Search

U ovoj je knjizi obrađen 18 371 naziv katastarskih čestica na jugozapadu Širokoga Brijega, u selima Rasno, Dužice, Čerigaj i Privalj uz pripadajuće zaseoke: Vratlo, Smokinje, Njive i Kosmaj. Među njima je preko 2000 toponimskih različnica. Iznimno velik broj naziva zemljišnih čestica na ovako malom prostoru, od njiva, polja, ograda, draga, lokava, vrtala, do čatrnja rezultat je ustrajnoga čuvanja starih naziva kao i usitnjavanja posjeda. Oni svjedoče da su ovdje parcele zbog morfologije krša bile prilično male i da je svaki komad zemlje koji se mogao oteti kršu bio obrađen, stoga ga je bilo potrebno imenovati. To se posebice odnosi na vodne imenice, tj. hidronime. Mistopisi (toponimi) kao jedan od najpostojanijih dijelova jezika čuvaju veliku starinu, stoga su iznimno vrijedni za povijest nekoga jezika i naroda. Oni svjedoče o jezičnom kontinuitetu i geopolitičkim i povijesnim naslagama lokaliteta. Toponimija je odraz reljefa, povijesti i utjecaja čovjeka na njegovo okruženje te njegova poimanja krajobraza. Zemljopisna imena pokazuju kako su naši preci imenovali pojedine zemljišne čestice, odnosno njihov način određivanja onog bitnoga u samom izgledu određenoga zemljišnog prostora, kako su stvarali koncepte, primjerice, prema izgledu i svojstvima tla, prema sličnosti s nekim predmetima, tj. metaforički itd. Premda se ti nazivi ustrajno čuvaju, neki ipak nestaju, padaju u zaborav, ponajprije s iseljavanjem stanovništva ili gospodarskim promjenama. Tako, primjerice, polako nestaju imena ribarskih pošta u Stonu jer se danas promijenio način lova ribe na tom području. Slično tomu na odabranom području sve se manje obrađuje zemlja u starim vrtlima i docima, sve manje kosi trava, 232 zapuštaju se lokve, kamenice i čatrnje pa se tako i njihova imena zaboravljaju, zatiru. Pojedina zaboravljena značenja koja se čuvaju u toponimima nemoguće je mimoići u proučavanju povijesti riječi. Svako je ime u času nastanka razumljivo njihovim nadjevateljima, ali nakon nekog vremena može postati nerazumljivo. U toponimijskim se nazivima takva značenja zbog njihova konzerviranja u doba nastanka toponima lakše uoče, a pri tome nude informacije svoje prostorne raspodjele. Za takvo izučavanje neophodna je bogatija pisana građa, koja na ovom području izostaje, kao i prostranije područje istraživanja. Prikupljeni toponimi ne samo da svjedoče o jezičnim utjecajima, nego rasvjetljuju i neke povijesne okolnosti, govore o načinu i kontinuitetu života na ovom području. Nažalost, neki će zauvijek ostati zamućeni, tj. nepoznata značenja, možda iz neindoeuropskih jezika npr.: Kižder, Magovnik, Polugrna itd. Uz to treba spomenuti, da se u toponimima čuvaju neki apelativi koji se danas ne rabe u svakodnevnome govoru, ali nije izgubljeno njihovo značenje, npr.: umac, viganj, vaganj, zgon, bunja, katun, uništa itd. Semantičke skupine toponima ovog područja mogu se podijeliti u pet glavnih podskupina: 1. toponimi koji se odnose na čovjekovu djelatnost, na stara obitavališta i utvrde, 2. oni koji se odnose na tlo, na iskorištavanje tla i uzgoj kultura, 3. toponimi antroponimnoga postanja, 4. toponimi koji se odnose na zoonime i fitonime, 5. toponimi koji su vezani za vjerski život zajednice. Prva je skupina toponima u hrvatskoj toponimiji najvjerojatnije ona najstarija pa tako i ovdje. Među njima su najčešće slavenske riječi, npr.: bara, cesta, crkva, dvorište, gomila, gradina, groblje, jagnjilo, klanac, kočak, kuća, kućerina, kućište, kućina, kućetina, lokva, most, mlinica, ograda, prizida, put, staja, stan, staza, studenac, ulica, zidina. U ovoj je skupini nešto manje romanizama, npr.: crkva, čatrnja, gustinja, kapela. Najmanje je naziva za utvrde, npr.: Jukurova kula, Vratlanske kule, Skok kula. Neki među ovim nazivima potvrđuju da su na određenim lokalitetima postojali gospodarski objekti kojih danas više nema, npr.: Mlinica, Mliničina u Privalju. Kad je riječ o gospodarstvu, treba spomenuti da se značajan broj naziva odnosi na stočarstvo i objekte vezane uz to, npr.: Doljnja Pojatina, Jagljina, Jagnjila, Jagnjilo, Katunina, Kočak, Kod jagnjila, Kod obora, Kod torina, Kod pojate, Kod štale, Kosmaj sa štalištem, Košaruša, Nad jagnjilom, Nad pojatom, Nad stajom, Podbunje, Pojata, Pojatetine, Pritorak, Soline, Staje, Stajetina, Struga, Štala, Torina, Torinjak, U jagnjilu sa štalom, Zgon itd. Na gospodarsku djelatnost u prošlosti ukazuju i nazivi pojedinih vinograda: Vinić, Vinićki umac, Vinina, Vinogradina, kao i Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga 233 toponimi koji svjedoče o pojedinim sortama vinove loze: Lom, Lomine, Brotnjak, Brotnjačina, Marasuša. Navedeni nazivi uz pojedine zapisane vinograde u Rasnu iz turskoga razdoblja (1477.): Paprat, Stup, Dvorište, Vrbica, Pogovine i Kreplja svjedoče o mediteranskom načinu života, odnosno staroj tradiciji uzgoja vinove loze na ovom području još od srednjega vijeka. Uz vinogradarstvo od starine je ovdje bilo prisutno i pčelarstvo, o čemu također svjedoče toponomastički nazivi: Čelinka, Čelinke, Košnica. U drugoj su skupini nazivi koji se odnose na tlo, iskorištavanje tla i uzgoj kulturâ. Krajobraz krških područja rezultat je ljudske djelatnosti i višegodišnjega održavanja i