Search

Analizirana je struktura trofeja odstrijeljene srneće divljači u razdoblju od 5 godina (2011. do 2015.) u državnom otvorenom lovištu broj XVI/14 „Trizlovi - Rastovo“ koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije. Ukupna površina lovišta iznosi 3102 ha, dok lovno produktivna površina iznosi 1400 ha za srneću divljač. Prema podacima iz lovno gospodarske osnove orografske, hidrografske i klimatske prilike, te količina dostupne hrane i mir u staništu su povoljni za uzgoj srneće divljači (III bonitetni razred, 6 grla/100 ha LPP, a godišnji prirast iznosi 26 grla). Podaci u istraživanju prikupljeni su iz trofejnih listova srnjaka ocjenjenih u tom razdoblju. Ukupno je odstrijeljeno 125 grla, od toga 63muška grla, a ocjenjeno je 28 trofeja srnjaka dok ostala odstrijeljena grla nisu imala elemente za ocjenu te nisu uvrštena u analizu. Od mjerljivih elemenata u izračun su uzeta kvantitativna obilježja, a to su prosječna masa i volumen trofeja, prosječna duljina grana i ukupan broj CIC točaka. Prosječna masa trofeja kretala se od 268 do 312 grama, prosječan volumen od 104, 83 do 116, 71 cm³, prosječna duljina grana rogova od 21, 13 do 23, 20 cm, dok je prosječna vrijednost trofeja iznosila od 80, 56 do 88, 29 CIC točaka. Trofejna vrijednost kretala se od minimalnih 71, 3 do maksimalnih 110, 53 CIC točke, a pri tome su odstrjeljena 2 grla kapitalne vrijednosti u brončanoj medalji. Prosječna vrijednost svih mjerljivih elemenata kretala se uzlaznom putanjom četiri godine osim zadnje lovne 2014/2015. godine kada je značajno opalo brojno stanje divljači, narušena je spolna i dobna struktura te trofejna vrijednost divljači zbog pucanja nasipa na rijeci Savi i poplava u jednom dijelu lovišta. Poplava je značajno utjecala na brojno stanje divljači, rezultate gospodarenja i trofejnu vrijednost divljači.

Jelen obični (Cervus elaphus Linnaeus, 1758) autohtona je divljač u Hrvatskoj, iznimno cijenjena zbog kvalitetnog mesa i atraktivnosti trofeja. Svrha prirodnog uzgoja jelenske divljači je održavanje zdrave i stabilne populacije sukladno kapacitetu i uvjetima staništa, kao i postizanje vrlo kvalitetne i visoke trofejne vrijednosti. Istraživani su odabrani pokazatelji reprodukcije jelena običnog koji su značajni za unaprjeđenje uzgoja kvalitetne jelenske divljači u lovištima u hrvatskom Podunavlju. Istraživanja su provedena u jedinici za kontrolirani uzgoj jelena, u državnom lovištu XIV/9 „Podunavlje-Podravlje“, u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Lovište je nizinskoga tipa, a prevladavaju vodena, vlažna i šumska staništa u poplavnim dolinama rijeka Dunava i Drave. Istraživani su sljedeći pokazatelji: broj košuta u parenju, broj teladi, tjelesna masa teladi od okota do 9. mjeseca života. Rezultati su pokazali kako smanjenjem broja košuta u parenju, pri jednakim uvjetima dolazi do povećanja tjelesne mase teladi pri okotu.Tijekom razdoblja istraživanja, 2012. zabilježeno je 45 okoćene teladi, srednje tjelesne mase pri okotu 10, 61 kg ; dok je 2016. bilo 27 teladi, srednje tjelesne mase 12, 40 kg. Utvrđeno je da postoji određeni vremenski interval kada košute okote telad s najvećom tjelesnom masom.

The floodplains and wetlands of the Danube River basin are valuable ecosystems, providing various habitats for representatives of wild flora and fauna. Floodplains can also have the positive effect on water quality and nutrient levels, while wetlands serve as retention areas and help to even out flood peaks and reduce flood damage by storing surplus water. The Danube River corridor in the south-eastern part of the Pannonian plane flows throughout the Republic of Croatia in length of 137.5 km (between 1433 and 1295.5 river km). Tradition of hunting game animals, such as red deer, roe deer, wild Boar, European hare and waterfowl in this part of Croatia dates back more than 300 years, since 1781. Nowadays, wildlife management with a purpose of breeding, protection and hunting the game animals is implemented according to Croatian hunting and nature protection legislation. Each wild animal species has its own particular habitat preferences for food, shelter, nesting or breeding site. Diversity and spatial distribution of land, aquatic and marsh vegetation in the Danube River floodplain in Croatia permanently depends on frequency, intensity and duration of floods, as well as drought periods. Among the forest habitat types, the most represented are floodplain forests of white willow (Salix alba) ; black and white poplar (Populus nigra, P. alba), and forest of pedunculate oak (Quercus robur) and common hornbeam (Carpinus betulus). When the most of the flooded area is full of water during the warm summer period, abundant growth of the aquatic vegetation from the orders Lemnetalia and Potamogetonetalia was observed on surface of permanent and temporary still water bodies. Prolonged drought period and very low water level stimulate growth and dispersion of amphibious communities from the alliance Nanocyperion on muddy or sandy bottoms of dried swamps, channels and fishponds. Vegetation of tall-sedge marshes, from the class Phragmito- Magnocaricetea is widely distributed, covering large areas inside the floodplain. Main threats to wildlife management are anthropogenic impact, habitat loss or degradation, more frequent occurrence of extreme weather and hydrological events, and water-borne diseases

Prikazano je trenutno stanje lovnog turizma na području Baranje te mogućnosti njegove integracije s ostalim vidovima ruralnoga turizma, vodeći računa o specifičnostima Parka prirode „Kopački rit“. Tradicija lovstva vrlo je duga u hrvatskom dijelu Baranje koja, uz očuvane prirodne resurse, posjeduje potencijal privlačne lovačke destinacije. Na području Baranje nalazi se 5 državnih i 21 zajedničko lovište, koji su ustanovljeni za provođenje mjera uzgoja, zaštite, lova i korištenja populacija divljači, sukladno smjernicama u 10- godišnjim planskim dokumentima. Lovozakupnici državnih lovišta preferiraju komercijalni pristup upravljanju, dok kod zajedničkih lovišta preferiraju potrebe članova lovačkih udruga.Prepoznati su problemi u lovnom gospodarenju, koji posredno utječu i na napredak lovnog turizma. To su: neusklađenost zakonskog okvira, ponajprije u sektorima lovstva i zaštite prirode, administrativne prepreke, minska onečišćenost u nekim područjima, nedovoljna stručnost osoblja, slab marketing te nedostatak specijaliziranih turističkih agencija i prikladnih programa boravka gostiju. Istovremeno je u području Baranje posljednjih 20-ak godina zabilježeno jačanje drugih oblika ruralnoga turizma, primjerice seoski i rekreacijski, kao i snažnije institucionalno upravljanje na području Kopačkoga rita. Međutim, ove aktivnosti nisu dovoljno dobro koordinirane i usklađene s ostalim oblicima turizma. Integrirani razvoj svih oblika ruralnog turizma, uključujući i lovni, uz očuvano prirodno okruženje i prepoznate tradicijske vrijednosti, pridonosi uspješnoj promociji kontinentalnog turizma i gospodarskom razvoju Baranje.

