Search

Due to the Covid-19 pandemic, distance education became the only official form of instruction in all schools in Croatia for a period commencing 16 March 2020. This situation changed the expectations, roles and responsibilities of parents with regard to the teaching and learning process of their children. Understanding parents’ experiences during school closure is important for the development of recommendations for similar situations. This paper presents part of the results of an online survey investigating the opinions of 1,205 parents of primary school children on various aspects of distance education. The responses were analysed by researchers using the thematic analysis approach. The initial answers of parents regarding the positive and negative aspects of education during the lockdown were grouped into categories. The results indicate that distance education positively contributed to the development of children’s self-regulated learning and to providing greater parental support in learning, as well as empowering children in using ICT. Parents emphasise positive changes in the quality of family relationships, which are partly the consequence of joint learning with their children and partly due to changes in the way of life during the lockdown. Negative aspects can be divided into two general categories, the first of which is linked to children (e.g., lack of support from school, lack of children’s interest in learning), while the second refers to the challenges faced by parents (e.g., fear of school failure, undertaking the double role of custodian and teacher). The findings suggest the need for the development of recommendations that would provide support for parents and children in situations where the teaching and learning process take place in an online environment. (DIPF/Orig.)

Profesionalizacija odgojiteljskog zanimanja danas je važan predmet interesa za istraživače i praktičare (Dalli i Urban, 2010 ; Havens, 2018 ; Moss, 2006). Za razvoj svake profesije, pa tako i odgojiteljske, jedan je od ključnih elemenata postojanje specifične baze znanja kojom profesionalci ovladavaju kroz dugotrajno, uglavnom, sveučilišno obrazovanje (Domović, 2011). Iako je trajanje inicijalnog obrazovanja jedan od mogućih prediktora uspješnosti u kasnijem praktičnom radu odgojitelja, ono što je ključno, uz duljinu trajanja, su znanja, vještine, profesionalna uvjerenja i stavovi koji se razvijaju tijekom studija. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako studenti završne godine DRPOO Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu procjenjuju okruženje za studiranje i razinu usvojenosti profesionalnih znanja, vještina te stavova i uvjerenja. U istraživanju je sudjelovalo 164 studenta završne godine diplomskog studija RPOO Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati pokazuju razlike u stupnju institucijske podrške s obzirom na način studiranja. Izvanrednim studentima je značajno manje dostupna podrška u učenju, kao i uključenost u društvene aktivnosti koje se odvijaju na fakultetu. Nadalje, rezultati pokazuju da studenti izvanrednog studija statistički značajno niže od redovitih procjenjuju osjećaj pripadnosti svojoj seminarskoj grupi. Analiza razlika u procjeni stupnja razvijenosti profesionalnih znanja, vještina i uvjerenja pokazala je da izvanredni studenti statistički značajno više procjenjuju ovladanost znanjima, a redoviti studenti značajno više procjenjuju razvijenost profesionalnih stavova i uvjerenja. Razlike u procjeni razvijenosti vještina između redovitih i izvanrednih studenata nisu utvrđene. Podaci sugeriraju da treba nastaviti s istraživanjima vanjskih, kontekstualnih čimbenika, kao što su različite dimenzije uključenosti u studij i njihovog odnosa s uspješnosti u studiranju, odnosno razvojem profesionalnih kompetencija.

Both policymakers and researchers recognize that participating in early childhood education and care (ECEC) is useful for all children, especially for those who are exposed to the high risk of social exclusion. Social exclusion of children is understood as a multidimensional construct including economic, social, cultural, health and other aspects of disadvantage and deprivation, which individually or combined can have an unfavorable effect on the current life and development of a child, as well as on the child’s development and on disadvantaged life chances in adult life. ECEC institutions should be able to promote educational approaches that portray developmental, cultural, language and other diversity amongst children. However, little is known about the ways in which Croatian ECEC institutions recognize and respect the diversity of children and their families, and how they respond to their educational needs. That is why this paper is dedicated to the analysis of the capacities of ECEC professionals to respond to the demands of educational needs of this very diverse group of children and their families. The results obtained in the frame of the project “Models of response to educational needs of children at risk of social exclusion in ECEC institutions, ” funded by the Croatian Science Foundation, will be presented. The research methodology arises from explanations of educational processes and risks of social exclusion as a complex and heterogeneous phenomenon. The preliminary results of the qualitative data analysis of educational practices regarding capacities to identify and appropriately respond to the requirements of children at risk of social exclusion will be presented. The data have been collected by interviewing educational staff in 10 Croatian ECEC institutions (n = 10). The questions in the interviews were related to various aspects of inclusive institutional policy, culture and practices. According to the analysis, it is possible to conclude that Croatian ECEC professionals are still faced with great challenges in the process of implementation of inclusive policies, culture and practices. There are several baselines of this conclusion. The interviewed educational professionals are not familiar enough with the whole complexity and diversity of needs of children at risk of social exclusion and the ECEC institutions do not have enough resources to provide all interventions that these children and their families need.