kultiviranja. Ti su toponimi nešto mlađi od onih iz prve skupine jer je nakon doseljavanja Slavena na ovo područja trebalo vremena da se steknu navike i stvore pojmovi za njih, a tek onda potvrde kao geografska imena, npr.: brdo, brijeg, dočić, dolac, draga, dubrava, glavica, guvno, hum, humac, krč, krčić, lastve, latica, lazina, ledina, lišnjak, njiva, oblog, odrina, ograda, oranice, pašnjak, polje, prigrada, prolog, put, rasad, rasadnik, rupa, tor, torina, vinograd, vlaka, vrt, vrta. Najbrojnija je treća skupina, toponimi antroponimnoga postanja, slično kao i u bračkoj toponimiji. Antroponimima su motivirana imena zemljišnih čestica koje imaju poljoprivrednu vrijednost, njive, vrtovi, lazine, a rjeđe lokve i čatrnje. Takvi su toponimi iznimno vrijedni jer su u njima očuvani antroponimi koji više u ovom zapadnohercegovačkome kraju ne postoje, npr.: Bazinove lazine (Bazina), Bratkovac (Bratković), Čaljuški put (Čaljkušić), Ćatpujska njiva (Ćatipović), Čovića lokva, Čovuša, Čovića zidina (Čović), Ereševina (Ereš), Gutićevina (Gutić), Marasovac, Marašuša (Maras), Rebuša (Rebić) itd. Oni svjedoče da su nositelji tih prezimena potekli iz ovog kraja što je iznimno vrijedan podatak za istraživanje hrvatske antroponimije. Sveukupno je u toponomastičkim nazivima na ovome jugozapadnom širokobriješkom području očuvano 37 prezimena, 54 osobna imena i 49 nadimaka, što je velik broj koji pokazuje da je takva tvorba ovdje bila vrlo popularna. Toponimi antroponimnoga postanja svjedoče koja su imena u prošlosti na ovom području bila najčešća, kao i nadimci. Neki toponimi antroponimnoga postanja potvrđuju da su pojedina imena u ovom kraju izašla iz mode, npr.: Blaž – Blaževa njiva, Janko –Jankova lazina, Joko – Jokina lazina, Jukur – Jukurova kula, Toše – Tošin vrta. Kad je riječ o skupini naziva zoonimskoga i biljnoga porijekla, razvidno je da su u odabranoj mjesnoj toponimiji ovi posljednji znatno brojniji. Oni su iznimno vrijedni za proučavanje biljnoga svijeta, kako onoga samoniklog, tako i onog kultiviranoga. Na temelju pojedinih naziva može se pratiti, primjerice, koje su sve biljke rasle na ovom području, npr. ljekovite biljke, zatim koje su se uzgajale, koje su starije voćne vrste uzgajane, koje 234 je drveće raslo, a koje grmlje itd. Premda će nam pojedini nazivi zemljišnih čestica ostati zauvijek nepoznanica, tj. njihovo značenje i funkcija, ipak iz njih doznajemo puno toga. Ponajprije, čime su se bavili naši preci na ovim prostorima, kojim granama gospodarstva: poljoprivreda, stočarstvo, što su najviše sadili: jabuke, kruške, trešnje, a što sijali: pšenicu, zob, ječam, proso. Nadalje, i to koje je drveće bilo najčešće: grab, hrast, jasen, kljen. Zoonimski nazivi ukazuju na to koje su domaće životinje bile najvažnije: krave, koze, ovce, konji, magarci, a koje su susrtetali u divljini: jelen, jež, vuk, zec itd. U toponimiji odabranih mjesta jugozapadnoga dijela Širokoga Brijega nalaze se mnogi apelativi koji se odnose na krš, tj. oni koji u sebi sadrže ideju kamena: krč, krčić, stina, ljut, gomila, grudina, kamenica, klačina, klanac, kremen, prizida, zidina itd. Za uvale su apelativi: drage, dol, dolac te dočić koji označava malu kršku ponikvu. Za prijevoje i prevlake nalazimo toponime izvedene od apelativa prečac i privala. Za označavanje izgleda zemljišta upotrebljavaju se izrazi plitvine, rudina. Tragove ograđivanja nalazimo u terminima: mejaš, mrginj, plot, prizida, oplotine, sklad itd. Treba istaknuti da je nekoliko naziva potvrđeno za zajedničko zemljište, tzv. erar od slavenskih: Gaj, Gajine, Općište, Zajednica do onih orijentalnoga porijekla: Muša, Meraja. Vrlo su stari, ali na ovim prostorima u odnosu na druge nazive, rijetki nazivi koja se odnose na vjerski život, tj. duhovnu kulturu stanovništva. Među njima se mogu razlučiti dva sloja: pretkršćanski, tj. nazivi vezani za slavensku vjeru i mitologiju npr.: Babina draga, Babina lazina, Bovan, Pernova ljut, Gaj, Gajine, Igrališta, Strašilo, Trajnova ljut, Vilinska ljut, Vilinska pećina. U drugoj su skupini nazivi vezani za kršćanstvo: npr.: Crkvine, Groblje, Grovište, Greblje, Križine, Krstine, Pratarska grobnica, Pratarska čatrnja, Sveti Franjo, Stećci, Ustećci, Za kapelom. Na području katastarske jedinice Rasno prevladavaju toponimi slavenskoga porijekla, a među posuđenicama je najviše romanizama i turcizama, uz neznatan utjecaj grecizama, uz pokoji germanizam i mađarizam. Očuvani su pojedini ostaci iz ilirskoga doba, ali sa slavenskim nazivima: Gradine, Gomile, Kvesića gradina, ostaci naziva vlaškoga stanovništva i stare pastirske terminologije: Pojata, Katunina, Torina, Vaganjac, Vaganjci, Vlajinac, Vlaštak, Vrt nad Vlaštakom, Vlaštačka glavica, Vlaštačka njiva itd. Ostaci starih romanizama u toponimima među kojima su neki i grčkoga porijekla su: Brzdarevac, Bušlja, Bušlje, Čatrnja, Gustinja, Kod čatrnje, Kovačevića čatrnja, Mala gustinja, Nad čatrnjom, Nad kućon kod čatrnje, Klačina, Klačina i Hasanuša, Kostila, Krgača, Lazina kod Vaganjca, Murva, Nad Vaganjcem, Magaza, Mrginj, Ploča, Pod Murvom, Pod vaganje vrt, Vagan, Vaganj, Vaganjac, Vaganjci, Velika gustinja, Vrta kod čatrnje, Vrt pod čatrnjom, Vrt više čatrnje. Nekoliko je toponima motivirano posuđenicama