Search

Društvene mreže mogu se definirati kao online mediji i sučelja osmišljena za povezivanje ljudi te olakšavanje interakcije i razmjene sadržaja među njima. Njihova važna specifičnost je stvaranje osobnih profila kojima se lakše ograničava vidljivost i dostupnost dijeljenih informacija. Razvoj društvenih mreža utječe na sve aspekte društva u cjelini, a zdravstveni djelatnici i zdravstvene institucije nisu izuzetak. Društvene mreže mogu se koristiti u osobne i profesionalne svrhe. Funkcioniraju po modelu dvosmjerne komunikacije te su vrlo dostupne, neformalne i javne. Potrebno je pretpostaviti da je sadržaj objavljen na društvenim mrežama u javnoj domeni i dostupan svima, bez obzira na postavke privatnosti – jednom kada se informacija objavi na internetu, vrlo teško ju je u potpunosti ukloniti. Rezultati istraživanja ukazuju na vrlo jasnu potrebu kontinuiranog praćenja i istraživanja društvenih mreža u nastajanju te kreiranju i ažuriranju smjernica. Nadalje, potrebno je poduzimanje određenih obrazovnih intervencija imajući u vidu specifičnosti svake zdravstvene profesije, a s obzirom na različit potencijal korištenja društvenih mreža. Smjernice su vrlo korisne kao upute u novim neistraženim područjima te područjima koja se vrlo dinamično mijenjaju, a društvene mreže upravo su takve. Smjernice su namijenjene savjetovanju i educiranju, a koriste se za preveniranje pogrešaka ili se mogu koristiti nakon što je pogreška učinjena u njihovom ispravljanju ili promišljanju. Zdravstveni djelatnici bi trebali prepoznati utjecaj i potencijal društvenih mreža te razmotriti kako ublažiti moguće rizike. Ove su smjernice izrađene kako bi educirale zdravstvene djelatnike te pružile okvir za donošenje odluka o optimalnom korištenju društvenih mreža za osobne i profesionalne svrhe. Smjernice su strukturirane u obliku izjava koje predlažu ili preporučuju specifično profesionalno ponašanje zdravstvenih djelatnika na društvenim mrežama. Namjera im je olakšati kontinuirani sustavni razvoj zdravstvene profesije te pomoći pri pružanju najkvalitetnije moguće skrbi.

Forenzika je znanost koja se sastoji od mnogih znanstvenih grana, a služi da bi se utvrdile određene činjenice neophodne za medicinske, sudske ili upravne postupke. Njen razvoj seže u davna vremena, a najveći napredak postigla je u 13. stoljeću u Kini. U današnje vrijeme forenzika je izuzetno učinkovita metoda gdje se najsuvremenijom tehnologijom može što realnije utvrditi uzrok smrti pojedinca, odnosno identificirati počinitelja ili žrtvu. Jedna od grana forenzike je forenzička dentalna medicina koja proučava obilježja i zdravlje stomatognatnog sustava te se bavi promjenama i ozljedama koje su vezane za zube. Cilj je doktora dentalne medicine u forenzici analiziranje, obrada, identifikacija te otklanjanje ili potvrđivanje postojanja određenih sumnji, na osnovu analize zuba ili tragova koje zubi ostavljaju. Dentalna identifikacija jedna je od tri tzv. primarne metode identifikacije, uz otisak prsta i DNA analizu. Dodatna je vrijednost dentalne identifikacije, u odnosu na druge metode, i trajnost zubnih tkiva i dentalnih materijala. U forenzičnoj dentalnoj medicini postoje kvantitativne i kvalitativne metode za određivanje dentalne dobi. U ovim metodama analiziraju se razvojne i progresivne promjene rasta i razvoja zuba (djeca i adolescenti) te odlaganje sekundarnog dentina ili abrazija i atricija zuba.

UVOD Studenti medicinskih profesija učestali su korisnici društvenih mreža (DM). Cilj ovoga rada bio je istražiti učestalost i razloge zbog kojih studenti medicine Medicinskog fakulteta i dentalne medicine Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, polaznici jednosemestralnih izbornih/elektivnih predmeta, izmjenjuju postavke privatnosti svojih profila na DM te utjecaj edukacijske intervencije na promjenu postavki privatnosti profila na DM. MATERIJALI I METODE Istraživanje „pred-test post-test zatečenih grupa“ provedeno je korištenjem online upitnika na uzorku studenata medicine i dentalne medicine na početku i na kraju izvođenja nastave (T1 i T2). Upitnik je sadržavao instrument o postavkama privatnosti. Deskriptivna statistika i McNemar test provedeni su prilikom obrade podataka. REZULTATI Oba puta upitnik je ispunilo 53 studenata (16 studenata medicine i 37 studenata dentalne medicine). Od svih ispitanika, samo jedan nije koristio DM, te je 52 ušlo u finalni uzorak. Nakon odslušane nastave statistički značajno više studenata izmijenilo je postavke privatnosti na DM koju koriste, najviše u odnosu na one koji to nisu učinili ili ne znaju jesu li to učinili (T1 61, 5 % vs. T2 84, 6 %, p=.012). Od 32 studenta koji su odgovori pozitivno na pitanje o promjeni postavki, ne postoji statistički značajna razlika u razlozima promjene postavki privatnosti. Najčešće su studenti mijenjali postavke privatnosti zbog „zaštite osobnih podataka od nepoznatih osoba” te zbog “nepovjerenja u sigurnost početnih postavki privatnosti društvenih mreža”. Iako nema statistički značajne razlike , u česticama „zbog savjeta kolega i prijatelja“ (T1 15, 6 % vs. T2 28, 1 %, p=.289) i „rizika da bi njihov profil mogao vidjeti trenutni ili budući poslodavac“ (T1 21, 9 % vs. T2 43, 8 %, p=.289) vidi se porast nakon nastave. ZAKLJUČAK Edukacijska intervencija je imala statistički značaj utjecaj na aktivnost promjene postavki privatnosti profila na DM. Najzastupljeniji razlozi promjene bili su nepovjerenje u sigurnost početnih postavki te zaštita osobnih podataka od nepoznatih osoba. Zahvala: Ovo istraživanje dio je UIP 2017-05-2140 projekta Hrvatske zaklade za znanosti „Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika - SMePROF“

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je utvrditi znanje i stavove studenata medicinskog fakulteta u Splitu o korištenju lijekova u trudnoći i tijekom dojenja. Materijal i metode: U istraživanju su sudjelovali studenti medicine, dentalne medicine i farmacije s Medicinskog fakulteta u Splitu u akademskoj godini 2021./2022.. Znanje i stavovi studenata su ispitani anketom koja je sadržavala 25 pitanja podijeljenih u 3 dijela za čiju su pripremu korišteni prethodno objavljeni upitnici. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 229 studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, od čega je 67 studenata medicine, 39 studenata dentalne medicine i 123 studenta farmacije. Najveći udio činili su studenti ženskog spola, a samo trećina studenata bila je muškog spola. Polovicu studenata činili su studenti farmacije, a najveći udio, gotovo četvrtinu, činili su studenti šeste godine studija. Veliki udio svih studenata prepoznao je da će se lijekovi korišteni za kronične bolesti možda morati prilagoditi tijekom trudnoće. Nešto je veći udio studenata medicine i farmacije, 94% i 90%, prepoznao potrebu za prilagodbom lijeka u trudnoći, u usporedbi s 82,1% studenata dentalne medicine. Najveći udio studenata prepoznao je zastoj u rastu fetusa. Najveći broj studenata svih studija navelo je krvarenje kao mogući učinak primjene lijekova u trudnoći, 85,6%, dok je najveći udio svih studenata, 59,8%, naveo da ne zna može li korištenje lijekova u trudnoći dovesti do gubitka pamćenja. Najveći udio studenata farmacije smatrao je da se tijekom trudnoće smiju koristiti bezreceptni lijekovi, ali da ljekarnik mora dati sve potrebne savjete i informacije, 61,7%, u usporedbi s 8,3% studenata dentalne medicine i 30% studenata medicine, p=0,03. Najveći udio studenata, 77,3%, smatrao je da trudnice ne smiju koristiti prirodne lijekove bez savjeta liječnika, a najmanji udio, 4,8%, da liječnici propisuju previše lijekova trudnicama. Čak 72,2% studenata navelo je znanstvene članke kao izvor informacija o kompatibilnosti lijeka s dojenjem. Zaključak: Veliki je udio studenata medicine i farmacije prepoznao potrebu za prilagodbom lijeka u trudnica koje pate od kronične bolesti, u usporedbi sa studentima dentalne medicine. Većina studenata svjesna je kako utjecaja lijeka na fetus, tako i utjecaja lijeka na ženu. Međutim, uočena je potreba za povećanjem edukacije na formalnoj razini obrazovanja., Objectives: To determine the knowledge and attitudes of students of the Faculty of Medicine in Split about the use of medicines during pregnancy and breastfeeding. Materials and methods: Students of medicine, dental medicine and pharmacy from the Faculty of Medicine in Split participated in the research in the academic year 2021/2022. The knowledge and attitudes of the students were examined with a survey that contained 25 questions divided into 3 parts for the preparation of which previously published questionnaires were used. Results: A total of 229 students of the Faculty of Medicine of the University of Split participated in the research, of which 67 were medical students, 39 were dental students, and 123 were pharmacy students. The largest share was made up of female students, and only a third of students were male. Half of the students were pharmacy students, and the largest share, almost a quarter, were sixth-year students. A large proportion of all students recognized that medications used for chronic diseases may need to be adjusted during pregnancy. A slightly higher proportion of medical and pharmacy students, 94% and 90%, recognized the need to adjust medication during pregnancy, compared to 82.1% of dental students. The largest proportion of students recognized the growth retardation of the fetus. The largest number of students of all studies indicated bleeding as a possible effect of the use of drugs during pregnancy, 85.6. The largest share of pharmacy students believed that over-the-counter drugs can be used during pregnancy, but that the pharmacist must provide all necessary advice and information, 61.7%, compared to 8.3% of dental students and 30% of medical students, p=0 ,03. The largest share of students, 77.3%, believed that pregnant women should not use natural medicines without a doctor's advice, and the smallest share, 4.8%, believed that doctors prescribe too many medicines to pregnant women. As many as 72.2% of students cited scientific articles as a source of information on drug compatibility with breastfeeding Conclusion: A large proportion of medical and pharmacy students recognized the need for medication adjustment in pregnant women suffering from chronic diseases, compared to students of dental medicine. Most students are aware of both the effect of the drug on the fetus and the effect of the drug on the woman. However, the need to increase education at the formal level of education was observed.