In the spring of 2020, due to the global COVID-19 pandemic caused by the coronavirus, education systems around the world introduced a new form of education called Emergency Remote Education - ERE. Given that parents are important stakeholders in the educational process, their perspective of the new situation can contribute to a better understanding of the educational process that takes place in incident situations. The main aim of the research was to determine how parents of students attending the first four grades of primary school perceive ERE. The research was conducted online in the time of the national lockdown in the spring of 2020. The results indicate that parents have a positive perception of the teacher’s work. Furthermore, parents point out that ERE brings new requirements related to the level of parental involvement in their children’s learning process, which creates additional stress and disrupts the daily business performance and family responsibilities and assigns them with a new role of parents as teachers. One third of the parents think that the child gets too many tasks and that ERE is too demanding. Parental overload with ERE, and their perception of child overload with ERE is significantly related to parents’ educational level and work status, and to the degree of children’s independence. The findings of the research lead to a better understanding of the parental role in ERE during the pandemic and can serve as a starting point for the development of a parental support system during new emergency situations., U proljeće 2020. godine, zbog globalne pandemije uzrokovane koronavirusom, obrazovni sustavi u cijelome svijetu uveli su novi oblik obrazovanja nazvan „izvanredno obrazovanje na daljinu – IOD” (eng. Emergency Remote Education). S obzirom na to da su roditelji važni dionici obrazovnoga procesa, njihova perspektiva novonastale situacije važna je za bolje razumijevanje obrazovnoga procesa koji se odvija u incidentnim situacijama. Stoga je temeljni cilj ovoga istraživanja bio utvrditi percepciju IOD roditelja učenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno online tijekom nacionalnoga lockdowna u proljeće 2020. Rezultati ukazuju da roditelji najpozitivnije procjenjuju angažman učiteljice. Nadalje, roditelji ističu da IOD donosi nove zahtjeve vezane za razinu roditeljskoga uključivanja u proces učenja njihove djece što kod njih stvara dodatan stres i remeti svakodnevno izvršavanje poslovnih i obiteljskih obaveza te ih stavlja u novu ulogu roditelja kao učitelja. Trećina roditelja smatra kako dijete dobiva previše zadataka i da je IOD prezahtjevno. Opterećenost roditelja IOD kao i način na koji roditelji percipiraju opterećenost djece IOD značajno je povezano sa stupnjem obrazovanja roditelja, s roditeljskim radnim statusom i sa stupnjem dječje samostalnosti. Nalazi ovoga istraživanja vode boljem razumijevanju roditeljske uloge u IOD tijekom pandemije te mogu poslužiti kao podloga za razvoj sustava podrške roditeljima u mogućim novim incidentnim situacijama.

The paper presents the results of research exploring the relationship between democratic school leadership and democratic school culture in primary schools. The research is based on the present knowledge that points to the significant role of principals in the process of developing and changing school culture (Fullan, 2005). The aim of the research was to determine the extent of primary teachers’ perception regarding the level of development of selected characteristics of democratic school leadership and its connection to their estimate of the level of development of selected characteristics of democratic school culture. The research comprised 651 teachers from the City of Zagreb and Zagreb County. The research was conducted by means of a survey using a questionnaire containing two instruments: the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school leadership (designed for the research) and the Instrument for the measurement of characteristics of democratic school culture (adopted from Spajić-Vrkaš, 2016). According to the teachers’ perception, principals in the City of Zagreb and Zagreb County implement characteristics of democratic school leadership to a significant degree. They perceive the level of characteristics of democratic school culture as moderate. In addition, the research has determined a statistically significant high positive correlation between characteristics of democratic school leadership and democratic school culture., U radu je prikazano istraživanje u kojem je provjeren odnos između demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture u osnovnim školama. Istraživanje se temelji na dosadašnjim spoznajama koje upućuju na značajnu ulogu ravnatelja u razvoju i mijenjanju školske kulture (Fullan, 2005). Svrha je istraživanja utvrditi je li i u kojoj mjeri procjena učitelja osnovnih škola o stupnju razvijenosti odabranih obilježja demokratskoga školskog vođenja povezana s njihovom procjenom stupnja razvijenosti odabranih obilježja demokratske školske kulture. U istraživanju je sudjelovao 651 učitelj iz grada Zagreba i Zagrebačke županije. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem u kojem je korišten upitnik koji je sadržavao Instrument za mjerenje obilježja demokratskoga školskog vođenja (izrađen za potrebe istraživanja) i Instrument za mjerenje obilježja demokratske školske kulture (preuzet od Spajić-Vrkaš, 2016.). Prema percepciji učitelja ravnatelji u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji u značajnoj mjeri implementiraju obilježja demokratskoga školskog vođenja te percipiraju da u školama postoji osrednja razina prisutnosti obilježja demokratske školske kulture. Nadalje, istraživanjem je utvrđena statistički značajna visoka pozitivna povezanost između obilježja demokratskoga školskog vođenja i demokratske školske kulture.