orijentalnoga porijekla, tj. turcizmima, a među njima je najčeši apelativ bunar: Ada, Ahmetovac, Ambarina, Ambarić, Avlija, Bašča, Budžak, Budjak, Bunarić, Bunarina, Čajerak, Čajuša, Čakin dolac, Čahin dolac, Čauša, Čerak, Čevrtaljka, Čojuša, Ćoša, Ćošak, Hasanuša, Kajtelovina, Kajtezovina bara, Klačina i Hasanuša, Kod Ćoše, Kopilanuša, Skok kula, Kurbeguša, Majdan, Mujina kladnica, Meraja, Muša, Pašin vrt, Sambeguša, Turak, Turski put, što i nije velik broj s obzirom na dugotrajnu osmanlijsku vlast u našim krajevima. Iznimno su rijetki germanizmi, npr.: Kod štale, Štalište, Kosmaj sa štalištem. Treba spomenuti da se u gotovo svim selima i zaseocima u ovom kraju nalaze isti ili slični apelativi: dija, dolac, njiva, latica, lazina, ograda, rupa, rupica, torina, vlaka, vrta itd. Isto tako, na odabranome području su očuvani slični nazivi kao i na drugim hrvatskim krškim područjima jer je i konfiguracija terena slična, npr.: Bare, Brižine, Čatrnja, Dočić, Dolac, Draga, Dražica, Grede, Klanac, Klačina, Krč, Krčić, Kućetina, Lastve, Latica, Lazina, Ljut, Ploča, Rudine, Stup, Torina, Umac, Vlaka itd. U prikupljenoj toponimiji sela Dužica, Rasna, Privalja i Čerigaja i pet zaselaka Vratlo, Smokinje, Podglavica, Kosmaj i Njive manji je broj hidronima u odnosu na druge nazive, tj. prevladavaju imena zemljišnih čestica. Najviše je vodnih imena u Privalju i Rasnu jer su ovdje i izvori i tekućice. Toponimi su iznimno vrijedna građa za povijest jezika jer su u njima očuvane pojedine jezične osobitosti mjesnih govora, kako one današnje, tako i neke arhaične danas nepoznate. Ponajprije je riječ o ikavskome odrazu jata: Bili stup, Brig, Brižine, Crivulja, Crivuljaš, Didova lazina, Dila, Drin, Piskulja, Pod brig, Prigrada, Ripište, Stinava lazina, Trišnja, Zvirnjača ; zatim prijevoju ra > re: Greblje, Vrt u greblju, Oranica greblje ; fonemu f koji nije potvrđen, zamjenjuje se sa v ili p: Pratarska grobnica ; fonemu h koji je u ovom mjesnom govoru izgubljen ili posve rijedak: Brkića umac, Čisti umac, Duvanište, Galušića umac, Graovište, Medin umac, Na vr ograde, Umčaci ; dočetnome l u koje je u participima i imenicama dalo a: Nuga, Vrta ; dočetnome m koje je u nastavcima i nepromjenjivim riječima prešlo u n: Pod kućon, Pod njivon. Razrađujući jezično podrijetlo i motiviranost tih toponima, otkrivamo njihovu arhaičnost i organiziranost tog prostora kao i značenje svake najmanje čestice. Među toponimima je zabilježeno nekoliko sinonimskih parova, npr.: pojata / staja / štala: Pašnjak do pojate / Skokine staje, Stajetine / Kod štale ; nuga / ćoša ; Nuga / Ćoša ; Vrt / bašča: Vrta / Bašča ; sridnjak / osredak: Sridnjak / Osredak, dvorište / avlija: Dvorišta / Avlija, općište / zajednica / Mistopisi na jugozapadu Širokoga Briga 237 meraja / muša: Općište / Zajednica / Meraja / Muša, ulica / progon: Ulica / Progon / Zgone, Zgoništa, mrginj / mejaš / sklad: Mrginj / Mejaš / Skladi, bušlja / grm: Bušlja / Grmuša itd. Među brojnim nazivima za zemljišne čestice u odabranoj mjesnoj toponimiji priličan je broj uvećanica. To su imenice nastale sufiksalnom, prefiksalnom i složenom tvorbom. One ukazuju na to da je što veliko, povećano ili pojačano prema prosječnoj veličini drugih predmeta ili bića iste vrste. Veličina ne mora izricati samo fizičke odnose, već i moralne, karakterne, estetske i drugo, jer se uvećanice tvore ne samo od konkretnih imenica, nego i od apstraktnih. Pri tome je važno da je osobina veća od prosjeka. Među 30 sufikasa u hrvatskome književnom jeziku kojima se tvore uvećanice šest je najplodnijih: -ina, -čina, -etina, -urina, -jurina, -usina. Među odabranim toponimima najviše je onih sa sufiksom - ina i -čina: Ambarine, Baščina, Bistirna, Bratkovac i vinogradina, Brižine, Brložina, Brotnjačina, Bunarina, Donja Rasadnjačina, Gornje Rasadnjačine, Guvnina, Jagličina, Jaglinčina, Jagnjilčina, Katunina, Katurina, Kobiletina, Kopčešina, Kopčižina, Kovčezina, Kovčežina, Kriva vrtlina, Kućerine, Kućetina, Lazetine, Lazetuša, Lazina nad brložinom, Lišnjačina, Lokvina, Mliničina, Njivetina, Oplotine, Pendžerine, Plandiština, Podvorina, Popratina, Potočina, Prasina, Radića vrtlina, Rasadnjačine, Rivetine, Rupetina, Splavčine, Stajetine, U njivetini, U ričini, Velika vrtlina, Velina vrtlina, Vignjina, Vinogradina, Vlačina, Vranotina, Vrljića stajetine, Vrt kod Jamurčine, Vrt pod zidinom, Vrtlača, Vrtlina, Zidina. Umanjenica je znatno manje u ovoj mjesnoj toponimiji, što je i govorna karakteristika: Ambarić, Brežuljak, Bunarić, Carev stupčić, Čajirak, Dočak, Dočić, Dražica kod kuće, Dubravice, Duga lazinica, Duga ledinica, Dugačka njivica, Grečica, Grivice, Grubica, Guvnenice, Guvninica, Kižderić, Kitice, Košarica, Krčić, Kriva njivica, Krivuljica, Krugljašić, Lapšanov dočić, Lazinice, Lokvice, Mali vrtlić, Mijačka glavica, Njivice, Ogradica, Odradica, Oskorušac, Podglavica, U Podglavici, Podić, Pod lazinicom, Podogradica, Pod umčić, Prigradica, Pritorčić, Rasadić, Rivinica, Rivinice, Rude glavice, Rupa kod bunarića, Rupica, Slamica, Slavina glavica, Slivica, Šljivica, Stoščić, Stupica, Stupić, Tičice, Vidov torak, Vinić, Virić, Vlačica, Vlastačka glavica, Vrbica, Vrt pod njivicom, Vrt u dražici, Vrteljak, Vrtlić, Zagradica, Zagradice.