Cilj: Cilj ovog istraživanja je utvrditi znanja i stavove studenata Medicinskog fakulteta u Splitu o farmakološkom liječenju anksioznosti te procijeniti trenutnu razinu anksioznosti kod ispitanih studenata. Ispitanici i metode: Ispitanici uključeni u ovo istraživanje su studenti Medicinskog fakulteta u Splitu u akademskoj godini 2021./2022. Znanja i stavovi o farmakološkom liječenju anksioznosti te procjena trenutne anksioznosti studenata ispitani su korištenjem anonimnog upitnika od 46 pitanja podijeljenih u 4 dijela, a koji uključuju: sociodemografske karakteristike, ispitivanje stavova, ispitivanje znanja te procjena trenutne anksioznosti studenata. Rezultati: : U istraživanju je sudjelovalo ukupno 589 studenata studija Medicine, Dentalne medicine, Farmacije i Medicine na engleskom jeziku Medicinskog fakulteta u Splitu. Studenti su pokazali pozitivne stavove prema osobama koje pate od anksioznosti. Premda su studenti viših godina pokazali bolje znanje o samoj bolesti, anksioliticima i antidepresivima (p, Objectives: The aim of this research is to determine the knowledge and attitudes of the students of the University of Split, School of Medicine about the pharmacological treatment of anxiety and to assess the current level of anxiety among the examined students. Respondents and methods: The respondents included in this research are students of the University of Split, School of Medicine in the academic year 2021/2022. Knowledge and attitudes about the pharmacological treatment of anxiety and assessment of students' current anxiety were examined using an anonymous questionnaire that contained 46 questions divided into 4 parts, which include: sociodemographic characteristics, examination of attitudes, examination of knowledge and assessment of students' current anxiety. Results: A total of 589 students of the University of Split, School of Medicine participated in the study. Students showed positive attitudes towards people suffering from anxiety. Although older students showed better knowledge about the disease itself and about the drugs used for treatment (p

Cilj: Ispitati učestalost pojave određenih hitnih medicinskih stanja u ordinacijama dentalne medicine u Republici Hrvatskoj te utvrditi iskustva i znanja doktora dentalne medicine o istima. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 245 doktora i doktorica dentalne medicine Republike Hrvatske. Ispitanicima je bio podijeljen anketni upitnik u obliku Google Forms-a. Anketni upitnik sastojao se od 43 pitanja. U prvom dijelu upitnika prikupljeni su demografski podaci ispitanika. Drugi dio upitnika ispitivao je iskustvo i učestalost određenih hitnih medicinskih stanja kao i opremljenost ordinacije dentalne medicine u kojoj ispitanik radi. Treći dio upitnika ispitivao je znanje ispitanika o prepoznavanju i liječenju pojedinih hitnih medicinskih stanja kao i spremnost za zbrinjavanje istih. Četvrti, posljednji, dio upitnika uključivao je pitanja o voljnosti i motivaciji za daljnjom edukacijom određenih hitnih medicinskih stanja. Rezultati: Najčešće stanje s kojim su se ispitanici u Republici Hrvatskoj susreli na radnom mjestu tijekom posljednjih 10 godina njihovog rada bila je sinkopa (N=445). Slijede ju hipoglikemija (N=214), epileptički napadaj (N=82), angina pectoris (N=38), astmatski napadaj (N=25), aspiracija stranog tijela (N=19) te anafilaktički šok (N=12). Ukupno znanje doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj o određenim hitnim medicinskim stanjima iznosilo je 24,47±4,53 bodova, od mogućih 38. Većina ispitanika smatra da tijekom fakultetskog obrazovanja nije stekla dovoljno znanja o određenim hitnim medicinskim stanjima (15,03±5,53 bodova) te da nema dovoljno samopouzdanja za zbrinjavanje potencijalnih situacija određenih hitnih medicinskih stanja (16,22±5,21 bodova). Mogući raspon ukupnog broja bodova bio je između 4 i 28 boda. Većina ispitanika (96,3 %) bi se htjela dalje educirati u području određenih hitnih medicinskih stanja. Zaključak: Ovo istraživanje potvrdilo je rezultate studija provedenih u drugim državama kako je znanje doktora dentalne medicine o određenim hitnim medicinskim stanjima nisko. Također je potvrdilo da doktori dentalne medicine smatraju da nisu stekli dovoljno znanja o određenim hitnim medicinskim stanjima tijekom fakultetskog obrazovanja te da nemaju dovoljno samopouzdanja za zbrinjavanje takvih potencijalnih situacija. Većina ispitanika bi se htjela dodatno educirati u području određenih hitnih medicinskih stanja., Objectives: The aim of this study was to assess the prevalence of medical emergencies in dental practices in Republic of Croatia, as well as dentists' experience and knowledge. Materials and methods: There were 245 participants included in the study. The study was conducted using the questionnaire distributed to the participants through Google Forms. The questionnaire consisted of 43 questions in total. The first part comprised general questions. The second part comprised questions regarding experience and prevalence of medical emergencies as well as availibility of equipment for emergency situations in dental practice. Third part consisted of questions about the knowledge and preparedness for medical emergencies. The last part quizzed willingness and motivation for further education regarding medical emergencies. Results: The most common medical emergency in dental practices in Republic of Croatia was syncope (N=445). It is followed by hypoglycemia (N=214), epileptic seizure (N=82), angina pectoris (N=38), asthma attack (N=25), foreign body aspiration (N=19) and anaphylactic shock (N=12). Dentists' overall knowledge regarding medical emergencies was 24.47±4.53 points, from 38 points in total. Most participants believe they did not acquire enough knowledge about medical emergencies during their university education (15.03±5.53 points) and do not feel competent enough to manage those situations (16.22±5.21 points). Posibble range was from 4 to 28 points. Most dentists (96,3 %) would like to recieve additional education concerning medical emergencies. Conclusion: This survey confirmed results of studies that were conducted in other countries showing that the overall dentists' knowledge regarding medical emergencies is poor. In addition to that, it confirmed the dentists' dissatisfaction with the level of knowledge about medical emergencies gained during university education leading them to not feel competent enough to manage such situations should they potentially occur. Most dentists would like to recieve additional education about medical emergencies.

Svrha: Završetkom studija i ulaskom u praksu, novopečeni stomatolozi, unatoč sveobuhvatnom teoretskom i praktičnom sveučilišnom obrazovanju, osjećaju manjak sigurnosti u svoj klinički rad i sposobnosti donošenja odluka. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu zadovoljstva studenata šeste godine dentalne medicine i diplomiranih doktora dentalne medicine naučenim znanjima i vještinama tijekom studiranja. Materijali i metode: Presječno istraživanje provedeno je putem anketnog mrežnog upitnika u kojem su odgovori studenata mjereni Likertovom skalom zadovoljstva od 5 stupnjeva. Sudjelovalo je ukupno 533 ispitanika, od toga 151 (28, 3 %) studenata i 382 (71, 7 %) doktora dentalne medicine. Podaci su obrađeni Kruskal- Wallis i Mann-Whitney testom. Razina statističke značajnosti postavljena je na 0, 05. Rezultati: Usporedbom procjene zadovoljstva između doktora i studenata dentalne medicine o naučenim osnovnim znanjima i vještinama za vrijeme studija, studenti su pokazali višu razinu zadovoljstva za kategorije „Hitna medicinska stanja (sinkopa, anafilaksija, toksična reakcija i sl.)“ (P = 0, 005) i „Ergonomska načela rada“ (P = 0, 004), dok su doktori pokazali višu razinu zadovoljstva za kategorije „Izbor i primjena lokalnih anestetika“ (P = 0, 005) i „Izbor i primjena lokalnih antibiotika“ (P = 0, 026). Nadalje, u kategoriji tehničkih vještina iz različitih grana dentalne medicine doktori su najzadovoljniji „Oralnom kirurgijom“ (4, 26 ± 0, 85), a studenti „Oralnom medicinom“ (4, 29 ± 0, 89). Usporedbom procjene zadovoljstva između doktora i studenata dentalne medicine naučenim osobnim vještinama za vrijeme studija, doktori dentalne medicine pokazali su nižu razinu zadovoljstva za sve ispitivane kategorije (P ≤ 0, 05). Zaključak: Studenti šeste godine dentalne medicine pokazali su veću razinu ukupnog zadovoljstva od doktora dentalne medicine. Najveće ukupno zadovoljstvo iskazano je u tehničkim vještinama, a najveće nezadovoljstvo zabilježeno je u kategoriji „nemjerljivih vještina” s naglaskom na “Rukovodstvo” i “Upravljanje karijerom” zbog čega se preporučuju promjene u kurikularnom programu dentalne medicine.

Uvod: U vrijeme pandemije koronavirusom COVID-19 u svibnju 2020. godine objavljene su nove smjernice za rad ordinacija dentalne medicine. Cilj ovog istraživanja je ispitati upoznatost studenata dentalne medicine i njihove stavove o važnosti aktualnih smjernica. Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 76 studenata četvrte godine na tri hrvatska studija dentalne medicine: Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetu dentalne medicine Sveučilišta u Rijeci i studiju Dentalne medicine Sveučilišta u Splitu. Za potrebe istraživanja razvijen je mjerni instrument temeljem provedenih dubinskih intervjua i pilot ankete. Online anketni upitnik od 37 pitanja objavljen je na platformi Google obrasci. Anketni podaci analizirani su metodom deskriptivne statistike u programu Microsoft Excell. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da postoji prostor za poboljšanje upoznatosti studenata dentalne medicine s primjenom aktualnih smjernica za rad ordinacija dentalne medicine. Studenti koji imaju veći doticaj s primjenom smjernica u izvanfakultetskom okruženju poput asistiranja u ordinacijama ili odrastanju u bliskom okruženju stomatologa slabije poznaju smjernice od studenata koji smjernice primjenjuju isključivo u fakultetskoj nastavi na kliničkim vježbama. Studenti su samostalno ocijenili svoju upoznatost sa smjernicama osrednje, uz istovremeni stav da je postojanje i primjena aktualnih smjernica vrlo važno. Zaključak: Upoznatost studenata dentalne medicine sa smjernicama potrebno je poboljšati aktualizacijom programa studija dentalne medicine uz povećanu dostupnost informacija o aktualnim smjernicama studentima dentalne medicine. Potrebno je motivirati studente dentalne medicine na samostalno informiranje o aktualnim smjernicama za rad ordinacija, a samim time i na poboljšanje njihovog kliničkog rada tijekom i po završetku fakultetskog obrazovanja.