Kao posljedica biološke ekspanzije iz jugoistočne prema srednjoj Europi, čagalj će uskoro postati stalna divljač u većini lovišta kontinentalne Hrvatske. Kapacitet širenja potvrđuje podatak da je u lovištu „Tomin hrast“ prvi primjerak odstrijeljen lovne 2003. godine, da bi 2007. bilo odstrijeljeno 50 primjeraka. U planskim dokumentima lovnog gospodarenja čagalj je uvršten među sporedne vrste, dok su statistički podaci o odstrjelu često nepotpuni ili nepouzdani. Koeficijent prirasta od 1 mladunčeta po broju jedinki utvrđenih u proljetnom matičnom fondu je nizak i nije realan jer je u Bugarskoj utvrđen prirast 5, 9 (3-12) grla po paru ili 4 grla po paru u Grčkoj. Radi prilagodbe stvarnim uvjetima, prirast čaglja u lovištima kontinentalne Hrvatske potrebno je obračunavati s 4 grla po paru u lovištima gdje je divlja svinja glavna vrsta, odnosno 3 grla po paru gdje nema divljih svinja. Za izračun matičnog fonda čaglja u lovištu treba razmotriti: 2 grla/1000 ha u lovištu s divljim svinjama i 1 grlo /1000 ha gdje nema divljih svinja. Nedostatak srneće divljači u lovištima često je pripisivan predaciji čaglja, no analizom sadržaja želuca utvrđeno je da se prvenstveno hrani lešinama i odbačenim mesnim otpadom, glodavcima, voćem i ratarskim kulturama. Nije primijećeno da čagalj pravi štetu na domaćim životinjama. Slučajevi parenja i postojanja križanaca između psa i čaglja po prvi su puta zabilježeni upravo u Hrvatskoj. U pravilu su očevi domaći psi, a majke ženke čaglja što omogućuje unos genoma pasa u populaciju čaglja. Cilj gospodarenja populacijom čaglja treba biti stalna kontrola brojnosti te praćenje ponašanja i prilagodbe križanaca uvjetima suživota s čovjekom.

O prilagodljivosti vrste i brzini širenja populacije čaglja najbolje govori podatak iz lovišta «Tomin hrast» koje se nalazi u istočnoj Hrvatskoj iz lovne 2002./03. godine kada je odstrijeljen prvi primjerak čaglja, da bi nakon 4 godine bilo odstrijeljeno oko 50 jedinki. Budući da čagalj vrlo brzo osvaja nove prostore, za pretpostaviti je da će u najskorije vrijeme postati stalna divljač u većini lovišta kontinentalne Hrvatske i srednje Europe. Na područjima gdje se čagalj kao „nova vrsta“ pojavio u zadnjih dvadesetak godina često puta je nedostatak srneće divljači uzrokovan krivolovom, bolešću li nečim trećim pripisivan čaglju. No analizom sadržaja želuca utvrđeno je da se čagalj prije svega hrani lešinama i mesnim otpadom odbačenim nakon guljenja i evisceracije divljači odnosno mesnim otpadom odbačenim u sezoni svinjokolja, glodavcima, divljim i kultiviranim voćem i ratarskim plodovima. Svakako treba utjecati na lovce i nadležne inspekcije kako bi se umanjilo odlaganje animalnog otpada u lovištima koje bitno utječe na prirast i preživljavanje čaglja. U planskim aktima se navodi kao sporedna vrsta divljači i brojno stanje te odstrel planiraju se s vrlo niskim udjelom pa čagljevi uglavnom bivaju odstrijeljeni, ali se ne evidentiraju u propisanim obrascima, stoga dostavljeni podaci u središnjoj lovnoj evidenciji često nisu točni. Izrađivači planskih akata koriste koeficijent prirasta od 1 mladunčeta po boju jedinki u proljetnom matičnom fondu što je vrlo nisko i nerealno. Prema studijama o koeficijentu prirasta kod čaglja u Bugarskoj iznosio je 5, 9 odnosno 4 grla po paru u Grčkoj. U uvjetima kontinentalne Hrvatske realno je prirast obračunavati s 4 grla po paru u lovištima gdje je divlja svinja glavna vrsta divljači, odnosno 3 grla po paru gdje nema divljih svinja, uz uvjet da se matični fond održava u biološkom minimumu odnosno 2/1000 ha u lovištima s divljim svinjama i 1/1000 ha u lovištima gdje nema divljih svinja. Obzirom da je čagalj izrazito prilagodljiva divljač s obzirom na kvalitetu staništa i količinu dostupne hrane te da je brzina izrada planskih akata (svakih 10 godina) vrlo spora sav fond preko biološkog minimuma treba odstrjeljivati. Suživot čagljeva i domaćih pasa je zabilježen u više slučajeva. Posebice se psi lutalice koji žive na odlagalištima otpada dobro slažu s čagljevima i zabilježeni su slučajevi međusobnog parenja i postojanja križanaca između pasa i čaglja. Ovakvi slučajevi su prvi puta uočeni i zabilježeni upravo u Hrvatskoj. U pravilu su očevi domaći psi, a majke ženke čaglja te će se ovakvim parenjima genom pasa vrlo brzo unijeti u populaciju čaglja. Ženke domaćih pasa gone se dva puta godišnje, a broj okoćene mladunčadi kreće se od 4-12 po leglu. Obzirom da je količina dostupne hrane vrlo velika moguće je da ovakva ženka odgoji i desetak mladunaca godišnje što je izrazito visok broj. Za pretpostaviti je da će se ovakvi križanci lakše prilagoditi suživotu s čovjekom i moguće je da postanu značajna karika u prenošenju silvatične bjesnoće, trihineloze, alarioze i sličnih bolesti iz lovišta u urbane sredine.

Elaborat predstavlja Stručnu podlogu za utvrđivanje osnovnih odrednica obitavanja, statusa i smjernica gospodarenja čagljem (Canis aureus L.) u Republici Hrvatskoj

Grey Partridge (Perdix perdix L.) is a farmland bird which has been declining across Europe due to intensification of agriculture, use of herbicides, habitat destruction and predation pressure. It has been managed for hunting in most countries where it occurs. Grey partridge releasing experiment was carried out during the hunting year 2014/2015 in the selected hunting ground near the village of Cerić, eastern Croatia. 60 birds were released from three portable release pens. Loss of three birds was recorded inside the release pen, caused by disturbance of vagrant dogs. Three to four broods with about 30-40 birds, which formed pairs successfully, survived a winter period. Monitoring during the next summer confirmed presence of 14 breeding pairs with chicks in the hunting ground. In July 2015, we started with a large experimental release of grey partridges into 12 interconnected hunting grounds. Total of 1, 100 birds were released from 55 portable released pens, each contained 20 birds. Adaptation to habitat conditions and low-protein grain food had lasted for six weeks, after which the birds were released in the area of the hunting grounds. Mortality in the release pens amounted to 87 individuals, and additional 68 birds died after relasing. According to results of permanent observations in the period of two months after the relase along the feeding-sites and in the field, breeding abundance was 53 coveys with 11-18 individuals each. Reintroduction success will be known in summer 2016, i.e. after surviving the winter, by performing spring count of formed breeding pairs and assessing success of natural reproduction. Evaluation of obtained results will help in selection of the most convenient releasing and rearing techniques for reintroduction of this important native game species.

