Search

This paper presents the possibilities of implementing the principles of circular economy in the upstream sector of the petroleum industry in order to reduce the negative impact of oil and gas exploration and production on the environment. It is obvious that the scope of these principles is very large, processing technologies and reusability are well known, but unfortunately there are still too few examples of their application in practise. The reasons for this are mostly insufficiently strict application of legal regulations and the high cost of applying the most modern waste treatment technologies.

It is well known that the increase in fossil emissions of carbon dioxide (CO₂) is due to the burning of increasing amounts of fossil fuels over the years. The concentration of CO₂ in the atmosphere is increasing because the balance cannot be achieved by natural sinks (removal) of CO₂, which further affects the negative climate change. However, in 2020, there was a significant decrease in global fossil CO₂ emissions due to the restrictive measures taken during the COVID-19 pandemic. Although this decrease in emissions was significant, the trend of fossil CO₂ emissions in 2021, as well as in the future, will mainly depend on the success of the proven energy transition as economies recover from the COVID-19 crisis. This paper presents the mean values, variations and trends in global fossil CO₂ emissions over the period 1959-2020, focusing on the analysis of changes in 2020. It then presents projections and future long-term trends in global fossil CO₂ emissions.

In its geological past Earth has gone through several cold (ice ages) and warmer periods. Earth is now in the warmer period, but the average increase in global temperature, called global warming, which has been happening in the last hundred years, especially in the last 70 years, takes up special attention and causes significant concern of the scientific community. Global warming refers to changes within the climate system that have resulted in an increase in the average temperature on the Earth's surface since the mid-nineteenth century to the present day. Recent changes in global climate are largely attributed to human activities, and its direct consequence, but also an additional cause is the increase in global temperature. Climate change, which occurs due to global temperature increase, has different and long-term impacts on the environment and wildlife. This paper gives an overview of the impacts and consequences of the recent climate change on the ecosystem, weather conditions, seas and oceans and glaciers.

Certain microorganisms (bacteria, yeasts, algae, fungi) use carbon from petroleum hydrocarbons as a source of food. These microorganisms can be used for effective clean-up of oil polluted sites on land or marine systems. The biological method, used for oil spill remediation, using microorganisms as “treating agents” is called bioremediation and it could be applied as bioaugmentation, in which oil-degrading microorganisms are added to the polluted site to enrich or to supplement the existing microbial population, or as biostimulation, in which nutrients (fertilizers) or dispersants/ biosurfactants are added to stimulate the growth of autochthon oil-degrading microorganisms. Even though the method is time-consuming, it has proven to be quite effective in removing petroleum hydrocarbons from the environment, and it is inexpensive and low-labour intensive.

Buduće eksploatacijsko polje ugljikovodika (EPU) Severovci nalazi se na sjevernom dijelu Republike Hrvatske, u Koprivničko-križevačkoj županiji, te se većim dijelom prostire na području Općine Novo Virje, Općine Ferdinandovac i Grada Đurđevca, a manjim dijelom na području Općine Molve i Općine Kalinovac. Na budućem eksploatacijskom polju ugljikovodika Severovci planirani su sljedeći zahvati: opremanje bušotine Sev-1 površinskom i dubinskom opremom za pridobivanje plina, smanjenje bušotinskog radnog prostora Sev-1 na optimalnu veličinu za pridobivanje plina (80 m x 70 m) i izgradnja površinskog sustava za eksploataciju na BRP-u Severovci-1, izgradnju priključnog plinovoda DN 100 (4“) od bušotine Sev-1 do plinske stanice (PS) Molve istok te polaganje elektro i signalnog kabela u zajednički rov od BRP Mol-31R do BRP Sev- 1. S ciljem održavanja kontinuiteta proizvodnje ugljikovodika, u budućnosti se može pojaviti i potreba za rekonstrukcijom postojećih, odnosno izgradnjom novih rudarskih i drugih objekata u funkciji tehnoloških procesa. Izrađena studija o utjecaju na okoliš eksploatacije nafte i plina obuhvaća detaljan opis zahvata i lokacije zahvata, opis mogućih značajnih utjecaja zahvata na okoliš (klimatske promjene, zrak, vodu, tlo, krajobraz, bioekološke značajke, ekosustave i staništa, zaštićena područja, ekološku mrežu, povećanje buke, nastanak otpada, gospodarske djelatnosti i itd.), prijedlog mjera zaštite okoliša i praćenja stanja okoliša.

