Search

U ovom radu autori se bave analizom govora mržnje kako se on javlja u teoriji, zakonodavstvu i sudskoj praksi. U tom se smislu prikaz odnosi na hrvatski te na komparativni kontekst, a pitanja koja se posebno obrađuju su: definicija govora mržnje, opravdanje njegovog sankcioniranja, uređenje na međunarodno-pravnoj i zakonskoj razini, sudska praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. U zaključnim razmatranjima autori nude prijedloge budućih zakonskih izmjena u ovom području te upućuju na konkretan problem neujednačenosti sudskog tumačenja u hrvatskom primjeru.

Autor u radu iznosi viđenje hrvatskog ustavnog definiranja izvanrednih stanja kroz razmatranja općih postavki teorije izvanrednih stanja, osobito prikaza razvoja shvaćanja problema krizne suspenzije vladavine prava. Autor dodatno iznosi stajalište da okolnosti epidemije izazvane koronavirusom treba sagledavati prema članku 17. Ustava RH. Na kraju autor iznosi prijedloge mogućih izmjena i dopuna hrvatskoga Ustava u vezi institucija izvanrednih stanja.

U ovome radu razmatra se očuvanje ustava, njegova trajnost i stabilnost tijekom vremena, i to kako u redovnim tako i u izvanrednim okolnostima. U prvome poglavlju ovoga rada govori se o važnosti očuvanja stabilnosti i trajnosti ustava kao najvišeg pravnog akta u državi. Potreba za očuvanjem ustavne stabilnosti i trajnosti pojavljuje se još od vremena prvih modernih pisanih ustava, a jednaku važnost ima i danas. Međutim da bi se ustav očuvao u promjenjivoj okolini, potrebno je omogućiti njegovu prilagodbu na nove okolnosti. Upravo u drugom i trećem poglavlju obrađuje se pitanje odnosa ustavne promjene i ustavne stabilnosti te trajnosti. Autori pokazuju kako upravo promjene ustava pridonose očuvanju njegove stabilnosti i trajnosti. Naposljetku, posebno je važno razmotriti procese ustavnih modifikacija u okolnostima izvanrednih stanja. Stoga se upravo u četvrtom poglavlju ovoga rada razmatra na koji način izvanredna stanja utječu na ustavne modifikacije te očuvanje stabilnosti i trajnosti ustava.

U radu se analizira ustavnopravni pristup pandemiji COVID-19 u Republici Hrvatskoj.

Predmet ovog članka je tumačenje dikcije članka 10. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koji glasi: »Prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.« Specifičan fokus analize usmjeren je na dva ključna uvjeta prema kojima prijašnji vlasnici nemaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu: prvo, da je to pitanje »riješeno« te drugo, da je ono riješeno u obliku »međudržavnih sporazuma«. S obzirom na neke dvojbe koje se pojavljuju u praksi primjene te norme, u tekstu podrobnije analiziramo pitanje oduzete imovine njemačkih državljana.

Kao jedno od temeljnih prava i sloboda, pravo na javno okupljanje zajamčeno je nizom međunarodno-pravnih dokumenata te nacionalnih ustava. U ovom se radu daje prikaz komparativnih načina pravne regulacije toga prava u tri države (Francuska, Sjedinjene Američke Države, Republika Hrvatska). Osnovna pitanja analize u tom su smislu: povezanost prava na javno okupljanje i mirni prosvjed sa slobodom izražavanja ; problem prostora namijenjenog održavanju javnog okupljanja ; te ustavne mogućnosti njegovih ograničenja u pogledu zabrane, sprječavanja i prekida. Normativna postavka rada sadržana je u tezi da su komparativna iskustva (barem na razini općih kategorija analize) neposredno relevantna i za procjenu hrvatskog ustavnopravnog i zakonskog uređenja prava na javno okupljanje.

The author gives an introductory overview of legal regulation of referendum in Croatia, followed by a detailed description of actual referendum cases which are separately examined in sub- chapters. In this core part of the article the author addresses the fundamental issues, and offers some general observations on the constitutional position and practical impact of referendums in Croatia.