Veliki američki metilj (Fascioloides magna) je plošnjak koji živi u jetrenom parenhimu različitih divljih i domaćih sisavaca. Izvorno je nametnik životinja koje obitavaju u Sjevernoj Americi, a 1865. godine je uvozom jelena unesen u Europu. Do danas je prisutnost ovog metilja zabilježena u nizu europskih zemalja kod divljih i domaćih životinja, s različitim iznosom prevalencije. U Hrvatskoj je prvi puta pronađen u siječnju 2000. godine kod običnog jelena (Cervus elaphus) u Baranji, blizu granice Parka prirode „Kopački rit“. Od tada se na tom području kontinuirano provodi liječenje jelenske divljači. U ovom izlaganju prikazan je patoanatomski nalaz uginule košute s utvrđenom jakom metiljavošću, koja je pronađena u travnju 2015. godine na južnoj obali kanala Čonakut. Lešina je bila slabog gojnog stanja, s uočljivim znakovima koji su nastali kao posljedica proljeva. Razudbom je utvrđeno izrazito blijedo i suho potkožje te velika količina rijetke crvenkaste tekućine u trbušnoj i prsnoj šupljini. Značajne promjene uočene su na jetri, koja je bila povećana i kvrgasta, s perforiranim parenhimom te iz koje je izlazio polutekući smeđi sadržaj. Na prerezu je unutarnja građa bila neprepoznatljiva, s velikim brojem čahura ispunjenih smeđe-crnim polutekućim sadržajem i tkivnim detritusom u kojima su u pravilu bili metilji. Ukupno je iz jetre uginule košute izolirano 50 metilja različite veličine (od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara), što možemo okarakterizirati kao jaku invaziju. Za pretpostaviti je kako je životinja uginula od posljedica teškog oštećenja jetrenog parenhima izazvanog migracijom različitih razvojnih stadija velikoga američkoga metilja. Unatoč provedenom višegodišnjem liječenju jelena običnog, fascioloidoza je i dalje prisutna u hrvatskom Podunavlju, uključujući i Park prirode „Kopački rit“. Stoga je potrebno uspostaviti trajni monitoring i ojačati suradnju svih dionika koji se bave uzgojem i zaštitom divljači.

Priručnik predstavlja prošireno i ilustrirano Završno izvješće projekta koje je financiralo Vijeće za istraživanja u poljoprivredi (VIP) pri Ministarstvu poljoprivrede (MP) pod naslovom „Unaprjeđenje tehnologije uzgoja pernate divljači“.

Godišnji ciklus rasta rogovlja u jelena običnog (Cervus elaphus) usko je povezan s reprodukcijskim ciklusom, hormonalnim procesima te klimatskim i hidrološkim čimbenicima. Klimatski i hidrološki čimbenici koji na to direktno utječu jesu: temperatura zraka ; oborine (kiša, snijeg, led) ; insolacija (fotoperiodizam) ; vodostaj, periodičnost, intenzitet i trajanje plavljenja. Navedeni čimbenici indirektno utječu određujući sastav i raspodjelu vegetacije kopnenih i vodenih stanišnih tipova. U baranjskom Podunavlju istraživana je vrijednost rogovlja jelena običnog i povezanost s klimatskim i hidrološkim čimbenicima koji djeluju na očuvanim izvornim staništima. Istraživanje je provedeno tijekom šest lovnih godina, od 2004./2005. do 2009./2010., a korišteni su podaci podrijetlom od srednjedobnih i zrelih mužjaka (dob iznad 5 godina). Mjereni su sljedeći parametri rogovlja s ukupno 382 jelena: masa ; ukupna duljina grane, broj parožaka i duljina paroška srednjaka. Vrijednost rogovlja u lovnoj 2007./08. godini bila je signifikantno viša u odnosu na 2004./05., 2005./06. i 2006./07., dok u odnosu na 2008./09. i 2009./10. vrijednosti nisu signifikantne, ali su više što je u biološkom smislu jednako važno. Mjere gospodarenja bile su jednake u istraživanom razdoblju, stoga je analiziran utjecaj klimatskih i hidroloških čimbenika na staništu na razlike u vrijednosti rogovlja. Tijekom 2007. godine izostalo je redovito proljetno plavljenje Dunava, dok je tijekom ostalih godina bilo prisutno. Tijekom zimskih mjeseci, u razdoblju: studeni 2006. – veljača 2007., vrijednosti srednje mjesečne temperature nisu bile uobičajeno ispod 0 oC, već su iznosile od 2, 9 oC do 8, 4 oC, što su ujedno bile i maksimalne zimske temperature tijekom 10- godišnjeg razdoblja. U istom razdoblju je zabilježen najmanji broj od 35 hladnih dana (t< 0, 0 oC), kao i nedostatak snježnog pokrivača (svega dva dana sa snijegom visine 1 cm). Količina oborine u razdoblju siječanj-ožujak 2007. bila je sa 142 mm nešto iznad prosjeka, a tijekom travnja i svibnja (45 mm) i do tri puta manja od količine u ostalim istraživanim godinama. Insolacija, odnosno broj sunčanih sati bila je znatno viša u razdoblju: siječanj – svibanj 2007., posebice u travnju kada su procesi rasta i razvoja rogovlja najintenzivniji. Vrijednosti izmjerenih parametara rogovlja bile su najviše u lovnoj 2007./08. godini. Povoljne klimatske i hidrološke prilike u proljetnom razdoblju omogućile su rast kvalitete i vrijednosti rogovlja jelena običnog u prirodnim staništima baranjskog Podunavlja.

The golden jackal (Canis aureus aureus L.) is a carnivorous mammal which has been inhabitant in the areas of middle and southeastern Europe up to the end of 19th century. After that, its population declined and become extinct. In the recent period, the species is in rapid biological expansion across southeastern, and spreads into middle Europe. Specimens of individuals of golden jackal has been collected during three hunting years (2008/2009 – 2010/2011) from the hunting grounds in the eastern Croatia and eastern Serbia. Morphometric investigation has been done on total of 82 golden jackals, of which 66 from eastern Croatia and 16 from eastern Serbia. Measurement comprised 30 specific parameters, and it was performed at right body side, with accuracy of ± 1mm. By the analysis of measurement data, it was determined that differences exist between populations of golden jackal in eastern Croatia and eastern Serbia. Those from eastern Serbian population had larger mean body length and also head width, in comparison to those from eastern Croatian population, which had larger mean height up to withers. Mature individuals from eastern Serbia had significantly longer body and higher head width, while those from eastern Croatia had larger height up to withers. Statistical differences in morphometric measures of body trunk and limbs in golden jackals, culled in the hunting areas in eastern Croatia and eastern Serbia, were relatively low. Differences can be attributed to various fattening conditions of individuals living at diverse localities.

U radu je načinjena usporedba pojedinih elemenata ocjene trofeja srnjaka stečenih u Hrvatskoj i pojedinim europskim zemljama. U usporedbi s kapitalnim srnjacima iz većine zemalja, srnjaci iz Hrvatske imaju signifikantno manju masu, volumen i gustoću rogovlja. Pri istoj trofejnoj vrijednosti, srnjaci iz Hrvatske imaju rogovlje manje mase i volumena (gušće rogovlje, tanjih grana i slabije razvijenih ruža), ali dulje grane od srnjaka iz uspoređivanih zemalja. Potrebna su daljnja istraživanja o tome jesu li utvrđene značajke trofeja posljedica manjkavosti minerala u staništu ili specifičnosti klimatskih uvjeta.