Priručnik je namijenjen edukaciji edukatora sveučilišnih nastavnika za inkluzivno visokoškolsko obrazovanje odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Sadrži 9 radionica i s njima povezane teoriske podloge.

Diplomski studij Ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pokrenut je 2013. godine s ciljem da unaprijedi kompetencije stečene na prvostupničkoj razini, razvije dodatne, složenije kompetencije i otvori mogućnost nastavka školovanja na poslijediplomskim studijima. Na taj način omogućen je važan preduvjet profesionalizacije odgojiteljskoga zanimanja, odnosno transformacije zanimanja u profesiju (Domović, 2011). Pri razvoju programa definirani su ishodi učenja na razini programa koje opisuju očekivano znanje, razumijevanje, usvojene profesionalne vrijednosti i praktične vještine koje studenti mogu demonstrirati po završetku studija. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako studenti završne godine diplomskoga studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje Učiteljskog fakulteta u Zagrebu procjenjuju ukupno zadovoljstvo studijem i razinu ovladanosti kompetencijama iz različitih područja rada odgojitelja koja se temelje na ishodima učenja dostupnima u opisima predmeta (silabima) iz Reda predavanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 63 % ukupnog broja studenata (N=145) završne godine diplomskoga studija Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati pokazuju da je zadovoljstvo studijem relativno nisko. Ukupna procjena doprinosa studija razvoju ispitivanih profesionalnih kompetencija nije zadovoljavajuća jer više od trećine ispitivanih studenata procjenjuje da je studij malo ili nimalo doprinio razvoju njihovih profesionalnih kompetencija. Studenti smatraju da su najbolje osposobljeni za svakodnevni odgojno–obrazovni rad, dok su slabije osposobljeni za vještine potrebne za daljnji profesionalni razvoj kao i vještine vođenja.

Uloga visokoškolskog nastavnika samo je jedna je od dimenzija akademske profesije. Od osobe odgovarajućih kvalifikacija uključene u akademsku djelatnost očekuje se da tijekom karijere preuzme više profesionalnih uloga: nastavničku, istraživačku, upravljačku, doprinositelja zajednici. Tijekom akademske karijere te se uloge postupno razvijaju i obogaćuju, međusobno se prožimaju, utječu jedna na drugu, ali im se i mijenja istaknutost u pojedinim fazama karijernog razvoja. Unatoč povezanosti i isprepletanju realizacija, svaka od tih uloga postavlja pred osobu u akademskoj profesiji specifične zahtjeve u pogledu njihova ispunjavanja. Uspješnost realizacije zadataka svojstvenih pojedinoj ulozi pretpostavlja ovladanost odgovarajućim skupom profesionalnih kompetencija koje čine kompetencijski profil te uloge. Pritom se profesionalna kompetencija određuje kao dinamički sklop konceptualnih, proceduralnih i činjeničnih znanja, kognitivnih i praktičnih vještina te uvjerenja i vrijednosti čija primjena u odgovarajućem akademskom kontekstu omogućuje učinkovito djelovanje. Kad je riječ o akademskoj profesiji, te se kompetencije stječu i razvijaju tijekom cijeloga karijernog puta, oslanjajući se na sve oblike cjeloživotnog učenja: formalno, neformalno i informalno. U okviru projekta Educa- T težište je postavljeno na razvijanje kompetencijskog profila relevantnog za nastavničku ulogu osobe u akademskoj profesiji. Gledano iz povijesne perspektive, premda je nastavnička uloga temelj akademske profesije te je zajednička i znanstveno-nastavnim i nastavnim zvanjima, razvijanje nastavničkih kompetencija najčešće se svodilo na informalno učenje, a tek rjeđe na neformalne oblike učenja. Globalne društvene, gospodarske i tehnološke promjene koje su se zbivale posljednjih pedesetak godina postavile su nova očekivanja i složene zahtjeve za visoko obrazovanje, posebno u području izlaznih kompetencija studenata svih profila i razina. Ta su nova očekivanja i zahtjevi, u kombinaciji s povećanjem brojnosti i raznovrsnosti studenata, potaknula mnoge visokoškolske ustanove u razvijenim zemljama na kreiranje sustavnije i snažnije podrške razvoju nastavničkih kompetencija svojih nastavnika. U 21. stoljeću u tom se području uočava znatan pomak od neformalnih oblika podrške prema programima formalnog usavršavanja u sklopu cjeloživotnog učenja. U europskom visokoškolskom kontekstu važan doprinos promjeni shvaćanja i pristupa realizaciji nastavnog procesa dala je uspostava sustava vanjskog i unutarnjeg vrednovanja visokih učilišta, kao i suvremene spoznaje obrazovnih znanosti u području visokog školstva (ESG, 2015). Te su empirijski utemeljene spoznaje u znatnoj mjeri usmjerile definiranje standarda kvalitete vezanih uz ishode učenja, planiranje kurikuluma te proces učenja, poučavanja i vrednovanja ishoda u okviru sustava vanjskog vrednovanja visokih učilišta. Polazeći od tih osnovnih postavki, koje danas određuju okvir nastavničke uloge (Ledić i Turk, 2016) u akademskoj profesiji, uvidom u primjere dobre prakse, analizom potreba i stanja u hrvatskom kontekstu, konzultacijama sa stranim i domaćim ekspertima i praktičarima, kao i refleksijom o vlastitom nastavničkom iskustvu, ekspertna radna skupina EducaT projekta u skladu s projektnim ciljem oblikovala je prijedlog kompetencijskog profila visokoškolskog nastavnika, izradila prijedlog okvirnog kurikuluma za stjecanje nastavničkih kompetencija u visokom obrazovanju te je formulirala preporuke za implementaciju.