The new system of directly elected mayors implemented in Croatia in 2009 faced its most severe difficulties in municipalities with divided power, where the mayor and council majority represent different political options. Due to the uneasy relationship between the Mayor and the City Assembly in Zagreb, the new Croatian government decided to propose changes in the laws regulating elections and the relationship between the representative and executive bodies in the local government system one year ahead of the 2013 local elections. Mayors were explicitly given the right to elect and revoke the representatives of units of local and regional self-government in local institutions and companies. The second most significant aspect of the ‘mini-reform’ of the Croatian local government system is the introduction of the possibility of the simultaneous dissolution of the representative body and dismissal of the executive body, with new early elections for both bodies, in cases of the non adoption of the municipal budget.

Rad obrađuje razvoj normativne ideje temeljnih ljudskih prava i sloboda općenito, razvoj te koncepcije u okviru Ustava Republike Hrvatske te posebno ustavnosudsku zaštitu prava i sloboda u Hrvatskoj

Rad se bavi analizom normativnog razvoja prava na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj, na ustavno pravnoj i zakonskoj razini, razvojem institucija i pravnih standarda u navedenom području, kao i predviđanjem budućeg razvoja u istom smislu.

Uzimajući kao povod tumačenje prema kojem u hrvatskom ustavnopravnom poretku ima mjesta primjeni teorije tzv. "neustavnog ustavnog amandmana", rad se bavi praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske iz rakursa "sudskog aktivizma" i "sudskog samoograničavanja".

Ako se radi o tome da su izvanredne ovlasti regulirane pravom (bez obzira na to jesu li sadržane u "redovnom" ili pak "izvanrednom" ustavu, odnosno kroz odredbe o poremećaju nadležnosti), onda se i njihovo izvršavanje mora sagledavati s aspekta pravne odgovornosti i odgovarajuće pravne sankcije. Međutim, ukoliko se radi o tome da izvanredne ovlasti nisu regulirane pravom ("Inter arma silent leges"), dakle kad se nalazimo u stanju "pravog izuzetka", onda je i temeljno pitanje vezano uz neku vrstu nepravne, dakle političke odgovornosti onoga tko te izvanredne mjere poduzima. Iz navedenoga proizlazi centralna dvojba odnosa izvanrednih stanja i odgovornosti koja se obrađuje u ovom radu.

Rad obrađuje pojam, nastanak i komparativni razvoj koncepta "temeljnih" ljudskih prava i sloboda

Rad obrađuje pojam, nastanak i razvoj te ustavnosudsku zaštitu temeljnih prava i sloboda, u usporednoj i hrvatskoj perspektivi

Rad obrađuje koncept "stanja izuzetka", kako se on pojavljuje u ustavnopravnoj teoriji izvanrednih stanja, njegovo izlaganje u klasičnoj teoriji C. Schmitta i C. L. Rossitera te implikacije u modernoj praksi izvanrednih stanja u Njemačkoj i Francuskoj

Nastupanje izvanrednih stanja na ustavnopravnoj razini karakteristično rezultira kriznim poremećajem nadležnosti između temeljnih ustavnih institucija (predstavnička, izvršna i sudbena tijela). U tom smislu, komparativna praksa i doktrina upućuju na zaključak kako se ovaj proces uobičajeno odvija u korist koncentracije ustavnih ovlasti na strani izvršnih tijela, uz istovremeno potiskivanje krizne uloge zakonodavca i sudstva, što se najčešće formulira kao zahtjev zakonodavnog i sudbenog „samo-ograničavanja“. U modernoj američkoj doktrini izvanrednih stanja, takav se normativni zahtjev određene izvršne supremacije naziva „egzekutivni unilateralizam“. Predmet ovoga rada je analiza teorijskih stajališta nekoliko relevantnih, suvremenih američkih autora (J. Yoo, R. Posner, E. Posner i A. Vermeule) koji se uobičajeno svrstavaju u okvire egzekutivnog unilateralizma. U tom smislu, u cilju znanstvene provjere njihovih teza i zaključaka, dodatno se analiziraju specifične odredbe Ustava Sjedinjenih Američkih Država čija je primjena izravno relevantna za načine postupanja u kontekstu izvanrednih stanja (deklaracija rata, suspenzija povlastice naloga habeas corpus, inherentne predsjedničke ovlasti), zatim zaseban normativni prijedlog da se moderni američki “rat protiv terorizma” kvalificira kao izvanredno stanje sui generis za koje ne postoji odgovarajući povijesni ili teorijski presedan, kao i određene konkretne izvanredne mjere poduzete u tom smislu u zadnjih desetak godina. Zaključak rada je da niti jedna od temeljnih tvrdnji suvremenog američkog egzekutivnog unilateralizma nije u potpunosti prihvaćena, kao niti teorijski originalna, obzirom da su sve od njih doktrinarno i praktično potpuno artikulirane u ranijoj povijesti američkih kriznih stanja.

