Search

Predpostavka: Geometrijom kuka koja prihvaća anatomski i aktivni položaj glave prema vratu i dijafizi bedrene kosti moguće je specifičnije i osjetljivije dijagnosticirati žene s povečanim rizikom za prijelom kuka nego prije korištenim mjerama FAL, Q kut i TMA. Ispitanici i postupci: Na uprosječenom uzorku žena Požeško- slavonske županije prema spolu, dobi, mineralnoj gustoći kosti, indeksu tjelesne mase, sličnom djetinjstvu, materinstvu, socijalnom i ekonomskom položaju, ispitali smo krivulje primajuće operativne karakteristike(ROC) za dva tipa osovina i za dva tipa prijeloma - vrata i trohanternog područja bedrene kosti. Dosadašnje mjere vratne osovine određene vizualnom procjenom (FAL, Q kut, TMA) zamjenili smo pouzdanijom, originalnom konstrukcijom s dvije točke vrata bedrene kosti koju smo nazvali NN´osovinom. NN ´osovina omogućuje glavi bedrene kosti neanatomsku centriranost, dok CN osovina omogućuje aktivno sudjelovanje glave u određivanju dužine i kuta. Rezultati: Mjere CN dužina osovine, CNS kut, CNTMA određene prema CN osovini jesu statistički značajno veće u vratnoj prijelomnoj skupini (83, 01±6, 09 mm, 128, 38±6, 02°, 50, 00±5, 86 mm) nego u kontrolnoj skupini (77, 93±4, 38 mm, 124, 36±6, 73°, 43, 45±8, 86 mm), na nivou p< 0, 05. Razlika između vratne prijelomne i kontrolne skupine za NN´AL određene prema NN´osovini je statistički značajna (81, 81±6, 40 mm i 77, 84±4, 21mm), p= 0, 001. Mjere NS kut (124, 52±7, 045° i 122, 69±6, 08°, p= 0, 196) i NN ´TMA (43, 55±9, 95 mm i 41, 82±7, 85mm, p= 0, 368), satistički se ne razlikuju, p> 0, 05. Mjere geometrije kuka određene CN osovinom i NN ´osovinom u trohanternoj prijelomnoj i kontrolnoj grupi nisu međusobno statistički različite. Rezultati za ROC analizu osjetljivosti i specifičnosti za dijagnosticiranje osoba povećanog rizika za prijelom vrata jesu: CNAL 0, 762 i 0, 578, CNS kut 0, 571 i 0, 689, CNTMA 0, 69 i 0, 669, NNÁL 0, 548 i 0, 689, p< 0, 05. NS kut i NN´TMA, nemaju osjetljivosti, niti specifičnosti, p> 0, 05. Za prijelome trohanternog područja bedrene kosti ROC analiza osjetljivosti i specifičnosti gore navedenim mjerama ne pokazuje statističke značajnosti, p>0, 05. Zaključak: Mjere određene aktivnim položajem glave prema vratu bedrene kosti(CNAL, CNS kut i CNTMA) dobri su testovi za dijagnosticiranje žena s povećanim rizikom za prijelom vrata bedrene kosti. Mjere određene osovinom s pasivnim položajem glave, NN´TMA i NS kut, nisu dobri za dijagnosticiranje povišenog rizika za ovu vrst prijeloma. NN´AL je granične vrijednosti. Naveden mjere geometrije kuka nisu korisne u dijagnosticiranju osoba s povišenim rizikom za trohanterne prijelome bedrene kosti, bez obzira na poziciju glave prema vratu i dijafizi bedrene kosti.

