zone, nositelj zahvata „Maistra d.d. Rovinj“ podnijela je Zahtjev za odobrenje provođenja procjene utjecaja na okoliš putem izrade Studije utjecaja na okoliš ciljanog sadržaja, što je prihvaćeno od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje je izdalo navedeno Odobrenje.Obim i način rekonstrukcije i dogradnje predmetnog zahvata određen je u Nacrtu prijedloga Urbanističkog plana uređenja turističke zone Monsena – Valdaliso, Urbing d.o.o., 2007., koji je bio podloga za pokretanje cjelokupnog postupka procjene utjecaja na okoliš.Temeljem izrađene Studije utjecaja na okoliš ciljanog sadržaja za rekonstrukciju i dogradnju turističke zone Monsena – Valdaliso (dalje: Studija), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo je Rješenje o imenovanju članova i tajnika Komisije za ocjenu utjecaja na okoliš rekonstrukcije-dogradnje postojeće turističke zone „Monsena – Valdaliso“ (dalje: Komisija). Utjecaj zahvata na okoliš i njegovu prihvatljivost, odnosno dostavljenu Studiju, Komisija je ocjenila na sjednici održanoj 08. veljače 2008. godine. Komisija je donijela Odluku o upućivanju Studije na javni uvid nakon što se izvrše korekcije u skladu s primjedbama članova Komisije koji su svoje primjedbe dali u pisanom obliku.Rezultati postupka procjene utjecaja na okoliš, odnosno Zaključci ove Studije, biti će ugrađeni u Konačniprijedlog UPU-a te će tako biti obvezujući u detaljnijem projektiranju pojedinih komponenti zahvata, pa i prilikom konačne realizacije planiranog zahvata. Temeljem detaljnog sagledavanja karakteristika prostora u kojem se nalazi planirani zahvat, tehničkih rješenja samog zahvata te procjene stručnjaka za pojedina područja koja su u Studiji obrađena, predlaže se zaključak da je planirani zahvat prihvatljiv za okoliš te da se može nastaviti proces daljnjeg planiranja, projektiranja i realizacije ukoliko se primjenjuju mjere zaštite okoliša koje su propisane ovom Studijom.

The aim of this research is to disclose general conservational goal into a specific landscape value preferences. The premise of the research is that such knowledge on landscape value system is indispensable when dealing with conservational activities within environmental planning. More precisely, information on diverse landscape value preferences is indispensable at the evaluation phase of the planning process, because of the central question that planning experts are faced with: how much and to what extent is the general social goal - that is to protect landscape - achievable in relation to developmental goals or interests? The study focuses on a riparian type of landscape in the continental Croatia, the rural area of the mouth of Mura River into the Drava River. The public survey and support tool (statistical analyses such as one way ANOVA, Χ 2test and Dunnet T3 test) were used to obtain new knowledge on landscape value preferences, between and among three social groups: permanent users of the space (local population) and potential users of the space (experts and urban population). Such social stratification was based on the assumption that the attitude of man towards nature and consequently the landscape values resulting from that attitude are not determined by intrinsic or inherent qualities of the landscape but by social or group interest in a particular landscape. The survey involved sample of 177 respondents, N=63 in local population group, N=53 in expert group and N=61 in group of urban population. The respondent groups were asked to state their attitudes and preferences towards: (1) man-environment relationship, (2) importance for protection among natural and cultural givens of Croatia, (3) protection antecedence from financial point of view and (4) interest for protection based on their willingness to restrict their own property rights for certain statutory land use decisions. The results have shown that there is consensus on the whole that landscape should be used sustainable. The result of differentiated support for the sustainable development concept for riparian landscape shows that all three respondent groups put preservation of soil potential for agricultural activities higher on their list than preservation of water potential of rivers. Furthermore, all three groups are highly protectionist orientated towards listed natural and cultural givens of Croatia-highest on the list is the protection of the sea ; watercourses follow, while least interest is shown for the swamp protection. The results of the research on preferences of respondent groups concerning the environment and nature protection from financial stand point indicate different order of priorities: all three groups would "spend" most financial means for the preservation of unpolluted subterranean waters. The second on the list is preservation of clean air. Indicators of "protectionist" interest of the respondent groups research on the issue of restricting property rights in situations when it coincides with public interests show that all three groups are ready to accept this principle if and when national parks and water source are concerned. Homogeneousness of the scores between the groups is present in the lowest agreement with this principle where agricultural land property is concerned. The results obtained from this participative approach to landscape evaluation phase resulted in system of landscape values. That opens the possibility of further dialog between the space users and experts in optimisation of decisions regarding land use. From the methodological standpoint, the results support communicative approach to analytical phase of landscape evaluation that leads to the environmentally sound allocation of different human activities. In the Croatian planning practice, and that of local level spatial plans, the planning methodology is based on normative or standardisation approach, rather than on the optimisation.