U okviru UIP-2017-05-2140 HRZZ projekta Opasnosti i pred nosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelat nika (SMePROF projekt) provedeno je kvantitativno presječno istraživanje o uporabi društvenih mreža, stavovima i etičkim vrijednostima doktora medicine i dentalne medicine u Hrvat skoj u svezi s e-profesionalizmom. Istraživanje je provedeno u partnerstvu s Hrvatskom liječničkom komorom i Hrvatskom komorom dentalne medicine. Javna prezentacija rezultata istraživanja projekta SMePROF održana je 18. svibnja 2022. godine na Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao hibridni događaj.

Tema ovog završnog rada je „Materijali u dentalnoj medicini“. U uvodnom dijelu rada objašnjeno je što je to materijal, koja svojstva su najbitnija za odabir odgovarajućeg dentalnog materijala, te je iskazana definicija dentalne medicine. Sljedeće poglavlje prikazuje razvoj stomatoloških materijala kroz povijest i kako su se s vremenom pred materijal stavljali brojni zahtjevi. U nastavku su objašnjena svojstva dentalnih materijala i istaknute su potrebe materijala za uporabu u tijelu. Napravljena sistematizacija pomaže pri uvidu svih svojstava koja se mogu očekivati od različitih materijala. Detaljno su opisani metalni materijali, a samim tim i legure za stomatološku primjenu. Čisti metal najčešće ne može ponuditi željena svojstva, zato se legira i stvara materijal koji će najviše odgovarati iskazanom zadatku. Prikazane informacije vezane uz dentalni amalgam, pomažu za usporedbu s kompozitnim materijalima. Iz toga proizlazi da se upotreba dentalnog amalgama gotovo apsolutno zamijenila s kompozitnim materijala, kojima postižemo prirodni izgled zuba., The topic of this final paper is "Materials in Dental Medicine". In the introductory part of the paper, it is explained what the material is, which properties are the most important for the selection of the appropriate dental material, and the definition of dental medicine is presented. The next chapter shows the development of dental materials throughout history and how various requirements have been presented to the material over time. The properties of dental materials are explained below and the needs of the materials for use in the body are highlighted. The systematization made helps to see all the properties that can be expected from different materials. Metal materials and even alloys for dental use are described in detail. Pure metal usually cannot offer us the desired properties, so we alloy it and create the material that will best suit the stated task. The presented information related to dental amalgam, helps to compare with composite materials. It follows that the use of dental amalgam has been almost absolutely replaced by composite materials, which achieve the natural appearance of teeth.

Uvod: Porastom korištenja društvenih mreža (DM) među općom populacijom postoji i porast u korištenju među nastavnicima u zdravstvu. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti navike korištenja DM i razlike u stavovima o e- profesionalizmu među nastavnicima Medicinskog i Stomatološkog fakulteta. Materijali i metode: Provedeno je presječno istraživanje korištenjem online upitnika za nastavnike Medicinskog i Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u ak. god. 2018./2019. Za obradu podataka korištena je deskriptivna statistika. Rezultati: U završni uzorak ušlo je 93 odgovora: 68 s Medicinskog (RR 13.6%) i 25 sa Stomatološkog fakulteta (RR 10.8%) Facebook je najšire korišten (82.2%) a na drugom mjestu LinkedIn (77.4%). Instagram je statistički značajno češće korišten od nastavnika Stomatološkog (64% stom vs. 39.7% med, P=0.037) a Twitter od nastavnika Medicinskog (23.5% med vs. 4% stom, P=0.035) fakulteta. YouTube (65.6%) je najčešće korišten u edukacijske svrhe. Većina nastavnika oba fakulteta ne bi prihvatilo (88.2%) niti bi poslalo (97.8%) zahtjev za prijateljstvo pacijentu. Percepcija neprofesionalnog ponašanja na značajno se razlikovala u stavovima prema postavljanju slika pacijenata (97.1% med vs 80% stom P= 0.006), dok su obje skupina neprofesionalnim smatrali postavljanjem povjerljivih informacija (94.6%), kriminalnih aktivnosti (90.3%), korištenje alkohola (82.8%) i droge (89.2%) te eksplicitni seksualni sadržaj (88.2%). Većina nastavnika (84.8%) smatra dobrodošlim postojanje smjernica o e- profesionalizmu na DM. Zaključak: Facebook i LinkedIn najčešće su korištene DM. Nastavnici Medicinskog fakulteta osjetljiviji su na postavljanje fotografija pacijenata. Potrebno je razviti smjernice o e-profesionalizmu na DM.

Uvod: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti i usporediti razinu online profesionalizma na Facebook profilima dostupnim za javno gledanje među studentima i nastavnicima Medicinskog (MEF) i Stomatološkog (SFZG) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Materijali i metode: Konačni uzorci za analizu sadržaja Facebook profila izrađeni su slučajnim uzorkom od 16, 7% svih nastavnika i studenata sa oba fakulteta. Pretraživanje je izvršeno putem novog Facebook računa, koji nije povezan ni s jednim drugim profilom. Profili su kategorizirani kao "privatni" ili "javni". Svaki je profil naknadno bodovan s obzirom na profesionalnost na temelju prethodno objavljene sheme kodiranja. Rezultati: Konačni uzorak studenata činilo je 325 od 1951 (16, 7%) studenata MEF-a i 94 od 565 (16, 7%) studenata SFZG-a (n = 419). Konačni uzorak nastavnika činilo je 86 od 516 (16, 7%) nastavnika MEF-a i 28 od 166 (16, 8%) SFZG-a (n = 114). Ukupno 252 (60, 5%) studenta nasuprot 44 (38, 6%) nastavnika imalo je javno prepoznatljive Facebook profile, a za 157 (37, 5%) studenata naspram 47 (41, 2%) nastavnika bilo je nemoguće utvrditi imaju li Facebook profil (P

Ako nije na fejsu, nije se dogodilo, zar ne? Društvene mreže i online život postali su gotovo jednako važni za svakodnevnu interakciju kao i one licem u lice, a ako pitate milenijalce, onda su i važniji od „stvarnog“ života. Društveni kontakti i interakcije koje se ostvaruju preko društvenih mreža zamjenjuju i nadopunjavaju dio potrebe pojedinca za komunikacijom i samoizražavanjem. Osim dijela privatnog i dio profesionalnog života prebacio se u online okruženje.

U ovom prikazu knjige opisana je knjiga "Anatomy for Dental Medicine – Michael Schuenke, Erik Schulte, Udo Schumacher" iz perspektive nastavnika anatomije koji podučavaju anatomiju studentima prve godine studija dentalne medicine. U prikazu su istaknuti prednosti i nedostatci knjige i njezina moguća korist za korištenje u kurikulumu anatomije na studiju dentalne medicine.

Cilj: Glavni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti cjelovitost izvještavanja sažetaka randomiziranih kontroliranih pokusa korištenjem CONSORT smjernica za sažetke. Specifični cilj bio je procijeniti mijenja li se kvaliteta izvještavanja s godinama. Materijali i metode: Pretraživanjem PubMed-a cilj je bio identificirati RCT-ove objavljene u razdoblju od 2015. do 2020. godine u 19 časopisa prve kvartile (Q1) koji su indeksirani u kategoriji „Dentistry, Oral Surgery & Medicine“ prema „Journal Citation Reports (JCR)“. Nakon probira sažetaka koristeći ranije definirane kriterije uključenja, uključena su istraživanja paralelnog, križnog, split-mouth, klasteriranog i faktorijalnog ustroja. Za ekstrakciju podataka korištena je Microsoft Excel 2016 tablica s CONSORT smjernicama za sažetke te je svaka stavka ocijenjena koristeći sustav ocjena Yes, No i Partial ovisno o pridržavanju autora CONSORT smjernicama. U tablicu su također za svaki sažetak izvučene informacije o tome što je randomizirano, ustroju istraživanja i godini objavljivanja. Podatci su obrađeni u Microsoft Excel 2016. Rezultati: Ukupno je pronađeno 1117 sažetaka. Nakon probira konačan broj sažetaka bio je 988. S pomoću generatora nasumičnih brojeva izdvojen je uzorak za istraživanje od 300 istraživanja. Stavke kao što su zaključci (99,67%), ciljevi (92,17%) i naslov (83%) su generalno dobro izvještavani. Međutim, ostale stavke su manjkavo izvještavane. Najlošije izvještavane stavke su štetni događaji i nuspojave (7%), izvori financiranja (5,33%) i metode randomizacije (1%). Analizom je ustanovljen pozitivan trend rasta kvalitete izvještavanja kroz godine. Najčešći ustroj istraživanja je paralelni (243/300; 81%), a najčešće su randomizirani bili sudionici istraživanja (215/300; 71,66%). Zaključak: Sveukupna kvaliteta izvještavanja sažetaka randomiziranih kontroliranih pokusa je niska, ali se ona poboljšava s godinama. Ovo istraživanje naglašava važnost standardizacije izvještavanja sažetaka randomiziranih kontroliranih pokusa i naglašava na kojim stavkama se još treba raditi kako bi kvaliteta izvještavanja bila adekvatna., Aim: The main objective was to assess the completeness of reporting of abstracts of randomized controlled trials published in the field of dental medicine by using the CONSORT for Abstracts guidelines. Specific aim was to assess the change in trend over time regarding reporting. Materials and methods: We searched in PubMed in order to identify randomized controlled trials published from 2015 to 2020 in 19 journals indexed in the first quartile of the category „Dentistry, Oral Surgery & Medicine“ according to the „Journal Citation Reports (JCR)“. Search results were screened using the predefined eligibility criteria, including parallel, cross-over, split-mouth, cluster and factorial design RCTs. Extraction table was developed in the Microsoft Excel 2016 file, with every item of the CONSORT for abstracts guidelines being judged with Yes, No or Partial depending on the extent to which authors followed upon the CONSORT guidelines. For every abstract, besides CONSORT for abstract items, we extracted information on what was randomized, the design of the trial, and the year a study was published in. Data were analysed using the Microsoft Excel 2016 programme. Results: The search resulted with 1117 abstracts, and after screening the final number of abstracts was 988. A random sequence generator was used to obtain a random sample of 300 studies. Completeness of reporting of items concerning conclusions (99,67%), objectives (92,17%) and title (83%) were generally well reported. However, other items were poorly reported, the worst being side-effects (7%), funding sources (5,33%) and method of randomisation (1%). There was a positive trend towards higher rates of reporting with the flow of time. The most commonly used design was parallel RCT (243/300; 81%), and most often randomized were the participants (215/300; 71,66%). Conclusions: Overall, quality of reporting of abstracts of RCTs was low, but improved over time. This research emphasizes the importance of standardization of reporting of abstracts of RCTs and points out to the items that require more attention in order to achieve adequate level of reporting quality.