Systematic self-evaluation of preschool institutions in Croatia started in 2012 and has since been conducted in the form of one-year cycles of collecting data about preschool activities, present-state analyses and designing plans for development. Self-evaluation is a process that systematically assesses, analyses and evaluates work effectiveness in order to assure quality improvement and create a stimulating work climate (Vranković & Reberšak, 2008). Previous research in the area of self-evaluation in Croatia examined school self-evaluation (Bezinović, 2010; Reberšak, 2009), whereas this paper focuses on the preschool self-evaluation process. The questionnaire Attitudes towards self-evaluation was distributed among 170 preschool teachers employed in preschool institutions in Croatia. The main aim of this research is to determine the differences in preschool teachers’ attitudes towards active involvement in the self-evaluation process with respect to the type of preschool teacher training in the area of self-evaluation. The respondents were classified into three groups: 1) preschool teachers who had not had any type of self-evaluation training; 2) preschool teachers who had completed the course during their graduate study; and 3) preschool teachers who had participated in short-term teacher professional development programs. An additional goal was to determine if preschool teachers’ willingness to actively engage in the self-evaluation process could be predicted based on their attitudes and years of preschool work experience. The results show that preschool teachers who attended the self-evaluation course during their graduate study consider themselves more empowered for the process than the other two groups of respondents. They express greatest willingness to actively participate in quality assurance teams that conduct the self-evaluation process in preschools. It has been established that the most significant predictors of motivation for active involvement in the self-evaluation process are attitudes towards the process of self-evaluation and knowledge about the process., Sustavno samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj započelo je 2012. godine i od tada se kontinuirano provodi u obliku jednogodišnjih ciklusa prikupljanja podataka o funkcioniranju ustanove, analize situacije i definiranja jednogodišnjih razvojnih planova (Muraja, 2012). Samovrednovanje je proces kojim se sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnog rada odgojno-obrazovne ustanove kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta njezina rada i stvorilo poticajno radno ozračje (Vranković i Reberšak, 2008). Dosadašnja istraživanja iz područja samovrednovanja u Republici Hrvatskoj uglavnom se odnose na samovrednovanje škola (Bezinović, 2010., Reberšak, 2009.), a u ovome radu fokus je na procesu samovrednovanja ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Na uzorku od 170 odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima u RH ispitana su mišljenja o procesu samovrednovanja dječjih vrtića. Cilj rada bio je analizirati postoje li razlike u odnosu odgojitelja na aktivno sudjelovanje u tom procesu s obzirom na vrstu završene edukacije iz područja samovrednovanja. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. U prvoj su skupini bili odgojitelji koji nisu prošli nikakvu edukaciju, u drugoj odgajatelji koji su završili kolegij o samovrednovanju na diplomskom studiju, a u trećoj odgojitelji koji su sudjelovali u kraćem stručnom usavršavanju. Dodatni je cilj bio utvrditi može li se, i u kojoj mjeri, na osnovi odnosa odgojitelja prema samovrednovanju i duljini radnog staža predvidjeti njihova spremnost na aktivno uključivanje u proces samovrednovanja vrtića. Rezultati pokazuju da se odgojitelji koji su tijekom diplomskog studija pohađali kolegij o samovrednovanju smatraju bolje osposobljenima od onih koji su završili neki oblik kratkotrajnog stručnog usavršavanja ili nisu ni na koji način bili usavršavani. Oni iskazuju i najveću spremnost za aktivno sudjelovanje u Timu za kvalitetu koji je odgovoran za provedbu samovrednovanja u njihovim vrtićima. Pri predviđanju motiviranosti za aktivno sudjelovanje u procesu samovrednovanja predškolske ustanove najznačajnijim prediktorima pokazali su se stavovi i znanje, odnosno odgojitelji koji su imali pozitivniji stav i veće znanje ujedno su i spremniji sudjelovati u timovima za kvalitetu.

