Search

The properties of hydrated cement composites were tested in a water-cement ratio of 0.5 without the addition and with the addition of waste container glass. Three materials were prepared: pure Portland cement (CEM I 42.5 R) and two cement composites with the addition of 30% by weight of glass particles. One composite contains particles up to 45 µm in size and the other contains particles from 125 to 250 µm in size. Thermogravimetric analysis of samples was performed after 7 and after 90 days of hydration. In cement with glass particles, a pozzolanic reaction occurs between portlandite and reactive SiO2 from glass, with the reaction being faster in a composite with finer particles. The pozzolanic reaction also occurs in the case of the addition of glass particles between 125 and 250 µm in size but to a lesser extent. The speed and onset of the pozzolanic reaction depends on the particle size of the glass. The addition of waste container glass reduces the degree of hydration of cement, which is more pronounced in larger fractions.

The activity of photosensitive dyes such as anthocyanin, ruthenium N3, rhodamine B and anthocyanin + rhodamine B mixture was analyzed for potential use in solar cells based on nanostructured porous TiO 2 and ZnO films. Anthocyanin was extracted from a dry hibiscus (Hibiscus sabdariffa) flower in ethanol. The commercial light-sensitive dye N3 is an organometallic ruthenium complex, while rhodamine B is an indicator used in chemical laboratories. The UV-Vis spectrum of extracted anthocyanin, selected dyes and their combinations (anthocyanin + rhodamine B) were determined. The photoanodes were prepared by depositing an oxide layer based on TiO 2 and ZnO nanoparticles and were heated in furnace for a total of 40 minutes at different temperatures. The graphite film was applied to the conductive side of the solar cells by spray method, and the cathodes were dried at 80 °C for 1 hour to remove the organic solvent and then heated in furnace at 250 °C for 30 minutes. The graphite films and oxide layers were analyzed by digital microscope. From the microscopic images, it can be seen that the TiO 2 film is not compact andhas visible cracks, while the ZnO film is also incompact, thinner and with smaller visible cracks. The solar cell efficiency of the open-circuit voltage (V oc ) and short-circuit current density (J sc ) were measured under simulated light (60 W) to obtain values of fill factor (FF) and conversion efficiency (ɳ). Considering all the calculated parameters, the N3 dye is the most suitable for use in solar cells. In general, the TiO 2 layer gave better results than the ZnO layer.

In this paper, the production of colloidal silver by the electrochemical method of low DC voltage was studied. For the purpose of electrochemical production of colloidal silver, two silver electrodes with 99.99% purity and 3.0 mm diameter were used. A laboratory power supply DC and a colloidal silver generator were used as a source of direct current. As a natural stabilizer, carob gum synthesized from carob seeds was used. Characterization of colloidal silver (silver nanoparticles) was performed by UV-Vis spectroscopy and using a transmission electron microscope. By applying the electrochemical method, colloidal silver of satisfactory quality is produced. UV-Vis analysis confirmed the surface plasmon resonance of silver nanoparticles. Using the PWHM method, the size of silver nanoparticles was estimated and ranged from 15-50 nm. TEM analysis showed that the silver nanoparticles were spherical in shape and the particle size ranged from 25-50 nm.

According to the Croatian standard HRN EN 196-3 it is necessary to carry out the testing of the start time and the end of the binding of the cement material carried out by the Vicat apparatus. The exact starting time is difficult to determine because the method is based on the occasional release of the needle through the cement paste. A practical solution is the use of continuous measurements of certain properties of cement paste that change at the start of the binding of the cement paste. Such measurements enable conductometry and measurement of the electrode potential of the Pb-Cu electrode. The paper investigated the effect of zeolite saturated with Zn2+ ions at the binding time of cement paste prepared from CEM I by measuring specific electrical conductivity and electrode potential of Pb-Cu electrodes. Cement pastes were prepared with 0, 5, 10, 15, 20, 25 and 30 wt.% of zeolite saturated with Zn2+ ions and with water/solid ratio, W/S=0.5. The measurements were carried out at a constant temperature of 20 °C. Specific electrical conductivity curves obtained in dependance of time have a characteristic maximum conductivity after which the conductivity drops quickly. The appearance of the maximum conductivity corresponds to the start of binding of the cement pastes. Similarly, it can be seen in the curves of changing the electrode potential of the Pb-Cu electrode over time. Mathematical dependence on the occurrence of maximum specific conductivity and potential of the Pb-Cu electrode was determined with respect to the amount of added saturated zeolite.

In this study the pozzolanic activity of aluminosilicate materials (waste container glass, natural zeolite and waste building brick) with particles size

As possible applications of colloidal silver as an effective antibacterial agents, there were found lot of methods of preparation of colloidal silver with natural reducing agents, harmless for human health, which often have a positive effect on human health. The paper examined the possibility of preparation of colloidal silver by reduction of silver ions from the silver nitrate solution with honey and addition of carob gum as colloidal stabilizer. For green synthesis of colloidal silver applied honey was from chub tree from Međimurje area, and as a protective agent carob gum was used, which stops the growth of colloidal silver, extracted from the carob seeds which originate from the Dalmatia area. Silver colloidals were prepared at different pH value (6.5-8.0) and were tested for Tyndall effect by passing the laser beam and UV-Vis spectrophotometer in the range of 300-600 nm. Spectrograms were compared with colloidal silver prepared with reduction of silver ions with sodium borohydride, which applied as standard sample. Colloidal silver prepared with green synthesis has pronounced Tyndall effect and UV-Vis spectrograms show the existence of a characteristic peak of the colloid, but with different intensities and different wavelengths depending on the concentration of the applied reducing agent.

This study investigated the pozzolanic activity of natural zeolite tuff from Donje Jesenje (Croatia) site and waste construction brick as a replacements for Portland cement according to HRN EN 196-5. The chemical composition of Portland cement type CEM I, zeolite tuff and waste construction brick was determined by EDXRF device. Pozzolanic activity examinated on cement samples with the addition of zeolite tuff and waste brick in the amount of 20 and 30 wt. %. Samples were kept 8 days in water bath at 40 °C. Determination of total alkalinity, and the concentration of CaO in an aqueous solution above the solid samples, confirmed the pozzolanic activity of the samples since the experimental points are located below the saturation curve in the diagram of isothermal solubility of calcium hydroxide. Results confirmed the possibility of applying the pozzolanic activity tests in determining of optimal content of pozzolanic material in cement which is especially important for pozzolanic cement industry.