Stanište ili životnu sredinu definiramo kao skup prirodnih resursa i uvjeta prisutnih na nekom području koji osiguravaju stabilnost populacije koja ga nastanjuje. Rogovlje porodice jeleni (Cervidae) je primjer brzorastućeg tkiva i jedinog organa sisavaca sposobnog za cjelovitu regeneraciju. To nazivamo ciklus rasta rogovlja i on je usko povezan s reprodukcijskim ciklusom, hormonalnim procesima te klimatskim i hidrološkim čimbenicima. Klimatski i hidrološki čimbenici djeluju izravno putem temperature zraka, oborine (kiša, sinjeg), pokrova na tlu (sinjeg, led), sunčanih sati (fotoperiodizam) te visinom vodostaja. Jednako tako klimatski i hidrološki čimbenici djeluju neizravno kroz vegetaciju. Ovaj rad će kroz prizmu klimatsko – hidroloških čimbenika obrazložiti razlike u vrijednosti rogovlja kod mužjaka jelena običnog. Područje istraživanja je Baranjsko podunavlje. Ritsko- močvarna staništa Dunavsko-Dravskog porječja imaju oblik pravokutnog trokuta, a nalaze se na sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, na samim granicama s Republikom Mađarskom i Republikom Srbijom. U tom jedinstvenom prirodnom području, staništu brojnih vrsta biljaka i životinja, očuvana su izvorna staništa jelena običnog (C. elaphus). Istraživanje je trajalo šest lovnih godina, od 2004/2005 do 2009/2010. Za istraživanje su se koristili podaci uzeti sa srednjedobnih i zrelih mužjaka (5 i više godina starih mužjaka). Vrijednost rogovlja se promatrala kroz sljedeće odlike jelenskog rogovlja: masa rogovlja, ukupna duljina grane, duljina paroška srednjaka i broj parožaka. Lovna 2007/2008.g. pokazala se s vrijednostima promatranih odlika signifikantno viša u odnosu na 2004/2005., 2005/2006 i 2006/2007, dok u odnosu na 2008/2009. i 2009/2010.g. promatrane vrijednosti nisu signifikantne, ali su više, što je u biološkom smislu jednako važno. S obzirom da su mjere gospodarenja bile tijekom godina istraživanja jednake, razlog je potražen u klimatsko – hidrološkim čimbenicima staništa. Iz hidroloških izvješća vidljivo je da je redovno proljetno plavljenje rijeke Dunav izostalo tijekom 2007. godine, što je tijekom ostalih godina bio slučaj. Srednja mjesečna temperatura tijekom najhladnijih mjeseci krajem 2006.g. i početkom 2007.g., nije bila uobičajeno ispod nule, već su se srednje mjesečne vrijednosti kretale od 2, 9 °C do 8, 4 °C (studeni, prosinac, siječanj i veljača). To su ujedno bile i maksimalne zimske temperature tijekom 10–to godišnjeg razdoblja, a i najmanji broj hladnih dana (

In the past twenty years, biological expansion of the golden jackal (Canis aureus aureus) has been recorded in the eastern part of Croatia. In order to determine its dietary habits, content of 238 stomach samples has been analysed. There were 33 empty stomachs and 205 stomachs filled with different diet components. Only animal remains were detected in 113 stomachs, mixed animal and plant in 87, and only plants in 5 stomachs. Animal waste from big game animals was present with seasonal frequencies: 21% in spring, 31% in summer, 45% in autumn and 45% in winter. Small winged game were present in spring (5%), summer (2%) and in autumn (3%), while they were absent in winter. Small furred game was not found at all. Animal waste from domestic animals was identified with frequencies: 16% in spring, 14% in summer, 25% in autumn and 36% in winter. It largely contained fat tissue, intestines and parts of skin discarded during the slaughtering season at rural households. Parts of muscle tissue from big game, such as wild boar and roe deer, were detected in 16 samples, mainly in the late autumn and winter. Rodents, caught at agricultural land, were present with frequencies: 19% in spring, 29% in summer, and 9% in autumn, while they were not present in winter. Seeds of annual crops (maize, sunflower) and of wild and cultivated fruits (grapes, black mulberry, greengage, wild pear), were present seasonally, depending of ripening time, with frequency up to 20%. Determined diet habits clearly points out that golden jackal was incorrectly treated as harmful species in the hunting grounds. It is typical opportunistic forager, having a beneficial role by scavenging waste and controlling pest species. During the shortage of animal waste, golden jackal can predate on wild animals.

The aim was to compare estimated trophy values of discarded antlers of red deer and those antlers acquired by the regular culling. Research has been undertaken during hunting year 2010/2011 in the hunting ground „Podunavlje-Podravlje“, located in the Baranja region in Eastern Croatia. Total of 97 antlers were analysed, of which 26 from the culled individuals, and 71 was found discarded around the hunting ground. All of them were evaluated according to CIC scoring system. Following parameters were taken for the comparison: trophy value in CIC points ; antlers mass ; total antlers length, number of tines ; number of tines in crown and length of trey tine. Age of the culled individuals was determined by counting tooth cementum layers, and indirectly from discarded antlers according to shape of the plate which attach beam of the antlers to frontal bones on the scull. Values of the measured parameters were higher at discarded antler’s beams of red deer in age class 6-7 year, in comparison to culled individuals. This confirms that selection of male individuals was done properly, and individuals with higher trophy value remain in population, which is a basis for the sustainable management in the hunting ground. Oppositely, in age class 8-9 year, higher values were determined in culled individuals. This point out that less valuable individuals remains in the population, that is undesirable for the game breeding, but it was done due to increased interest at market of hunting tourism. Higher values of the measured parameters in culled individuals, in comparison to discarded antlers, were determined in age class above 10 year. It needs to be emphasized that all red deer in this age class cannot be culled or be seen during the rutting season. The recommendation is to accurately estimate which individuals are able for progression and which for decreasing in antler quality. Professional service in the hunting ground is responsible for the accurate evaluation of red deer trophy value. Taking into account more larger samples, collected systematically in each year, results can provide better guidelines for the breeding and management of red deer in the Baranja region.

Cilj istraživanja bio je utvrditi međusobni odnos tjelesnih i reproduktivnih svojstava dvizica jelena običnog u ekološkim uvjetima ritsko-močvarnih staništa. Istraživanje je provedeno tijekom pet lovnih godina (2004./05. do 2008./09.) na 62 dvizice u državnome lovištu XIV/9 Podunavlje – Podravlje u Baranji u istočnoj Hrvatskoj. Kod dvizica je nakon odstrjela utvrđivana neto tjelesna masa te prisutnost fetusa u maternici. Najviše vrijednosti neto tjelesne mase ostvarene su tijekom 2007./08. i 2008./09 godine. Statistička značajnost (P

Pod lovstvom podrazumijevamo gospodarenje lovištem i divljači odnosno uzgoj, zaštitu, lov te korištenje divljači i njezinih dijelova. Ove aktivnosti imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te ulogu zaštite i očuvanja biološke odnosno ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači te divlje faune i flore. U znanstvenom smislu, lovstvo je posebna znanstvena grana u biotehničkom znanstvenom području, u okviru znanstvenih polja poljoprivreda odnosno šumarstvo. Isto tako, Hrvatska je donošenjem Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05 i 40/09) te niza podzakonskih propisa kojima se uređuje gospodarenje lovištima i divljači, odredila lovstvo kao gospodarsku granu. Ovaj Zakon propisuje da su divljač životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Trenutno je u Hrvatskoj 8 vrsta krupne i 36 vrsta sitne divljači, a 14 vrsta ima gospodarsku vrijednost. Prema podacima Središnje lovne evidencije u Hrvatskoj ima 1.060 lovišta, koja se prostiru na ukupno 5.012.905 ha površine. Pod šumama je 1.722.476 ha (34, 36%), dok poljoprivredne površine iznose 3.290.429 ha ili 65, 64% ukupnih površina lovišta. Lovno gospodarenje u praksi provodi se na temelju desetogodišnjih planskih akata - Lovnogospodarskih osnova, koje mogu izrađivati osobe sa završenim šumarskim fakultetom šumarskoga smjera (20 osnova godišnje) te agronomskim i veterinarskim fakultetom (10 osnova godišnje). Hrvatska, zahvaljujući svojoj tradiciji te očuvanim prirodnim resursima, ima izvrsnu perspektivu i potencijal za razvoj lovnoga turizma različitih razina. Međutim, ponuda kvalitetnih lovišta i divljači, smještajnih kapaciteta, kao i neizostavnih sadržaja koji prate ovakav oblik turističke ponude nisu još uvijek adekvatni, dostatni i prepoznatljivi. Nadalje, Hrvatska se opredijelila da na visokoškolskoj razini obrazuje mlade stručnjake iz lovstva, no oni još nemaju adekvatna radna mjesta! Dobrim dijelom, problemi lovstva i lovnoga turizma vezani su uz probleme hrvatskoga ukupnoga gospodarstva. Iznimno loš imidž za lovni turizam ima miniranost pojedinih lovišta. Isto tako, do sada su strani turisti ukazivali na probleme s oružjem i odstrijeljenom divljači na graničnim prijelazima, što će se riješiti ulaskom u Europsku uniju. Lovni turizam nužno je ugraditi te snažno poduprijeti u razvojnoj strategiji hrvatskog turizma, što sada nije slučaj. Marketinškim aktivnostima u inozemstvu treba isticati prednosti Hrvatske kao lovne destinacije, poticati i razvijati specijalizirane agencije, povezati lovni s drugim vidovima turizma npr. ekoturizmom, seoskim turizmom, osmisliti lovu alternativne aktivnosti u prirodi, kao što su obuka lovačkih pasa, fotosafari, promatranje ptica („birdwatching“), jahanje i drugi sportsko rekreacijski sadržaji itd. Razvojem lovstva odnosno lovnog turizma kao prepoznatljive gospodarske grane u Hrvatskoj, zasigurno će se mobilizirati i druge prateće gospodarske aktivnosti, a time ostvariti i značajniji pozitivni financijski učinak. S druge strane ulaganjem u staništa, očuvat ćemo i povećati brojno stanje pojedinih vrsta divljači, posebice sitne (zec, trčka) od čega bi koristi mogla imala i šira društvena zajednica jer se time štiti priroda i okoliš te podiže kvaliteta života ljudi i životinja.