Rad se odnosi na problematiku nesigurnosti ili neizvjesnosti koja prati svaki planerski proces pa tako i zaštitno planiranje. Smanjenje stupnja nesigurnosti ili neizvjesnosti oko poznavanja interesa za zaštitu šire javnosti važno je u planerskom procesu, između ostalog, jer se time nadograđuju ekspertna znanja ili spoznaje o tome što želimo u prostoru doseći tj. imati. Istraživanje koje se predstavlja u ovom radu temelji se na teoretskim načelima sudjelovanja javnosti u postupku planiranja i pretpostavci da različite skupine ispitanika različito predočuju važnost ili prioritete zaštite kvaliteta prostora u Hrvatskoj. Anketno je istraživanje bilo usmjereno na pridobivanje sustava vrijednosti triju različitih skupina ispitanika prema kvalitetama prostora i okoliša kao i ispitivanju percepcije o kvalitetama prostora s aspekta ograničavanja individualnih vlasničkih prava javnom interesu za zaštitu. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje heterogenosti u procjeni vrijednosti nacionalnog prostora između skupina ispitanika.

Predavanje studentima ljetne radionice bavilo se temom metodološkog pristupa određivanja vrijednosti krajobraza.

U odnosu na druge prostorne cjeline, prostori rijeka specifični su po divergentnosti interesa za korištenje i namjenu površina i činjenice da su riječni krajobrazi visokog stupnja prirodne i/ili doprirodne strukture danas rijetkost. Stoga je ovaj rad usmjeren na problematiku, odnosno pitanje kako definirati vrijednosti riječnog krajobraza ili kako uvesti društveni zahtjev za zaštitom prostora u odluke sadržane u dokumentima prostornog uređenja – planove namjene površina. Specifično, istraživanje se odnosi na detekciju vrijednosnog odnosa srednjoškolske populacije prema kvalitetama riječnog krajobraza ili prostora u kojem žive. Prostorni poligon istraživanja bilo je područje općine Čapljina, BIH i to iz razloga što se predviđa izrada nove generacije prostornih planova. Istraživanje je provedeno tijekom 2006.godine putem ankete koja je provedena u Srednjoj školi Čapljina na uzorku od 100 učenika. Ciljevi ovog istraživanja bili su: definirati stupanj prepoznatljivosti općine u kojoj žive, utvrditi kakav odnos imaju ispitanici prema rijekama u svom životnom prostoru i kakvu ulogu i važnost riječni krajobrazi predstavljaju za njih. Rezultati ankete pokazali su da je prostor općine Čapljina kategoriziran u 7 kategorija, a 68% ispitanika su prema važnosti ucrtali rijeku kao najvažniji element prostora općine. Od četiri rijeke kao najprivlačniju rijeku, Trebižat izabralo je 38 anketiranih, rijeku Neretvu 68, rijeku Krupu 1 i rijeku Bregavu niti jedan ispitanik. Rijeka Trebižat prepoznata je kao visoko vrijedan prostor koji uglavnom asocira mlade na odmor i rekreaciju i doživljavaju je 'pozitivno' dok su asocijacije na rijeku Neretvu bile različite i uglavnom su išle u dva smjera: kao privlačnu ili kao neprivlačnu (odlagališta otpada). Kao zaključak nameće se potreba za iznalaženjem mehanizama za uključivanje šire laičke javnosti i njihovih vrijednosnih stajališta u proces donošenja odluka o gospodarenju prostorom. Uključivanje vrijednosnih stavova mlađih generacija u početnu fazu vrednovanja prostora dati će mogućnost provjere ili optimizacije rješenja na relaciji razvoj-zaštita prostora dolina rijeka.