Svrha ovog rada bila je utvrditi uzrok nastajanja korozije pocinčanih cijevi za toplu vodu na motornom tankeru (M/T) “Elke Aristotle“, izgrađenom u Brodosplitu 2003. godine. U tu svrhu bilo je neophodno provesti analizu četiri različita uzorka vode iz toplovodnog sustava. Uzorci vode uzeti su i numerirani prema sljedećem redoslijedu: 1. Voda iz destilatora, 2. Napojna voda, 3. Pitka voda iz tanka, 4. Voda iz grijača za tuširanje. Na uzorcima su provedena ispitivanja elektroprovodnosti, ukupne tvrdoće, karbonatne tvrdoće te izračun ukupno otopljenih soli na osnovu elektrokemijskih mjerenja. Na uzorku 4. (Voda iz grijača za tuširanje), provedena je i kvalitativna spektralna analiza korozijskih produkata iz cijevi. Pri analizi rezultata, korišten je Langelierov indeks procjene agresivnosti vode i potencijalne tendencije stvaranja kamenca. U cilju prevencije i sprječavanja korozije toplovodnog sustava ispitivanog tankera, dane su odgovarajuće smjernice za uklanjanje djelova postojeće oštećene toplovodne instalacije kao i montaže odgovarajućih membranskih kontaktora za otplinjavanje štetnih otopljenih plinova.

U radu je ispitivan utjecaj mulja iz pogona pocinčavanja i prirodnog zeolitnog tufa na hidrataciju portland cementa. Sastav i mehanička svojstva hidratiziranih cementnih pasti su određeni termogravimetrijskom metodom (TG/DTG) i određivanjem tlačnih i savojnih čvrstoća. Termogravimetrijska analiza je pokazala da dodatak mulja smanjuje sadržaj kalcijeva hidroksida uslijed reakcije cinka i drugih komponenti iz mulja s produktima hidratacije, posebno portlanditom. Djelomičnom zamjenom cementa prirodnim zeolitnim tufom uslijed pucolanske reakcije, troši se nastali kalcijev hidroksid uz istovremeno povećanje sadržaja kemijski vezane vode. Uzorci s dodatcima mulja i zeolita pokazali su manje tlačne i savojne čvrstoće u odnosu na referentne uzorke bez dodataka. S obzirom na granične vrijednosti tlačnih čvrstoća prema standardu za ovu vrstu cementa, mulj se može dodati do iznosa od 5 mas. %, dok se smjesa mulja i zeolita može dodati do 10 mas. % u odnosu na masu portland cementa.

U radu je ispitivana mogućnost priprave cementnog kompozita uz dodatak otpadnog zeolita iz procesa obrade vode s povećanim sadržajem iona cinka. Korišten je prirodni zeolit, s klinoptilolitom kao osnovnim mineralom, koji je nakon zasićivanja cinkom dodavan u cementni matriks s masenim udjelima od 5, 10, 15, 20, 25 i 30 %. Cementni kompoziti pripremljeni su od cementa tipa CEM I i dodatka otpadnog zeolita uz voda/kruto omjer, V/K = 0, 5 i pri 20 °C. Nakon hidratacije od 1, 2, 3, 7 i 28 dana te hidratacije od jedne godine određene su tlačne i savojne čvrstoće cementnih kompozita i na osnovi dobivenih vrijednosti i provedene obrade podataka potvrđena je mogućnost primijene ovih materijala u graditeljstvu. Radi odvijanja pucolanske reakcije u kasnijim vremenima hidratacije utvrđene su povećane vrijednosti čvrstoća pojedinih kompozita u odnosu na uzorak pripravljen samo od cementa.

U radu je provedena sinteza nanočestica željezovog oksida iz vodenih otopina pri temperaturama 10, 20, 30, 40, 50 i 60 °C te uz različitu brzinu taloženja kontroliranim dodatkom taložnog sredstva. Ispitana je mogućnost sinteze ferrofluida uz različite omjere reaktanata (otopina FeCl3 i FeCl2 te NH4OH) uz umjereno i intenzivno miješanje. Od istaloženih nanočestica željezovih oksida dodatkom pogodnog surfaktanta dobivena je stabilna suspenzija popularnog naziva "ferrofluid", koja reagira na djelovanje magnetnog polja, mijenja oblik ovisno o jačini i obliku magnetnog polja. Povišenjem temperature i brzine taloženja te odstupanjem od preporučenih omjera reaktanata dobivaju se manje aktivni ferrofluidi, dok intenzivno miješanje pri taloženju povoljno djeluje na kvalitetu i stabilnost ferrofluid. Promjena pojedinih parametara pri sintezi ferrofluida utječe na veličinu nanočestica a time i na aktivnost dobivene suspenzije.

Construction waste is generated daily and in relatively large quantities and should be adequately cared for, which including the processing (recycling) and reuse. One way of disposing of waste materials is the addition to the cement. This paper investigates the use of waste building brick as partial replacement for Portland cement type CEM II. Cement was replaced by waste brick in different proportions (0, 5, 10, 15, 20, 25 and 30 wt. %). Samples were prepared with defined water/solid ratio W/S = 0, 5 and cured for 1, 2, 7, 14 and 28 days of hydration in thermostat at a constant temperature of 20 oC. The chemical composition and spectra of cement composites at anhydrous and hydrated state was studied by EDXRF device. Results show that incorporation of the pozzolanic addition (waste brick) in Portland cement changes the chemical composition of cement matrix. Further, it increases the content of silicon, aluminum and iron oxides but decreases the content of calcium oxide. Also, increasing the addition of waste brick affects the intensity XRF spectra.

U radu je ispitivano izluživanje iona kroma i olova iz monolitnih cementnih kompozita uz primjenu modificiranog dinamičkog testa izluživanja NEN 7345 [1], s ciljem procijene uspješnosti njihove stabilizacije/solidifikacije. Na osnovi dobivenih podataka izluživanja izračunato je kumulativno otpuštanje iona Cr6+ i Pb2+ te su određeni difuzijski koeficijenti izluživanja. Eksperimentalni podatci pokazuju da s povećanjem udjela soli kroma i olova u cementnom kompozitu rastu vrijednosti kumulativnog otpuštanja kroma i olova. Vrijednosti difuzijskih koeficijenata kroma su u području od 2, 15 • 10-6 – 1, 57 • 10-9 cm2/s, dok su vrijednosti difuzijskih koeficijenata olova u području od 1, 31 • 10-8 – 1, 59 • 10-11 cm2/s. Uzorci s većim udjelom teških metala imali su veće vrijednosti difuzijskih koeficijenata. Iz rezultata je vidljivo da se portland cement može uspješno primijeniti u postupku stabilizacije/solidifikacije soli kroma i olova s obzirom na preporučene ekološke kriterije [2]. [1] EA NEN 7345: Leaching Characteristics of Moulded or Monolithic Building and Waste Materials, 2004. [2] Environment Canada, Proposed Evaluation Protocol for Cement-Based Solidified Wastes, Environmental Protection Series, Report No. EPS 3/HA/9, 1991.