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti kognitivne i psihomotoričke sposobnosti između studenata dentalne medicine i medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Materijali i metode: Istraživanje je provedeno među studentima dentalne medicine i medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu tijekom druge i šeste godine studija. Za sudjelovanje u istraživanju pozvan je 81 student, od čega je sudjelovalo 79 studenata. Ukupno je bilo 39 studenata medicine i 40 studenata dentalne medicine. Ispitanici su rješavali tri testa na kompleksnom reakciometru Drenovac (CRD), test CRD 311 (test diskriminacije položaja svjetlosnog signala), test CRD 411 (test operativnog mišljenja) i test CRD 11 (test konvergentnog mišljenja). Dobiveni rezultati analizirani su pomoću parametra: ukupno vrijeme rješavanja testa (UKT), najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT) te broj pogrešaka na testu (BrPog). Rezultati: Od ukupno 79 studenata koji su sudjelovali u istraživanju bilo je 21 muškarac i 58 žena. Prosječna dob studenata bila je 24 godina (od 23 do 26 godina). Nije pronađena statistički značajna razlika u UKT, MinT i BrPog između studenata druge godine dentalne medicine i medicine na testovima CRD 11, CRD 311 i CRD 411 kao ni između studenata šeste godine dentalne medicine i medicine na testovima CRD 11, CRD 311 i CRD 411. Studenti dentalne medicine za vrijeme svoga fakultetskog obrazovanja postigli su značajno veći napredak u odnosu na studente medicine na testovima CRD 311 i CRD 411 u varijablama MinT i UKT. Promjena u MinT na testu CRD 311 u studenata dentalne medicine bila je 0,04  0,03 s, dok je u studenata medicine iznosila 0,01  0,0 s (P = 0,037). Također, studenti dentalne medicine imali su veću promjenu UKT u odnosu na studente medicine (1,6  0,34 s vs. 0,82  0,18 s, P = 0,005). Na testu CRD 411 studenti medicine na šeste godini studija nisu pokazali napredak u MinT u odnosu na rezultate mjerene na drugu godinu studija (-0,01  0,08 s), za razliku od studenta dentalne medicine u kojih je taj napredak bio statistički značajan (0,03  0,01 s, P = 0,034). Studenti dentalne medicine postigli su veću promjenu u UKT na testu CRD 411 u odnosu na studente medicine (5,03  1,88 s vs. 1,6  2,37 s, P = 0,016). Zaključak: Temeljem rezultata ovog istraživanja zaključeno je da studenti dentalne medicine i medicine imaju podjednake kognitivne i psihomotoričke sposobnosti na početku i na kraju studiranja. Studenti dentalne medicine na kraju svog studiranja imaju veći napredak u odnosu na studente medicine u ukupnom vremenu rješavanja testa i minimalnom vremenu rješavanja pojedinog zadatka na testovima diskriminacije položaja svjetlosnih signala i operativnog mišljenja., Objective: The objective of this study was to compare cognitive and psychomotor skills between dental and medical students at the University of Split School of Medicine. Matherials and Methods: The study was conducted among students of dental medicine and medicine at the University of Split School of Medicine, during the second and sixth year of study. There were 81 students invited to participate in this study, but only 79 were included. There were a total of 39 medical students and 40 dental students. Subjects completed three Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) series tests, the CRD 311 test (light signal position discrimination test), the CRD 411 test (operational thinking test), and the CRD 11 test (convergent thinking test). The results obtained were analyzed using threee parameters: total test solving time (UKT), minimum single task solving time (MinT) and number of test errors (BrPog). Results: A total of 79 students participated in the study, of which 21 were men and 58 were women. The average age of the students was 24 years (from 23 to 26 years). There were no statistically significant differences in UKT, MinT, and BrPog between the second year dental and medical students on CRD 11, CRD 311 and CRD 411 tests, nor between the sixth year dental and medical students on CRD 11, CRD 311 and CRD 411 tests. Dental students have made significantly greater progress during their college education than medical students on CRD 311 and CRD 411 tests in the MinT and UKT variables. The change in MinT on the CRD 311 test in dental students was 0.04  0.03 s, while in medical students it was 0.01  0.0 s (P = 0.037). Also, dental students had a greater change in UKT compared to medical students (1.6  0.34 s vs. 0.82  0.18 s, P = 0.005). In the CRD 411 test, medical students at sixth year did not show an improvement in MinT compared to second year students (−0.01  0.08 s), unlike dental students whose progress was statistically significant (0.03  0.01 s, P = 0.034). Dental students achieved a greater change in UKT on the CRD 411 test compared to medical students as well (5.03  1.88 s vs. 1.6  2.37 s, P = 0.016). Conclusion: Based on the results of this research, it was concluded that dental students showed better progress in cognitive and psychomotor skills compared to medical students assessed with CRD series tests. They showed better progress in total test solving time and minimum single task solving time on light signal position discrimination test and operational thinking tests, which can be crucial in their professional clinical achievements.

Istraživački fokus ovoga rada stavljen je na ulogu medija u promociji korištenja tradicionalnih metoda liječenja u modernom terapijskom pristupu i to posebice na primjeru akupunkture, koja je jedna od glavnih metoda tradicionalne kineske medicine, te tibetanske i indijske ajurvede. U kontekstu zdravstva prva uloga medija je prijenos poruka o zdravlju, davanje informacija o zdravlju i bolesti, te stvaranje sustava vrijednosti u zajednici koja određena ponašanja smatra prihvatljivima, a druga stigmatiziranima. Mediji, koji bi trebali biti posrednici u zdravstvenoj komunikaciji između medicinskih profesionalaca i potencijalnih pacijenata svoju ulogu sve više zapostavljaju, a prednost daju senzacionalizmu. Iako se već duže vrijeme akupunktura primjenjuje kod liječenja kroničnih bolnih poremećaja, u fizikalnoj terapiji ili kao metoda pripreme za porod, u široj populaciji je još uvijek prisutna određena doza skepticizma prema njoj. Ovim istraživanjem želi se odgovoriti na pitanje koliki je utjecaja medija na stvaranje i oblikovanje javnog mnijenja kod ove konkretne problematike. Ova problematika bit će ispitivana kroz općeniti pogled medija na tradicionalne metode liječenja u suvremenoj medicini, a posebna pozornost bit će posvećena primjeni akupunkture u dentalnoj medicini, gdje se pokazala korisnim dodatkom konvencionalnoj terapiji. Također, u ovome radu će biti prikazano i kakva je zastupljenost informacija o akupunkturi i koji je općeniti stav prema tradicionalnim metodama liječenja, te u kolikoj mjeri je riječ o objavama koje se ne temelje na znanstvenim pokazateljima suvremene medicine.

Optička pomagala u dentalnoj medicini čine binokularne lupe te operacijski mikroskop. Binokularne lupe dijelimo na dva tipa – galilejski i keplerov. Lupe Galilejskog tipa su lupe manjeg povećanja (2-3 puta), manje težine, manje cijene te su jednostavnije za rukovanje. Odabir su većine dentalnih operatera u svakodnevnom radu zbog povećanja koje omogućuje široko radno polje u odnosu na lupe Keplerova tipa. Ova dva tipa lupa odlikuje veliko povećanje (3-8 puta) te su znatno teže i veće. Razliku između povećanja ovih dvaju tipova lupa čine različite leće koje se nalaze u njima i način na koji se svjetlost lomi te mjesto stvaranja slike. Operacijski mikroskop kompleksnije je pomagalo u odnosu na lupe te zahtjeva veći period prilagodbe kako operatera, tako i cijelog osoblja. Omogućuje veliko povećanje, no zahtjeva veće financijske izdatke. Dok s druge strane omogućuje bolju sliku objekta te mogućnost dokumentacije. Njegovi glavni dijelovi su okulari, binokularni tubusi, svjetlosne jedinice, mjenjač povećanja te leće objektiva. Optička pomagala spadaju pod mikrokiruršku disciplinu koja ima za cilj djelovati minimalno invazivno., Optical aids in dental medicine are binocular magnifiers and an operating microscope. We divide binocular loupes into two types - Galilean and Kepler. Galilean type of loupes are magnifier magnifiers (2-3 times), less weight, less expensive and easier to handle. Most dental operators are usign them in their daily work because of the magnification that allows a wide field of work compared to Kepler type of loupes. This type of loupes features a larger magnification (3-8 times) and are much heavier and larger. The difference between magnifying these two types of loupes is the result of the different lenses contained in them and the way the light is refracted and where the image is created. The operating microscope is more complex than the loupes and requires a longer adjustment period for both the operator and the entire dental staff. It allows larger magnification, but is a more expensive option. It provides a better image of the object and have the ability to feed documentation. Operating miscroscope is consisted of the eyepieces, binocular tubes, light units, zoom lens and lens. Optical aids are the main features in the microsurgical discipline of dental medicine that aims to act minimally invasively.