Iskustva krajobraznog planiranja u Hrvatskoj praksi. Izazovi struke obzirom na Europsku konvenciju o krajobrazima.

Spatial planning within European context has limited powers. EU member states are still very much responsible for their national territories. Two documents European Spatial Development Perspectives (ESDP) adopted by EU and Guiding Principles for Sustainable Spatial Development of the European Continent adopted by Council of Europe intend to influence the European spatial development indirectly. Both of them are based on rather conservative philosophy and the EU member states are allowed to interpret them appropriately at the local level. On the other side, the EU legislation on nature conservation, which has much greater influence on spatial planning within national territories, is even more conservative by its nature. Although it was not meant as a control of spatial development, there is real fear that the importance of innovative approaches within spatial development and environmental conservation will be diminished. There is also a serious fear that the influence of public participation within planning process will be reduced and substituted by expert decisions.

Osnovna svrha krajobraznog planiranja jest zaštita i/ili poboljšanje kvaliteta prostora koje kao društvo cijenimo. Problematika kojom se bavi ovaj rad proizlazi iz nedostataka vrsta znanja potrebnih za donošenje odluka koje kvalitete ili vrijednosti krajobraza treba zaštititi. Cilj istraživanja je usmjeren ka dobivanju znanja o preferencijama kvaliteta riječnog krajobraza različitih društvenih skupina (šire javnosti), uporabi tog tipa znanja prvenstveno u početnoj fazi planerskog procesa – fazi vrednovanja i šire, ulozi i značaju javnosti u procesu rješavanja prostorno planskih problema zaštite i razvoja određenog prostora. Zbog inherentnih karakteristika planerskog procesa rješavanja problema zaštite (složenost, subjektivnost i neizvjesnost) metodologija planerskog procesa danas predstavlja aktualnu temu u profesionalnim zaštitno okolišnim krugovima. Prostorni poligon za istraživanje bilo je područje ušća rijeke Mure u rijeku Dravu, a društvene skupine obuhvaćene istraživanjem bili su stalni korisnici predmetnog područja (lokalno stanovništvo) i potencijalni korisnici (stručnjaci i gradsko stanovništvo). Istraživanje odnosa različitih društvenih skupina prema vrijednostima riječnog krajobraza temeljeno je na anketnoj metodi. Podaci su prikupljeni pomoću upitnika. Za ovaj rad relevantno, sadržaj dijela upitnika sastavljen je od četiriju cjelina: važnost rijeka za zaštitu ; prepoznatljivosti rijeka, preferencije krajobraznih kvaliteta i stajališta prema prostornom planiranju. Mjerenje je izvršeno pomoću Likertovih ljestvica, dok je manji broj pitanja bio zatvorenog, nominalnog tipa. Dobiveni rezultati ukazuju na to da se participativnim pristupom rješavanju okolišno-zaštitnih problema može doći do potrebite informacijske osnove za ekspertnu analitičku fazu vrednovanja krajobraza.

Praksa zaštite krajobraza u prostornim planovima u Hrvatskoj i smjernice Europske krajobrazne konvencije.

The aim of the paper is to highlight the need for information on landscape value preferences in conservation activities within land use planning. The paper therefore draws on the importance of conservation criteria explication fostering the idea of effective implementation of public participation in the beginning of planning process, specifically the phase of landscape evaluation. The paper addresses two main issues in planning that often cause impasse to a particular spatial conservation problem solving: uncertainty and subjectivity. Two problem contexts are addressed in this paper. The first is determined by disputes about conservation goals and objectives in, for example, impact assessments and other environmental planning tools that are used to cope with conservation problems within land use planning. Secondly, land use planning is fundamentally an evaluative activity, as Udy (1996) suggested. In terms of environmental qualities that should be conserved and/or enhanced by planning, optimisation of alternative solution has been recognised as the principle that planning process should be based on (Johanessen et.al., 1998, Marušič, 1993). The value question in the planning context, i.e. identification and acceptance of diversity of interests is given by Taylor’ s (1986) direction of environmental ethics - the principle of “ as low as reasonably achievable” , ALARA. The study was carried out in a rural area of continental Croatia which main physiographical feature is riparian landscape. The photo questionnaire (ranking of the state of the landscape naturalness by photo simulation).was used as the method for achieving value preferences from three social groups: local inhabitants, experts (people directly involved into a land use planning process) and potential users of a space. The knowledge of preferences of the respondent groups for three landscape quality dimensions tested was interpreted by statistical analysis. Using the tool of vulnerability modelling, specific qualities of a landscape were presented as spatial information. The results have shown that the conservation goal is transferred into three distinctive value dimensions. The result also showed that a specific environmental component might be simultaneously carrier of diverse value definitions. The method of participative approach in searching for solutions for landscape protection resulted in complex system of landscape values which opens the possibility of further dialog between the space users and planning experts in optimisation of decisions regarding land use. Acknowledged complexity of environmental qualities enables a search for an acceptable compromise between different conservation efforts as well as developmental ones. Further research is needed on issue of information transformation from value preferences to spatial information that is operative in land use planning.