U radu se ispituje utjecaj komercijalnog aditiva tipa plastifikatora na kinetiku rane hidratacije običnog portland cementa, CEM I i cementa uz dodatak troske oznake CEM II-S42, 5. Primijenjeni plastifikator je kalcijeva sol lignosulfonske kiseline i prema specifikaciji uz preporučene koncentracije u cementu ne bi trebao značajnije utjecati na kinetiku hidratacije, a izuzetno povoljno djelovati na svojstva svježe cemente paste. Uz relativno niske udjele plastifikatora (od 0, 1-0, 7 %) postiže se dobra obradljivost i ugradljivost svježih cementnih pasti i betona, uz manju potrebu vode, što u konačnici daje cementni kamen boljih mehaničkih svojstava. Za praćenje rane hidratacije primijenjena je diferencijalna mikrokalorimetrijska metoda (DMK) i diferencijalna pretražna kalorimetrija (DSC). Mikrokalorimetrijska ispitivanja su provedena pri temperaturama 20, 25 i 35 °C, a DSC analiza je provedena s brzinom zagrijavanja od 10 °C/min u temperaturnom intervalu od 50 do 550 °C. Iz provedenih mjerenja određeni su stupnjevi napredovanja hidratacije (alpha). koji su osnova za kinetičke proračune. Diferencijalni kinetički model izveden je u programskom paketu MATHCAD i sastoji se od dvije cjeline: -određivanje kinetičkih parametara hidratacije i -procjena stupnjeva napredovanja hidratacije na osnovi određenog modela. Provedena ispitivanja napredovanja hidratacije te kinetička analiza dobivenih podataka upućuju da primijenjeni plastifikaror ima utjecaja na ranu hidrataciju cementa, različito djeluje s obzirom na vrstu cementa i temperaturu hidratacije.

Dramatičan tehnološki razvitak zadnjih tridesetak godina, posebice računalnih i informatičkih tehnologija, energetike i transporta te naprednih proizvodnih procesa, omogućen je pored ostalog i dizajnom novih materijala posebnih svojstava, točno određene strukture i funkcionalnosti. Snažan prodor u dizajnu novih nanostructuriranih materijala i izazov mnogim istraživačima pruža primjena nanotehnologije: sol-gel tehnologija, kemijsko vakuum naparavanje (CVD, plazma kemijsko vakuum naparavanje(PECVD) i drugih.

U radu je provedeno dobivanje poroznog silika-gela sol-gel postupkom uz dodatak poli(vinil alkohola), (PVAL). Proces dobivanja silikatnog sola proveden je uz dodatak kiselog katalizatora i točno definirano vrijeme intenzivnog miješanja. Pripravljeno je 4 sola pri temperaturi od 60 °C, uz intenzivno miješanje i reakcijsko vrijeme od 90 minuta. Dobivenim silikatnim solovima, nakon 12 sati njegovanja pri sobnim uvjetima dodano je 3, 5, 10 i 15 mas. % PVAL-a te su solovi razdijeljeni u dvije serije. Prva serija uzoraka sušena je 24 sata pri 60 °C u vakuum sušioniku, dok je druga serija uzoraka njegovana 12 dana pri 60 °C u vakuum sušioniku uz konstantan podtlak od 30 kPa. Uzorci iz obje serije dodatno su sušeni pri 130 °C do konstantne mase zatim su žareni pri 700 °C. Silikatni gelovi iz obje serije sušenjem pri 130 °C raspali su se na nepravilne oblike, promjera do 5 mm. Silika-gel s manjim udjelom dodatka raspao se na sitnije komade. Silika–gel pripravljen uz dodatak PVAL-a nakon žarenja ostao je sa silikatnom mrežom bez organske komponente, a nastale pore trebale bi biti s dimenzijama i geometrijom koju su imale molekule PVAL-a.

U radu je provedena klasična volumetrijska analiza uzoraka magnezijevog oksida dobivenog žarenjem magnezijevog hidroksida, istaloženog iz morske vode uz prirodni dolomit kao taložno sredstvo. Uzorci istaloženog magnezijevog hidroksida dobiveni su kombiniranim načinom višekratnog ispiranja zaluženom destiliranom i destiliranom vodom, s ciljem dobivanja konačnog produkta sa što manjim udjelom kalcijevog i borovog(III) oksida. Pripremljeni su standardi koji po sastavu obuhvaćaju očekivane koncentracije pojedinih komponenti u magnezijevom oksidu. Provedena je regresija dobivenih kalibracijskih pravaca i mjerni podatci su pohranjeni u memoriju aparata. Izvršeno je određivanje najpovoljinijih parametara metode za pojedine elemente: izbor detektora (proporcionalni ili PIN-diodni detektor), jakost struje i trajanje ozračivanja uzoraka. Umjeravanje metode provedeno je na uzorcima s poznatim sastavom uz potporu baze podataka za standardne uzorke i odabrane parametre metode. Uvedenom metodom u kratkom vremenu realnim uzorcima magnezijeva oksida moguće je odrediti sastav, a usporedba s rezultatima dobivenim volumetrijskom metodom je zadovoljavajuća.

It was examined the effect of different quantities of natural zeolite saturated by Zn^2+ ions, as harmful waste, on hydration processes, its stabilization in cement composites, and mechanical properties of cement composites. Hydration processeswere studied by determing the values of reaction heat by means differential microcalorimetry, while the stabilization of harmful waste was determined by means of UV/Vis spectrophotometric analysis from the concentration of Zn^2+ ions in elutes after leaching. Mechanical properties of cement composites were studied by means of strenght measurements after 3, 7 and 28 days. The results obtained indicate that zeolite waste can be successfully stabilized in hydration processes by solidification in cement composites, thereby reducing its harmful effects on the environment to acceptable values.

The work was carried out obtaining porous silica-gel with sol-gel process, with the addition of poly (vinyl alcohol) (PVAL). The silica sol obtaining process was carried out with stoichiometric conditions with the addition of an acidic catalyst and accurately defined period of intense mixing. There were prepared 4 sols at a temperature of 60 °C, with intense mixing and reaction time of 90 minutes. After 12 hours of fostering at ambient conditions, there were added 3, 5, 10 and 15 wt. % PVAL to obtained silica sols and these sols were divided into two series. The first series of samples were dried for 24 hours at 60 °C in a vacuum dryer, while the second series of samples were fostered 12 days at 20 °C in a vacuum dryer with the constant underpressure of 30 kPa. Samples from both series were additionally dried at 130 °C to constant mass and were annealed at 700 °C. Silica gels from both series were crumbled into irregular shape with a diameter up to 5 mm by drying at 130 °C. Silica-gel with a smaller amount of the addition was crumbled into smaller pieces. Silica-gel was prepared with the addition of PVAL and after annealing it was remained with the silica network without organic components and formed pores had the dimensions and geometry of PVAL moleculas.