U knjizi se u prvom dijelu postavlja teorijska podloga za razvoj profesionalnih standarda učiteljskih kompetencija. Opisuju se glavne faze profesionalnog razvoja te se ističe važnost profesionalizacije učiteljskog zanimanja. U tom se dijelu također analiziraju kurikulumi učiteljskih i nastavničkih fakulteta i njihova orijentacija prema kompetencijskom pristupu. U drugom dijelu knjige analiziraju se primjeri dobre prakse licenciranja učitelja u Europi i Americi. Tu se također prikazuju rezultati empirijskog kvalitativnog istraživanja provedenog sa skupinom obrazovnih savjetnika koji provode stručne ispite. U zaključku predlaže se model za uspostavu sustava licenciranja učitelja u Hrvatskoj.

The rapidly changing world in terms of technological advances, globalization, diversity, mobility and social tolerance has undoubtedly influenced not only what and how teachers teach, but also how they are educated. Substantial changes have been made in the education of teachers in order to define “ the new teaching profession” , to face new tasks and challenges of the day. The introduction and application of the Bologna process in the education of primary school teachers and foreign language teachers also presupposed redefining and changing the program of study. The article contains descriptions of competences of primary school teachers and primary school foreign language teachers and how these competences are reflected in the program of study at the Faculty of Teacher Education in Zagreb.

The paper presents recent data on teacher issues and trends which reveal the points of convergence among European countries and also indicate the gap between general policy formulations and their translation into national practices. The first issue addressed is the selection of future teachers and the retention of the best qualified by securing the sustainability of quality education. In the attempts to achieve high teacher quality the greatest convergence among countries occurred in the area of teacher initial education involving ”the universitation” of study programmes for all teacher profiles. Another convergence point has been the formulation of the common principles underlying teacher profiles and competences. The fourth common issue refers to the need for improvement of the induction procedure and/ or supervision support to beginning teachers. One of the most emphasised topics of discussion and action has been the further professionalization of teaching including implementation of the mechanisms of external and internal evaluation of teaching.

Research findings in the last thirty years show that beliefs about learning and teaching guide teachers’ actions more strongly than acquired academic knowledge and teaching skills in formal education (Korthagen, 2004). Pajares (1992) emphasised that these beliefs are formed very early in teachers' lives as results of life experiences and socialisation processes in family and school. Raths (2001) pointed out that the beliefs which teacher students bring with them to the higher education context can hinder the effectiveness of initial teacher education. Such beliefs, emotionally coloured and based on personal experience, resist to change during teacher education process in spite of the rational argumentation and scientific proofs which might contradict them. Some authors (e.g. Korthagen, 2004 ; Feiman Nemser, 2001) stressed that during initial teacher education those implicit conceptions about teaching and learning should be directly addressed and discussed. It means that learning sessions with students should be organised in such a way that teacher educators stimulate critical reflection of students' entering beliefs and enable students to reconsider their beliefs in the light of educational theories and research (Raths, 2001). If these entering beliefs are overlooked by teacher educators they will continue to influence the shaping of prospective teachers' professional identity and later on their behaviour in the classrooms. Therefore, it is very important for teacher educators to learn about students' entering beliefs about learners and teaching before introducing academic contents and concepts underlining effective teaching practice. The research results presented in this paper are the part of a larger longitudinal study on developing teacher professional identity during the teacher initial education. The goal of the study is to compare student teacher entering beliefs with their beliefs in the final year of study in order to check whether the expected shift in their beliefs occurred during the study time. The study examines four categories of beliefs: beliefs about the purpose of education, beliefs about the role of teachers and the role of pupils, beliefs about teaching and learning process, and beliefs about teacher self-efficacy. In this paper the results of the first exploratory phase of the research are presented comparing the entering beliefs about teacher/pupils roles and beliefs about learning and teaching of students enrolled in a different teacher education programmes. The sample consists of three groups of students at the beginning of their initial teacher education enrolled at the University of Zagreb. The first sub-sample consists of students enrolled at the first year of study programme for classroom (lower-primary school) teachers. Their study programme is organised according to the simultaneous model of teacher education. It lasts five years and students are awarded university MA degree. Two other sub – samples are students enrolled in university study programmes for subject teachers in upper- primary and secondary schools (math and science and foreign language). Their study programme is organised according to the consecutive model consisting of two cycles. In the first three year cycle they study academic discipline at the BA level and at the master level (second two year cycle) they enter teacher education programme. In the research the combination of qualitative and quantitative methodology is used. The beliefs of teachers' and pupils' roles is explored using metaphor technique (Saban at all, 2007) derived from cognitive theory of metaphor (Lakoff and Johnson, 1980 in Raths, 1997). The beliefs about teaching and learning are examined using the adapted version of Prosser and Trigwell (1999) „Approaches to teaching inventory“ (ATI). The inventory consists of 17 items which form three subscales based of the results of previous FA: Orientation toward teacher and discipline ; Orientation toward student and learning ; Participation of students in school work. The instruments were administrated by trained research assistants during the regular classes in the first semester of the teacher education programme. The results show that all three groups of students perceive teacher role in a traditional way. They see teachers primarily as transmitters of knowledge. However, in the group of prospective primary class teachers a larger proportion perceive teachers also as substitute parent or friend than in the other two groups. The same preprofessional image of a pupil appears in all three groups where pupils are primarily seen as passive recipients of knowledge (e.g. a sponge) transmitted by a teacher. Regarding the beliefs about teaching and learning the main difference between sub-samples is that class-teacher students expressed higher orientation towards learner centered teaching compared to subject teachers. These findings are discussed in light of selection procedures and students previous educational experience and implications for teacher educators and teaching process are discribed.