Autor analizira situacije u kojima dolazi do veće ili manje suspenzije vladavine prava, pregledom teorijskog doprinosa klasičnih te suvremenih autora, kao i pregledom suvremenih slučajeva provođenja izvanrednih stanja.

Doktorska disertacija izrađena je pod naslovom „Ograničenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u izvanrednim stanjima“. Na deskriptivnoj razini, studija polazi od recentnih globalnih zbivanja vezanih uz „Rat protiv terorizma“ te uočava kako je veći broj država u tom smislu zadnjih godina poduzeo niz izvanrednih mjera vezanih uz ograničenja ustavno zajamčenih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Na normativnoj razini, inicijalna hipoteza rada sadržana je u postavci kako je pritom komparativna pravna regulacija u znatnoj mjeri varirala, kako u segmentu ustavnih i zakonskih rješenja, tako i na razini sudske prakse. U cilju provjere ove hipoteze, a nakon opsežnog istraživanja relevantnog povijesnog iskustva, dva temeljna pojma disertacije (izvanredna stanja i temeljna ljudska prava i slobode) sagledana su s aspekta opće teorije ustavnog prava. Ustavna doktrina u tom smislu nedvojbeno utvrđuje da izvanredna stanja općenito teže određenom obliku parcijalne ili potpune suspenzije ustavnog dokumenta (koji je poznat pod pojmom „stanja izuzetka“), što je potvrđeno kroz analizu izvedenu iz primjera triju razvijenih zapadnih demokracija (Sjedinjene Američke Države, Francuska i Savezna Republika Njemačka), kao i analizu relevantnih iskustava Republike Hrvatske u tom području. Na taj je način zaključeno da, usprkos pojavnim različitostima, usporedna ustavno-pravna regulacija izvanrednih stanja ima iznimno slične tendencije. Poseban znanstveni doprinos rada vezan je uz problem nepredvidivosti izvanrednih stanja te problem interpretacije „Kriznog ustava“.

Autori donose prijedloge i mišljenja o potrebnim izmjenama u zakonodavstvu Republike Hrvatske u području sukoba interesa, odnosno sprječavanju sukoba interesa, te dostupnosti informacija. Autori posebno analiziraju odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (Nar. nov., br. 163/03, 94/04, 48/05, i 141/06) i Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 172/03) te ukazuju na određene dvojbe u primjeni tih propisa.

Autor prikazuje osnovne odredbe nacrta Konvencije Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima, koja je predstavljena javnosti u travnju 2008. godine, kao i značaj odredaba nacrta te Konvencije za nacionalne pravne sustave. Zbog izravnog značaja koji bi Konvencija trebala imati za Republiku Hrvatsku u određenim područjima, autor prikazuje i odnos konvencijskih odredaba i hrvatskog Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 172/03).

Predmet članka su odredbe Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst i 55/01 - ispr.) kojima se uređuje pravni pojam izvanrednih stanja. Autor u ovom tekstu analizira odredbe Ustava te ukazuje na određene probleme koji se javljaju u interpretaciji odredaba članka 17. i 100. Ustava Republike Hrvatske te iznosi elemente određenja pojma izvanrednog stanja.

Članak problematizira pitanja sukoba interesa u demokratkskom pravnom sustavu parlamentarne demokracije s naglaskom na političke stranke.

Radi se o znanstvenom priopćenju koje je autor dao u sklopu radionice pod naslovom "Constitutions and Emergencies", održane 12.06.2007. u sklopu VII. Svjetskog kongresa međunarodne udruge za ustavno pravo (11.-15. lipnja 2007.). U svom radu, autor se bavi piranjem zakonodavne uloge i moguće posebne obveze na strani zakonodavnog tijela da donosi zakonske propise kada god se vlast nađe u stanjima nužde. Također se osvrće na paralelnu ulogu sudske vlasti u takvoj situaciji, vezanu uz koncept "živog" tj. "stvarnog" Ustava. Cilj izlaganja je ukazati na mogućnost postojanja pozitivne obveze države da djeluje unaprijed, a priori, te na postojanje njene dužnosti da predviđa buduće događaje kada god postoje jaki argumenti za pojavu stanja nužde. Time država sama podiže razinu pravne sigurnosti i poboljšava vladavinu prava.