U diplomskom radu prikazan je odnos nadrealizma kao avangardnog umjetničkog pravca i pojednih filmskih ostvaraja suvremenog filmaša Davida Lyncha. Rad nastoji ukazati na određene poetološke sličnosti nadrealizma i Lyncheva stvaralaštva iz čega se onda može derivirati teza da je David Lynch suvremeni nadrealist. Također rad upozorava i na neke specifičnosti Lyncheva stvaralaštva koje ga izdižu od titule pukog sljedbenika minulih umjetničkih tendencija.

Hierarchically assembled TiO2 nanoparticles into larger spherical ones were obtained using aerosol-assisted processing method. Unagglomerated particles with the mean size of 440 nm were obtained from colloidal solution of TiO2 nanoparticles (similar to 4.5 nm) using ultrasonic spray pyrolysis at 550 degrees C. Their morphological complexity and structural polymorphism were investigated by using X-ray powder diffraction (XRPD), scanning electron microscopy (SEM), energy dispersive X-ray spectroscopy (EDS) and transmission electron microscopy (TEM) coupled with selected area electron diffraction (SAED) analysis. Pronounced evolution of nanocrystalline TiO2(B) phase assembled together with the anatase building units (sized similar to 15 nm) in uniform submicrometric particles implicate their feasibility to be used in dye-sensitised solar cells and lithium ion batteries.

In the past few years there is a great interest for synthesis of the surface modified upconversion nanoparticles that can be used for biomedical application such as bio-detection, fluorescene imaging and drug delivery. Thanks to their enhanced tissue penetration depth, improved stability against photo-bleaching and low cytotoxicity Ln-doped fluorides have been recognized as novel near-infrared fluorophores. Among them, NaYF4 is considered to be one of the most efficient low phonon energy host for Ln-ions doping, particularly its hexagonal form which poses multisite character of the crystal lattice. In this work NaYF4 nanoparticles co-doped with Yb3+ and Er3+ were synthesized using the hydrothermal method at 200 ºC (3h) in the presence of polyvinylpyrrolidone (PVP) and polyethylene glycol (PEG), used as surfactants and structure directing agents also. Obtained particles were analyzed by X-ray powder diffractometry (XRPD), Furrier transform infrared spectroscopy (FTIR) and scanning/transmission electron microscopy (SEM/TEM). It was shown that addition of PVP enhance the crystallization of hexagonal NaYF4:Yb3+, Er3+ phase which provide more intense green emission CIE (0.31, 0.66), assigned to the Er3+(2H11/2, 4S3/2) → 4I15/2 electronic transitions, after been excited with infrared light (λ=978 nm).

U članku se istražuje kakve je posljedice imala iznenadna promjena Pavlova života pred Damaskom na njegovu osobnu vjeru i što je to značilo za vjeru zajednica koje su nastale iz poganstva njegovim navještajem evanđelja. Kako je od biblijske vjere u jednoga i jedinoga Boga Izraelova došlo do vjere u Isusa Krista? Iz toga nužno proizlazi pitanje odnosa u Pavla vrlo naglašene kristologije i stvarne teologije. Nadalje, da bi se osvijetlio pojam i sadržaj vjere u Pavlovim poslanicama, potrebno je usredotočiti se na odnos obraćenja i vjere te evanđelja i vjere. Isto tako je važno odrediti pravo značenje Pavlove specifične teme opravdanja po vjeri jer o tome ovisi integracija njegovih kršćanskih zajednica poganskog podrijetla u povijest spasenja. Predmet zanimanja članka je također i ostvarenje vjere u svakodnevici života, odnosno kršćanska etika, kao i buduća dimenzija ili odnos vjere i nade., This article explores the consequences which the sudden change in Paul’s life until Damascus had on his personal faith and what it meant for the faith of communities that emerged from paganism based on his proclamation of the Gospel. The article also explores how the biblical faith in the one and only God of Israel became faith in Jesus Christ. From this necessarily follows the question of the relationship

Hierarchically organized functional nanomaterials are of interest for potential use in electrochemical, catalytic and gas-sensing applications due to their unique structural organization defined on different length scales. Here we present the application of the aerosol processing route in generation of hierarchically organized nanostructured TiO2 particles. Particles are obtained by the thermal decomposition of aerosol generated by atomization of colloidal TiO2 solution with a low-intensity ultrasound generator operating at the high frequency of 1.7 MHz. By a proper choice of the precursors type and concentration, as well as processing parameters (temperature of aerosol decomposition and the residence time of droplet/particle), fine control over both the submicron- and nanometer-length scales of spherically structured TiO2 was achieved. The median diameter and the crystallite size of titania particles were found to be tunable from 350 to 450 nm and from 2.5 to 50 nm, respectively. Moreover, it was shown that the structural complexity of the particles synthesized at the lower processing temperatures might be further extended by their surface sensitization with several bidentate ligands. The results obtained demonstrate advantages of ultrasonic spray pyrolysis route in synthesis of hierarchically organized functional nanomaterials. III Serbian Ceramic Society Conference - Advanced Ceramics and Application : new frontiers in multifunctional material science and processing : program and the book of abstracts; September 29 - October 1, 2014; Belgrade