Profesionalna uvjerenja, kao jezgro profesionalnoga identiteta učitelja, u značajnoj mjeri usmjeruju svakodnevnu učiteljsku praksu u školama. S obzirom na novije spoznaje o otpornosti intuitivnih uvjerenja budućih učitelja na obrazovne utjecaje tijekom inicijalnoga obrazovanja, provedeno je komparativno istraživanje na uzorku studentica prve (N = 205) i završne godine učiteljskih studija (N = 95) u Zagrebu, Zadru i Rijeci kako bi se provjerilo postoje li razlike između tih dviju skupina u shvaćanju uloge učitelja i učenika, kao i u temeljnim uvjerenjima o prirodi poučavanja. U istraživanju je primijenjen kvalitativni i kvantitativni pristup, pri čemu je percepcija uloge učitelja i učenika ispitana tehnikom metafora, dok su uvjerenja o prirodi poučavanja ispitana primjenom Upitnika o pristupima poučavanju (Trigwelli Prosser, 2006.). Analiza kvalitativnih podataka pokazala je da je kod obje skupine u percepciji uloge učitelja dominantna bila orijentacija brižnosti (učitelj kao roditelj ili prijatelj), dok je u percepciji uloge učenika bila dominantna bihevioristička orijentacija (učenik kao spužva) bez obzira na činjenicu da se jedna skupina sudionica nalazila u završnoj fazi inicijalnoga obrazovanja. S druge strane analiza uvjerenja o poučavanju pokazala je da obje skupine visoko procjenjuju važnost usmjerenosti prema učeniku i učenju, što ukazuje na odmak od njihovih uvjerenja o ulozi učitelja i učenika identificiranih u analizi metafora. U raspravi se ističe kako bi jedan od glavnih zadataka obrazovanja učitelja trebao biti osvještavanje ovih diskrepancija te transformacija intuitivnih uvjerenja temeljenih na ranom osobnom obrazovnom iskustvu u znanstveno utemeljena shvaćanja o učenju i poučavanju.

U tekstu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja o korištenju udžbenika matematike s obzirom na spol i godine staža ispitanika. Ciljevi istraživanja prikazanog u ovom radu su prepoznavanje temeljnih orijentacija učitelja pri korištenju udžbenika, kao i analiza načina korištenja udžbenika kod učitelja s različitim demografskim karakteristikama. Faktorskom analizom izlučena su četiri faktora, od kojih se tri odnose na autoritet udžbenika, a jedan na individualizirani pristup u nastavi matematike. Rezultati ukazuju na velik autoritet matematičkih udžbenika u nastavi matematike viših razreda osnovnih škola u Hrvatskoj, te da se diferencijacija prema sposobnostima učenika u nastavi matematike koristi, ali u maloj mjeri. Također, analiza pokazuje da ne postoje značajne razlike u korištenju udžbenika s obzirom na spol učitelja matematike, dok radno iskustvo značajno utječe na način upotrebe udžbenika u nastavi. Ovi rezultati su promatrani i u kontekstu rezultata nacionalnih ispita iz matematike iz 2007. godine.

u prezentaciji se definiraju osnovne razine kurikuluma i koncepti ključnih kompetencija kao polazišta za razvoj hrvatskog nacionalnog kurikuluma. Objašnjava se sadržaj kurikuluma te upućuje na probleme njegove implementacije.

U radu se analiziraju rezultati istraživanja sagorijevanja na poslu osnovnoškolskih učitelja/ica. Analiza se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja na uzorku od 229 učitelj/ica iz 19 osnovnih škola s područja 17 županija u Republici Hrvatskoj. Istraživanjem se nastojalo utvrditi kako hrvatski osnovnoškolski učitelji/ce procjenjuju stupanj profesionalnog sagorijevanja s obzirom na demografske čimbenike, procjenu samopoštovanja i mjesto rada unutar škole (razredna/predmetna nastava). U istraživanju je korištena Skala profesionalnog sagorijevanja (MBI-NL-ES, Schaufeli, Daamen, i Van Mierlo, 1994.) te Skala procjene samopoštovanja (SES, Rosenberg, 1965.), a prikupljeni su i podaci o demografskim karakteristikama ispitanika. Analizirani rezultati pokazuju da su osobne karakteristike pojedinca (biografske značajke) i njegova procjena samopoštovanja povezane sa sva tri aspekta profesionalnog sagorijevanja: emocionalnom iscrpljenošću, depersonalizacijom i osobnim postignućem.