Dentalna medicina kao struka ima važnu ulogu u očuvanju oralnog, a time i cjelokupnog zdravlja čovjeka. Razvojem novih tehnologija, briga o zdravlju usne šupljine bitno je učinkovitija. Metali i legure primjenjuju se kao gradivni materijali u restaurativnoj i dječjoj dentalnoj medicini, u protetici, kirurgiji i ortodonciji, od njih se izrađuju endodontski instrumenti i pomoćna radna sredstva. Materijali u dentalnoj medicini trebaju zadovoljavati svojstva tvrdoće, čvrstoće i biokompatibilosti zbog specifičnih uvjeta usne šupljine. Metali kao zasebni elementi ne zadovoljavaju tražena svojstva te se moraju podvrgnuti postupku legiranja kako bi se dobile legure koje zadovoljavaju kriterije okoliša usne šupljine. Legure su metalni materijali koji se sastoje od osnovnog metala i jednog ili više legirajućih elemenata. Legirajući elementi su metali i, katkad, male količine nemetala. Legiranjem se mijenjaju mehanička svojstva, boja i plemenitost legure. Prema udjelu plemenitih metala dentalne legure možemo podijeliti na plemenite i neplemenite. Razvojem novih tehnologija dobivene su nove legure sa, za sada, najboljim svojstvima u dentalnoj medicini. Tu se ponajprije ističu titan i titanske legure s izuzetnim svojstvom biokompatibilnosti u usnoj šupljini. Također, napredak računalne (CAD/CAM) tehnologije rezultirao je bržom i kvalitetnijom proizvodnjom legura koje se upotrebljavaju u kliničkoj praksi. Dental medicine, as a profession, plays an important role in preserving oral and therefore the entire human health. By developing new technologies, oral health care is significantly more efficient. Metals and alloys are used as building materials in restorative and children's dental medicine, in prosthetics, surgery and orthodontics. Endodontic instruments and auxiliary work tools are made of them. Dental medicine materials should meet the properties of hardness, strength and biocompatibility due to specific oral cavity conditions. Metals as separate elements do not meet the required properties and have to undergo the alloying process in order to obtain alloys that meet the environmental criteria of the oral cavity. Alloys are metal materials consisting of basic metal and one or more alloying elements. Alloying elements are metals and, sometimes, small quantities of non-metals. Alloying changes mechanical properties, colour and nobility of an alloy. According to the proportion of noble metals, the dental alloys can be divided into noble and non-noble alloys. Development of new technologies has resulted in new alloys with the best properties in dental medicine so far. Titanium and titanium alloys with an exceptional biocompatibility feature in the oral cavity are emphasised here. Likewise, the advancement of computer technology (CAD/CAM) resulted in faster and better quality production of alloys used in clinical practice.

Smjernice za poticanje razvoja e-profesionalizma tijekom studija medicine i dentalne medicine rezultat su dvogodišnjeg rada na uspostavnom istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e- profesionalizam zdravstvenih djelatnika (SMePROF projekt). Smjernice predstavljaju prvi dokument na hrvatskom jeziku koji nudi preporuke profesionalnog ponašanja zdravstvenim djelatnicima, konkretno studentima medicine i dentalne medicine, ali i ostalima koji koriste društvene mreže.

Medicinski otpad je otpad koji nastaje prilikom pružanja njege, zaštite i očuvanja zdravlja ljudi, prilikom pružanja različitih usluga kod kojih se dolazi u dodir s krvlju i izlučevinama ljudi. Prema svojstvima, medicinski otpad se dijeli na opasni medicinski otpad i neopasni medicinski otpad. Razvoj sustava za gospodarenje otpadom uključuje kontrolu od mjesta nastanka do mjesta konačne dispozicije. Prioritet je svakako izbjegavanje nastanka otpada, tj. smanjenje potencijala otpada, ali to nije uvijek moguće. Stoga je otpad potrebno sortirati, primjereno predobraditi, na odgovarajući način transportirati, konačno obraditi te ostatke prikladno deponirati. Konačna metoda obrade mora biti ona koja će proizvesti najmanji rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Hrvatska kao potpisnica međunarodnih konvencija ima zakonsku legislativu o zbrinjavanju opasnog medicinskog otpada. U skladu s time zbrinjava se i otpad u ordinacijama dentalne medicine. Kako se to realizira u praksi prikazano je na primjeru zbrinjavanja otpada u Stomatološkoj poliklinici Zagreb, od mjesta nastanka, načina pravilnog skladištenja i transportiranja., Medical waste is the by-product resulting from care provision, protection and health maintenance, in particular in treatments and procedures involving contact with blood and other bodily fluids. Medical waste may be divided into dangerous and non-dangerous waste. Waste management includes controls from the place of origin to the site of final disposal. The chief priority is to reduce the volume of waste, but this is not always feasible. Waste needs to be sorted, adequately pre-processed, transported and finally processed and disposed of in an acceptable manner. The final processing method must aim to reduce risks to human health and the environment as much as possible. As a signatory of international conventions, Croatia must implement the relevant legislation on dangerous medical waste disposal. Waste disposal in dental surgeries follows the legislation. How this functions in practice is illustrated on the example of waste disposal at Zagreb Dental Clinic, showing the place of origin, proper method of storage, and transport.

Antibiotici su antibakterijski lijekovi koji pripadaju skupini antimikrobnih kemoterapeutika. Oni su česta terapijska sredstva u kliničkoj praksi doktora dentalne medicine. Zbog prisutnosti patogena rezistentnih na njihovo djelovanje, važno je poznavati svojstva, mehanizme djelovanja, indikacije i popratne neželjene učinke koje nosi primjena antibiotika, a koji su detaljno opisani u ovom diplomskom radu. U dentalnoj medicini koriste se antibiotici iz skupine penicilina, tetraciklina, makrolida, linkozamida, fluorokinolona te metronidazol koji pripada i u skupinu amebicida. Prepisuju se kao terapijska i profilaktička sredstva, uneseni u organizam peororalno, intravenski, intramuskularno ili primijenjeni topikalno na sluznicu usne šupljine. Amoksicilin pripada skupini penicilina, djeluje razarajući staničnu stjenku bakterija. Širokog je spektra, zbog prisutnosti bakterijske rezistencije često se primjenjuje u kombinaciji s klavulanskom kiselinom. Lijek je izbora za dentalne infekcije i prepisuje se empirijski ako bolesnik nije preosjetljiv na peniciline. Doksiciklin je tetraciklin, djeluje sprječavajući sintezu bjelančevina bakterije, vežući se na bakterijske ribosomske podjedinice. Širokog je spektra i najčešće se koristi kod prisutnosti bakterijske rezistencije u bolesnika s parodontnim bolestima. Eritromicin i azitomicin su makrolidi širokog spektra, djeluju sprječavanjem sinteze bakterijskih bjelančevina vežući se na veliku ribosomsku podjedinicu bakterija. Klindamicin pripada skupini linkozamida, širokog je spektra i istog mehanizma djelovanja kao opisani makrolidi. Prepisuje se empirijski u slučaju postojanja preosjetljivosti bolesnika na peniciline te je uspješan u liječenju infekcija kosti. Ciprofloksacin je fluorokinolon koji djeluje na bakterije sprječavajući replikaciju njihove deoksiribonukleaze, a najdjelotvorniji je lijek kod parodontnih bolesti uzrokovanim bakterijom Agregatibacter actinomicetemcomitans. Metronidazol djeluje na anaerobne bakterije sprječavanjem sinteze nukleotida. Metronidazol i penicilini su baktericidi, a makrolidi i tetraciklini bakteriostatici. Antibiotics are antibacterial medicines belonging to the group of antimicrobial chemotherapy drugs. Dentists use them often as common therapeutical agents. Due to the presence of pathogens resistant to their activity, it is important to know the properties, mechanisms of action, indications, and side effects of antibiotic use, which are described in detail in this master thesis. Dental medicine uses antibiotics from the group of penicillin antibiotics, tetracyclines, macrolides, linkozamides, fluoroquinolones, and metronidazole, which belongs to the amebicide group. They are prescribed as therapeutical and prophylactic agents, ingested orally, intravenuously, intramuscularly, or applied topically on the mucous membrane of the oral cavity. Amoxicilin belongs to the group of penicillin antibiotics and it has a devastating effect on the bacterial cell wall. It has a wide range of applications and due to the presence of bacterial resistance, it is often administered in combination with clavulanic acid. Amoxicilin is a medicine of choice for dental infections and is prescribed empirically if a patient is not penicillin-sensitive. Doxycycline is tetracycline and it acts to inhibit the synthesis of bacterial proteins by binding to the bacterial ribosomal subunits. It has a wide range of applications and is most often used in the presence of bacterial resistance in patients with periodontal diseases. Erythromycin and azithromycin are macrolides with broad spectrum of use preventing the synthesis of bacterial proteins by linking to a large ribosomal subunit of bacteria. Klindamycin belongs to the group of linkosamides, it has a wide spectrum of use and the same mechanism of action as the macrolides described above. It is prescribed empirically in the case of penicillin-sensitive patients and is successful in treating bone infections. Ciprofloxacin is a fluoroquinolone that acts on bacteria by preventing the replication of their deoxyribonuclease and is the most effective medicine in periodontal diseases caused by the Agregatibacter acetinomicetemcomitans bacteria. Metronidazole acts on anaerobic bacteria by inhibiting nucleotide synthesis. Metronidazole and penicillin antibiotics are bactericidal while macrolides and tetracyclines are bacteriostats.