U radu je ispitivan uticaj dodatka elektrofilterskog pepela TE Kakanj na proces hidratacije cementa. Ispitivanje je izvršeno na uzorcima cementa koji su sadržali od 0 do 50 % elektrofilterskog pepela. Prvo je urađena fizikalno-kemijska karakterizacija elktrofilterskog pepela, kao i pripremljenih uzoraka cementa. Ispitivanje ranog procesa hidratacije uzoraka cementa je vršeno mjerenjem specifične električne provodnosti cementnih pasti. Rezultati su pokazali da se reaktivnost cementa, odnosno brzina hidratacije cementa u prvim satima hidratacije (do 6 sati hidratacije) smanjuje sa povećanjem sadržaja pepela u cementu.

Predmet ovog rada je određivanje i praćenje kemijske reaktivnosti preko procesa hidratacije dva različito pripremljena hidraulična vapna istog indeksa cementacije. Mjerenja su provedena sukladno standardima: HRN EN 459-2 te HRN EN 196-3. Dobiveni rezultati pokazuju da kemijska reaktivnost ovisi i o načinu pripreme i mogućim visokotemperaturnim procesima stvaranja hidraulične komponente u takvom produktu. Veću kemijsku reaktivnost pokazuju hidraulična vapna s većim udjelom nevezanog CaO i njihovo vrijeme vezivanja je produljeno, dok hidraulična vapna kod kojih je dio vapna već reagirao s hidraulitičnom komponentom iz letećeg pepela pokazuju nižu kemijsku reaktivnost i kraće vrijeme vezivanja.

Istraživan je utjecaj dodataka mulja iz pogona pocinčavanja i cinkom zasićenog zeolita na specifičnu provodnost cementne paste CEM I pri 20 °C i uz vodo-cementni omjer, V/C = 0.4. Dobivene krivulje specifične provodnosti imaju tipičan oblik s naglašenim pikom maksimalne provodnosti, ali se on pojavljuje u kasnijim vremenima što je veći udjel dodataka. Matematičkom obradom podataka određeno je koliki je udjel smjese mulja i zasićenog zeolita prihvatljiv u sustavu cement-voda-dodatci s ciljem njegove uspješne solidifikacije i stabilizacije.

U radu su vršena konduktometrijska mjerenja uzoraka portland cementa uz različite dodatke mulja i zeolita. Također je provedeno ispiranje uzoraka prema testu za ispiranje EN 12457. Određivanje specifične provodnosti provedeno je na uzorcima portland cementa uz dodatak mulja od 0 – 7 mas. %, te smjese mulja i zeolita od 0 – 20 mas. % pri temperaturi 20 oC i voda/kruto omjeru V/K = 0, 5. Mjerenja su vršena pomoću digitalnog konduktometra i elektrode od nehrđajućeg čelika. Ispiranje je provedeno na uzorcima portland cementa uz dodatak otpadnog mulja od 0 – 10 mas. %, te smjese mulja i zeolita od 0 – 20 mas. %. Uzorci su hidratizirani 28 dana pri temperaturi od 20 oC. Uspješnost procesa stabilizacije nakon očvršćavanja ispitana je određivanjem udjela cinka u otopinama i krutim uzorcima nakon procesa ispiranja pomoću EDXRF uređaja. Konduktometrijski rezultati mjerenja pokazuju da dodatak mulja do iznosa od 3 mas. % (s obzirom na početak vezivanja prema HRN EN 197-1 i HRN EN 197-2) blago usporava hidratacijske procese, dok povećani udjeli značajno odgađaju početak vezivanja i za sustav cement-voda nisu prihvatljivi. Koncentracija cinka u otopinama nakon ispiranja i u krutim uzorcima ovisi o dodatku mulja i zeolita u sustavu i vremenu ispiranja. Prema primjenjenom testu prihvatljivi udjeli mulja i zeolita su oni kada koncentracija cinka u otopinama ne prelazi zakonski propisane granice (2 mg/l).

This work was performed by leaching samples of Portland cement with various additions of waste zeolite and mud according to leaching test EN 12457. Samples were hydrated 28 days at a temperature of 20 oC. The success of the stabilisation and solidification was studied by determination of zinc in the solid samples and solutions, after leaching with EDXRF device. The concentration of zinc ions in solutions and solid samples depends on the addition of waste zeolite and mud and leaching time. According to the European leaching test EN 12457 acceptable shares of waste material are those when the concentration of zinc in the solution does not exceed regulatory limit. The results show that it is possible to use the additions up to 10 wt. %.

Različitim gospodarskim djelatnostima i proizvodnim procesima nastaje veća količina po okoliš potencijalno štetnog materijala te se nastoje iznaći načini njihovog neškodljivog zbrinjavanja. U radu je ispitivana mogućnost dodavanja industrijskog mulja, opterećenog spojevima teških metala u cementni matriks s udjelima koji bitno ne narušavaju hidratacijske procese i strukturu nastalog cementnog kompozita, uz uvjet trajne solidifikacije i stabilizacije otpadne tvari. Praćena je toplina hidratacije i vršena su konduktometrijska mjerenja uz različite dodatke mulja i smjese mulja i otpadnog zeolita portland cementu. Određivanje topline hidratacije provedeno je do 48 sati hidratacije uporabom diferencijalnog mikrokalorimetra pri 20 °C i uz vodo-cementni omjer, V/C = 0, 5 te uz voda-kruto omjer, V/K = 0, 5 za cemente uz dodatke mulja ili smjese mulja i zeolita. Za određivanje specifične vodljivosti korišten je digitalni konduktometar i metalna elektroda. Mjerenja su vršena pri temperaturi od 20 °C i uz vodo-cementni omjer, V/C = 0, 5 te uz različite dodatke zasićenog zeolita i mulja u iznosu od 0 – 50 %. Rezultati toplina hidratacije ukazuju na činjenicu da dodatak mulja bitno utječe na kinetiku hidratacijskih procesa i blokira vezivanje uzorka već pri udjelima mulja do 10 %. Bitno se smanjuje konačna toplina hidratacije i odgađa se vrijeme uspostave maksimuma. Dodavanjem zasićenog zeolita u reakcijski sustav smanjuje se negativni utjecaj otpadnog mulja te je moguće primijeniti povećani udio smjese zeolita i mulja i do 30 %, a da se bitnije ne utječe na vrijednosti topline hidratacije, brzine i stupnja reakcije. Međutim, primjenom matematičkih modela moguće je predvidjeti maksimalnu vrijednost topline hidratacije kao i vrijeme do uspostave maksimuma, brzinu reakcije i stupanj proreagiranosti reakcije za bilo koji udio mulja i smjese mulja i zeolita. Ovi modeli se temelje na eksperimentalnim podacima i predstavljaju temelj budućeg istraživanja u smislu programiranja i dobivanja kompozita unaprijed određenih svojstava kao i uvid u mogućnosti primjene takvog materijala u građevinske svrhe.