Rad obrađuje pravo na pristup informacijama u specifičnom kontekstu rada u akademskoj zajednici

The contemporary notion of security, both in legal terms and international relations, reveals several important issues of crucial importance. The core of the matter centres upon a proper understanding of the balance between the competing values of the public interest on one side and individual rights on the other. The authors deal with the relevant European developments and Croatian experiences in the legal interpretation of standards guaranteeing free access to information, understood as a fundamental right, and show that an appropriate method of interpretation is indispensable for its protection.

The contemporary notion of security, both in legal terms and international relations, reveals several important issues of crucial importance. The core of the matter centres upon a proper understanding of the balance between the competing values of the public interest on one side and individual rights on the other. The authors deal with the relevant European developments and Croatian experiences in the legal interpretation of standards guaranteeing free access to information, understood as a fundamental right, and show that an appropriate method of interpretation is indispensable for its protection.

Rad obrađuje praksu Europskog suda za ljudska prava u kontekstu konvencijske zaštite prava na pristup informacijama

Rad obrađuje osnovne elemente koncepta prava na pristup informacijama

Rad obrađuje praksu Europskog suda u polju čl. 11. Europske konvencije koja se odnosi na standarde zaštite prava na slobodu javnog okupljanja

Rad obrađuje osnovne elemente koncepta prava na pristup informacijama

Navedena knjiga predstavlja prvi sveobuhvatni i cjeloviti pisani izvor o pravu na pristup informacijama sagledanom sa razine temeljnog općeg prava u Republici Hrvatskoj. Sadržajno, knjiga donosi pregled u vezi razvitka i koncepcije prava na pristup informacijama. Nadalje, autori donose prvi sustavni komentar zakonskog sadržaja i prakse korištenja pravom na pristup informacijama te, konačno, u završnom dijelu identificiraju sve probleme sadržaja i primjene zakona navodeći, uz svaki pojedinačni problem, i konkretni prijedlog rješenja de lege ferenda, sve kako bi ovo pravo u Republici Hrvatskoj bilo koncepcijski i sadržajno usklađeno sa suvremenim rješenjima vodećih usporedno-pravnih sustava.

Rad obrađuje pitanje financiranja političkih stranaka prema europskim standardima te prema odredbama Zakona o političkim strankama (Nar. nov., br. 76/93, 111/96, 164/98 i 36/01), Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (Nar. nov., br. 69/03 – proč. tekst), Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 22/92, 42/92 – isp. i 71/97).

U knjizi se prikazuju osnovni modeli financiranja stranaka i izbornih kampanja u svijetu. Posebna pozornost posvećuje se reguliranju financiranja politike, kako redovitih stranačkih financija, tako i novca namijenjenog izbornim kampanjama. Zasebno se razmatraju pravila o obvezi javnog objavljivanja i nadzora političkih financija.

Rad obrađuje odnos između pravičnosti i blagostanja, dvaju normativnih načela temeljem kojih se kreiraju osnove teorije prava

Tema rada su ograničenja temeljnih prava i sloboda zajamčenih ustavom uslijed pandemije. U uvodnom dijelu se rad bavi pitanjem ustavne regulacije pandemije, odnosno je li potrebno primijeniti odredbu članka 16. ili članka 17. Ustava. Potom se razrađuje načelo razmjernosti u ograničenju ustavnih prava i sloboda. Obrađuje se uloga Ustavnog suda, Stožera civilne zaštite, njihove svrhe i djelovanja u pandemiji. Središnji dio rada predstavljaju odluke Stožera civilne zaštite kojima se ograničavaju slobode okupljanja, kojima se propisuje obveza samoizolacije i uvodi mjera obveznog testiranja. Analiziraju se odluke Stožera i Ustavnog suda te na kraju daje zaključak s kritičkim stavom o radu Stožera i Ustavnog suda., The topic of the paper is the limitations of fundamental rights and freedoms guaranteed by the Constitution due to the pandemic. At the beginnig, the paper deals with the issue of constitutional regulation of the pandemic; whether is it necessary to apply the provisions of Article 16 or Article 17 of the Constitution. Then the topic is the principle of proportionallity in the limitation of constitutional rights. The role of the Constitutional court, the Civil Protection Headquarters, their purpose and actions in the pandemic is analyzed. The main part of the paper represents decisions of the Civil protection headquarters, which limit the freedom of assembly, impose the obligation of self-isolation and introduce the measure of mandatory testing. The decisions of the Headquarters and the Constitutional court are analyzed and at the end a conclusion is given with a critical view on their work.