Značajni porast populacije čaglja primijećen je u posljednjih dvadesetak godina u istočnoj Hrvatskoj. Radi boljeg poznavanja uloge čaglja u ekosustavu i utjecaja na ostale vrste divljači, istraživane su njegove hranidbene navike tijekom godine. Sadržaj želuca 238 primjeraka čagljeva, odstrijeljenih tijekom triju lovnih sezona od 2008. do 2011. godine, pregledan je i analiziran makroskopski ili pod lupom. Broj uzoraka prema godišnjem dobu odstrela iznosio je: 43 u proljeće, 51 u ljeto, 77 u jesen i 67 zimi. Hranidbene navike čaglja utvrđene su primjenom koeficijenta praznosti želuca i postotka učestalosti pojavljivanja pojedinih hranidbenih kategorija. Čagljevi su tipični oportunisti koji konzumiraju najlakše dostupnu hranu u određenom kalendarskom razdoblju, a prednost daju animalnoj hrani (lešine životinja, mesni otpad i glodavce). Ostaci odbačenih dijelova odstrijeljene krupne divljači nađeni su tijekom jeseni i zime u vrijeme glavne lovne sezone. Ostaci krupne divljači, preostali od obrade nakon odstrela, nađeni su tijekom jeseni i zime u vrijeme glavne lovne sezone. U sezoni razmnožavanja i odgoja mladunčadi (proljeće, ljeto) sitni glodavci su često zastupljeni u hranidbi čagljeva. Mesni otpad podrijetlom od domaćih životinja konzumiran je uglavnom sezonski u vrijeme svinjokolja. Povremeno je u hranidbi zastupljen biljni materijal, ovisno o vremenu dozrijevanja ratarskih kultura i voća. Čagalj ima važnu sanitarnu ulogu u ekosustavima lovišta. Veličinu populacije potrebno je držati pod kontrolom, jer u nedostatku mesnog otpada i glodavaca može pribjeći predacijskom lovu, prije svega pomlatka krupne divljači.

Čagalj (Canis aureus) je stalno boravio na području jugoistočne i središnje Europe do početka 20. stoljeća. Zadnji primjerci u istočnoj Hrvatskoj odstrijeljeni su 1903. u okolici Valpova i 1908. godine u okolici Županje. Stotinjak godina poslije, vrsta doživljava biološku ekspanziju i širi se na područja s kojih je ranije nestala. Još 1987. godine čagalj je odstrijeljen pokraj Ivankova ; 1998. u Račinovcima, 1999. u Gunji i od tada je stalno prisutna divljač u istočnoj Hrvatskoj. Čagalj obitava u šikarama i močvarnim terenima u poplavnim dolinama rijeka Save, Drave i Dunava. Prema Središnjoj lovnoj evidenciji, u lovnoj 2009./2010. godini, matični fond čaglja u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.227 jedinki, a odstrijeljene su 884 jedinke. U lovištima pet županija istočne Hrvatske, matični fond iznosio je 260 jedinki, a odstrijeljeno je 206. Prema udjelu, najviše ih je odstrijeljeno u Brodsko- posavskoj županiji (40 %), u Osječko-baranjskoj 30 % i 26 % u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Aktualni podaci su nesigurni, prvenstveno zbog neusklađenosti lovnog zakonodavstva i provedbenih dokumenta lovnog gospodarenja. Procijenjeni odstrjel iznosi 800-1.000 jedinki čaglja u lovnoj 2009./2010. godini. Rezultati urađene genetske studije na jedinkama iz istočne Hrvatske i Srbije potvrdili su da je populacija čagljeva u istočnoj Hrvatskoj genetski vrlo slična s populacijom u Srbiji. Brojnost čaglja potrebno je trajno nadzirati, jer u nedostatku mesnog otpada i glodavaca čagalj može pribjeći predacijskom lovu, prije svega pomlatka krupne divljači.

Results of the research carried out in the hunting grounds in the Baranja region (Eastern Croatia), in the period 2007-2010, are presented. The height and diameter of total of 348 pedicles of red deer stags were measured, and age was determined. Results confirms that changes in pedicle height and diameter in red deer stags are significant and related to the age. Correlation coefficient (R=0.65) indicate decreasing of pedicle height with age, and increasing (R=0.85) of pedicle diameter with age. For ensuring the long-term income from hunt on the mature stags, it is necessary to implement accurate selective cull based on age groups. The classification of red deer stags into following age groups is proposed: young (3, 4 and 5 years) ; middle age (6, 7 and 8 year) ; old and mature stags (above 9 year).

In Croatia badger occupy a large range of terrestrial habitats. Comparison of habitat type composition in parts of the Continental and Mediterranean bio-geographic region of Croatia has been made. In the period 2009-2011, 24 individuals from the Continental, and 29 from the Mediterranean region has been collected by culling or found killed in road traffic accidents. Habitat types were identified by detecting the collection localities on the habitat maps which describe main habitat classes according to National Classification of Habitats. Continental region is characterized by dominance of cultivated non-forest area (62%), including patchy distributed agricultural land with natural vegetation, such as hedgerows and field boundaries. Deciduous forests of willows, black and white poplars, narrow-leaved ash, and pedunculate oak grows in the lowland river basins. In the Mediterranean region, the agricultural land is less present with 9%. The key habitats for badger (33%) are mixed forests and scrubland of pubescent oak and hop hornbeam, and maquis of holm oak. Dry calcareous grasslands enable 22% of the badger’s habitat. Class of constructed and industrial habitats indicates intensity of the human impact in changing environment. The percentage is estimated on 6% in the Continental, and 3% in the Mediterranean region.

This contribution deals with the annual changes in the gonadosomatic index (GSI) for most species of large mammals in Croatia, which includes their pre-rutting, rutting and post-rutting period. It provides a comparable value of the GSI in relation to weight and age of the animals. The actual testicular mass of 61 roe deer, 34 red deer, 87 wild boars and 3 bears was obtained after animals have been shot in legal hunt. Recorded measures were used to calculate the GSI as relation of gonad mass and body mass (in grams). Statistical analysis, test and calculations were performed using STATA/ic 12 for UNIX software package. Mean GSI values were calculated by two age groups (young and adult) for all analyzed species. Difference of mean GSI values between species was determined using ANOVA, regardless to the age group (young F2, 62=3.39, P>F 0.0401 ; adult F2, 62=101.94, P>F > 0.001), with the highest GSI mean value recorded in wild boars (young 0.32 ; adult 0.58). High positive correlation coefficient between gonad and body mass was recorded in wild boar (0.8746) and somewhat lower in roe deer (0.6693). Correlation coefficient values of two other analyzed species do not indicate any possible link between body mass and the mass of the gonads. Peak GSI values, as well as peak gonad mass values that closely match specie's mating period, were recorded in age group of adult roe deer, while young category of the same species reaches GSI peak values in period one month earlier.