Iako je hidratacija aluminatnog cementa (AC) proces od temeljne industrijske i komercijalne važnosti, kemijske reakcije pri hidrataciji nedovoljno su razjašnjene. Znanstvena istraživanja s područja malobrojna su u usporedbi s istraživanjima na portland cementu. AC spada u "posebne" cemente, odnosno cemente s dodatnim svojstvima, a karakterizira ga visoka rana čvrstoća, vatrostalnost, otopornost na kemikalije i abraziju. Za primjenu AC materijala važna su istraživanja procesa hidratacije pri čemu se oslobađa velika količina topline, a struktura nastalih produkata hidratacije ovisi o temperaturi. U početnom razdoblju hidratacije (T < 30 oC) nastaju metastabilni slojeviti hidrati koji pri povišenoj temperaturi i vlažnosti prelaze u stabilne produkte. Tom transformacijom povećava se poroznost materijala, te slabi čvrstoća i trajnost betona pripravljenog od AC. Predviđanje topline hidratacije, q(t) / Wm-3 cementnog materijala omogućiti će, u primjeni, realnu simulaciju raspodjele temperatura u materijalu i lakše planiranje njegovanja u ranom razdoblju hidratacije kako bi se postigla bolja svojstva ugrađenog materijala. U ovome radu istražena je hidratacija dvaju uzoraka komercijalnog AC Istra 40 (proizvođača Istra Cement, Pula ; Hrvatska). Toplina hidratacije uzoraka određena je uporabom izoperibolnog-kondukcijskog diferencijalnog mikrokalorimetra za različite vodocementne omjere (v/c= 0, 4 ; 0, 5 ; 1), te uz dodatak kvarcnog pijeska pri 5, 10, 14, 20 i 30 oC. Mineraloški sastav produkata hidratacije uzoraka određen je rendgenskom difrakcijskom analizom tijekom prvih 30 sati hidratacije. Maksimum generacije topline postiže se već par sati nakon početka vezivanja, a iznosi 8, 11, 16 i 13 W/kg pri 5, 10, 20 i 30 oC, što je višestruko veće nego pri hidrataciji PC. Jedina bitna razlika između istraživanih uzoraka AC te uzoraka pripravljenih uz dodatak kvarcnog pijeska (pri T = 20 oC) je različito trajanje razdoblja indukcije, dok je tijek generacije topline vrlo sličan.

For solidification and stabilization of harmful waste materials to be successful, the addition should affect the hydration of the cement component of the system as little as possible and the harmful component should not be eventually released from the cement stone. Hydration of clinker minerals is accompanied with a series of reactions that cannot be traced individually. It is necessary to block hydration at certain times and determine the amount of un-reacted clinker mineral in the system or the amount of products formed. Such discontinuous methods of tracing reactions are time consuming and require costly analytic equipment (XRD, XRF, TA ...). The course of hydration can be traced by monitoring the effects due to hydration reactions, such as hydration heat, changes in the pH value and specific conductivity of the cement paste, development of strength etc. Hydration is often traced by recording released heat developed in hydration reactions in clinker minerals, added gypsum, free CaO and MgO, yielding a result curve well described in literature. By analysing the hydration heat curves it is possible to determine the intensity and duration of individual processes, and kinetic parameters of hydration, rate and degree of hydration at specific moments. One of methods for continuous tracing of heat released during hydration of cement constituents is microcalorimetry. Continuous determination of specific conductivity of hydrating cement paste indicates the start of binding, which is an important practical parameter for determination of the effect of the addition on hydration of cement composite. Replacement additions to cement additionally complicate the hydration processes, especially if the addition is active and if interactions between the addition and cement take place forming various reaction products. The products formed affect the dynamics and kinetics of cement hydration and the solidification process, modifying both the composition and the properties of the cement gel formed in the composite.

This study presents the effect of harmful zeolite waste, containing Zn2+ ions, as replacement addition to cement on cement hydration and properties of hardened cement composites. The measurements were performed by determining the thermal effects of hydration reactions by means of differential microcalorimetry, and by determining the compressive and flexural strength of hardened cement composites. The samples were mixtures of cement + harmful zeolite addition + water, with the constant content of a plasticizer additive. The results obtained indicate that the harmful zeolite waste does not affect the basic hydration mechanism, but it does modify the kinetics of hydration processes, while the strength indicates the effect of the quantity of the replacement addition in the reaction system, and the pozzolanic effects themselves. The results obtained can be used to draw conclusions about the maximum amounts of replacement addition that may be added to the reaction system without endangering the possible binding properties of cement composites for practical use.

U radu je provedeno određivanje topline hidratacije industrijskog portland-cementa, PC-45B, te cementa uz dodatke otpadnog mulja iz pogona pocinčavanja ili smjese mulja i zeolita zasićenog cinkovim ionima. Određivanje topline hidratacije provedeno je do 48 sati hidratacije uporabom diferencijalnog mikrokalorimetra pri 20 °C i uz vodo-cementni omjer, V/C = 0.5 te uz voda-kruto omjer, V/K = 0.5 za cemente uz dodatke mulja ili smjese mulja i zeolita. Maseni udjel otpadnog mulja u cementu je w = 10 -40 % te isti maseni udjel za uzorke uz dodatak smjese mulja i zasićenog zeolita. Smjesa mulja i zasićenog zeolita pripravljena je uz udjele osušenog mulja od w = 20 - 50 % masenih u odnosu na masu smjese. Usporedbom krivulja topline hidratacije za uzorke bez dodataka i uz dodatke, te izračunom brzina hidratacije i konačnih toplina hidratacije uočeno je da dodatak mulja bitno narušava hidrataciju kompozita i blokira vezanje uzorka uz udjel mulja već od w = 10 %. Uvođenjem zeolita u sustav, hidratacija je usporena, ali se smanjuje utjecaj otpadnog mulja te uz dodatak smjese do w = 30 % hidratacijske krivulje imaju tipičan oblik uz nešto manje intenzitete. Ovako dobiveni podatci od značaja su za prosudbu o mogućem udjelu otpadnih industrijskih anorganskih materijala cementnom matriksu s ciljem njihovog uspješnog i trajnog zbrinjavanja.