U ovom radu pisala sam o pravu na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj. Rad započinje kratkim povijesnim prikazom prava na pristup informacijama u Europi i svijetu. U prvom dijelu rada, pisala sam o ostvarivanju prava na pristup informacijama, njegovom zakonskom uređenju te izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama koji je na snagu stupio 2003. godine. Razrađeni su temeljni zakonski pojmovi, a posebno sam se osvrnula na test razmjernosti i javnog interesa koji je uveden izmjenama Zakona iz 2011. godine te na Povjerenika za informiranje koji je kao drugostupanjsko tijelo uveden u naš pravni sustav 2013. godine. Najvažniji izvor prava na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj je Ustav Republike Hrvatske. Pravo na pristup informacijama svima je zajamčeno člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske. Razrađeno je načelo razmjernosti koje propisuje u kojim se to slučajevima predmetno pravo može ograničiti. U drugom dijelu rada analizirana je praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske u tri predmeta koje je ustavnom tužbom pokrenula udruga GONG te jedan predmet koji je ustavnom tužbom pokrenuo Vladimir Šeks. Zaključno, rad sadrži podatke iz istraživanja o otvorenosti Hrvatskog sabora iz 2021. godine te osvrt na ostvarivanje prava na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj., In this paper I wrote about the right to access to information in the Republic of Croatia. The paper begins with a brief historical overview of the right to access to information in Europe and in the world. In the first part of the paper, I wrote about the exercise of the right to access to information, its legal regulation and changes to the Act on the Right to Access to Information, which entered into force in 2003. The basic legal terms were elaborated, and I particularly referred to the proportionality and public interest test, which was introduced by the amendments to the Act from 2011, and to the Information Commissioner, who was introduced as a second instance body into our legal system in 2013. The most important source of the right to access information in the Republic of Croatia is the Constitution of the Republic of Croatia. The right to access information is guaranteed to everyone by Article 38, Paragraph 4 of the Constitution of the Republic of Croatia. The principle of proportionality has been elaborated, which prescribes in which cases the respective right can be limited. In the second part, the practice of the Constitutional Court of the Republic of Croatia was analyzed in three cases filed by the GONG association and one case filed by Vladimir Šeks. In conclusion, the paper contains the data from research on the openness of the Croatian Parliament from 2021 and a review of the exercise of the right to access to information in the Republic of Croatia.

Početno će se u ovom radu analizirati teoretski pojam referenduma s njegovim prednostima i nedostacima. Zatim će se dotaknuti bitnih povijesnih činjenica koje su važne za razvoj samog instituta referenduma. Nakon toga, istaknut će se primjere ustavnog i zakonskog uređenja sudjelovanja naroda u neposrednom odlučivanju putem referenduma u Švicarskoj Konfederaciji i Republici Sloveniji te će se naglasiti pozitivni primjeri iz tih država koji bi mogli biti usvojeni i u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, analizirat će se uređenje instituta ustavotvornog referenduma građanske inicijative u Republici Hrvatskoj. Nastavno na to će se opisati sve dosadašnje referendumske inicijative te tijek referendumske inicijative građana iz 2021. godine kao i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti i zakonitosti referendumskih pitanja te inicijative. Također, argumentirat će se pravo naroda na ostvarivanje svoje vlasti putem referenduma kao legitimnog oblika ostvarivanja vlasti građana. Obrazložit će se nužnost i važnost prava građana na referendum po njihovoj vlastitoj inicijativi kao instrumentu korektiva parlamentarne vlasti u modernom demokratskom društvu i političko-pravnoj zajednici te će se dati prijedloge de lege ferenda za osnaživanje neposrednog odlučivanja građana putem referenduma u Republici Hrvatskoj., As a first step, this paper will analyze the theoretical concept of a referendum with its advantages and disadvantages. Afterwards, the essential historical facts that are important for the development of the referendum institute itself will be outlined. Following this, examples will be highlighted of constitutional and legal regulation of the participation of peoples in the direct decision-making process through referendums in the Swiss Confederation and the Republic of Slovenia and the positive examples of these countries that might be adopted in the Republic of Croatia will be emphasized. Moreover, the organization of the constitutional referendum institute of the citizens' initiative in the Republic of Croatia will be analyzed. This paper will further describe all previous citizen referendum initiatives and the course of the citizens' referendum initiative from 2021, as well as the ruling of the Constitutional Court of the Republic of Croatia on the constitutionality and legality of referendum issues of this initiative. Additionally, the right of the people to exercise their power through referendums as a legitimate form of exercising the power of citizens will be pointed out. The necessity and importance of citizens' right to a referendum on their own initiative will be explained as a tool of remedial parliamentary power within a modern democratic society and the political-legal community, and suggestions will be made to strengthen citizens' direct decision-making through referendums in the Republic of Croatia.