Suprapatelarna burza nalazi se između tetive m. kvadricepsa i distalnoga dijela natkoljenične kosti, a razvija se prije rođenja kao zasebni sinovijalni prostor proksimalno od zgloba koljena. Unatoč tome što anatomija dobro opisuje i definira supratatelamu burzu i njezinu komunikaciju sa zglobnom šupljinom koljena, činjenica je da se u praksi ta zglobna šupljina i sinovijalna burza ipak smatraju jednim sinovijalnim prostorom, a granica između njih najčešće je više ili manje izražen sinovijalni nabor poznat kao suprapatelarna sinovijalna plika. Do petoga mjeseca fetalnog života između šupljine koljenskoga zgloba i suprapatelame burze postoji poprečni suprapatelami septum koji kasnije perforira i involuira, tako da se uspostavlja normalna komunikacija između šupljine burze i koljena. Jedan manji dio embrionalnog septuma kasnije može zaostati kao više ili manje izražena suprapatelarna plika. U slučaju kada suprapatelarna plika ima mali otvor s ventilnim mehanizmom ili u slučaju kompletnoga septuma, burza postaje odvojeni prostor, te potencijalno mjesto za razvoj cistične formacije, odnosno suprapatelame ciste. U stručnoj literaturi za ovu rijetku patologiju spominju se i sinonomi kao što su suprapatelarna sinovijalna cista, suprapatelami burzitis ili antefemoralna cista. U dijagnostici, pojedini autori koristili su ultrazvuk, artrografiju, scintigrafiju i kompjuteriziranu tomografiju. Međutim, magnetska rezonancija je u literaturi prepoznata kao “zlatni standard“ u dijagnostici cista oko koljena, upravo radi mogućnosti prikaza cistične prirode lezije, njezinoga odnosa prema drugim anatomskim strukturama, te radi utvrđivanja ostale patologije koljena. U pogledu liječenja, većina cisti oko koljena u djece nestaje spontano, te bi one općenito trebale biti liječene konzervativnim tretmanom koji obuhvaća aspiraciju i aplikaciju kortikosteroida. Operacijsko liječenje rezervirano je za velike suprapatelame ciste koje ne reagiraju na konzervativno liječenje, odnosno one s nespecifičnim sinovitisom ili hemoragijom unutar ciste, s boli i ograničenim opsegom pokreta ili s udruženom intraartikulamom patologijom. Iako se po dostupnoj literaturi suprapatelarna cista kao iznimno rijetka patologija koljena može liječiti i otvorenom ekstirpacijom, možemo istaknuti da se može učinkovito i sigurno liječiti i artroskopskom dekompresijom uz ranu fizikalnu terapiju, bez recidiva i uz brzi funkcionalni oporavak pacijenta.

Najčešće korištene mjere proksimalne femoralne frakture kod predviđanja prijeloma femoralnog vrata i intertrohanterične frakture su dužina femoralne osi (FAL), dužina osi kuka (HAL), te izvedena mjera Q kuta (kut središnjeg djela duge kosti). Navedene mjere samo uzimaju u obzir odnos između dijafize i femoralnog vrata ali ne između femoralne glave i vrata. Ove mjere uzimaju femoralnu glavu kao običan produžetak vrata s irelevantnim položajem središta glave u odnosu na osi vrata. Anatomsko istraživanje pokazalo je da je kvocijent viših i nižih odmaka (SOS/IOS) u ljudskoj anatomiji drugačiji za 1, te da gama i delta kutovi nisu jednaki. Kontroverzije, neslaganja definicija za mjere korištene kod procjene proksimalne frakture femora s anatomskom stvarnosti još uvijek nisu navedene u literaturi.

Aim To ensure a more reliable classification system for the femur neck fractures by estimating pressure and tensile force on the fracture crevice. Methods The study compared the kappa coefficient for the inter and intraobserver agreement of the same five observers on the same radiographic sample of the femur neck fracture with a time gap of one year for the AO group and original proposal of estimated dominant pressure and tensile force on the femur neck fracture’s crevice. Results The kappa coefficient for the AO group was 0.49 and for the system for estimating the dominant force on the fracture’s crevice it was 0.78. For the observer our proposal is easier to use than the AO system. Conclusion The estimation system of the dominant force on the fracture’s crevice is more reliable and thus more acceptable than the AO group system for femoral neck fractures.