Sve veća potreba za energijom i nagli razvoj informatičke djelatnosti, transporta, procesne tehnologije, moderne medicine, satelitske tehnologije i svemirskih istraživanja uvjetovali su razvoj suvremenih materijala posebnih svojstava, koji mogu udovoljiti traženim zahtjevima. Nanotehnologija pruža mogućnost sinteze materijala čija se struktura definira na razini nanočestica i omogućava razvoj nanostrukturiranih materijala, koji su našli svoju primjenu u novim tehnologijama. U izlaganju je dat pregled dosadašnjih dostignuća u razvoju nanostrukturiranih materijala ; mogućnosti programiranja nanostrukture ; tehnike priprave nanostruktu-riranih materijala ; svojstva nanostrukturiranih materijala te primjena takvih materijala u pojedinim procesnim tehnologijama te za pripravu nano-biokeramike, nano-MEMS uređaja, nano-optike i nano-osjetila. Prezentirana je tehnologija proizvodnje ugljičnih nanocjevčica, niskotemperaturne keramike i optičkih vlakana.

Grad Narona, sada mjesto Vid kod Metkovića, spominje se od 4. stoljeća prije Krista i bio je važna rimska kolonija u dolini rijeke Naron (Neretva). Arheološkim istraživanjima lokaliteta Narone od 1995. otkriven je i istražen hram, Augusteum, podignut 10. god. prije Krista. Pored vrijednih mramornih kipova, zdanje je zanimljivo i po arhitekturi i građevnim materijalima koji su se održali i do danas. U radu su provedena ispitivanja zidne žbuke, na vanjskoj strani hrama, koja je u naravi imitacija masivnih mramornih blokova. Na presjeku uzorka jasno su vidljiva dva različita sloja: gornji sloj debljine oko 1 cm i donji sloj debljine 3 – 4 cm. Gornji sloj ima glatku bijelu površinu s agregatom u obliku jasno vidljivih prozirno-žutih kristala. Donji sloj je bijelo-siva žbuka s finim agregatom svijetlih do sivih zaobljenih zrna, po izgledu kao riječni pijesak. Provedena je granulometrijska analiza slojeva te kemijska analiza odabranih frakcija volumetrijski i EDXRF-om. Termičkom analizom izabranih frakcija određen je sadržaj karbonata u ispitivanim uzorcima. Rengenska difrakcija iskorišena je za određivanje mineraloške analize veziva i agregata. Dobiveni rezultati ukazuju da je gornji sloj žbuke na bazi čiste vapnene žbuke, a kao agregat korišten je usitnjeni, prozirni kamen, vapnenac. Donji sloj je tipična vapnena žbuka s riječnim pijeskom kao agregatom.

Calcium aluminate cement (CAC) is very versatile special cement used for specific applications. During the hydration of CAC a large quantity of heat is liberated within one day that causes a considerable increase of temperature in material. This paper examines the hydration of three samples (A, B and aged B) of commercial CAC ISTRA 40 (producer: Istra Cement, Pula, Croatia). The rate of heat generation of cement pastes due to the hydration reactions was measured at several temperatures with differential micro-calorimeter. In the experiments water to cement ratio was also varied and in one sample quartz sand was added. When CAC and water first come in contact far less heat is liberated, than for Portland cement. Higher water to cement ratio increases the heat evolved at later ages due to higher quantity of water available for hydration. Cement mortar prepared with milled quartz sand showed 1.2 h shorter setting time than corresponding neat CAC paste. This could be explained by more germination sites available for the nuclei to start the hydration precipitation. Except for the change in the setting time there are no other significant differences in the kinetics of hydration when compared to original cement sample. Due to a water and CO2 uptake from the environment the aged sample has a greater weight loss on ignition, shorter setting time, lower hydration rate and lower heat of hydration evolved in comparison to original sample. Contrary to previous reports in literature acceleration of CAH10 formation was observed in 5 to 10 oC temperature range. Heat generation data obtained could not be satisfactory fitted by the Avrami-Erofe’ ev nucleation and growth kinetic model. Keywords: calcium aluminate cement, calorimetry, heat of hydration, kinetics.

The study has examined the effect of waste zeolite saturated with Zn2+ - ions and residual mud from wastewaters from the zinc-plating plant on the Portland cement hydration processes. The development of hydration heat was traced in hydration of Portland cement, CEM I, with additions of waste zeolite and the waste zeolite + mud mixture, in quantities from 0 – 40 mass %. The values for specific conductivity of cement pastes were determined with additions of saturated zeolite and the saturated zeolite mud mixture, in quantities from 0 – 50 mass %. The measurements were made at 20 oC and the water/solid ratio, W/S = 0.5. Hydration heats were determined by differencial microcalorimetry up to 48 hours of hydration, and the specific conductivity by a digital conductometer using metal electrodes. The results obtained for hydration heat indicate that the additions used affect the cement hydration kinetics. Kinetic curves clearly show the effects of additions on hydration processes. When the addition content increases, especially mud, the processes slow down, and the values of heat measured are lower. When the addition content increases, the has higher values, and the curves recorded do not have a typical shape with an expressed maximum.

U radu je istraživan utjecaj štetnog zeolitnog otpada, kao zamjenskog dodatka cementu, na hidratacijske procese i solidifikaciju te fizikalno-mehanička svojstva nastalih cementnih kompozita. Proces hidratacije praćen je primjenom diferencijalne mikrokalorimetrije i konduktometrijski, dok je čvrstoća mortova cementnih kompozita određivana prema HRN (EN-197) standardu. Uzorci za mikrokalorimetrijska i konduktometrijska ispitivanja su cementne paste, dobivene miješanjem industrijskog cementa, CEM I, s masenim udjelom, wz = 0, 0 – 50, 0 % prirodnog zeolitnog tufa zasićenog Zn^ 2+ ionima. Dodatak vode u reakcijski sustav je stalan i odgovara omjeru voda/kruto, V/K = 0, 5. S vodom za hidrataciju u sustav je dodavan i stalni iznos aditiva plastifikatora, "mureksina" koji odgovara masenom udjelu, wa = 0, 3% na masu krutog. Temperatura izvođenja mjerenja bila je 20°C. Diferencijalnim mikrokalorimetrom, kontinuirano u vremenu do 48 sati hidratacije, određivane su vrijednosti topline hidratacije, Q(t), brzine oslobađanja topline, dQ/dt i stupnja proreagiranosti, α (t), dok je specifična provodnost cementnih pasta određivana pomoću mikroprocesorskog konduktometra kontinuirano do oko 8 sati. Dobiveni rezultati ispitivanja pokazuju da zeolitni dodatak primijenjen u svim masenim udjelima do 50%, manje ili više utječe na izmjerene vrijednosti kod svih ispitivanih veličina, određivanih mikrokalorimetrom, konduktometrom ili kod određivanja čvrstoća cementnih kompozita. Isto tako potvrđeno je da ovaj zeolitni dodatak ne utječe na osnovne mehanizme hidratacijskih procesa i procesa solidifikacije, ali modificira njihove kinetičke parametre. Vrijednosti određivanih kinetičkih veličina su više ili manje naglašene, a registrirani efekti u obliku "pikova" na kinetičkim krivuljama javljaju se u određenoj ovisnosti s obzirom na primijenjeni udjel zeolitnog dodatka. Zeolitni dodatak zbog svoje strukturne građe i sastava pokazuje reakcijsku sposobnost, a efektima pucolanske aktivnosti pridonosi konačnim vrijednostima čvrstoća cementnog kompozita, što potvrđuju i izmjerene vrijednosti. Vrijednosti čvrstoća s visokim udjelom zeolita nisu toliko niže od vrijednosti etalona koliko bi se očekivalo s obzirom na smanjeni sadržaj cementa, a kod uzoraka s optimalnim udjelom, čvrstoće su i povećane.