Korijeni engleske povijesti sežu u rani srednji vijek, a možda i ranije, u vrijeme kad su istočne obale Britanskog otočja zaposjela germanska plemena s kontinenta. Ona su pretrpjela invaziju Vikinga i Normana, ali su uspjela sačuvati svoju anglosasku kulturu, razvila su zajedničke zakone i zajednički upravljački sustav utemeljen između saske samostalnosti “srodnika i prijatelja” i normanske tradicije središnje vlasti. Engleska je bila nacija iskovana između čekića kraljevske vlasti i nakovnja narodnog pristanka, pristanka koji je redovito bio uskraćen, posebno od keltske polovice Britanskog otočja što je dovelo do brojnih sukoba, buna, velikaških ratova te vjerskih i političkih prevrata. Ti su prevrati doveli do utemeljenja ustavne monarhije podložne parlamentarnoj demokraciji koja se pokazala najstabilnijom u Europi. U ovom radu bavit ću se upravo tom osobitom stabilnošću personificiranom u osobi britanskog monarha koji već stoljećima postojano stoji na čelu svoje države i Crkve. Prezentirat ću povijesne činjenice nastanka Engleskog kraljevstva i Anglikanske crkve činom Henrikovog proglašenja vlastite supremacije i njegovog odvajanja od pape kao dotadašnjeg crkvenog poglavara te dinamični odnos države i Crkve kroz povijest pa sve do suvremenog doba, pa i odnos različitih crkava na teritoriju Velike Britanije i njihov položaj prema suverenu. Razmotrit ću i ulogu religije u suvremenom britanskom društvu i tendencije njezinog razvoja u budućnosti. Kako bi se spoznali i razumijeli razlozi sudjelovanja članova Crkve u svjetovnoj vlasti, točnije njihovo konstantno mjesto u Domu lordova, potrebno je bilo i objasniti položaj crkvenog plemstva u prošlosti i kako se ti razlozi odražavaju na sastav suvremenog britanskog parlamenta. Naposlijetku, izložit ću funkcije britanskog monarha danas, njegovu tradicijsku i ceremonijalnu važnost koja je u današnje vrijeme možda najočiglednija ali i političku, koja je, iako u odnosu na prošla vremena znatno smanjena, još uvijek prisutna, pogotovo pri izboru crkvenih poglavara i premijera i koja bi također mogla postati od primarne važnosti u nekoliko izloženih hipotetskih situacija, The roots of English history are dating back to the early middle ages, and maybe even earlier at the time when Germanic tribes occupied east coasts of British isles. They suffered Viking and Norman invasion, but they succeeded to keep their anglo-saxon culture, they developed their common laws and common state regulation founded between saxon independence of “relatives and friends and norman tradition of central government. England was the nation forged between the hammer of royal authority and anvil of popular consent that was often denied, especially from the celtic half of the British isles which brought to numerous conflicts, rebellions, wars of nobles and religious and politic upheavals. Those upheavals led to the establishment of constitutional monarchy subjected to parliamentary democracy which proved to be the most stabile in Europe. In this graduation thesis I will write about this special stability personified in the character of british monarch which has been standing steady for centuries at the head of his state and church. I will present historical facts of the origin of the English kingdom and the Anglican church by the act of king’s Henry proclamation of his own supremacy and his separation from the Pope as the previous head of church in England, the dynamic relationship between the state and the church through the history and up to modern times, and the relationship between different churches on the territory of Great Britain and their position towards the sovereignity. I will also consider the role of religion in contemporary british society and the tendencies of its developments in the future. In order to understand reasons for participation church members in secular government, specifically their permanent place in the House of Lords, it was also necessary to explain the position of the church nobility in the past and hpw these reasons are maintained in the composition of the modern British parliament. Finally, I will outline the functions of the British monarch today, his traditional and ceremonial importance which is perhaps most evident in the present days, but also the political importance, which although, compared to the past times, has been significantly reduced, is still present, especially in the election of church leaders and prime ministers and which could also become of primary importance in several exposed hypothetical situations.