Parasitic diseases are permanently present in wild animals living in natural habitats along the Croatian and Serbian part of the Danube course. Results of the investigations and status of parasitosis in game species over the last twenty years are given. Direct risks for the human health are trichinellosis and allariosis. Both sylvatic and domestic infection cycle is confirmed, with new findings of Trichinella larvae in European badger, red fox and golden jackal. Increasing frequency of trematode Allaria alata and its developmental stages is observed in various animals. The health status of red deer is endangered by infection with large American liver fluke (Fascioloidosis magna), and first evidence of fascioloidosis in Croatia dated in 1999. The more effective treatment and eradication of parasitic disease in game can be achieved by cooperation between scientists in two countries.

Population of roe deer (Capreolus capreolus), living in the selected hunting estates in the Eastern Croatia has been studied. Specimens were collected at locations in hunting estates: Osijek, Podunavlje, Spačva and Kunjevci, which differs in habitat composition and characteristics of roe deer's populations. Aim of the study was to determine the most applicable parameter among size of the body parts for classification of live individuals into age groups. Total of 161 individuals was measured. The most pronounced body measures: head length and body length have linear increase in relation to age. Continuous growth throughout age classes was significant for the head length and for the body length. The lowest values of measured parameters were confirmed for Podunavlje and Kunjevci, the significantly higher values were in Osijek, while the values were intermediate in Spačva. Based on the results, a recommendation for the age estimation in live roe deer is to observe head length and eye position in relation to snout.

Populacija srne istraživana je tijekom dvije godine (1969. i 1970.) u šumi Haljevo (1300 ha), koja se nalazi u središnjem dijelu Baranje. Brojnost populacije u vrijeme istraživanja procijenjena je na 200 grla. Na odstrijeljenim ženkama izmjerene su vrijednosti neto mase srna, te masa i duljina zametka. Obradom uzorka od 23 ženke utvrđeno je 48 zametaka (u kasnijim mjesecima odstrjela govorimo o plodovima), što iznosi 2, 08 zametka po odstrijeljenoj ženki. Utvrđeno je da se 70 % srna okoti u razdoblju 21.-31. svibnja, a 30 % u razdoblju 11.-20. svibnja. Rezultati pokazuju da je u 70 % srna intenzivan rast i razvoj embrija započeo između 21. i 31. prosinca prethodne godine. Nakon obrade podataka utvrđena je korelacija između početka intenzivnog razvoja embrija, mase embrija, duljine embrija i vremena okota.

Prikazani su trenutno stanje i razvojne mogućnosti lovstva u osam županija koje pripadaju statističkoj regiji Panonske Hrvatske. Za razvoj lovstva u ovoj regiji postoje izvrsni preduvjeti (snage - Strenghts) što ju čini privlačnom destinacijom za brojne domaće i inozemne lovce: geografska obilježja, očuvanost biološki vrijednih vrsta i njihovih staništa, brojna lovišta s raznolikom divljači te duga lovna tradicija. Nasuprot tomu, slabosti (Weaknesses) su: nedovoljna zastupljenost u strateškim smjernicama i marketinškim aktivnostima ; administrativne prepreke i neusklađenost propisa ; nedostatak ili neprikladnost smještajnih kapaciteta ; manjak stručnih zaposlenika ; mala zainteresiranost za poboljšanje lovne ponude ; loše uređen način obuke pasa na lovnim terenima ; slaba povezanost struke i znanosti, te nedovoljno razvijena navika konzumiranja mesa divljači. Prilike (Opportunities) za razvoj lovstva su: veliki potencijal za prirodni i kontrolirani uzgoj divljači ; proširenje lovne ponude ; snažnija potpora u strateškim dokumentima ; povezivanje lovnog s drugim oblicima turizma ; obrazovni sadržaji ; državne potpore i sredstva iz EU fondova. Kao prijetnje (Threats) razvoju lovstva prisutne su: gustoća cestovne mreže ; lovokrađa, zagađenost minama ; zanemarivanje ruralnog prostora i ruralnog turizma ; nedostatak spremnosti za projekte i programe EU ; nedovoljna potpora stručnom i znanstvenom radu, financiranje, te nesuglasice s aspekta zaštite prirode.

Aim of the research was to determine craniometric characteristics of two different population of golden jackal (Canis aureus L.) which exists in the coastal part of Croatia (Meditterranean population) and in the eastern part (Slavonian population), and to determine differences between sexes. The specimens had been hunted and collected in the period 2008- 2010. Skulls of animals older then 2 years have been studied, of which 32 belonged to Slavonian, and 11 to Mediterranean population. In samples from Slavonian population, 13 (40, 62 %) were females and 19 (59, 37 %) were males, while the sex were not recognized in Mediterranean population. Standard cranial measurements were taken for 44 parameters on each skull ; 32 parameters specifically on skull, and 12 on mandible. All measurements were carried out using digital calliper to an accuracy of 0, 01 mm. Statistically significant difference (P

The activity of roe deer was surveyed in five habitats in the Haljevo Forest (Baranja Region, Eastern Croatia), during the 1965/1966 hunting season. The aim was to compare the habitat preferences and to determine differences in the number of animals observed in the study period, by taking into account: period of the year, height of understory layer in forest stands and weight of fat deposit around kidney. The animals caught by net were marked and their activities have been observed. A total of 532 sightings of individuals were noted on all five habitats, and the abundance of roe deer was 228 individuals. During the fawning period in the spring, the highest number of animals (n=55) was recorded in black locust stand, followed by oak stands with thick understory layer (n=61) and hornbeam stands with oak (n=51). Regarding the quality of habitat as a food source, the highest number (n=196) was in the hornbeam stand with oak, compared to black locust stand (n=59) and oak stand with thick understory layer (n=20). Fitness of roe deer is estimated by measuring kidney fat from 96 culled individuals. Mean weight of kidney fat was significantly higher in the oak stand with thick understory layer (104.71 g) than in young oak stand (55.83 g). In comparison to black locust stand (81 g) and hornbeam stand with oak (96.46 g), the value was higher but not significantly higher, indicating the importance of the oak acorn in roe deer diet.

Deer antlers (Cervidae family) are fastgrowing bones and the only bone formation in mammals capable of complete regeneration. Males of all species within the deer family (Cervidae) grow antlers, except for the genus Rangifer, where both males and females grow them. Antlers that are changed each year, grow from the frontal extensions – pedicles, that last a lifetime. Each year the last year's antlers are discarded so that the new ones can grow. The study was conducted in the east of the Croatian Danube region (Baranja) during three hunting seasons (2007/2008, 2008/2009 and 2009/2010). A total of 348 pedicles were observed for this study. The height and diameter of pedicles were measured. This paper identified significant changes in height and diameter of pedicles in relation to age and the correlation between height and diameter was also significant. Thus the regression coefficient of pedicles height and age is significant and R = 0.65 (AGE = 15.25 - 0.18 x height) height of pedicles decreases with age) ; also a regression coefficient of pedicle diameter and age is significant and R = 0.85 (AGE = 0.25 x diameter - 4.72) (diameter of pedicle increases with age). Changes of pedicle height and diameter are significant and they have a regular relation to each other and to the age, which is why wildlife managers should seriously take them into account. These average values and mathematical expressions for determining age, given the level of significance, can be used to determine the age and classified into age classes (young males in 3, 4 and 5 years old, middle age males at 6, 7 and 8 years old and mature males 9 and more years old) in the region were the research were conducted.