Hierarchical structures, which refers to the materials that have more than one length scale, organized as the assemblage of primary units with high surface-to-volume ratio, play an important role in advanced materials design. Especially, the building of complex hierarchical structures exhibiting the hybrid organic-inorganic interfaces might be of special importance for the creation of advanced nanostructured materials having either improved or novel characteristics that bridges various scientific areas for the future diverse technological applications in catalysis, optics, energy, life science etc. Applying the bottom-up building blocks approaches, it is possible to create the hierarchical structures in a controlled manner having different morphologies, starting from aqueous, organic or colloidal precursor solutions. Among the diversity of the “bottom-up” chemical approaches, synthesis through dispersion phase (aerosol) enables generation of ultrafine, either single or complex structures with controlled stoichiometry, chemical and phase content. The opportunities of the hot wall aerosol processing, provided by high heating and cooling rates, short residence time and high surface reaction, refers to the synthesis of spherical three-dimensional (3D), hierarchically organized nanostructured particles with uniformly distributed components and phases. The particles composite inner structure, representing an assembly of nanosized primary particles, opens the possibility for particle surface modification and functionalization emphasizing their application in photovoltaics, energy transfer and bioimaging. This versatile technique has been used for the successful synthesis of hierarchically organized submicronic titanium (IV) oxide or Y2O3 up-conversion phosphor particles having the diverse levels of structural, morphological and functional complexity explored by means of appropriate selection of different precursor solutions, either true or colloid, surface modification and proper selection of rare-earth based dopants.

The aerosol route, representing a feasible bottom-up technique for nanomaterials processing in disperse system, was applied for the low-temperature (T=150 oC) synthesis of spherical, nonagglomerated, hierarchically organized titania and titanates nanostructures. The diverse levels of structural, morphological and functional complexity were explored by using appropriate colloidal precursors comprising either spherical nanoparticles or nanotubes. In both cases, spherical, grained, submicronic sized particles with the average diameter of ~350 nm for titania and ~ 450 nm for titanates were obtained. The detailed structural and morphological investigations were done according to X-ray powder diffraction (XRPD), scanning and field emission electron microscopy (SEM/FESEM), particle size distribution (PSD) and transmission electron microscopy (TEM) results. Results revealed that particles have clustered inner structure and are composed from primary nanounits in form of nanoparticles or nanotubes. Such hierarchically organized particles are expected to have potential application not only in the field of photovoltaics but also in various branches of photocatalysis. II Serbian Ceramic Society Conference - Advanced Ceramics and Application : new frontiers in multifunctional material science and processing : program and the book of abstracts; September 30 - October 1, 2013; Belgrade

Theoretical and experimental investigation of the particle formation during processing of colloidal nanoparticles in aerosol laminar flow reactor is presented. Simple analytical model taking into consideration all important process parameters, such as physico-chemical properties of the colloidal solution, initial droplet size, residence time and temperature, is developed in order to predict the final particle morphology. The formation of spherical, hierarchically organized, ~450 nm sized TiO2 particles has been followed at 150°C starting from colloidal TiO2 nanoparticle (~4.5 nm) solution as precursor. It has been shown that the final particle morphology is formed in the evaporation/drying stage through the self assembly processes of colloidal nanoparticles collision and aggregation. The dimensionless numbers Re, Nu, Pr and Bi, were used in modeling to briefly describe the transport properties in dispersed system and heat and mass transport phenomena. The predicted particle size and morphology is confirmed by using scanning electron microscopy (SEM/FESEM) and laser diffraction particle size analyzer (LPS). Additionally, closer morphological investigation is performed with transmission electron microscopy (TEM) and nanotomography. Correspondingly, theoretical analysis under this study presents a simple procedure to predict the final morphology and mean particle size during aerosol processing.

The low-temperature (T=150oC) aerosol route, representing a feasible bottom-up technique for nano materials processing in disperse system, was applied for the synthesis of spherical, non-agglomerated, hierarchically organized titanium dioxide (TiO2) nano-particles. The diverse levels of structural, morphological and functional complexity were explored simply by means of appropriate selection of different colloidal precursor solutions of either nearly spherical nano-particles[1] (a), surface modified nano-particles with dopamine (b) or nano-tubes (c). The detailed structural and morphological investigations were done by X-ray powder diffraction (XRPD), laser particle size (LPS) analysis, scanning and field emission electron microscopy (SEM/FESEM) and transmission electron microscopy (TEM). Spherical, submicronic, soft and grained TiO2 particles with the mean size from ~350 to ~450nm and with clustered inner structure, composed of primary nanocrystals (

Global warming, climate change and natural resources depletion forces tremendous technological and scientific research activities for the development of next generation of materials able to address both the energy and environmental problems. This implies an exciting progress in the field of nanoscience and nanotechnology, particularly regarding the control synthesis of nanoscaled materials that might have a great potential for use in solid-state functional materials and devices, like phosphors, sensors, photovoltaics, catalysts, drug delivery carriers etc. The feasibility of the dispersion phase-aerosol route for the generation of innovative nanomaterials having advanced optical properties for solving energy/environmental problems is here presented. Particularly, the opportunities of the hot wall aerosol processing, provided by high heating and cooling rates, short residence time and high surface reaction, is demonstrated for the synthesis of spherical three-dimensional (3D), hierarchically organized nanostructured particles with uniformly distributed components and phases. The particles composite inner structure, representing an assembly of nanosized primary particles, opens the possibility for particle surface modification and functionalization emphasizing their application in photovoltaics, energy transfer and bioimaging. The diverse levels of structural, morphological and timctional complexity are explored by means of appropriate selection of different precursor solutions, either true or colloid, surface modification and proper selection of rare-earth based dopants for the generation of either photocatalytic titanium (IV) oxide or Yb3+, Er3+, codoped yttrium(III) oxide-based phosphor particles. Their advanced optical properties as the consequence of the particle nanostructure uature are proved by using various characterization techniques like x-ray powder diffraction (XRPD), scanning electron microscopy (SEM, FE-SEM), analytical and high-resolution transmission electron microscopy (TEMIHR-TEM) in combination with energy dispersive x-ray analysis (EDAX), selected area electron diffraction (SAED) and nanotomography. The optical properties and surface structure were analyzed by UV-Vis diffusive reflectance (UV-Vis DRS), Fourier transform infrared (FTIR) spectroscopy and by fluorescence measurements in the near infrared region. The obtained results offer ageneral route for the synthesis of nanomaterials with tunable structure, morphology and optical properties.