The term and the concept of environmental vulnerability analysis is known from early 70s when it was defined by C. Steinitz as ‘ vulnerability to impact’ and has been used since then for assessing the potential impacts of planned interventions or activities on the environment. Unfortunately, the contribution to the reduction of the environmental impacts was limited due to already defined activity location. It could only recommend measures how to mitigate impacts that could not be avoided. The use of the same concept at an earlier phase of a planning process in assessing the alternative proposals for spatial development could reduce the environmental impacts by choosing the alternative plan which has less impact on the environment. The paper will acknowledge a platform of threevalue systems incorporated within the vulnerability concept, as one of the appropriate modes to cope with the impacts and uncertainty within planning process. The procedure for assessment of alternative proposals of development plan of Mura region in Croatia developed for educational purpose, as a Studio work within Landscape Architecture Programme at the University of Zagreb, will be presented.

The paper primarily deals with the degree of uncertainty that brings uneasiness when considering a land-use plan that is perceived as the outcome of planning procedure. Specifically, the paper addresses the issue of uncertainties that follow social value systems attached to a landscape. There is no professional consent about the question of value that ought to be attributed to protection. Apart from the usual exception to the rule that intrinsic or predefined values are apparently still firmly entrenched in landscape planning practice, at the pedagogic level of the discipline there is a shift towards extrinsic values. The underlying premise of the paper is that evaluation of natural systems based on predefined values makes consent between developmental and conservational interests impossible. In order to fulfil the key landscape planning principle - “ as low as reasonably achievable” (ALARA), the analytical phases of the planning procedure should mandatorily involve or acquire information derived from human relation to nature. Or in other words, in order to be truly socially responsible, a planner should consider multitude of conservational goals and his/her expert knowledge should provide transfer of such conservational goals into different value definitions of the same environmental component or system as whole. That is argued to be prerequisite point of departure for optimisation planning procedures. The paper will begin by brief outline of two fundamentally different value categories. Their reflections or consequences in land use decisions concerning present conservational policy in Croatia will be discussed next. By extension, the “ extrinsic vs. predefined landscape value” dispute will be argued from the teaching point of view, especially concerning those elements that invoke difficulties while generating and/or linking the concepts of evaluation models. The paper will finally acknowledge a platform of three value systems as an appropriate mode to cope with the uncertainty within planning process. 1 INTRODUCTION

Landscape and ecological peculiarities of certain Croatian rivers determine their specific position in the European watercourse network. The primary aim of this paper is to emphasise their comparative values in the international context and the importance of the current moment in which decisions are taking place on their further destiny in the context of protection - energy recovery. The paper also proposes acceptable relationship towards rivers, as a starting point of any national water management strategy. In the attempts to maximise energy recovery from renewable energy sources, river exploitation pressures are getting increasingly stronger, which causes significant and irreversible changes in their morphology and spatial physiology. This is followed by social conflicts of short - and long - term interests, the confrontation of which should be based on an integrated approach, taking into account diverse horizontal (different social groupings) and vertical (long-term) interests, and on analysing the related material and immaterial values.