Cilj: Smatra se da oko 15-20% svih ortopedskih operacija u svijetu pripada ugradnji totalne endoproteze zgloba kuka, a po broju ugrađenih endoproteza velikih zglobova, ugradnja endoproteze zgloba kuka nalazi se na prvom mjestu. Osnovni cilj ovog rada bio je prikazati učestalost totalnih endoproteza zgloba kuka na području Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije u 2010. godini uz analizu poslijeoperacijskih komplikacija. Metode: Naš rad temeljen je na istraživanju tipa retrospektivne studije provedene na ortopedskim odjelima tri bolničke ustanove Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije koje se bave endoprotetikom zgloba kuka: Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, Opća bolnica Nova Gradiška i Opća županijska bolnica Požega. Prikupljani su i analizirani podaci za 2010. godinu o broju pacijenata koji gravitiraju u ortopedske ambulante, broju pregleda, broju ortopedskih operacija, broju Prezentacije postera / Poster presentation Acta Chirurgica Croatica 110 totalnih aloartroplastika zgloba kuka, broju komplikacija te broju ortopeda operatera po bolničkoj ustanovi. Rezultati: Tijekom 2010. godine, na području dvije županije, u ortopedskim ambulantama pregledano je ukupno 27 849 pacijenata. Učinjeno je ukupno 1457 ortopedskih zahvata, od čega su 239 (16, 40%) bile totalne endoproteze zgloba kuka. Indikacija za operacijsko liječenje u 221 (92, 47%) slučaju bila je koksartroza, a u 18 (7, 53%) slučajeva prijelom vrata bedrene kosti. Prosječna životna dob operiranih pacijenata bila je 67, 8 godina. Kod 226 (95%) pacijenata ugrađivani su bescementni implantati, a kod 13 (5%) cementni implantati. Govoreći o komplikacijama, rezultati ukazuju da je najveća pojavnost bila luksacija endoproteze. Od ukupno 239 aloartroplastika, pronađeno je pet (2, 09%) luksacija implantata, jedna (0, 42%) infekcija implantata, dok periprostetički prijelomi i pareze živca peroneusa nisu pronađene niti u jednom slučaju na našem uzorku. Zaključak: Rezultati istraživanja provedenog na pacijentima iz dvije županije u Republici Hrvatskoj u granicama su onih koji su navedeni u relevantnoj svjetskoj literaturi te se postotak poslijeoperacijskihm komplikacija kreće u rasponu koji se pronalazi i u drugim sličnim istraživanjima.

Cilj: Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi sličnosti i razlike kliničkih varijabli pacijenata s prijelomima AO/ASIF 31-B2.1 i 31- A1.1 radi pouzdanijeg odabira implantata za liječenje ova dva radiološki slična i susjedna prijeloma. Metode: Analizirali smo pacijente operativno liječene od početka 2001. do kraja 2010. godine na traumatološkom odjelu Opće županijske bolnice u Požegi koji su zadobili prijelom tipa 31-B2.1 i 31-A1.1 uslijed jednostavnog pada te su starosti 65 godina i više. Promatrane varijable su bile: dob, spol, indeks tjelesne mase (BMI), ADL-Katz score prije povrede, ASA, vrsta ugrađenog implantata, rane poslijeoperativne komplikacije, ocjena uspješnosti vertikalizacije i rane mobilizacije prema originalnoj skali. Rezultati: Godine i BMI bili su statistički značajnije različitiji (p

Aim: To determine similarities and differences of clinical variables attributed to patients who sustained AO/ASIF 31-B2.1 or 31-A1.1 fractures for the purposes of a more reliable choice of implants used to treat the two radiologically similar and adjacent fractures. Methods: We analysed hip fractures patients surgically treated between the beginning of 2001 and the end of 2010 in traumatology department, General County Hospital of Požega, Croatia, who sustained the 31-B2.1 and 31-A1.1 type fractures due to a simplefall, and who were 65 or older. Reviewed variables comprise: age, gender, body mass index (BMI), ADL (activities of daily living) -Katz score prior to the injury, American Society of Anesthesiologists (ASA) score, implant type used, verticalization and early mobilisation assessment conforming to an original scale. Results: Age, BMI was statistical significance mostly different (p