U ovom će se radu iznijeti analiza usklađenosti ograničenja ljudskih prava s Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Da bi ograničenja ljudskih prava bila u skladu s Konvencijom moguće su dvije opcije. S jedne strane, moguće je opravdati miješanje u određena prava kada je to izričito određeno Konvencijom i uz pridržavanje svih uvjeta. S druge strane, Konvencija sadrži derogativnu klauzulu koja omogućava derogiranje nekih njome zajamčenih prava. Usporedba ova dvije opcije pokazuje kako njihove prednosti tako i mane. Nakon sagledavanja usklađenosti ograničenja ljudskih prava i sloboda s Konvencijom, analizirat će se stanje u Republici Hrvatskoj. Razlog tome je rasprava koja se u Republici Hrvatskoj od početka pandemije vodila oko ispravnog odgovora na pandemiju. Ustavni okvir pruža mogućnost proglašenja izvanrednog stanja radi nastupanja velike prirodne nepogode te će se u radu obraditi te ustavne norme i njihovo tumačenje. Međutim, Hrvatski sabor nije postupio po tim ustavnim odredbama i nije proglasio izvanredno stanje. Rješenje je pronađeno u izmjenama i dopunama dvaju zakona te je time utvrđen drugačiji model upravljanja krizom. Jedno od važnijih pitanja ovog rada jest zašto je donesena takva odluka. Oba rješenja uspoređivat će se kroz različite aspekte, a u obzir će se uzeti tumačenje Ustava prema stručnjacima i Ustavnom sudu Republike Hrvatske., The topic of this paper is the analysis of the compatibility of the restrictions of human rights with the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms. There exist two options for the restrictions to be deemed compatible with the Convention. On the one hand, it is possible to justify interference with certain human rights when that is explicitly determined by the Convention and if all the conditions are met. On the other hand, the Convention contains a derogation clause that enables the derogation of some rights protected therein in time of emergency. The comparison of these two options portrays both their advantages and disadvantages. After looking at the compatibility of the restrictions of human rights with the Convention, the analysis of the situation in the Republic of Croatia will be presented. The reason for this stems from the discussion that has been ongoing since the beginning of the pandemic on the topic of the proper response to it. The constitutional framework gives the possibility of declaring a state of emergency due to a natural disaster. In this paper, the constitutional norms as well as their interpretation will be presented. However, the Croatian Parliament did not act in accordance with those constitutional norms and a state of emergency was not declared. The solution was instead found in the amendments to the special legislation that had already existed prior to the pandemic, which resulted in a different model of crisis management. One of the most important questions of this paper is why such a decision was made. Both solutions will be compared through various aspects and the interpretation of the Constitution according to the experts and the Constitutional Court of Croatia will be taken into account as well.