U radu su definirane osnovne funkcije i ciljevi škole, prikazani izabrani teorijski modeli učinkovitosti škole koji svoje korjene imaju u teoriji organizacije, organizacijskog razvoja i obrazovnim znanostima te nalazi empirijskih istraživanja učinkovitosti škole. Na osnovi teorijskih modela diskutirane su smjernice za procjenu učinkovitosti škola u RH.

The paper explores the quality in initial teacher education from a top– down and bottom– up perspective. The top– down perspective is analysed through examination of the legal context and external mechanisms for quality assurance in Croatian higher education. The analysis of the bottom– up approach is based on the concept of “ quality culture” which has been introduced in the discourse about quality in higher education in order to „ convey a connotation of quality as a shared value and a collective responsibility for all members of an institution, including students and administrative staff“ (Quality Culture Project, EUA, 2006). Within top– down perspective it has been shown that the quality assurance of teacher education is managed within the broad framework of implementation of the Bologna process. The specific methodology for quality evaluation in initial teacher education has not yet been developed. From the bottom– up perspective the emergence of quality culture could be observed mainly through the projects carried out by the members of academic staff in teacher education institutions. The aims of these projects were to raise awareness about the importance of the quality culture and to strengthen individual and institutional commitment for delivering high quality education. The examples of such initiatives are presented as cases of good practice.

U radu se prikazuju rezultati istraživanja o percepciji hrvatskih učitelja i stručnih suradnika o gradnji i opremljenosti škola u kojima rade.

U tekstu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja o upotrebi matematičkih udžbenika u nastavi matematike u višim razredima osnovne škole u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno 2008. g. na uzorku od 987 nastavnika matematike iz različitih regija u Hrvatskoj. Istraživanjem je utvrđeno u kojoj mjeri se odabrani matematički udžbenik koristi u nastavi, na koji način se koristi, koji metodički postupci se primjenjuju prilikom upotrebe udžbenika u nastavi te je procijenjeno zadovoljstvo kvalitetom udžbenika matematike u Hrvatskoj. Dobiveni podaci pokazuju da se udžbenik u velikoj mjeri koristi u nastavi matematike i da ima veliki utjecaj u nastavi. On je glavni izvor u pripremi nastavnika za nastavni sat, a njegova organizacija, sugerirani metodički postupci i sadržaji utječu na sadržaj i organizaciju nastave, te metodičke postupke koji se primjenjuju na satu. Većina ispitanika prilikom obrade novih sadržaja koristi frontalni rad, nakon čega slijedi vježbanje rješavanjem zadataka iz udžbeničkog kompleta. Zadaci za domaću zadaću se također najčešće zadaju iz udžbeničkog kompleta, što znači da učenici udžbenik najviše koriste za vježbanje zadataka, dok ga nastavnik koristi kao teorijsku osnovu i pripremu za sat. Ukupno gledano nastavnici su zadovoljni trenutnim izborom udžbeničke literature iz matematike u Hrvatskoj.

The aim of the paper is to outline the current developments in teacher education research in Croatia with the emphasis on the changes introduced by the implementation of Bologna process. Two aspects of teacher education research, research on and research in teacher education are explored using phenomenological approach. Research on teacher education has been grouped in three categories: policy oriented research, curriculum development and Bologna process monitoring studies, small- scale research conducted in specific settings such as university classrooms and practicing schools. Research in teacher education has been divided into four categories: research related to subject content knowledge, research related to educational sciences, interdisciplinary research connecting subject content knowledge and pedagogical knowledge (teaching methodologies), and evaluation research. For each category a short description of the state of art as well as the outlines of its strengths and weaknesses are given. In conclusion general recommendations for the strengthening of the area of teacher education research are offered.

Teachers are one of the key factors of the efficiency of school teaching and learning, i.e. the efficiency of educational systems as a whole. The improvemet of teacher education quality is therefore one of the top priorities of educational policies of developed countries as well as of those undergoing the process of extensive political, economic and social changes. Regardless of the numerous national differences, the development and expansion of the European Union have led to the process of harmonization in the development of teacher education systems. In this paper general development trends of teacher education systems in Europe are presented, including the current changes in both subsystems – teacher initial education as well as teacher continuing professional development. The trends described concern the education of prospective as well as teachers already employed in primary and secondary education. Also presented is the teacher education system of the Republic of Croatia, analyzed in comparison with the systems of other European countries, whereupon main challenges and problems of Croatian teacher education system have been identified.

Integration of the entrepreneurial competence in the Croatian national curriculum for compulsory education Challenges raised by the development of knowledge based society have brought to the fore the question of development of key competences necessary for work and life in the new societal context and adequate curricular changes. (Rychen and Salganic, 2003 ; Letschert, 2004). In the efforts of the European Union to strengthen the contribution of education to its economic growth and social cohesion, a European framework of eight areas of key competences was developed. (European Commission, Working Group B for Key Competences, 2004) One of them is entrepreneurial competence. The presentation is focused on analysing the inclusion of entrepreneurial competence in Croatian elementary education. The analysis is based on empirical research findings, conducted in 2006 on a sample of 688 class and subject teachers in 25 elementary schools located in different regions of Croatia. The questionnaire results show that entrepreneurship education in Croatia needs to be more clearly conceptualised and taught in schools in a systematic way. Within this context limited theoretical grounds and research measurements should be addressed. The obstacles perceived by the teachers as those which could significantly limit the implementation of entrepreneurial education emphasize both a problem with a lack of teaching resources and materials as well as unsatisfactory professional development and financial status of teachers. It is encouraging that according to the teachers' estimates school climate in their schools (measured through principals' and collegial support and openness of school to change) provides a relatively solid base for fostering the entrepreneurial education in elementary education.