Poster presented at the Third International Conference on the Physics of Optical Materials and Devices (ICOM 2012), September 3-6, Belgrade, Serbia

Poster presented at the conference Advanced Ceramics and Application I - Serbian Ceramic Society, Belgrade May 10-11, 2012 Set of colloidal TiO2 nanoparticles solutions (TiO2 NPs) were surface modified with the different quantities of dopamine (DA) and then are used as precursors for the synthesis of DA modified submicronic TiO2 particles (DA-TiO2 SPs). Low temperature (150 oC) aerosol-assisted route (spray drying) is used for the generation of the un-agglomerated spherical particles with the mean size of 430 nm that are composited from much smaller crystalline sub-units. Detailed structural and morphological characterization of DA-TiO2 NPs and SPs were performed by X-ray powder diffraction (XRPD) analysis, scanning and transmission electron microscopy (SEM/TEM) and laser particle size (LPS) analysis. Particles surface structure and optical properties were followed using FT-IR and UV-Vis spectroscopy. Observed optical characteristics of both DA-TiO2 NPs and DA-TiO2 SPs expose narrowing of effective band gap for the same value of 1.3 eV implicating the preservation of colloidal nanoparticles characteristics in submicronic powders. Advanced Ceramics and Application : program and the book of abstracts / 1st Serbian Ceramic Society Conference, May 10-11th, 2012, Belgrade, Serbia.

Poster presented at the International Symposium on Advanced Complex Inorganic Nanomaterials (ACIN 2011), September 11-14, 2011 - Namur, Belgium

In order to preserve unique properties of TiO2 nanoparticles towards their surface modification, two different approaches of low temperature aerosol-assisted processing were performed. Both were based on colloid precursor atomization and subsequent spray drying at T=150 oC in a hot wall reactor. In the first case, pure TiO2 colloid precursor solution was atomized and produced submicronic particles are subsequently modified, while in the second one atomization of already modified colloid precursor solution were done. In both cases the TiO2 surface modification was achieved with 30 % of dopamine. Powders crystallinity and phase composition were studied by X-ray powder difraction (XRPD), while detailed powders morphological characterization was followed using scanning and transmission electron microscopy (SEM and TEM). Optical properties of the surface modified TiO2 particles were investigated using reflection spectroscopy while the binding structure between dopamine and the surface titanium atoms was investigated by FTIR spectroscopy.

Poster presented at 12th Annual Conference of the Materials Research Society of Serbia - YUCOMAT 2010, Herceg Novi, Montenegro, September 6–10, 2010. Europium-doped (Y0.5Gd0.5)2O3 phosphor powder is synthesized via spray pyrolysis of polymeric precursor solution obtained by dissolving the stoichiometric amount of corresponding metal nitrates in ethylenediaminetetraacetic acid (EDTA) - ethylene glycol (EG) mixture. The 0.1M true stable solution is obtained after pH correction with NH4OH (final pH=8.7). Ultrasonically (1.3MHz) generated aerosol droplets are decomposed at 550 oC in argon atmosphere. Following the initial attempt for obtaining dense, nanostructured spherical particles of pure (Y0.5Gd0.5)2O3:Eu3+ phase, as-prepared dark-gray powder is additionally thermally treated for 12 h in air up to 1100 oC. The particle morphology is analyzed by scanning electron microscopy (SEM) and transmission electron microscopy (TEM). Phase identification is performed by X-ray powder diffraction (XRPD) based on which the structural refinement through Rietveld method was done. Particle chemical purity is confirmed through EDS analysis, while laser particle sizer is used for determination of the particle size distribution.

Europium-doped (Y0.5Gd0.5)2O3 phosphor powder is synthesized via spray pyrolysis of polymeric precursor solution obtained by dissolving the stoichiometric amount of corresponding metal nitrates in ethylenediaminetetraacetic acid (EDTA) - ethylene glycol (EG) mixture. The 0.1M true stable solution is obtained after pH correction with NH4OH (final pH=8.7). Ultrasonically (1.3MHz) generated aerosol droplets are decomposed at 550 oC in argon atmosphere. Following the initial attempt for obtaining dense, nanostructured spherical particles of pure (Y0.5Gd0.5)2O3:Eu3+ phase, as-prepared dark-gray powder is additionally thermally treated for 12 h in air up to 1100 oC. The particle morphology is analyzed by scanning electron microscopy (SEM) and transmission electron microscopy (TEM). Phase identification is performed by X-ray powder diffraction (XRPD) based on which the structural refinement through Rietveld method was done. Particle chemical purity is confirmed through EDS analysis, while laser particle sizer is used for determination of the particle size distribution. Poster: [https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_dais_220]

Crkva u slavljenju euharistije kroz godinu B slijedi Evanđelje po Marku. Evanđelist Marko nema za cilj prikazati sažetak Isusova nauka nego prije svega razviti temu očitovanja Isusa kao Mesije, odnosno 'Sina čovječjega'. Zato u tom najstarijem evanđelju susrećemo 'paradoksalnoga Isusa' kojega ljudi ne razumiju i odbacuju, a Bog ga čini pobjednikom. Isusov paradoks otkriva se kroz očitovanje njegove božanske moći, kojoj se podlažu i anđeli i zlodusi, te kroz stalno protivljenje ljudi. 'Neuspjeh' kod ljudi, kroz njihovu porugu, nerazumijevanje i opiranje, vodi do 'sramote križa'. Ova razmišljanja pomažu razumjeti 'paradoksalnoga Isusa' te, u proturječju svijeta i ljudi, prihvatiti njegov put spasenja.