Motivaciju za predstavljeno istraživanje čine dva problemska konteksta. Prvi od njih proizlazi iz praktičnih problema neučinkovitosti u ostvarivanju zaštite krajobraza putem prostornih planova. Učestale konfliktne situacije ili čak neuspjesi pri ostvarivanju odluka o razvoju nekog prostora ukazuju na to da rješenja problemâ zaštite krajobraza dobivena intuitivnim postupkom, a temeljena na stručnosti i moralnom autoritetu planera, nisu dovoljna garancija da ljudi (korisnici određenog prostora) prihvate ili podupru tako donesena rješenja. Zbog navedene situacije i, ne manje važno, naravi samih prostorno planskih rješenja (složenost, inherentna nesigurnost i subjektivnost) ukazuje se potreba za drukčijim pristupom rješavanju problema zaštite okoliša i prirode na planerskoj razini. Pomanjkanje metoda za identifikaciju, akcentiranje nesuglasja interesâ pojedinaca ili društvenih skupina za prostor, traženje alternativnih rješenja prostornih problema te aktivno uključivanje onih za koje se planovi donose, jest upravo drugi razlog za ovo istraživanje. Svrha tako postavljenog istraživanja jest ukazati na mogućnosti primjene spoznaja o preferencijama različitih društvenih skupina prema kvalitetamâ krajobraza u koraku planerskog procesa - postupku vrednovanja. Društvene skupine obuhvaćene ovim istraživanjem su stalni korisnici područja ušća rijeke Mure u rijeku Dravu (lokalno stanovništvo) i potencijalni korisnici (stručnjaci i gradsko stanovništvo). Metodologija koja se predlaže za prikupljanje znanjâ ispitanikâ o vrijednosnom sustavu riječnih krajobraza i uključivanje tako dobivenih preferencija u planerski postupak usmjerena je ka ostvarivanju ciljeva ovog istraživanja i to na nekoliko razina. Na aplikativnoj razini u području prostornog planiranja cilj istraživanja jest pridonijeti mogućnosti optimizacije u izboru najmanje štetne alternative namjene površina po okoliš. Na razini participativnih pristupa prostornom planiranju - višem stupnju demokratičnosti procesa odlučivanja. Na kognitivnoj razini: pridonijeti većem stupnju razumijevanja prostorno problemskog konteksta zaštite okoliša i zaštite prirode, otkrivanju vrijednosnih predodžbi društvenih skupina o krajobrazu i ispitivanju eventualnih međusobnih razlika te utvrđivanju dometâ zaštitnih rješenja koja proizlaze iz dvaju različitih pristupa zaštitnom planiranju - standardizacije i optimizacije. Temeljna hipoteza ovog istraživanja jest da odnos čovjeka prema prirodi i, posljedično, vrijednosti krajobraza koje proizlaze iz tog odnosa, ne određuju intrinzične ili krajobrazu inherentne kvalitete već društveni interes za prostor ili krajobraz. Za uspješnu provjeru temeljne hipoteze, definirane su i sljedeće pretpostavke: - participativna priroda planerskog postupka se ogledava u količini i vrsti ulaznih informacija potrebnih za pripremu i oblikovanje kriterijâ vrednovanja unutar samog planerskog procesa ; - opći društveni zahtjev za zaštitom kvaliteta određenog krajobraza artikuliran je kroz tri različita i specifična odnosa prema istom krajobrazu: krajobraz kao čovjekovo stanište ; krajobraz kao prirodni resurs ; krajobraz kao priroda ; - društvene se skupine u preferencijama prema gore navedenim sustavima kvalitetâ krajobraza razlikuju ; - preferencije i aspiracije pojedinaca prema kvalitetama krajobraza kontradiktorne su (istovremeno egoistične i altruistične). Metodološki, istraživanje je zasnovano kao dio planerskog postupka koji se temelji na participativnom pristupu. Obzirom na to da je planiranje proces čija učinkovitost ovisi od načina kako je vođen i zadaće koje zahtjev za održivim razvojem nameće na planiranje, planerskom postupku treba pristupiti znanstveno - racionalno i uključivanjem šireg, ne samo stručnog kruga javnosti. Za stjecanje tog znanjâ u ovom je radu korištena metoda anketnog istraživanja. Osim verbalnih pitanja, upitnik sadrži i slikovni materijal (stupnjevanje stanja prirodnosti krajobraza pomoću tehnike fotosimulacije) na osnovu kojih su prikupljena znanjâ o preferencijama i stavovima triju društvenih skupina za riječni krajobraz. Formaliziranim postupcima (jednosmjerna analiza varijance i hi-kvadrat test) analizirane su značajnosti razlika u procjenama između skupina ispitanika, kao i unutar skupina ispitanika (Dunnet T3 test). Tako eksplicirano znanje o preferencijama skupina ispitanika za ispitivane dimenzije kvalitetâ krajobraza interpretirano je analitičko-formalizacijskim načinom (usporedba obilježja parova prizora ocijenjenih najvišom ocjenom kod kojih je utvrđena neznačajnost razlike u procjeni unutar pojedine od skupina ispitanika) kao prostorna informacija koja je poslužila kao ulazna informacijska građa za tvorbu modela ranjivosti ispitivanih kvalitetâ ili krajobraznih vrijednosti. Koristeći se geoinformacijskim sustavom (baza prostornih podataka za područje ušća rijeke Mure u rijeku Dravu i postupcima za njihovu obradu) kao alatom, modeliran je vrijednosni sustav riječnih krajobraza. Rezultati anketnog istraživanja upućuju na dvije, po sadržaju informacija, različite cjeline. Prva cjelina rezultata- širi vrijednosni sustav u odnosu na riječni krajobraz - odnosi se na mišljenja i stavove skupinâ ispitanika koji, iako nisu izravno korišteni u tvorbi modela ranjivosti ispitivanih dimenzija kvalitetâ krajobraza, pokazuju nekolicinu novih spoznaja. Prvo, sve su tri skupine ispitanika izrazito "zaštitarski" orijentirane prema prirodnim i kulturnim datostima hrvatskog prostora. Najvažnijim ipak smatraju zaštititi more, slijede vodotoci rijekâ. Sve tri skupine ispitanika iskazuju najmanji interes za očuvanje močvara. Rezultati ispitivanja sklonosti skupina