Rabljena ulja ovisno o kategoriji u koju spadaju prema Pravilniku o vrstama otpada (NN 27/1996) mogu se ponovno prerađivati, spaljivati u energanama ili se moraju propisno skladištiti. Motorna ulja mogu sadržavati ione teških metala te su i stog gledišta potencijalno opasna po okoliš. Radi poboljšavanja svojstava novim motornim uljima dodaju se različiti aditivi i obično su oni glavni izvori metalnih iona u uljima. Rabljena motorna ulja imaju povišene koncentracije pojedinih metalnih iona dijelom iz goriva te dijelom radi trošenja pokretnih dijelova motora. Sadržaj metalnih iona ili krutih metalnih čestica u ulju ovisi o više parametara: vrsti ulja, vrsti motora, vremenu korištenja ulja u motoru i radnim uvjetima kojima se izlaže motor. Da bi se rabljena motorna ulja mogla kategorizirati prema Pravilniku neophodna je njihova kvalitativna i kvantitativna analiza. Stoga je u radu provedena jednostavna kvalitativna metoda detekcije vodljivih iona u motornim uljima, konduktometrija, kojom određujemo specifičnu provodnost ulja. Na osnovi izmjerene specifične provodnosti ulja i usporedbom s vrijednostima specifične provodnosti kalibracijskih ulja, s poznatim sadržajem iona, procjenjujemo ukupni sadržaj vodljivih iona u uzorku. Kvantitativno određivanje metalnih iona provedeno je EDXRF tehnikom po metodi razvijenoj za rabljena ulja TXMS-06A.V1. Dobiveni rezultati pokazuju povećan udio pojedinih metalnih iona u rabljenim uljima, poglavito željeza, olova, aluminija i cinka u odnosu na nova motorna ulja. Stoga, nakon njihovog spaljivanja, u ostatku se mogu očekivati znatnije koncentracije ovih metalnih iona, te naročitu pozornost treba posvetiti zbrinjavanju takvih ostatka što je cilj ovoga rada.

Uzorci zidne žbuke i podnog veziva s lokaliteta arheološkog muzeja Narona u mjestu Vid pokraj Metkovića ispitivani su različitim fizikalnim i kemijskim tehnikma. Uzorci su odvojeni po slojevima te je učinjena granulometrijska analiza i digitralni snimci slojeva i pojedinih frakcija. Pojedine frakcije su analizirane termičkim, XRD i EDXRF tehnikama radi utvrđivanja kemijskog i mineraloškog sastava veziva i primjenjenog agregata.

U ovome radu uspoređena su svojstva viskoznosti, točke plamišta, sadržaj metala u ulju i specifična provodnost kod nekoliko novih i rabljenih motornih ulja. Sadržaj metala u motornim uljima određen je EDXRF tehnikom po metodi TXMS-06A_V1. Viskoznost je određena aparatom po Engleru, točka plamišta aparatom po Marcusonu, dok je specifična provodnost određena digitalnim konduktometrom s metalnim elektrodama. Usporedbom vrijednosti za nova i stara ulja ustanovljen je znatan porast sadržaja pojedinih metala u rabljenim uljima poglavito željeza, olova, aluminija i cinka. Dio metalnih iona unesen je aditivima, dio je nastao uslijed trošenja dijelova motora a dio potječe iz goriva. Za rabljena ulja točka plamišta određena je pri nižim temperaturama, viskoznost je smanjena dok je vrijednost specifične provodnosti bila ista ili niža. Ispitivani parametri mogu ukazati na moguće pojačano trošenje djelova motora, a također i na potrebu pravilnog zbrinjavanja rabljenih motornih ulja.

The study has examined the possibility of successful solidification and stabilization of waste zeolite saturated by heavy metal ions in Portland cement composites. Natural zeolite used in removal of heavy metal ions from wastewaters in zinc-coating industry has to be taken care of permanently and in a way that will not be harmful for the environment. Microcalorimetrical measurements were performed to determine the effect of waste zeolite content of 0 - 50 mass % on hydration processes in CEM I type Portland cement. The success of solidification and stabilization was tested by a standard leaching test, USEPA TCLP. Bending and compressive strength of cement composites prepared with different contents of waste zeolites were determined to establish possible application of such materials in construction industry. The examinations have confirmed that zeolite actively participates in hydration processes, and that the cement composite obtained successfully stabilizes substances harmful for the environment. Strength developed after 28 days of hydration is satisfactory for samples containing up to 30% of waste zeolite, which guarantees good quality construction material.

Mišljenje o karakteristikama "komine" koja zaostaje nakon hladnog prešanja kod dobivanja maslinova ulja. Ovim mišljenjem, pored fizikalno-kemijskih karakteristika komine uljare Vukšić i njenog utjecaja na okoliš, želimo inicirati promjene u hrvatskom zakonodavstvu, u kojem se ostatak nakon prešanja ploda masline, tj. "komina" tretira kao tehnološki otpad. Kako je ovo prvenstveno pravno pitanje, a kontakti Uljare Vukšić s aktualnom ministricom pravosuđa RH (gđa. V. Škare-Ožbolt) upućuju na voljnost pokretanja postupka izmjene zakona to naše mišljenje služi kao prilog.