Aim: To determine which of the classification systems for the femoral neck fracture between AO group, AO subgroup, Garden and Pauwels is much more reliable and reproducible to predict method of treatment, radiological predict of non-unionand predict of outcomes. Methods: Five observers classified 77 randomly selected anterior-posterior (AP) and lateral view preoperative radiographs of the femoral neck fractures according to AO group, AO subgroup, Garden and Pauwels classification systems.The procedure was repeated on the same radiographs after three months. First classification is used to calculate interobserver agreement by kappa value between observers, while the first and second classification has served to calculate intraobserver kappa value for each examiner. Results: Overall mean for classification system for interobserver agreement is: AO 0.44, AO subgroup 0.17, Garden 0.41 and Pauwels 0.19. Mean intraobserver agreement for AO group 0.56, AO subgroup 0.38, Garden 0.49 and Pauwels 0.38 coefficient kappa value. Conclusion: Garden and AO group are the only ones useful for the division of femoral neck fractures on without displaced and with displaced but not for clinical use. AO subgroup and Pauwels classification are not recommended forfurther use.

Prijelom zgloba kuka značajan je osobni, obiteljski i zdravstveni problem osoba starijih od 65 godina. U prvoj godini nakon prijeloma umire i do 30% ozlijeđenih, a oko 50% ih više ne postiže prijašnji stupanj neovisnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Procjenjuje se da će kroz idućih 30 godina u svijetu biti oko 6 milijuna prijeloma zgloba kuka na godišnjoj razini, što je oko četiri puta više od današnjeg broja. Dosadašnja istraživanja koja su za cilj imala predviđanje prijeloma zgloba kuka na temelju njegove geometrije pokazala su da je ona neovisna varijabla od mineralne gustoće kostiju. U tom smislu geometrija kuka također je kao mjera predviđanja rezistentnija od različitih drugih čimbenika koji utječu na mineralnu gustoću kostiju, a njene promjene tijekom životnog vijeka mnogo su sporije. Specifičnost i osjetljivost geometrije kuka u predviđanju prijeloma visoka je i prihvatljiva u rezultatima istraživanja većine autora. U ovom preglednom članku prikazujemo dosadašnja relevantna saznanja o mjerama te čimbenicima koji određuju geometriju kuka kao i opće prihvaćene načine slikovnih metoda prikaza zgloba kuka. Usporedili smo i metodologiju jedanaest nasumično odabranih radova predviđanja prijeloma kuka na temelju njegove geometrije. Ukazujemo na potrebu daljnjeg usavršavanja metodologije i ujednačenijeg odabira pacijenata radi veće konzistentnosti u budućim istraživanjima. Geometrija zgloba kuka do sada se pokazala korisnim dijagnostičkim instrumentom, ali na ovom području ima i dalje prostora za poboljšanje.

Aim: To determine the degree of clinical reliability and repeatability of the classification systems for neck femoral fractures according to the AO group and Garden estimate of fracture on the fractures with or without displacement according to the coefficient kappa value indispensable in the choice of treatment methods. Methods: Five observers classified 70 randomly selected anterior-posterior (AP) and lateral view preoperative radiographs of femoral neck fractures according to the AO group and Garden's classification systems. The procedure was repeated on the same radiographs after three months. The first classification was used to calculate the inter observer agreement by kappa value between observers, while the first and second classification served to calculate the kappa value for each examiner. Then we set fractures without displacement by AO group B1 and by Garden I+II and fractures with displacement to the AO group B2 + B3 and Garden III+IV. With the same statistical method we have determined the kappa coefficient value for inter observer and intra observer agreement for such as a reduced form classification system of femoral neck fractures. Results: The overall mean value for the classification system for inter observer agreement is: AO К = 0.48, Garden К = 0.42 Mean intra observer agreement for AO group К = 0.55, Garden К = 0.50 coefficient kappa value. The overall mean for reduced form classification system for inter observer agreement is: reduced form of AO К = 0.69, reduced form of Garden К = 0.57 Mean intra observer agreement for reduced form AO group К = 0.68, reduced form Garden 0.74 coefficient kappa value (К) (p < 0.05). Conclusion: The Garden and AO group are the only ones useful for the division of femoral neck fractures without displacement and with displacement. To determine the methods of femoral neck fracture treatment, a reduced form of Garden´s classification system or reduced form of AO group is more reliable than the Garden or AO group classification system.