ispitanika ka zaštiti okoliša i prirode kroz financijski aspekt ukazuju na drukčiji redoslijed prioriteta: najviše novčanih sredstava sve bi tri skupine "potrošile" za očuvanje nezagađene podzemne vode, slijedi očuvanje čistog zraka. Pokazatelji "zaštitarskih" interesa skupina ispitanika ispitivanih kroz prizmu suglasnosti za ograničavanjem pravâ vlasništva u situacijama kad ono koincidira s određenim javnim interesom, govore da su sve tri skupine ispitanika najspremnije prihvatiti to načelo ako se i kada radi o nacionalnim parkovima i izvorištima vode. Homogenost dobivenih procjena između skupina ispitanika očituje se i u najnižoj spremnosti za ograničavanje vlasničkih pravâ kod poljoprivrednog zemljišta. Drugo, rezultati ispitivanja strukture identiteta riječnog krajobraza ukazuju na to da lokalno stanovništvo, za razliku od ostalih dviju skupina ispitanika, smatra nizinske rijeke privlačnijima od krških rijeka. Prema asocijativnom poimanju, nizinske se rijeke najviše poimaju unutar ekološko-estetske kategorije, slijede pojmovi u kategorijama rekreacijskih aktivnosti i osjećaja. Naposljetku, najizraženiji kognitivni element tvorbe strukture mentalne slike idealne rijeke jest kod svih triju skupina ispitanika - visoka vegetacija uz obalni rub vodotoka. Treće, rezultati ispitivanja odnosa skupina ispitanika prema djelatnosti prostornog planiranja ukazuju na relativno niski stupanj zadovoljstva u procjeni zastupljenosti vlastitih interesa u postojećoj prostorno planskoj regulativi kod svih triju skupina. Rezultati ispitivanja potrebitosti za uključivanjem šireg kruga javnosti u proces planiranja upućuju na zanimljivu situaciju. S jedne strane, kod svih triju skupina ispitanika prevladava mišljenje da prostorno planiranje treba prepustiti isključivo stručnjacima, dok se s druge strane afinitet prema uključivanju u proces najviše iskazuje upravo kroz aktivni oblik sudjelovanja (radionice na kojima sudjeluju laici i stručnjaci). Također, motiviranost svih triju skupina ispitanika za uključivanje i sudjelovanje u procesu donošenja odluka i to po prostorno planskim razinama proporcionalno se povećava s nižom prostorno planskom razinom. Četvrto, sve tri skupine ispitanika najviše se zalažu za vrstu etičkog odnosa čovjeka prema prirodi koju određuje koncept održivog razvoja. Također, utvrđeno je da unutar svih triju skupina ispitanika prevladava statistički značajna razlika u mišljenju da u gospodarenju prostorom rijeka treba se više obazirati na interese budućih generacija, nego interese same prirode ili interese današnjeg društva. Međutim, dobiveni rezultat diferenciranog zalaganja za koncept održivog razvoja pokazuje da se sve tri skupine ispitanika više zauzimaju za očuvanje zemljišnih potencijala za djelatnost poljoprivrede, nego za očuvanje vodnih potencijala rijekâ u svrhu postizanja održivosti u iskorištavanju. Kod procjene boravišnih kvaliteta riječnog krajobraza relativno najvišim ocjenama ocijenjeni su čisti zrak, kvalitetna voda, prirodnost i estetske kvalitete okoline. Obzirom na to da je stupanj prirodnosti krajobraza osnovna zavisna varijabla na kojoj se metodološki temelji anketno istraživanje (fotoupitnik), percepcija boravišnih kvaliteta skupina ispitanika analizirana je kroz taj element kvalitete. Rezultati upućuju na heterogenost dobivenih preferencija unutar skupina ispitanika u okviru prirodnosti u odnosu na druge elemente kvaliteta. Lokalno stanovništvo pridodaje značajno veću važnost čistom zraku i kvalitetnoj pitkoj vodi od prirodnosti u njihovoj životnoj sredini. Stručnjaci ne nadređuju ni jedan element boravišnih kvaliteta prirodnosti, već potonju ocjenjuju jednako važnom kao i čisti zrak, kvalitetnu pitku vodu i estetiku okoline. Građani percipiraju jedino čisti zrak kao značajno veću boravišnu kvalitetu od prirodnosti. Rezultati ispitivanja skupina ispitanika prema kvalitetama rijekâ kao resursa za iskorištavanje pokazuju izrazitu naklonjenost svih triju skupina za tip namjene koji podrazumijeva niski stupanj antropogenizacije kod uređenja prostora (rezervati i rekreacija), u usporedbi sa namjenom kod kojih je stupanj antropogenizacije visok (plovni put, hidroenergetika). Sklonosti pojedine skupina ispitanika pokazuju se heterogenijima glede tipa namjene koji uključuje niski stupanj antropogenizacije kod uređenja prostora: lokalno stanovništvo se radije odlučuje za prostorne rezervate zaštite nego za rekreacijsku namjenu ; stručnjaci pak ocjenjuju sličnim ocjenama ta dva oblika namjene, dok su građani (kao i lokalno stanovništvo) više naklonjeni zaštitnim rezervatima nego rekreacijskoj namjeni riječnog krajobraza. Rezultati ispitivanja skupina ispitanika prema kvalitetama rijekâ kao palimpsesta prirode ukazuju na izrazito negativan stav prema vrsti prirodnih procesa riječnih ekosustava koji mogu imati izravne i posredne štetne utjecaje po čovjeka (poplave i erozija obala). Suprotno tomu, meandriranje vodotoka i zarastanje obala vodotoka visokom vegetacijom su procesi koje se sve tri skupine ispitanika procjenjuju poželjnima. Druga sadržajna cjelina rezultata ovog istraživanja odnosi se, kako je gore rečeno, na primjenu "otkrivenih" preferencija društvenih skupina za ispitivane dimenzije kvalitetâ krajobraza u jednoj od faza planerskog procesa - u postupku vrednovanja. Dobiveni rezultati tj. vrijednosne karte preferencija skupina ispitanika za pojedinačne kvalitete krajobraza, kao i združena karta vrijednosti krajobraza potvrđuju složenost strukture prostorne distribucije vrijednih područja. Time je otvoren prostor za daljnji dijalog između korisnika prostora i stručnjaka u optimiranju odluka namjene površina.