Na osnovi izvršenih analiza i određenih fizikalno - kemijskih parametara na dostavljenim uzorcima obložnih ploča s zidova bolnice u Mostaru određena je vrsta i udio armirnih vlakana te vrsta veziva u obložnim pločama. Predložena je je metoda skidanja i zbrinjavanja takvih ploča.

U radu se ističe uloga i primjena prirodnog zeolita u zaštiti okoliša kroz procese stabilizacije štetnih primjesa solidifikacijom u cementnim kompozitima te njegova moguća uporaba kao zamjenskog dodatka cementu za dobivanje novih vezivnih materijala primjenjivih u građevinarstvu. Rezultati uspješnosti stabilizacije dobiveni leaching testovima solidificiranih cementnih kompozita s masenim udjelom od 0, 0 do 50, 0 % zeolita, koji je zasićen Zn2+- ionima pokazuju, da je stabilizacija uspješno provedena. Koncentracije cinka u eluatima za sva mjerenja su ispod graničnih vrijednosti dopuštenih provedenim leaching testom. Rezultati određivanja čvrstoća i vodoupojnosti cementnih kompozita pripravljenih s udjelom od čak 50, 0 %, zeolitnog dodatka potvrđuju, da su svojstva tih tako dobivenih i hidratacijom solidificiranih cementnih kompozita ocijenjena kao dobra. Dobiveni rezultati ukazuje na opravdanost uporabe zeolita kao zamjenskog dodatka cementu za dobivanje novih građevinskih materijala.

Prirodni zeolit je vrlo pogodan materijal za uklanjanje pojedinih štetnih iona iz otpadnih industrijskih voda, tako što se štetni ion veže u zeolitnu strukturu. Zeolit zasićen štetnim ionima mora zadovoljiti uvjete Pravilnika o štetnom otpadu, potrebno ga je trajno zbrinuti i/ili istražiti mogućnost njegove korisne i po okoliš neškodljive primjene. Ispitivana je mogućnost solidifikacije i stabilizacije prirodnog zeolita, zasićenog Zn^2+ ionima u portland cementu oznake PC45B. Ispitivanja su provedena na cementnim pastama uz zamjenski dodatak zeolita s masenim udjelom w = 0.0-50.0 % i uz stalan dodatak superplastifikatora tipa melmenta u iznosu od w = 0.3 %. Rana hidratacija praćena je diferencijalnom mikrokalorimetrijom, određivanjem oslobođene topline hidratacije u prvih 48 sati, pri stalnoj temperaturi od 20 °C i omjeru voda/kruto, V/K=0.5. Provedena su isptivanja utjecaja dodatka zeolita na vrijeme vezivanja cementnog kompozita standardnom metodom po Vicatu i elektrokemijskom metodom pomoću elektrodnog para Pb-Cu, pri 20 °C i uz V/K=0.3. Dobiveni rezultati ukazuju da zamjenski dodatak zeolita djeluje na iznose topline rane hidratacije cementnog kompozita i vrijeme pojave pojedinih perioda, uz zadržavanje istih zakonitosti hidratacije. Određena je matematička ovisnost intenziteta glavnog toplinskog efekta, vrijeme pojave glavnog maksimuma i oslobođene topline o masenom udjelu zeolita u cementnom kompozitu. Povećanjem udjela zeolita u cementnom kompozitu početak vezivanja događa se ranije, a razlika između vremena početka i kraja vezivanja postaje veća. Uspoređivanjem rezultata mikrokalorimetrijskih i elektrokemijskih mjerenja, te rezultata dobivenih Vicatovom metodom može se zaključiti da sve tri tehnike ukazuju na iste zakonitosti s obzirom na udjele zeolita i vremena početka i kraja vezivanja cementnog kompozita.

Istraživana je kinetika hidratacije portland-cementa pomoću razvijenog matematičkog modela hidratacije temeljenog na diferencijalnim kinetičkim jednadžbama. Model podrazumijeva istodobno odvijanje više hidratacijskih procesa s različitim brzinama. U svrhu prikupljanja pogodnih podataka za kinetičku analizu provedena su mjerenja i praćenja procesa hidratacije na uzorcima cementa PC-45B te miješanog portland-cementa oznake PC-30z-45S. Portland-cement PC-55 poslužio je kao etalonski uzorak za mikrokalorimetrijska mjerenja. Također proces hidratacije na spomenutim cementima praćen je i uz određeni udjel polimernog dodatka tipa plastifikatora, trgovačkog naziva ˝Aquarex direct˝. Pri tome je utvrđen optimalni udjel tog polimernog dodatka te omjer voda/cement, (V/C), za koji isti odgovara V/C omjeru normalne konzistencije cementne paste. Proces hidratacije praćen je kontinuiranim metodama ; diferencijalnom mikrokalorimetrijom (DMK), pri temperaturama 20, 25 i 35 °C, uz omjer V/C=0.5, zatim konduktometrijom i pH-metrijom, te diskontinuiranim ; klasičnom analizom žarenjem uzoraka, diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC) i termogravi-metrijom (TG). Za diskontinuirano praćenje hidratacije bilo je potrebno pripraviti uzorke cementa kojima je hidratacija zaustavljena poslije 1, 3, 7, 15, 24, 72 i 168 sati uz V/C omjer 0.5 te za uzorke kojima je dodan plastifikator i uz omjer V/C koji odgovara normalnoj konzistenciji cementne paste. Modelom su procijenjeni kinetički parametri eksponent n, konstanta nukleacije i rasta, kNR, konstanta reakcija na granici faza, kI i konstanta difuzije, kD. Oni definiraju pojedine hidratacijske procese te redoslijed i trajanje pojedinog procesa koji kontrolira hidrataciju. Potvrda valjanosti modela zadovoljena je kada eksperimentalno dobivenu kinetičku krivulju a=f(t) model uz procijenjene kinetičke parametre dobro opisuje. Određivanja stupnja hidratacije, a, različitim metodama te prikaz ovisnosti a=f(t) za pojedina vremena hidratacije daje ocjenu mogućnosti pojedine metode za opis hidratacije cementa. Polimerni dodatak bitno utječe na kinetiku procesa hidratacije cementa ako omjer V/C znatnije odstupa od vrijednosti V/C za normalnu konzistenciju. Elektrokemijske metode, konduktometrija i pH-metrija pomoćne su metode i pomažu pri razumijevanju mehanizma rane hidratacije cementa. Kinetička analiza uspješno je provedena i model hidratacije je testiran obradom podataka dobivenih mikrokalorimetrijskom te diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom. Utvrđeno je, da se procesi hidratacije, s obzirom na brzinu odvijanja slijedno izmjenjuju ; proces nukleacije i rasta (NR), proces interakcija na granici faza (I) te difuzijski proces (D).