U Donjoj Britvici (župa Izbično) kod Širokog Brijega pronađen je bogato ornamentiran križ s natpisom pisanim bosančicom. Natpis je prilično oštećen i gotovo nečitljiv. Taj je križ jedinstven među očuvanim nadgrobnim spomenicima širokobriješkog kraja po svojim ornamentima a jedan je od rijetkih urešenih s obje strane. Iako jedinstven među širokobriješkim spomenicima, on se po svojim uresima i simbolima posve uklapa među njih: ornamenti kojima je urešen svojstveni su sstećcima zapadnog područja na kojima su bordure, arkade, bogati biljni i cvjetni uresi, zvijezda (rozeta). Za te je urese utvrđeno da su izvorni motivi ovog kraja, tj. isti kao i na narodnim rukotvorinama od tekstila i drveta, nastali kao plod bogate duhovnosti naroda ovog kraja. Iako ovaj nadgrobni spomenik ne možemo pouzdano datirati, na temelju poznate činjenice da križevi nastaju u posljednjoj fazi u razvoju oblika stećaka, možda se može zaključiti da ni on nije mogao nastati prije 15. stoljeća. Svakako nije stariji od tog vremena, jer su i nekropole stećaka iz okolice nastale koncem 14. ili početkom 15. stoljeća. Križ iz Donje Britvice je potvrda da je u ovom kraju bilo vrhunskih majstora koji su znali izraditi takav spomenik, da je bilo i duhovne i materijalne snage za takve pothvate. Pronađeni križ iz Donje Britvice ima iznimno kulturno povijesno značenje. Iako jedva čitljiv, natpis uz natpise Vignja Miloševića i vojvode Mastana, potvrđuje da se u ovom kraju u srednjem vijeku pisalo jednim od triju hrvatskih pisama - bosančicom. Križ iz Donje Britvice stoji pred nama kao simbol vjere, ustrajnosti i žilavosti, simbol opstanka na ovom prostoru.

Aktualan povod za nastanak ovoga članka jest poziv generala Franjevačkog reda svim članovima da se u povodu proslave 800. obljetnice Reda duhovno obnove otkrivajući milost početaka. Autor na početku podsjeća da se taj poziv poklapa s onim što Drugi vatikanski sabor očekuje od redovnika govoreći o &laquo ; prilagođenoj obnovi redovničkog života&raquo ; , a to je trajno vraćanje na izvore Evanđelja i oživljavanje izvornog duha franjevačkog pokreta. Govori se dalje o mjestu i ulozi sv. Franje u traženoj obnovi, jer na početku Franjevačkog reda ne stoji neko unaprijed napisano pravilo, već uvjerljiv oblika života (forma vitae) koji je privlačio sljedbenike. Zato sam Franjin život predstavlja dio &laquo ; milosti početaka&raquo ; . Izlažu se zato glavne postaje na putu Franjina obraćenja kao poticaj za obraćenje i korjeniti život po Evanđelju danas. Posebnu pozornost članak posvećuje odnosu Franjina pokreta prema Crkvi njegova vremena i pita se, je li Franjevački red u stanju u današnjoj crkvi pokrenuti onakvu obnovu kakvu je pokrenuo Franjo u Srednjem vijeku. autor naglašava kako je Franjo svojim stilom života bio živa kritika crkve, ali on u činjenici da Franjo nikad nije došao u sukob s crkvom vidi dokaz njegove crkvenosti. Potkraj članka postavlja se i pitanje crkvenosti hercego vačkih franjevaca u uvjetima života mjesne Crkve koji im nisu skloni. Pritom se naglašava da i u takvim uvjetima franjevac može i mora ostvariti franjevačke ideale, posebice bratstvo i zajedništvo sa siromašnima.

Iako Biblija ne pozna modernu riječ "solidarnost", u njoj je itekako zastupljena ideja solidarnosti koja logično proizlazi iz stvarnosti biblijske objave i koja je kroz povijest Izraela i Novog zavjeta poprimila različite oblike. U Starom zavjetu ona je najsnažnije izražena u Ponovljenom zakonu. Poučen negativnim iskustvima iz vremena monarhije, autor ne ističe u prvi plan državu, već narod Božji kao oblik društva u kojem će vladati bratski odnosi i u kojem neće biti siromaha. To se želi postići uvođenjem socijalnih zakona i propisa. Svake sedme ili subotne godine treba oprostiti sve dugove (Pnz 15, 1-6). To je vezano uz slavlje za blagdan Sjenica (Pnz 31, 10s). U slavlju su svi jednaki pred Bogom i zato je ono najčistiji oblik zajedništva naroda Božjeg (Pnz 23 16, 11.14). Dok Hamurabijev zakonik polazi od pojedinca i štiti njegovo vlasništvo, Pnz polazi od ideje naroda Božjega i Boga kao jedinog vlasnika zemlje. Uz stvarne siromahe, kojim pripada milostinja, Pnz uvodi nove kategorije ugroženih: robove, levite, strance, sirote, udovice. Za njih se skrbi snagom zakona: svake treće godine desetina ne ide u hram već njima (Pnz 14, 28s) ; njima pripada ono što sedme godine rodi na neobrađenoj zemlji (15, 1-18), oni imaju pravo pabirčiti nakon žetve i berbe vinograda (24, 19-22). To je "opskrbno pravo" u najboljem smislu riječi. Uklanjanju svih razlika služi i shvaćanje subotnjeg odmora koji se odnosi jednako na sve. Svi trebaju raditi, ali svi imaju pravo i na odmor. Isus iz Nazareta ne prizna podjelu na bogate i siromašne, više i niže. Cilj je bratstvo u kojem su svi jednaki (Mt 23, 8). Prazajednica u Jeruzalemu sebe vidi kao ostvaren starozavjetni ideal naroda Božjega u kojem vlada zajedništvo dobara i u kojem nema siromaha (Dj 2, 42-47 ; 4, 32-37). Helenističke kršćanske zajednice polaze od jedinstva svih u Kristu (Gal 3, 28). One prihvaćaju socijalne razlike kao takve ali ih nadvladavaju pozivom na međusobni obzir i ljubav. Kuća (oikos) kao mjesto okupljanja i života kršćanskih zajednica još više pogoduje stvaranju zajedništva i jednakosti. Kršćani predstavljaju kontrastno društvo u Rimskom carstvu.