The paper addresses the issue of the source of landscape value attributed to protection. Besides the usual exception to the rule, it is believed that intrinsic or predefined values are still firmly entrenched in landscape planning practice, whereas at the pedagogic level of the discipline there is a shift towards extrinsic values. The underlying premise of the paper is that evaluation of natural systems based on predefined values makes consent between developmental and conservational interests impossible. A consent is perceived as the mechanism to fulfil a key principle “ as low as reasonably achievable” , ALARA, in both aspects of landscape planning. The paper will begin by brief outline of these two fundamentally different value categories. Their reflections or consequences in land use decisions concerning some past and present policies in Croatia will be discussed next. By extension, the “ extrinsic vs. predefined landscape value” dispute will be argued from the teaching point of view, especially concerning those elements that invoke difficulties while generating and/or linking the concepts of evaluation models. Examples of student works will be used to illustrate author’ s own perception of the situation. The paper will finally acknowledge an optimisation planning instrument as a mode to cope with two value systems.

The paper provides an insight to the underlying reasons of and needs for the contribution derived from public involvement within landscape planning. As an evaluative activity, landscape planning is determined or framed by two different (in sense of the amount) uniformity polls - the policy within it acts and the people for whom it acts. The proposition is made to acknowledge involvement of two different value systems within landscape planning. The paper addresses the fact that we are living in era when the role of public is eulogised as the mean to achieve "better" environmental policy. Such a policy - public interface seams to be specially promoted amongst governmental and political circles, while at the same time the same environmental policy is, due to the globalisation norms, standards and mechanisms already determined to some extent without significant public contribution. That "prescribed" policy could be traced and appears in the sequence: global - national - regional - local. On the other side there is an evidence of discontent within critical professionals that public participation currently does not contribute to the decrease of professional disputes and organised interests. As a consequence and an irrefutable proof of defective policy development, syndromes such as NIMBY (not in my backyard) and its subtype LULU (locally unwanted land use) occur. Using evidence from literature and from several statutory documents in Croatia it is argued that while public involvement in the procedural aspects of decision-making is important, an imperative concern should be given to the product of such involvement. Hence, the planning departure point toward the goal being either nature protection and/or environmental conservation should be based on the information that originates from public involvement. It is suggested that the diversity poll (being that social attitudes attached to physical environment) should be considered as the input information to the planning procedure particularly at local level, if the planning aim is to sustain from uniformity poll (globalisation processes). That issue is perceived as underpractised and undertheorised and stimulates further research