Ovaj diplomski rad bavi se ovlastima predsjednika Republike Hrvatske. Na početku se govori o ovlastima Predsjednika Republike Hrvatske koje su mu zagarantirane Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine. Nakon toga, govori se o smanjenju ovlasti Predsjednika Republike Hrvatske do kojih je došlo izmjenama i dopunama Ustava 2000. godine. Nadalje, govori se o pojmu kohabitacije koji u hrvatski politički život ulazi nakon ustavnih promjena 2000. godine te o različitim oblicima kohabitacije do kojih je dolazilo između Predsjednika Republike Hrvatske i (predsjednika) Vlade Republike Hrvatske kroz ovih dvadesetak godina. U najvećem dijelu ovog rada radi se o analizi Rješenja Ustavnog suda. Tim Rješenjem ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 44.a Zakona o sudovima. Većina sudaca Ustavnog suda donijela je takvu odluku, a kasnije su neki od sudaca takav stav dodatno razjasnili u podupirućim izdvojenim mišljenjima. S druge strane, suci koji su glasali drugačije od većine također iznose svoja protivna izdvojena mišljenja. Također, u radu se govori i o utjecaju Izvješća „Skupine zemalja protiv korupcije“ (GRECO) na donošenje sporne zakonske odredbe 44.a Zakona o sudovima. Kao glavno pitanje središnjeg dijela ovog rada ističe se: da li se ustavna odredba, koja u sebi ne sadrži sintagmu „u skladu sa zakonom“, može dodatno razraditi zakonom., This graduation thesis deals with the constitutional powers of the President of the Republic of Croatia. At the beginning, it talks about the constitutional powers of the President of the Republic of Croatia, which are guaranteed to him by the Constitution of the Republic of Croatia from 1990. After that, there is talk about reduction of the constitutional powers of the President of the Republic of Croatia, which were brought about by amendments to the Constitution in 2000. Furthermore, it talks about the concept of cohabitation, which entered Croatian political life after the constitutional changes in 2000, and about the different forms of cohabitation that occurred between the President of the Republic of Croatia and (the President of) the Government of the Republic of Croatia over the past twenty years. The largest part of this graduation thesis deals with the analysis of the Decision of the Constitutional Court. This Decision does not accept the proposal to start the procedure for the assessment of compliance with the Constitution of Article 44.a of the Law on Courts. The majority of the judges of the Constitutional Court made such a decision, and later some of the judges further clarified this position in supporting separate opinions. On the other hand, judges who voted differently from the majority also present their dissenting separate opinions. This graduation thesis also discusses the impact of the Report of „The Group of States against Corruption“ (GRECO) on the adoption of the disputed legal provision 44.a of the Law on Courts. As the main question of the central part of this thesis, it stands out: whether the constitutional provision, which does not contain the phrase „in accordance with the law“, can be further elaborated by law.

Kroz rad se bavimo definicijom impeachmenta, njenim razvojem i primjenom u Sjedinjenim Američkim Državama. Impeachment je postupak koji se razvio u Engleskoj i kojim zakonodavno tijelo ili drugi pravno osnovani sud pokreće optužnicu protiv javnog dužnosnika za nedolično ponašanje. U samom Ustavu Sjedinjenih Američkih Država je to predviđen postupak ostvarivanja posebne kaznene odgovornosti predsjednika, potpredsjednika, saveznih sudaca i drugih civilnih dužnosnika, koji se provodi zbog izdaje, podmićivanja i drugih teških zločina prijestupa, s ciljem da se dužnosnik ukloni sa svojeg položaja i time učini dostupnim redovitom sudu. Zastupnički dom ima isključivu moć dizanja optužnice, dok Senat ima isključivu moć da sudi na temelju podignute optužnice. Te se prolazi kroz sam razvoj impeachmenta. Od samih ustavotvoraca i Alexandra Hamiltona koji je raspravljao o samoj funkciji, sudskoj funkciji Senta, uvođenju pravila. XI. Te primjena Impeachmenta kod predsjedničkih slučajeva, Andrewa Jonshona i njegovog sukoba s republikancima, no nije bio osuđen. Nixon i Watergate afera koja je vodila do ostavke. Bill Clinton i Lewnsky afera koja ga je koštala zamalo madata i obitelji, te Donald Trump i povijesna dva pokušaja impecahmenta, gdje je iako nasilničkom napadu na Kapitol i američki Kongres, bio oslobođen po stranačkoj liniji. Sama povijest pokazuje da je zastupnicima i senatorima stranka ispred naroda.

U ovom radu razmatrano je i objašnjeno izvanredno stanje te njegove posljedice s posebnim naglaskom na Republiku Hrvatsku i uredbe iz nužde. Predsjednik Franjo Tuđman je tijekom 1991. i 1992. godine donio cca. 28 uredbi iz nužde. Problem je nastao kada se počela preispitivati ovlast predsjednika Tuđmana da uopće donosi istoimene uredbe, obzirom na mnoga argumentirana stajališta o mogućnosti zasjedanja Sabora u tom periodu. Osim toga, takve uredbe su izazvale mnogobrojne kritike u pogledu ograničavanja ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine. Unatoč kritikama, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku o njihovoj ustavnosti rješenjem od 24. lipnja 1992. godine. Naposlijetku, uredbe iz nužde predsjednik Tuđman ukida tijekom 1996. godine.