Rezistencija mikroorganizama na antibiotike alarmantno se povećava, a njihovo propisivanje u stomatologiji vjerojatno je, premda u manjem dijelu, tomu doprinjelo. Svrha ovoga istraţivanja bila je procjeniti informiranost o primjeni antibiotika meĎu studentima dentalne medicine u Zagrebu i usporediti znanje studenata 3. i 6. godine studija. Istraţivanju je pristupilo 106 ispitanika, od kojih 54% sa 6. i 46% sa 3. godine studija. Istraţivanje je provedeno putem upitnika osmišljenoga posebno za potrebe ovog istraţivanja. Upitnik se sastojao od 25 pitanja podjeljena prema teoretskom i praktičnom znanju, te po teţini. Zasebnim djelom upitnika se vršila samoprocjena ispitanika. Ispitanici na 6.godini su bili su uspješniji u riješavanju ankete (67%) nego studenti 3.godine (59%). Najznačajnija razlika je bila u uspješnosti rješavanja pitanja iz praktičnog znanja koju su bolje riješili ispitanici sa više godine (67%). Teorijsko znanje o najvaţnijim antibioticima u dentalnoj praksi bilo je podjednako i nije bilo statistički značajno. Kod samoprocjene ispitanici su svoje znanje uglavnom ocjenili sa dobrim i vrlo dobrim, te su podjednako smatrali da im nedostaje znanja u indikacijama, dozama ili mehanizmu djelovanja antibiotika. Općenita informiranost studenata je prema rezultatima ankete bila vrlo zadovoljavajuća iako postoje nedoumice kod odreĎene primjene antibiotika u dentalnoj medicini. Analizirajući rezultate istraţivanja, moţe se zaključiti da bi informiranost mogla biti bolja kako bi studenti nakon završetka studija bili spremni i sigurni samostalno donositi odluke. Taj zaključak ukazuje na potrebu za dodatnom edukacijom iz farmakologije u sklopu kliničkog dijela nastave na Stomatološkom fakultetu, ali i kroz sustav cjeloţivotnog učenja i usavršavanja sa naglaskom na praktičnu primjenu. Microorganisms’ resistance to antibiotics is significantly increasing and the use of antibiotics in dental medicine has, in smaller proportions, contributed to this. The purpose of this research was to establish knowledge of dental students at University of Dental Medicine, Zagreb about antibiotics. The comparison has also been made between third and sixth-year students. The research included 106 participants. 48% were third-year and 52% were sixth-year students. The research was conducted based on a questionnaire designed specifically for the purpose of this research. The questionnaire consisted of 25 questions. The questions were separated based on their difficulty and on theoretical or practical knowledge. Questions on self-assessment composed another, separated part of the questionnaire. The analysis of the results shows that sixth-year students were more successful in completing the questionnaire (67%) than third-year students (59%). The most significant difference occurs in the area of practical knowledge, with sixth-year students answering better (67%). Theoretical knowledge was similar between sixth and third year students. The participants assessed their knowledge as good and very good. Some of the areas that students think they are not informed enough about include the guidelines for prescribing antibiotics, the mechanism, as well as prescribing and dosing antibiotics. By analysing the results of the research, it can be concluded that the students’ knowledge and awareness should be on a higher level. These findings show that there is a need for additional education, as a part of School of Dental Medicine's courses, and through life with the focus on practical usage.

Hitna i po život opasna stanja u ordinaciji dentalne medicine najčešće su uzrokovana sistemnim komplikacijama nakon primjene lokalnih anestetika. Većina se istraživanja slaže da mnoge komplikacije nastale prilikom aplikacije lokalne anestezije ipak nisu direktno povezane s djelovanjem samih LA, te se odnose na sinkopu i hiperventilaciju uzrokovanu strahom i anksioznošću. Broj pacijenata koji zahtijeva hitnu medicinsku obradu povećava se sukladno dobi pacijenta i podležećim kroničnim bolestima, posebice kardiovaskularne prirode (3). Prevencija komplikacija važan je dio svakog stomatološkog zahvata, a postiže se detaljnom anamnezom i prilagodbom zahvata ovisno o pacijentovom zdravstvenom stanju. Najvažniji je zadatak doktora dentalne medicine, u slučaju gotovo svih hitnih stanja osigurati adekvatnu opskrbu srca i mozga kisikom. Većina je reakcija na LA samoograničena i prolazna, a današnji LA koriste sastojke koji su vrlo sigurni i približno odgovaraju zahtjevima idealnog LA kada se primjenjuju s maksimalnim oprezom i stručnim znanjem

Uvod: Kserostomija je subjektivni osjećaj suhoće usta, u čijoj osnovi mogu biti različite etiologije. Istraživanja ovog simptoma u starijim dobnim skupinama sve više nadilaze okvire dentalne medicine te se sve češće smještaju u kontekst javnoga zdravstva, gdje su za cjelovito razumijevanje, uz dentalnomedicinska, potrebna istraživanja i suradnja stručnjaka različitih specijalističkih i supspecijalističkih usmjerenja. Cilj: Cilj je istraživanja razmotriti zastupljenost kserostomije u skupini odraslih osoba u dobi od 43 do 98 godina te usporediti iskustva s kserotomijom u skupinama odraslih koji su uključeni i nisu uključeni u neposrednu dentalnu skrb. Metoda: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 120 muških i ženskih sudionika u dobi od 43 do 98 godina, raspoređenih u skupinu onih koji su u trenutku istraživanja ambulantno dentalno liječeni te skupinu odraslih koji su za potrebe istraživanja pregledani u domu umirovljenika. Za sve su sudionike prikupljeni brojni anamnestički i dijagnostički podaci povezani sa simptomima kserostomije. Rezultati: U obje uključene skupine većina sudionika imala je simptom kserostomije, a dio sudionika koji nije imao kserostomiju imao je infekciju usne šupljine Candidom albicans. Nema znatnijih razlika između ambulantne i stacionarne skupine prema svim razmatranim obilježjima, uključujući i zastupljenost kserostomije. Zaključak: Imamo li u vidu incidenciju i prevalenciju u starijoj populaciji, kserostomiji kao simptomu potrebno je u većoj mjeri pristupati kao javnozdravstvenom problemu uključujući sva područja medicine, a ne samo dentalnu medicinu.

Polazna ideja za nastajanje ovog udzbenika je onogućiti studentima dodiplomske inposleijdiplomske nastave upoznavanje s osnovama anestezioloske struke.

Transplantacija organa u pojedinim medicinskim stanjima (hematološki maligniteti) predstavlja jedinu mogućnost liječenja koje omogućava preživljavanje, dok u drugima (kardiomiopatija, kronične bubrežne bolesti, dijabetes, ciroza jetre) stvara uvjete koji omogućavaju kontrolu osnovne bolesti i bolju kvalitetu života. Zahvaljujući otkriću imunosupresivnih lijekova i razvojem kirurških tehnika, posljednjih godina, transplantacija organa se ustalila u suvremenoj medicini. Cilj ovog članka je prikazati dentalno liječenje transplantiranih pacijenata te najčešće probleme s kojima se možemo susresti u liječenju istih. Uloga stomatološkog tima u liječenju transplantiranih pacijenata je neizbježna. Razvojem imunologije i medicinske tehnologije važna je kontinuirana edukacija, uključujući doktora dentalne medicine. Kako bi se smanjile komplikacije (odbacivanje organa, smrt) potrebno je iznimno medicinsko znanje i suradnja cijelog transplantacijskog tima. Pravovremenim i pravilnim dentalnim liječenjem omogućit ćemo transplantiranom pacijentu bolju kvalitetu života.

Poglavlja: Vodič kroz dentalnu medicinu, Upale maksilofacijalne regije, Ciste čeljusti i diferencijalna dijagnoza prozračnosti čeljusti, Rascjepi usne i nepca, Deformiteti čeljusti i lica, Ozljede maksilofacijalne regije, Zloćudni tumori glave i vrata, Bolesti žlijezda slinovnica, Plastična i rekonstrukcijska kirurgija glave i vrata, Estetska kirurgija lica, Bolesti čeljusnog zgloba i orofacijalna bol, Kazalo pojmova

Z razvojem laserske tehnologije so se na trgu pojavili laserski ročniki, ki v določenih aplikacijah dopolnjujejo ali nadomeščajo obstoječe konvencionalne ročnike s svedrom. Zaradi lastnosti laserske svetlobe se je njihova uporaba v dentalni medicini močno povečala. Posegi so čistejši in za pacienta prijetnejši, ker občuti manj operativnih in pooperativnih bolečin. Pri laserskem sistemu svetlobo po optičnem vlaknu pripeljemo do ročnika. Glede na vrsto aplikacije lahko na konec ročnika namestimo vlakenske konice različnih debelin. Glavni izziv je zasnovati optični sistem, ki s čim večjim izkoristkom in ponovljivostjo prenese lasersko svetlobo med vstopnim in izstopnim optičnim vlaknom (vlakensko konico). V procesu razvoja izdelka z določitvijo ciljnih specifikacij in pregledom konkurenčnih rešitev podamo nekaj možnih optičnih rešitev. Izvedemo optične preračune in se na podlagi teh odločimo za najustreznejši optični element, za katerega se izkaže GRIN leča. Po izdelavi konceptov, izbiri materiala in postopka obdelave izdelamo prototip. Končni izdelek ima moderen in ergonomski videz, poleg tega pa je vodotesen in odporen na vplive iz okolice. Z laboratorijskimi meritvami prototipa pri vlakenskih konicah premera 200 μm izmerimo izkoristke izhodnih moči, podobne pričakovanim, in sicer 77 % proti ocenjenim 80 %. Poleg tega pa razvijemo ročnik z boljšim izkoristkom in ponovljivostjo od konkurenčnih ročnikov, ki so že prisotni na trgu. Pokažemo tudi, kako na izhodno moč vpliva spreminjanje aksialne razdalje med lečo in zamenljivo vlakensko konico ter vrtenje vlakenske konice. Development of laser technology has led laser handpieces to gain popularity. Due to good characteristics of laser light, their use in dental medicine has greatly increased. That's why in certain applications they complement or replace existing conventional drill handpieces. Surgeries are cleaner and more favorable for the patients, as they feel less operative and postoperative pain. Light travels from the laser source down the optical fiber to the handpiece. Depending on the type of application, the fiber tips of different thicknesses can be placed at the end of the handpiece. The main challenge is to design an optical system that transfers laser light between the input and output fiber (fiber tip), with retaining maximum efficiency and repeatability. In the process of product development, we defined some target specifications, reviewed competitive products and came up with a number of possible optical solutions. We made optical calculations and chose the most suitable lens. After creating design concepts and selecting suitable materials, we made a prototype handpiece. It is modern, ergonomic, waterproof and resistant to external influences. Laboratory measurements show that the output power efficiency of the designed handpiece (77%) is similar to the expected 80%. In addition, we developed a handpiece with better efficiency and repeatability than some competitive handpieces already present on the market. We also measured how the change of axial distance between lens and fiber tip or rotating the fiber tip affects the output power.