Europska srna (Capreolus capreolus) je autohtona vrsta na području Republike Hrvatske. Teritorijalnost kod srnjaka znači obranu malih, ekskluzivnih površina i resursa (hrana, ženke) unutar tih površina. U zajedničkom lovištu br. XI / 111 “Jakšić”, u Požeško - slavonskoj županiji, kojim gospodari lovačko društvo “Seljak - Jakšić”, u svibnju 2010. godine odstrijeljen je zreli srnjak (5 i više godina star), kod kojeg se nakon obrade trofeja utvrdilo postojanje oba očnjaka u gornjem dijelu čeljusti. Porodica Muntiacidae je i danas je zadržala sličan izgled s jednostavnim rogovljem i dobro razvijenim očnjacima - stoga se i naziva živući fosil. Vrste iz porodice Muntiacidae su prema načinu života teritorijalne. Nadalje, probava pripadnika porodice Muntiacide je fiziološki prilagođena brzom protoku hrane (koncentrirana hrana - bogata hranjivim sastojcima), mužjaci nemaju ustaljeni ciklus rasta i razvoja rogovlja, a jednako tako je vezana uz šumski tip staništa. Srna obična je stara, šumska, teritorijalna vrsta, s jednostavnim troparožnim rogovljem, te s nekim navedenim karakteristikama jasno distancirana od ostalih pripadnika porodice Cervidae i slična je današnjoj porodici Muntiacidae. Proučavanjem evolucijskih procesa kod teritorijalnih vrsta, a i promatranjem porodice Muntiacidae danas, spoznalo se kako su očnjaci postojali prije rogovlja. Očnjaci su služili, a kod porodice Muntiacidae služe i danas, za unutarvrsne borbe, obranu od predatora te za lakšu dostupnost hrani. Očnjaci u gornjoj čeljusti kod srneće divljači su ostaci iz prošlosti, atavizam - odlika koja normalno ne postoji kod srna, ali je postojala kod predaka te vrste. Dakle, riječ je o zubu izgubljenom tijekom evolucije, koji se pojavljuje u određenom broju slučajeva jer nasljedna osnova za to svojstvo još uvijek postoji u genotipu vrste.

Važnu ulogu u selekciji jelenske i srmeće divljači u prirodi mogu imati i nametničke bolesti od kojih neke proučava autor priručnika, koji kao istraživač zajedno s voditeljem (ujedno i recenzentom priručnika) radi u sklopu ovog znanstvenoga projekta. Nadalje, selekciju u lovnoj praksi temeljimo na standardu (selekcijskom indeksu) koji nam opisuje idealno grlo za pojedini dobno/spolni razred. Standard je uspostavljen na temelju cilja lovca/uzgajivača, plana gospodarenja i mogućnosti staništa. Ta metoda zahtijeva kontinuirano, iz generacije u generaciju, odabiranje jedinke prema zamišljenom standardu. Prestankom rada na odabiru, neželjene bi se karakteristike vanjskog izgleda (fenotipa) ponovo pokazale jer nismo izravno djelovali na nositelje nasljeđa, već na cjelokupnost vanjskog izgleda.

Za ovaj projekt važna je povezanost nametničkih bolesti koje, osim zdravlja životinja, mogu narušiti i trofejnu vrijednost jelena običnog tj. blaga baranjskog Podunavlja. Prvo poglavlje ukratko govori o geografskom pojmu i povijesti Baranjskog Podunavlja, što već govori o bogatoj, a (pre)često burnoj prošlosti ovih prostora od Eugena Savojskoga 1699. godine, preko Habsburgovaca, Teschena, do naših vremena kad su ovi prostori po tko zna koji puta bili doslovce na prvoj liniji bojišnice. Veseli nas posebno istaknuta činjenica da je nakon pokušaja otuđenja naše blago vraćeno u škrinju matice domovine. Drugo i treće poglavlje govori o meritumu ovog djela, tj. rastu i razvoju rogovlja, zasnovano što na iskustvima drugih autora, što, a to valja posebno istaknuti, na rezultatima vlastitog znanstveno-istraživačkog i stručnog rada. Djelo se bavi značajnim i na hrvatskim prostorima nedovoljno obrađivanom aspektom gospodarenja jelenom odnosno primarno rogovljem odnosno jelenskim trofejima, koji pored financijske vrijednosti i nagrade za uzgojno-selekcijski rad, odražavaju kvalitetu samog staništa te trud uložen u uzgoj ove plemenite divljači. Djelom se želi ukazati na vrijednosti pojedinih parametara u uzgoju jelena prvenstveno u slobodnoj prirodi, kako bi ih se valjano grupiralo i vrednovalo, te time doprinijelo kvalitetnijim uzgojno-selekcijskim zahvatima, osiguranju stabilnosti prihoda, dugotrajnosti gospodarenja i dinamičnoj zaštiti prirodnih bogatstava. Djelo je karakterizirano znanstveno-stručnim pristupom i inovacijama, a sadržava i vrlo konkretne preporuke za rad na terenu. Posebnu pozornost skrećem na autorove osobne fotografije, koje s jedne strane izvrsno ilustriraju tekstualni dio, što nedvojbeno doprinosi njegovoj kvaliteti, a s druge strane govore o autorovoj prisutnosti na terenu, njegovoj kompetentnosti, te istraživačkom trudu i radu. Stoga ovo djelo može biti poučno štivo i našim studentima za pripremu djela ispita u okviru tematskih cjelina koje obrađuju gospodarenje pojedinim vrstama divljači, pomoći znanstvenicima i stručnjacima u praktičnom radu, kao i biti od koristi lovcima praktičarima.

