U ljeto 1991. godine, nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od socijalističke Jugoslavije, federalna vojska i srpske paravojne jedinice napale su Hrvatsku s ciljem rušenja novostvorene države i preuzimanja njezina teritorija. Najteže je pogođen istočni dio zemlje, posebice dio oko Vukovara, grada koji je nakon tromjesečne opsade uništen, a njegovo nesrpsko stanovništvo protjerano. Vukovarski Gradski muzej, smješten u baroknom dvorcu Eltz, uništen je zajedno sa svim svojim područnim muzejima. Dio njegova muzejskog fonda uništen je ili rekviriran u Srbiju, kao što je to bio slučaj s poznatom Bauerovom zbirkom hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Dvadeset kilometara udaljeno od Vukovara, tik uz crtu bojišnice, nalazili su se Vinkovci sa svojim Arhivskim sabirnim centrom koji je nastavio raditi unatoč opasnosti od topničke vatre i bombardiranja. Obje kulturne institucije nastavile su svoj rad tijekom rata, iako u vrlo različitim okolnostima. Zaposlenici i kustosi Gradskog muzeja Vukovar zatekli su se u Zagrebu gdje je nakon inicijative tadašnjeg hrvatskog doministra kulture Bože Biškupića osnovan Muzej Vukovara u progonstvu, jedinstveni muzejski koncept temeljen na doniranim zbirkama suvremene umjetnosti kao svom stalnom postavu izloženom u muzeju Mimara. Muzej u progonstvu izložio je darovana umjetnička djela najistaknutijih hrvatskih slikara, kipara i umjetnika, zajedno s umjetnicima iz Italije, Poljske, Francuske, Južne Amerike i mnogim drugima koji su suosjećali s vukovarskom tragedijom. Istodobno, pravna bitka za povratak ukradenih umjetničkih zbirki iz srpskih muzeja njihovim hrvatskim vlasnicima tek je počela, a trajat će gotovo čitavo desetljeće. S druge strane, Arhivski sabirni centar u Vinkovcima nastavio je svoj rad u znatno otežanim uvjetima, često bez grijanja i električne energije, smješten u gradu pod stalnom prijetnjom topničke vatre. Njihov arhivski rad bio je od najveće važnosti zbog društvenih, političkih i ekonomskih promjena koje su uslijedile nakon neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije i prijelaza iz socijalističkog u kapitalističko društvo. Nakon završetka Domovinskog rata za neovisnost, podunavska regija u istočnoj Slavoniji zajedno s Vukovarom stavljena je pod prijelaznu upravu Ujedinjenih naroda gdje je ostala sve do početka 1998. godine kada je mirnom reintegracijom čitav teritorij vraćen pod hrvatsku vlast. To je značilo povratak prognanih vukovarskih izbjeglica, ali i povratak vukovarskog muzeja koji se nakon sedam godina progonstva vratio u dvorac Eltz. Međutim, dugi proces obnove dvorca Eltz, kao i cijelog grada, tek je započeo stoga će trebati više od desetljeća da Gradski muzej u Vukovaru zasja u svom predratnom svjetlu. Stalni postav Muzeja Vukovara u progonstvu nalazio je u Zagrebu svih tih godina, nakon čega je konačno preseljen u Vukovar 2018. godine. U međuvremenu je Gradski muzej Vukovar vratio svoju poziciju žarišnog mjesta za vukovarske kulturne događaje, baš kao i prije rata. Arhivski centar u Vinkovcima nastavio je s arhivskim radom na cijelom području Vukovarsko-srijemske županije nakon završetka mirne reintegracije pa sve do 2007. godine, kada je postalo podružnicom novoosnovanog Državnog arhiva u Vukovaru. Događaji koji su uslijedili nakon srpske okupacije dijelova Hrvatske, uključujući uništavanje kulturnih institucija, muzeja i arhiva, potaknuli su međunarodnu zajednicu na reviziju Haške konvencije o zaštiti kulturnih dobara. Trebalo je gotovo dvije godine da UNESCO i ICOM reagiraju i pošalju svoje ljude da obiđu okupirana područja. Hrvatski rat za neovisnost pokazao je sve nedostatke provedbe Haške konvencije u praksi, te je poslužio za primjer kako poboljšati provedbu konvencije za sve buduće ratove i oružane sukobe. U tome leži najveća važnost žrtve Gradskog muzeja u Vukovaru i Arhivskog zbirnog centra u Vinkovcima za čitav svijet, zajedno sa svim ostalim muzejima i arhivima stradalim tijekom rata u Hrvatskoj. In the summer of 1991, after Croatia proclaimed its independence from socialist Yugoslavia, the Yugoslav federal army attacked Croatia together with the Serbian paramilitary units with the aim to tear down the newly independent state and claim its