U ovom doktorskom radu ispitana je primjerenost do sada predloženih dozimetrijskih veličina za procjenu efektivne doze pacijenta pri provedbi postupaka računalnom tomografijom stožastim rendgenskim snopom (CBCT, od engl. cone-beam computed tomography) u dentalnoj medicini i ispitan je utjecaj pojedinih parametara kojima je definiran postupak na ozračenje pacijenta. Ispitivanje je provedeno modeliranjem CBCT uređaja Monte Carlo simulacijom i korištenjem računalnog antropomorfnog fantoma te eksperimentalnim mjerenjima. Simulirane doze organa kreću se od 35 μGy (mozak) do 4136 μGy (površina kosti), a efektivne doze od 21 μSv do 218 μSv, ovisno o kliničkom protokolu. Prosječno efektivnoj dozi najviše doprinose štitna žlijezda (31%), žlijezde slinovnice (25%) i ekstratorakalna regija (21%). Temeljem rezultata istraživanja predlaže se prilikom optimizacije CBCT postupka u dentalnoj medicini koristiti što je moguće manji FOV i umnožak struje i vremena ozračivanja te kut rotacije rendgenske cijevi od 180o, a prilikom odabira položaja FOV-a voditi računa o stohastičkim efektima vezanim uz štitnu žlijezdu, imajući na umu potrebnu kvalitetu snimke. Kao najprimjereniju dozimetrijsku veličinu za CBCT postupke predlaže se DAP (od eng. dosearea product) s obzirom na to da predstavlja dozu i veličinu FOV-a. Iako ovo istraživanje pokazuje ograničenja DAP-a kada se FOV nalazi u blizini štitne žlijezde zbog kojeg ga je potrebno modificirati tako da uzima u obzir i udaljenost od štitne žlijezde, zbog jednostavnosti mjerenja se predlaže koristiti DAP, ali definiran za dva položaja (maksilarni i mandibularni). U radu su dani i konverzijski faktori za procjenu efektivne doze i doze organa iz DAP-a. Cone beam computed tomography (CBCT) used in dental medicine results in complex dose distributions owing to different performance of devices and examination procedures. Consensus within scientific and professional community regarding dosimetric quantity has not been reached yet and conversion factors by which effective dose of the patient could be estimated are not given. The aim of this study is to examine the appropriateness of the suggested dose indices (CT dose index, CBCT dose indices and dose-area product (DAP)) and to show their advantages and disadvantages as well as to examine the influence of scanning parameters defining the CBCT procedure to dose indices, organ doses and effective dose of the patient. Investigation was performed by the use of Monte Carlo simulation and experimental measurements. CBCT dental unit was simulated using Monte Carlo N-Particle transport code (MCNP® 6.1.1beta). For the model verification purposes, PMMA head CTDI phantom and radiochromic films were used. For calculation of organ doses and for the assessment of effective doses computational anthropomorphic phantom was used („Zubal“). Most often clinical protocols involving different exposure geometries including sizes and positions of fields of view (FOV), 180o and 360o X-ray tube rotation angles, different tube current-exposure time products (mAs) and photon energies were simulated. Measured (CTDI and DAP) and simulated dose indices (CBCT dose indices) were compared to effective doses for every exposure geometry and analysed.Organ doses in all simulated CBCT protocols ranged from 35 μGy (brain) to 4119 μGy (bone surface) and effective doses from 22 μSv to 218 μSv, depending on scanning parameters. In average, thyroid gland has the highest contribution to the effective dose (31%) followed by salivary glands (25 %) and extra thoracic region (21%). Results of this study indicate importance of careful choice of FOV's size and its position in optimisation of CBCT procedures considering clinical question and anthropometric features of the patient since size and position of FOV have great impact on organ doses and effective dose, especially on thyroid gland and salivary glands. Choosing 180o for the X-ray tube rotation angle instead of 360o would not decrease image quality but may significantly decrease doses of the organs contributing the most to the effective dose. Due to linear dependence of organ doses and effective dose on mAs, whenever possible lowest mAs should be used, considering level of the image quality required. According to the results of this study, change of tube voltage by ±10 kV does not result in significant change neither of organ doses nor effective dose so further investigation employing greater range of tube potentials while considering image quality is needed. Although DAP introduces a large uncertainty in the risk measure in dental CBCT, after thorough investigation of the relationship of the effective dose and aforementioned dose indices, it is suggested as the most appropriate dose index for the optimisation purposes and estimation of effective dose of the patient since it represents the dose and FOV which are the most important scanning parameters affecting the dose. To decrease uncertainty on the risk measure, the effective dose has to be estimated for FOV position and sizes, considering both, tube rotation angle and tube voltage.

Iako se primjena lokalne anestezije smatra relativno sigurnim zahvatom u svakodnevnoj praksi doktora dentalne medicine, njene se komplikacije povremeno događaju i najiskusnijim kliničarima. Incidencija komplikacija, prema različitim autorima, iznosi od 4, 5% do 26, 2%. lokalne se komplikacije pojavljuju na mjestu primjene samog anestetika. U većini su slučajeva reverzibilne. Pojedine se komplikacije, prema istraživanjima, u praksi pojavljuju rjeđe od ostalih.

Korištenje lokalnih anestetika u svakodnevnoj praksi doktora dentalne medicine, u različitim indikacijama, zahtijeva odlično poznavanje farmakologije lokalnih anestetika, primjene kod skupine rizičnih pacijenata, doziranja lijeka, mogućih komplikacija te njihovog saniranja. Važno je također naglasiti i ispravnost pri rukovanju i pripremi instrumentarija za lokalnu anesteziju. Opterećenost tržišta novim preparatima u lokalnoj anesteziji, kao i recentna znanja povezana s općim i sistemskim oboljenjima donose niz kliničkih situacija u kojima je nužno primijeniti suvremene koncepte i algoritme u primjeni lokalnih anestetika.

Dentalna radiografija je dio medicinskog procesa u svim stomatološkim djelatnostima, posebno u endodonciji i restorativnoj stomatologiji, za otkrivanje karijesa, promjena pulpe, periapikalnih i parodontalnih promjena te trauma zubi. Prvi zubni rendgenogram učinio je Nijemac Friedrich Otto Walkhoff 14. siječnja 1896. godine. Klasični dentalni radiografski uređaji dijele se na analogne i digitalne. Najzastupljeniji klasični analogni uređaj za dentalno snimanje je ortopantomogam. Digitalne tehnike film i kazetu zamjenjuju elektroničkim receptorima. Dva su načina snimanja kod digitalnih tehnika; direkti i indirertni način snimanja. Come beam kompjutorska tomografija predstavlja direktan način snimanja te se smatra najusavršenijom tehnikom današnjice u snimanju zuba i usne šupljine. Radiografska metoda snimanja zuba i čeljusti jedna je od najčešće i najstarijih primjenjivanih metoda u dentalnoj radiografskoj praksi. Za snimanje zuba i čeljusti koriste se posebni dizajnirani uređaji i radiografski filmovi manjih formata s emulzijom posebne izvedbe ili digitani senzori. Radiogrami se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: intraoralni i ekstraoralni. Poznavanje normalne radiološke anatomije organa i struktura orofacijalnog područja temelj je za prepoznavanje i diferencijaciju patološkoga procesa. U dentalnoj radiologiji bazično je poznavanje anatomskih struktura na retroalveolarnoj snimci i ortopantomogramu, a u novije vrijeme i CT prikazu. Forenzička stomatologija dio je moderne stomatologije koji nastaje preklapanjem manjeg dijela dva velika područja: prava kao društvene znanosti te medicine i stomatologije kao prirodnih znanosti. U stomatološkoj forenzici uporaba rendgena predstavlja vrlo važan i nezamjenjiv postupak pri utvrđivanju i ukazivanju identiteta, otkrivanja počinitelja ugriza na tijelu žrtve, vještačenje loših i nemarnih stomatoloških zahvata te potvrđivanja nastalih trauma tvrdih zubnih i koštanih tkiva. Dental X-ray is part of the medical process in all dental activities, especially in endodontics and restorative dentistry, for caries detection, pulp changes, periapical and periodontal changes and teeth trauma. The first dental X-ray was done by the German Friedrich Otto Walkhoff on January 14, 1896. Classical dental radiographs are divided into analog and digital. The most widely used classical analog dental imaging device is orthopantomogam. Digital techniques of film and cassette are replaced by electronic receptors. There are two ways of recording in digital techniques; Direct and indirect mode of recording. Cone beam computer tomography is a direct mode of recording and is considered the most sophisticated technique in today's recording of teeth and mouth cavities. The radiographic method of teeth and jaw recording is one of the most common and the oldest applied methods in dental radiographic practice. Specially designed devices and X-ray films of specially designed emulsions or digital sensors are used for the recording of teeth and jaws. Radiograms can be divided into two basic groups: intraoral and extraoral. Knowing the normal radiological anatomy of the organs and structures of the orofacial area is the basis for the recognition and differentiation of the pathological process. In dental radiology, basic knowledge of anatomical structures on retroalveolar imaging and orthopantomogram, and recent CT scan, is a basic knowledge. Forensic dentistry is part of modern dentistry that is overlapped by a small part of the two major areas: the law as social sciences and medicine and dentistry as natural sciences. In dental forensics, the use of the X-ray is a very important and irreplaceable procedure for identifying and identifying the barking of the victim, diagnosing bad and negligent dental procedures, and confirming the traumas of hard dental and bone tissue.