Ivanovski spisi, a posebno Ivanovo evanđelje odaju sliku kršćanske zajednice koja krajem prvog kršćanskog stoljeća proživljava žestoke sukobe sa suvremenim židovstvom. Ti sukobi su, kako se čini, uvjetovani vjerom te judeokršćanske zajednice u Isusovo mesijansko poslanje. Evanđelje svjedoči da je postojala odluka židovstva o isključenju iz sinagoge svakoga Židova koji Isusa prizna Mesijom (Iv 9, 22 ; 16, 2) što je za tu judeokršćansku zajednicu bio velik udarac. Ona se morala braniti i to je činila ponajprije dokazujući da je Isus doista očekivani Mesija - Krist. Evanđelist ne skriva da je u tu svrhu napisao i svoje evanđelje (Iv 20, 30s). Samo tako je moguće shvatiti da se u kršćanskoj zajednici s najrazvijenijom kristologijom, na kraju razvoja novozavjetne kristologije, ponovno javlja potreba za naslovom Krist - Pomazanik za Isusa. Nije nimalo dvojbeno da ga evanđelist upotrebljava apologetski. Čini se da u tom kontekstu treba promatrati i posebnu ulogu Ivana Krstitelja u Ivanovu evanđelju. Nasuprot tvrdnjama nekih krugova da je Ivan Krstitelj zapravo Krist, on sam svjedoči u prilog Isusu. Polazeći od toga, članak želi pobliže osvijetliti povijest i profil te osebujne kršćanske zajednice i njezinu sudbinu u suživotu sa židovstvom na kraju prvog kršćanskog stoljeća.

U ovom se radu solidarnost istražuje pod dvostrukim vidom: prvo, pokušava se otkriti elemente življene solidarnosti u mišljenju i djelovanju ; drugo, budući da se autor svjesno ograničio na novozavjetne ranokršćanske zajednice, ti elementi se nastoje tako prikazati da budu inspiracija i poticaj današnjim kršćanima. Prve kršćanske zajednice bile su strukturirane kao življeno bratstvo, pri čemu je Isusova zapovijed ljubavi igrala ključnu ulogu. Iako zajedništvo materijalnih dobara u kršćanskim zajednicama nije bilo zapovjeđeno, kao primjerice u Kumranu, ono je, prema svjedočanstvu Djela apostolskih, često dragovoljno prakticirano. Mnogi su pri stupanju u kršćansku zajednicu svoj posjed dragovoljno stavljali na raspolaganje zajednici. Svjesno i slobodno izabranim poniznim služenjem i odricanjem svakog višeg statusa u zajednici kršćani su daleko nadmašili sve poznate modele zajedništva u tadašnjem antičkom svijetu. Pavao je slobodno izabranom praksom skupljanja milostinje u svojim zajednicama za matičnu zajednicu u Jeruzalemu njegovao duh zajedništva i solidarnosti. U Novom zavjetu može se govoriti i o određenom vidu solidarnosti i s robovima, iako robovi kao stalež nisu nigdje tema. Oni robovi koji su prigrlili evanđelje bili su u kršćanskoj zajednici u svemu smatrani jednako vrijedni drugim kršćanima. Ta jednakost temeljila se na zajedničkoj ukorijenjenosti svih u Kristu (usp. Gal 3, 28 ; Kol 3, 11).

Obzirom na sve potencijale koje ima selo Rasno, projekt nastoji lokalnoj sredini ponuditi sadržaje koji će generirati njegovo gospodarstvo i ponuditi lokalnom stanovništvu, ali i posjetiteljima određene javne sadržaje. U prvom dijelu projekta, selu se predstavlja novi vid stanovanja prilagođen suvremenom načinu života na selu. Drugi dio obuhvaća uređenje već postojeće spomeničke staze kroz dodavanje novih sadržaja i određene infrastrukturne zahvate koji bi osim poljoprivrede potaknuli i turizam. Treći dio predstavlja dodavanje nužnih sadržaja za održavanje gospodarstva i javnog života mjesta. Svi ti sadržaji su raspršeni po parceli, natkriveni i povezani istim krovom koji pruža prolaznicima doživljaj različitih mogućih scenarija i atmosfera koja stvara priroda skupa sa korisnicima- poljoprivrednicima, školarcima, sportašima, lokalnom stanovništvu, turistima te domaćim i divljim životinjama.

Obzirom na sve potencijale koje ima selo Rasno, projekt nastoji lokalnoj sredini ponuditi sadržaje koji će generirati njegovo gospodarstvo i ponuditi lokalnom stanovništvu, ali i posjetiteljima određene javne sadržaje. U prvom dijelu projekta, selu se predstavlja novi vid stanovanja prilagođen suvremenom načinu života na selu. Drugi dio obuhvaća uređenje već postojeće spomeničke staze kroz dodavanje novih sadržaja i određene infrastrukturne zahvate koji bi osim poljoprivrede potaknuli i turizam. Treći dio predstavlja dodavanje nužnih sadržaja za održavanje gospodarstva i javnog života mjesta. Svi ti sadržaji su raspršeni po parceli, natkriveni i povezani istim krovom koji pruža prolaznicima doživljaj različitih mogućih scenarija i atmosfera koja stvara priroda skupa sa korisnicima- poljoprivrednicima, školarcima, sportašima, lokalnom stanovništvu, turistima te domaćim i divljim životinjama.

Poglavlja: 1. Blaženstva. 2. Svjedočanstva vjernika. 3. Meditacija blaženstava. 4. Plodovi Duha Svetoga. Pogovor: Isusova blaženstva i prispodoba o Milosrdnom Ocu.