territory. The Eastern part of the country was hit the hardest, and after the three-month siege of Vukovar the city was completely destroyed and its non-Serbian population expelled. Among its devastated buildings were the Vukovar Municipal museum situated in the baroque Eltz castle, completely in ruins together with all of its regional museums. Its museum and art fund was either destroyed or moved to Serbia, as was the case with the famous Bauer collection of 20th-century Croatian art. Twenty kilometers away from Vukovar, just near the frontline was the city of Vinkovci with its Archival collection center that continued to work even with the city at the danger of artillery fire and aerial bombardment. Both cultural institutions continued their work in wartime, albeit in very different circumstances. Employees and curators from Vukovar Municipal museum found themselves in the Croatian capital of Zagreb where they founded the Vukovar museum in exile, the unique museum concept based on the donated collections of modern art as its permanent exhibition displayed in the Mimara museum, with the initiative coming from Croatian Minister of culture Božo Biškupić. The Museum in exile showcased the artwork donated from the most notable Croatian painters, sculptors, and artists at the time, together with the artists from Italy, Poland, France, South America, and many others who sympathized with the Vukovar tragedy. At the same time, the legal battle for the return of the stolen art collections from the Serbian museums back to their Croatian owners has just begun, and it will last for nearly a decade. On the other hand, the Archival collection center in Vinkovci continued their work in impossible conditions often without the basic requirements such as windows, parts of roof, heating system, and electricity, inside the town under the constant threat of artillery fire. Their archival work was of the utmost importance due to the social, political, and economic change that followed Croatian independence from Yugoslavia and the transformation into a capitalist society. After the Croatian war of independence ended, the Danubian region in eastern Slavonia together with Vukovar was put under the United Nations Transitional administration where it remained until the beginning of 1998 when it was returned under the Croatian rule through the peaceful reintegration of the territory. This meant the return of the displaced Vukovar refugees, together with the Vukovar museum which found itself back in the Eltz castle after seven years of exile. However, the long process of rebuilding the Eltz castle as well as an entire town had only just begun, and it would take more than a decade for the Municipal museum to shine in its pre-war light. The permanent exhibition of the Vukovar Museum in exile stayed in Zagreb for all those years, and it was finally relocated to Vukovar in 2018. In the meantime, the Vukovar Municipal museum restored its position as the principal location for the Vukovar popular events and the focal point of the city’s cultural life, just as it was before the war. The Archival Center in Vinkovci continued to do the archival work on the entirety of the Vukovar-Syrmia county after the peaceful reintegration of the county in its entirety. It continued to do so until 2007 when it became the subsidiary of the newly founded Vukovar state Archive. The events that followed the Serbian occupation of parts of Croatia, which included the destruction of cultural institutions, museums, and archives prompted the international community to revise the Hague convention on the protection of cultural property. It took almost two years for UNESCO and ICOM to react and send their men to examine the occupied territories. The Croatian war of independence showcased all the flaws of implementation of the Hague convention, and it was used as an example of how to improve the enforcement of the implementation in real practice for the future wars and clashes that will come. In this lies the ultimate importance of sacrifices from the Vukovar Municipal Museum and Archival collection center in Vinkovci to the world, together with all the other destroyed museums and archives during the Croatian war.