Aim To determine which of the classification systems for the femoral neck fracture between AO group, AO subgroup, Garden and Pauwels is much more reliable and reproducible to predict a method of treatment, radiological prediction of nonunion and prediction of outcomes. Methods Five observers classified 77 randomly selected anterior- posterior (AP) and lateral view preoperative radiographs of the femoral neck fractures according to AO group, AO subgroup, Garden and Pauwels classification systems. The procedure was repeated on the same radiographs after three months. First classification is used to calculate interobserver agreement by kappa value between observers, while the first and second classification has served to calculate intraobserver kappa value for each examiner. Results Overall mean for classification system for interobserver agreement is: AO 0.44, AO subgroup 0.17, Garden 0.41 and Pauwels 0.19. Mean intraobserver agreement for AO group was 0.56, AO subgroup 0.38, Garden 0.49 and Pauwels 0.38 coefficient kappa value. Conclusion Garden and AO group are useful for the division of femoral neck fractures without displacement and with displacement, but they are not for clinical use. AO subgroup and Pauwels classification are not recommended for further use.

Prikazujemo slučaj 20-godišnjeg pacijenta s frakturom dijafize proksimalnog radiusa, uz angulaciju (AO-22-A2.2), liječenog kirurški dorzolateralnim pristupom, otvorenom repozicijom i osteosintezom s LC-DC pločom i kortikalnim vijcima, uz solidnu interfragmentarnu kompresiju. Cilj ovoga prikaza slučaja je ukazati na anatomsku i kiruršku složenost ove regije i moguću komplikaciju intraoperacijske lezije duboke grane radijalnog živca. Ovaj tip prijeloma nije čest i u odrasloj dobi liječi se operacijski u cilju uspostave uredne funkcije laktalnog i ručnog zgloba. Posebnost regije proksimalnog radiusa je u anatomskoj poziciji duboke grane radialisa koji prolazi kroz muskulus supinator. I uz dobru identifikaciju duboke grane nervusa radialisa koji prolazi kroz muskulus supinator. I uz dobru identifikaciju duboke grane nervus radialisa i nervus interosseuma dorsalis, njihove intraoperacijske lezije nisu rijetke, kao što prikazujemo i u ovome slučaju.

Traumatološka djelatnost u Požegi od prvih sačuvanih podataka do danas u dva razdoblja: prije i nakon otvaranja Odjela za traumatologiju 1981. godine. Vremenskim slijedom opisani su bitni događaji, ljudi, primijenjene tehnike, te djelomično i rezultati. Priložen je popis publikacija vezanih za traumatološku problematiku kirurgije u Požegi.

Mehanički ileus jedna je od vrio čestih indikacija za hitan kirurški zahvat, a ishod liječenja u izravnoj ie ovisnost o uzroku obstrukcije, te pravodobnosti i vrsti operacijskog postupka. Zbog kompleksnih promjena usli¬jed prekida pasaže u probavnom sustavu, ileus je još i danas obilježen značajnom stopom smrtnosti iako je uvo¬đenjem suvremenih dijagnostičkih metoda te poboljšanjem jedinica intenzivnog liječenja ta stopa općenito manja od 10%. U ovom pnkazu iznosimo naša iskustva i rezultate kirurškog liječenja bolesnika s mehaničkim ileusom tijekom posljednjih pet godina Od ukupnog broja hitnih laparotomija u naših bolesnika (N=1049) na hitna ileusna stanja otpada 159, od čega je 71 (44, 7%) izazvano uklještenim kilama. U prva 24 sala od početka simptoma hitna laparotomije učinjena je u 68 (42, 8%) bolesnika sa intestinalnom opstrukcijom, u roku 48 sati nakon pojave prvih simptoma operirano je 29 (18, 2%) oboljelih, a preostalih 62 (38, 9%) operirano je nakon tog perioda. Postoperacijski je ukupno umrlo 21 (13.2%) bolesnika. Na temelju ovih iskustava može se zaključiti da je uspjeh liječenje ileusa ovisan o rano postavljenoj dijagnozi, adekvatnom, postupku, te saniranju posljedica crijevnog zastoja.