U radu se diskutiraju trendovi u sustavu obrazovanja nastavnika u zemljama članicama Europske unije i kompariraju s trendovima u obrazovanju nastavnika u Republici Hrvatskoj.

Obrazovanje, osobito obvezno, odgovorno je za razvoj ključnih kompetencija koje su potrebne za kvalitetan život i koje omogućavaju svakom pojedincu snalaženje u kompleksnim životnim situacijama. Jedna od osam ključnih kompetencija koje čine tzv. Europski referentni kompetencijski okvir je i poduzetnička kompetencija. Važnost poduzetništva kao ključne kompetencije prepoznata je i u hrvatskim strateškim obrazovnim dokumentima pa se predviđa uvođenje obrazovanja za poduzetništvo od predškolskoga odgoja, osnovne škole do visokoga obrazovanja i obrazovanja odraslih. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja kojim se nastojalo ustanoviti mišljenje učitelja i nastavnika o sadašnjem stanju, pretpostavkama i načinu uvođenja poduzetničke kompetencije u osnovne škole u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na uzorku od 25 osnovnih škola iz različitih regija u Hrvatskoj. U njemu je sudjelovalo 324 učitelja razredne nastave i predmetnih nastavnika. Analizirani podaci pokazuju da više od tri četvrtine ispitivanih nastavnika podupire ideju o potrebi uvođenja poučavanja ove kompetencije u obvezno obrazovanje u Hrvatskoj, pri čemu se većina od njih zalaže za poučavanje poduzetništva kao kroskurikularne teme. Većina nastavnika smatra da nisu dovoljno osposobljeni za razvijanje ove kompetencije kod učenika. Znanja i vještine učitelja i nastavnika potrebne za poučavanje poduzetničke kompetencije uglavnom nisu dovoljno razvijene tijekom inicijalnog obrazovanja, a također izostaju u stručnom usavršavanju. Prikazani podaci s jedne strane sugeriraju razumijevanje potrebe za uvođenjem poduzetničkog obrazovanja u osnovno obrazovanje, ali s druge strane nedovoljnu osposobljenost učitelja i nastavnika za razvoj poduzetničke kompetencije učenika. To jasno pokazuje potrebu uvođenja poduzetničke kompetencije u programe inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja učitelja.

U tekstu su prikazani rezultati empirijskog istraživanja obrazovanja za poduzetnost u osnovnim školama u Hrvatskoj. U istraživanju se pošlo od šireg određenja poduzetničke kompetencije koje pored ekonomske pismenosti i znanja potrebnih za pokretanje posla obuhvaća osobine ličnosti i vještine potrebne za uspješno djelovanje pojedinca u profesionalnom i širem socijalnom kontekstu. Istraživanje je provedeno 2006. godine na uzorku od 688 učitelja i nastavnika iz 25 osnovnih škola različitih regija Hrvatske. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi kako učitelji i nastavnici percipiraju aktivnosti škole i nastavne metode kojima se potiče razvoj poduzetnosti učenika i kako procjenjuju poduzetničke osobine i ponašanje učenika. Također se nastojalo provjeriti postoje li razlike u učiteljskim i nastavničkim percepcijama i procjenama s obzirom na njihovo radno mjesto (rade li kao učitelji ili nastavnici) i duljinu njihovog radnog staža. Rezultati pokazuju da više od polovice učitelja i nastavnika ponekad sudjeluje u organiziranju i izvođenju aktivnosti na nivou škole kojima se potiče poduzetnost učenika. Procjene učitelja općenito su bile više od procjena nastavnika. Zamjetan je trend povećanja uključenosti učitelja i nastavnika u školske aktivnosti i nastavne metode kojima se potiče poduzetnička kompetencija s porastom duljine njihovog radnog staža. Prema procjenama učitelja i nastavnika, obilježja poduzetnosti koja posjeduje najveći broj učenika jesu otvorenost za promjene i nova iskustva, spremnost za suradnju i dogovaranje s vršnjacima, te motivacija za ostvarivanje postignuća. Oko trećine ispitanika procijenila je da ih ima većina ili svi učenici u njihovoj školi, dok je za druge osobine ovaj postotak još manji. Nalazi ukazuju na postojanje potrebe za uvođenjem sustavnog obrazovanja za poduzetnost u obvezno obrazovanje, što implicira izradu njegove jasne koncepcije i nastavnih programa, odnosno kurikuluma.