SAŽETAK Cilj doktorskoga rada je ustrojiti sustave potpore koji bi riješili nadzor i kontrolu planova gospodarenja, osigurali potrajnost kvalitetnoga proizvoda i stvorili pretpostavke za stabilnost prihoda. Istraživanje je obavljano tijekom pet lovnih sezona (2004./2005. do 2008./2009.) u državnome lovištu «Podunavlje – Podravlje XIV/9», nizinskoga tipa, nadmorske visine 65 do 120 m, smješteno između rijeka Dunav i Drava u Baranji. Ukupna površina opisana granicom lovišta iznosi 26.810 ha. Terenski podaci svrstani su u sljedeće dobne i spolne razrede: telad, dvizice, košute, špizeri, mužjaci 3, 4 i 5 godina stari, mužjaci 6, 7 i 8 godina stari i mužjaci 9 i više godina stari. U svakome dobnome i spolnome razredu prema stupnju razvoja i posjedovanju pojedinoga parametra promatrala se neto tjelesna masa, oplodnja, duljina i masa ploda, duljina grana rogovlja, duljina paroška srednjaka, broj parožaka, masa rogovlja te vrijednost rogovlja po CIC-u. Statističkom obradom podataka i distribucijom vrijednosti parametara prema pojavnosti formirani su selekcijski parametri za svaki dobni i spolni razred. Vrijednosti selekcijskih parametara su standardi koje je u svakom dobnom i spolnom razredu potrebno dostići ili u kojima se vrijednosti određenih parametara trebaju nalaziti kako bi se ostvarila potpora, uz čije se ostvarenje i kroz selekcijski odstrel postavljaju jasni standardi kod promatrane populacije. Parametar selekcije kod teladi je tjelesna masa. Ispravnost selekcije prati se na temelju neto tjelesnih masa koje su ostvarene odstrjelom grla koja imaju nedovoljnu tjelesnu masu (minus varijante). Aritmetička sredina neto tjelesne mase teladi iznosi 37,77 kg. Kod dvizica se, na temelju procjene tjelesne mase, može zaključiti je li grlo oplođeno. Utvrđen je svojevrstan prag neto tjelesne mase, potreban za ulazak u parenje i uspješnu oplodnju. Neto tjelesna masa koju dvizica mora dostići kako bi bila oplođena iznosi 55 kg do 60 kg. Aritmetička sredina neto tjelesne mase kod dvizica iznosi 53,13 kg, a stopa oplodnje 47 %. Kod košuta je značajno održavati vrijednosti tjelesne mase oko srednje vrijednosti tjelesne mase, dok je stopa oplodnje iznad određene vrijednosti procijenjene na temelju istraživanja, a povezujemo ju sa stabilnosti populacije. Aritmetička sredina neto tjelesne mase kod košuta iznosi 71,15 kg te se, ujedno, ta neto tjelesna masa odstrijeljenih grla pokazala kao garancija 70 % i višoj stopi oplodnje. Mužjake u drugoj godini života (špizere) procjenjujemo na temelju tjelesne mase i duljine grana. Aritmetička sredina neto tjelesne mase iznosi 66,46 kg. Aritmetička sredina duljine grana kod odstrijeljenih špizera iznosi 238 mm. Kao korektivni čimbenik služi i aritmetička sredina mase rogovlja koja iznosi 895 grama. Aritmetičke sredine selekcioniranih grla mužjaka 3, 4 i 5 godina starosti iznose za neto tjelesnu masu 95,30 kg, za duljinu grane 668 mm, za duljinu paroška srednjaka 205 mm, za broj parožaka 4 po grani. Kao korektivni čimbenik služi i masa rogovlja koja iznosi 2.908 grama. Aritmetičke sredine selekcioniranih grla mužjaka u 6., 7. i 8. godini života iznose za duljinu grane 965 mm, za duljinu paroška srednjaka 323 mm, za broj parožaka 6 po grani i za vrijednosti CIC - 178,93 točaka. Kao korektivni čimbenik služi aritmetička sredina za masu rogovlja koja iznosi 6.567 grama i za neto tjelesnu masu koja iznosi 126,51 kg. Aritmetičke sredine gospodarski zrelih grla, mužjaka starosti 9 i više godina, iznose za duljinu grane 1.061 mm, za duljinu paroška srednjaka 401 mm, za broj parožaka 7 po grani i za vrijednosti CIC - 203,61 točka. Kao korektivni čimbenik služi aritmetička sredina za masu rogovlja koja iznosi 8.404 grama i za neto tjelesnu masu koja iznosi 138 kg., SUMMARY The aim of this paper is to establish support systems which would resolve the supervision and control of the management plan, ensure sustainability of quality products and create conditions for stability of income. The study was carried out over five hunting seasons (2004/2005 to 2008/2009). Research area was hunting ground „Podunavlje - Podravlje XIV / 9," lowland type, altitude 65 to 120 m, situated between the rivers Danube and Drava in Baranja. The total area within the boundaries of the hunting ground is 26,810 ha. Field data are classified into the following age and sex classes: calves, yearling females, hinds, yearling males, males 3, 4 and 5 years old, males 6, 7 and 8 years old, and males 9 years old and older. The observed parameters were: the net body weight, fertilization, fetus length and weight, the length of the antler branches, the length of the third tine, the number of tines, weight and value of the antlers in the CIC. Statistical data processing and distribution of values of the parameters were established for each age and sex class. The values of parameters are the selection standards that should be reached by deer of every age and gender, or standards within which the values of certain parameters should be in order to enable support with which, together with selection shooting, clear standards can be set for the observed population. Parameter selection for calves is body weight. The accuracy of selection is monitored according to net body weight. Arithmetic mean of net body weight of calves is 37.77 kg. Yearling females were selected on estimates of body mass. A kind of threshold net body weight was established that is required for mating and successful fertilization. Net body weight that yearling females must achieve in order to be fertilized is 55 kg to 60 kg. Arithmetic mean of net body mass for yearling females is 53.13 kg, and the fertilization rate 47%. For hinds it is essential to maintain body weight around the mean body weight, while the fertilization rate remains above the value estimated on the basis of research, and it connected with the stability of the population. The arithmetic mean of net body mass of hind is 71.15 kg and that weight is a guarantee of 70% and higher rate of fertilization. Males in the second year of life are estimated on the basis of body weight and length of branches. The arithmetic mean net body weight is 66.46 kg. Mean length of branches is 238 mm. The arithmetic mean of antler mass, which is 895 grams, was used as a corrective factor. Males 3, 4 and 5 years old have the net weight of 95.30 kg, the length of the branches of 668 mm, the length of the third tine 205 mm, and the number of tines 4 per branch. The weight of the antler is 2908 grams. Males that are 6, 7 and 8 years old have the mean net weight 126,51 kg, the length of the branches 965 mm, the length of the third tine 323 mm, 6 tines per branch and the value of CIC - 178.93 points. Corrective factor is antler mass which is 6567 grams. The arithmetic means for economically mature males, that is 9 years old or older males, amounted to 1061 mm length of the branches, the length of the third tine is 401 mm, 7 tines per branch and the value of CIC - 203.61 point. The mean of antler mass, which is 8404 grams and the mean net weight, which is 138 kg were used as corrective factors.

Istraživanja mehanizma nasljeđivanja spola u dvopapkara nedvojbeno su pokazala kako se statusom uhranjenosti ženskih grla može povećati udio muškog potomstva. U radu je ova zakonitost istraživana na području Baranje (državnog lovišta XIV/9 “ PODUNAVLJE-PODRAVLJE” . U radu je analizirana neto masa košuta, odstrijeljenih tijekom lovne godine 2007./2008. (n = 42) i 2008./2009. (n = 23) te spol i masa njihovih plodova. Nisu nađene statistički značajne razlike između mase košuta s obzirom na lovnu godinu (ttest ; d.f. = 64 ; t = -0, 03 ; P = 0, 98 ; P

Istraživanje je obavljeno tijekom lovne 2007./2008. g., u listopadu, studenom, prosincu za 2007.g. te siječnju za 2008.g., na području državnog lovišta XIV/9 Podunavlje-Podravlje (n= 67 košuta). Neposredno po odstrijelu izvagana je neto masa – masa trupa u hladnjači, utvrđivana je gravidnost, broj i spol plodova, te tjelesna masa i dužina ploda. Prema istraživanjima Valentinčića određivan je datum oplodnje, a zatim i predviđeni datum telenja, koji iznosi za plodove mužjake 236, 1+/-4, 75 dana, a za plodove ženke 234, 2+/-5, 04 dana nakon oplodnje. Kod 19 košuta utvrđena je starost od dvije godine (dvizica) i kod 48 košuta starost 3 i više godina. Od 67 grla, gravidno je bilo 50 (75 %). Kod dvizica gravidnost je iznosila 48% grla uzorka, a njihova prosječna neto tjelesna masa 65, 88 kg, dok je kod neoplođenih masa bila 51, 60 kg. Kod košuta starih tri i više godina gravidno je bilo 85 % pregledanih grla, a njihova prosječna neto tjelesna masa 71, 07 kg, dok je kod neoplođenih ona iznosila 69 kg. Od listopada do prosinca utvrđivana je masa i duljina plodova, što je korišteno za utvrđivanje predviđanja datuma teljenja, a datumi su se kretali od poţetka travnja do kraja svibnja. Oplodnja i teljenje su bili ujednačeniji kod dvizica, tako da je njihovo predviđeno teljenje do 20. travnja sljedeće godine, dok je kod košuta starih tri i više godina predviđen raspon teljenja od početka travnja do kraja svibnja. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na povezanost vrijednosti tjelesnih masa košuta s postotkom gravidnosti, datumom oplodnje, predviđenim datumom teljenja te dobi ulaska u prvo parenje.