Danas se za nadoknadu tvrdog zubnog tkiva najčešće upotrebljavaju materijali koji se kemijski svezuju s tvrdim zubnim tkivom. Modificirala su se temeljna načela izradbe kaviteta, a u svakodnevnom kliničkom radu široku primjenu imaju mnogobrojni materijali temeljeni na nanotehnologiji koji imaju jedinstvena fizikalno-kemijska svojstva te bioaktivni materijali koji potiču regenerativne učinke. Materijali su uglavnom u neposrednom kontaktu s vitalnim tkivom te je od osnovne važnosti njihova ispravnost, uvjeti skladištenja, način pripreme i primjene. Tijekom dijagnostičko terapijskog restaurativnog postupka dentalni asistent/ica u suradnji sa doktorom dentalne medicine svoja znanja i vještine primjenjuje kroz pripremu radnog mjesta i zbrinjavanje pacijenta. Nužno je njegovo poznavanje medicinske dokumentacije pacijenta, poznavanje protokola rada te ispravno provođenje restaurativnog postupka. Tijekom protekla dva desetljeća javni interes zbog lokalnih i sustavnih nuspojava te profesionalni poremećaji koje uzrokuju pojedine komponente iz restaurativnih materijala značajno se povećao. Izravne interakcije između restauracije i oralnih tkiva od velikog su značaja za biokompatibilnost. Odgovorno provođenje restaurativnih postupaka u skladu sa standardima, zakonskim propisima i profesionalnom etikom osnovni je preduvjet za uspješnost zahvata te zadovoljstvo pacijenta.

REad prikazuje načine kontrole infekcija razne geneze u ordinaciji dentalne medicine.

Zdravi zubi su kroz povijest čovječanstva bili simbol zdravlja, mladosti, ljepote, moći i dostojanstva. Gubitak zubi ima psihološki (označava gubitak moći, snage i starenje) i funkcijski značaj (dovodi do problema na susjednim i nasuprotnim zubima, parodontu, zagrizu, čeljusnom zglobu kao i do smetnji govora i promjene u fizionomiji). Stoga je nužno protetskom terapijom ponovo uspostaviti kontinuitet žvačnog niza i osigurati skladno funkcioniranje svih komponenti žvačnog sustava. Postoji više terapijskih mogućnosti kojima se to može ostvari (ispun, ljuskica, krunica, most, proteza, implantat). Odabir metode ovisi o stupnju oštećenja zuba, broju i rasporedu preostalih zubi, stanju kosti, oralnoj higijeni, općem zdravstvenom stanju i financijskim mogućnostima pacijenta. Rad je koncipiran kao skup crtica, od prvih pokušaja očuvanja zdravlja zubi u povijesti , značaju održavanja kontinuiteta zubnog luka za zdravlje žvačnog sustava, sanaciji oštećenog zuba, djelomične i totalne bezubosti te o nedostacima klasične i prednostima protetske terapije temeljene na primjeni implantata. Unatoč velikim mogućnostima suvremene dentalne protetike zdrav zub je najbolja žvačna jedinica, a korijen zuba je „najbolji implantat“. U radu su kratko opisani postupci kojima je moguće očuvati zdravlje tvrdih i mekih tkiva usne šupljine i time izbjeći vrlo neugodne zdravstvene probleme kao i znatne financijske izdatke koje imaju pacijenti.

Interdisciplinarna suradnja kod ortodontskih pacijenata važan je dio terapije u kojem ortodont, zajedno s drugim stručnjacima u svom timu, uz stalnu interakciju i komunikaciju, postavlja realne ciljeve liječenja koji će istovremeno zadovoljiti interdisciplinarni tim i pacijenta. Cilj: Svrha istraživanja bila je utvrditi učestalost interdisciplinarne suradnje specijalista ortodoncije i specijalista drugih grana dentalne medicine te utvrditi s kojom specijalnošću se najčešće surađuje u terapiji ortodontskih pacijenata. Materijal i metode: Analizirano je 586 ortopantomograma (OPG) pacijenata iz privatnih ortodontskih ordinacija u Splitu koji su pripadali pacijentima oba spola i dobnoj skupini od 10 do 42 godine. Prikupljanje se odvijalo nasumičnim putem, tijekom ožujka i travnja akademske godine 2015./2016. Analizirala se evenutalna potreba za interdisciplinarnom suradnjom s pojedinom specijalističkom granom. Analiza je provedena softwareom „MS Excell“. Rezultati: Rezultati su pokazali da je od analiziranih 586 OPG-a, 98 pacijenata (16,72%) bilo uključeno u interdisciplinarnu suradnju. Od 98 pacijenata, 47,96% slučajeva bilo je uključeno u suradnju sa oralnim kirurgom nakon koje slijedi specijalist protetike s 25,51% slučajeva, specijalist restaurativne dentalne medicine s 14,29% slučajeva te specijalist parodontologije s 12,24% slučajeva. Analizirala se i frekvencija razloga suradnje s oralnim kirurgom. U 65,95% slučajeva razlog su bili impaktirani očnjaci, 14,89% impaktirani drugi premolari, 4,26% impaktirani molari, 2,13% impaktirani lateralni sjekutići, 8,51% slučajevi ugradnje implantata te 4,26% slučajevi rascjepa čeljusti. Zaključak: Ovi rezultati i pregled literature potkrjepljuju hipotezu da je potreba za interdisciplinarnom suradnjom kod ortodontskih pacijenata česta te da se najčešće surađuje s oralnim kirurgom. Potrebna su daljnja istraživanja na većem uzorku i razdvajanjem ispitanika po dobi i spolu da bi se dobio cjelovit prikaz problematike interdisciplinarne suradnje u ortodonciji., Interdisciplinary collaboration during the treatment of orthodontic patients is an important part of the therapeutic process. During this process the orthodontist should collaborate with other experts in the field, which includes constant interaction and communication with each other as well as setting realistic goals for treatment, which will in the end satisfy the interdisciplinary team as well as the patient. Objective: The objective of the research is to examine the frequency of interdisciplinary collaboration of orthodontists and other dental specialists as well as to determine which specialty is mostly collaborated with during the therapeutic process. Material and methods: The research was conducted in Split. The data, that was collected and analyzed, were 586 orthopantomograms (OPGs) belonging to patients from private orthodontic clinics in Split. The patients were both male and female from 10 to 42 years old. The corpus was collected randomly during March and April of the academic year 2015/2016. After gathering the OPGs, they were analyzed in terms of whether there was potential need for interdisciplinary collaboration with different specialist branches or not. The data were analyzed using the software „MS Excell“. Results: The results showed that out of 586 OPGs, 98 patients (16.72%) needed interdisciplinary collaboration. Out of these 98 patients most of them, i.e. 47,96% of cases needed collaboration with oral surgeon, after that comes prosthodontist with 25,51%, then restorative dentist with 14,29%, and last periodontologist with 12,24% of cases. As oral surgery was the most frequently collaborated branch, these cases were analyzed in more depth. The analysis showed that 65,96% of cases included impacted canines, 14,98% impacted second premolars, 4,26% impacted molars, 2,13% impacted lateral incisors, 8,51% of cases included implant placements and 4,26% of cases included cleft palates. Conclusion: The results and literature overview corroborate the hypothesis that there is frequent need for interdisciplinary collaboration during the treatment of orthodontic patients. The results show that an oral surgeon is the most collaborated specialist during the therapeutic process. Further research with a larger sample and separation of patients by age and gender is necessary in order to obtain a full overview of the problems of interdisciplinary collaboration in orthodontics.

Gutta-percha is the rigid natural latex produced from the plant species Palaquium gutta (Hook.) Burck (Sapotaceae). It is a polyterpene, a polymer of isoprene, or polyisoprene, specifi cally trans-polyisoprene. Gutta-percha remains to be the main core material used for root canal fillings in dentistry. It has unique property of inertness, better sealing ability and the ability to do retreatment in case of failure, makes it an indispensable obturating material currently.

Porast očekivanog trajanja života u Hrvatskoj postavlja nove izazove za medicinsku i stomatološku struku.Sve veći broj osoba starije životne dobi postaje ovisno o medicinsko- stomatološkoj skrbi, kako kod kuće tako i u domovima umirovljenika i stacionarnim ustanovama. Zbog sve većeg broja osoba starije životne dobi sa očuvanim vlastitim zubima, posebice u urbanim sredinama , stomatološka struka se sve više bavi liječenjem parcijalne bezubosti, čija je klinička slika raznolika, i ovisna o težini slučaja.Potpuno rješavanje parcijalne bezubosti daleko je zahtjevnije stručno od potpune bezubosti, a za pacijente starije dobi često neprihvatljivo iz opće medicinskih, ali i financijskih razloga.Vlastiti očuvani ali oštećeni zubi , pacijentu postaju problem zbog povećane učestalosti težih oblika karijesa i parodontnih bolesti, te dotrajalih protetskih nadomjestaka u ustima osoba starije životne dobi. Veza između općeg i oralnog zdravlja postaje sve značajnija, osobito kod starijih ljudi u medicinskim uvjetima. Aspiracijske upale pluća mogu se razviti zbog patogenih bakterija silaznim putem iz usne šupljine u bronhoalveolarni sustav i često predstavljaju potencijalnu opasnost po život.Cilj stomatološke terapije treba biti prvenstveno sačuvati zube, sanacijom karijesa i parodonta. Koncept liječenja poremećene žvačne funkcije potrebno je usredotočiti na uspostavljanje tolerantne žvačne funkcije , kako bi se spriječila pothranjenost.Kod svih osoba starije dobi, a posebice funcijski ovisnih održavanje oralne higijene je od temeljne važnosti za očuvanje oralnog i općeg zdravlja , sprječavanjem nastanka kolonija bakterija na protetskim pomagalima u ustima i na preostalim prirodnim zubima i posljedično komplikacija u vidu pneumonije, infarkat miokarda ili moždanog udara.Posebnu važnost ima edukacija srednje medicinskog kadra i njegovateljica, koje treba upoznati sa načinima četkanja i sredstvima za održavanje higijene bezubih i ozubljenih usta i protetskih pomagala.Potrebno je povećat broj doktora dentalne medicine, koji skrbe isključivo o starijim nepokretnim osobama u vlastitim domovima ili stacionarima.Kvaliteta oralnog zdravlja starijih osoba ovisit će svakako o stupnju skrbi za njega.