Glavni izvedbeni projekt krajobraznog uređenja bloka 9 u naselju Lanište

Zaštita i evidentiranje dijelova prirode s mjerama zaštite i uređenja za GUP grada Zagreba.

Istraživanje se odnosi na krajobraz i koncept njegove zaštite unutar aktivnosti krajobraznog planiranja. Predmet rada je riječni krajobraz dijela toka rijeke Save kroz Zagreb, ukupne površine 1145 ha. Postojeći krajobraz rezultat je interakcije prirodnih čimbenika i djelovanja ili utjecaja čovjeka. Mjere zaštite od poplava, primijenjene u analiziranom razdoblju 1945.-1977., uzrokom su transformacije krajobraza. Utjecaj, ocijenjen kao negativan, očituje se u degradaciji i, kasnije, u potpunom nestanku različitih tipova prirodnih površinskih voda. Krajobraznom analizom utvrđeno je sedamnaest krajobraznih jedinica: rijeka, potok, mrtvi rukavci, artificijalna jezerca (šljunčare), bjelogorica na blago razvedenoj ravnici, bjelogorica u prirodnim depresijama, crnogorica na blago razvedenoj ravnici, visoka vegetacija uz vodni rub, visoka vegetacija unutar isušenih korita, zatravljeni protupoplavni nasipi, ravničarski travnjaci, zatravljene depresije, šikara na blago razvedenoj ravnici, šikara u depresijama, poljoprivredne površine, trava/grmlje na blago razvedenoj ravnici i izgrađene površine. Krajobraz je valoriziran u tri kategorije. Kategorija I predstavlja područje najviših vrijednosti &#8211 ; karakteristični uzorak krajobraza. Planirani razvoj za istraživano područje analizira se s aspekta daljnjih degradacija vrijednosti za zaštitu.