Problem globalnog zatopljenja davno je uočen. Veliki napori i istraživanja klimatskih promjena doveli su do spoznaje da su staklenički plinovi ispušteni u atmosferu glavni krivac klimatskih promjena. Kao jedan od načina rješavanja tog problema u Europskoj uniji, u okviru Kyoto protokola, osnovan je Sustav trgovine emisijskim dozvolama Europske unije (engl. European Union Emission Trading System, EU ETS). Navedeni sustav trgovine emisijskim dozvolama se uglavnom uspješno primjenjuje već 15 godina, a zbog sve veće učinkovitosti provedbe ciljeva, njegova primjena nastavit će se u budućnosti. Hrvatska se priključila navedenom sustavu trgovanja emisijskim dozvolama pola godine prije pristupanja Europskoj uniji. Zbog dobrih rezultata smanjenja emisija trgovanjem, svake se godine diljem svijeta osnivaju novi sustavi trgovanja emisijskim dozvolama. Njihovim povezivanjem globalna trgovina emisijskim dozvolama mogla bi postati jedna od najvećih trgovina svijeta.

Domestic natural gas production in Croatia covers around 50% of total consumption while the rest of the domestic needs is covered by gas supply form the European gas market. As a solution to diversification and more secure natural gas supply in Croatia, the construction of a LNG receiving and regasification terminal has been considered. In last two decades various types of the terminal construction have been studied which resulted with the decision to build up a Floating Storage and Regasification Unit (FSRU) as a contemporary Croatian strategic project. In this paper, the LNG project in Croatia will be analysed due to the present situation on European and global gas market.

For the last few decades the petroleum companies base their development strategies on the concept of sustainable development taking into consideration all three dimensions of the sustainable development concept, namely the economic, the social and the environmental aspect. All the petroleum industry activities pose threat and have a significant impact to the environment. With the rise of environmental consciousness during the middle of the last century, environmental protection has been embedded into the petroleum industry activities but in the last few decades with rise of environmental standards it has become quite challenging for some petroleum companies to rise up to all the expectations. Petroleum industry in Croatia is based mainly around the activities of former national, today public limited, company INA. Three major environmental challenges facing petroleum industry in Croatia are greenhouse gas emissions from sour natural gas processing plant, corrosion pipeline damage and leakage and gas production platforms decommissioning in the northern Adriatic Sea. All the mentioned challenges will be analysed in the paper.

Naftna industrija se susreće s problemima korozije od samih početaka djelovanja. Većina procesne opreme izrađena je uglavnom od ugljičnog čelika. Prilikom proizvodnje ugljikovodika, ovisno o vrsti ležišta, proizvodi se i slojna voda, čija se količina s vremenom povećava. Uz to, pridobiveni fluid može sadržavati i određene količine ugljikovog dioksida i sumporovodika, koji uzrokuju korozijska oštećenja opreme. Posljedice korozijskih oštećenja opreme, u najgorem slučaju, rezultiraju puknućem, pri čemu dolazi do izljeva ugljikovodika, posljedica čega su visoki troškovi sanacije zagađenog područja te nepoželjan utjecaj na okoliš. Najčešće se u svrhu sprečavanja nastanka korozije i njenog napredovanja primjenjuju inhibitori korozije. U novije se vrijeme, s ciljem dodatnog smanjenja negativnog utjecaja naftne industrije na okoliš, primjenjuju tzv. „zeleni“ inhibitori korozije (engl. Green corrosion inhibitors). Prva istraživanja vezana uz takve tipove inhibitora provedena su korištenjem ekstrakata biljaka kao inhibitora korozije.

U dokumentu je navedeno područje djelovanja i ustroj RGN fakulteta, prikazana je SWOT analiza, definirane su misija i vizija fakulteta te opći i specifični ciljevi razvoja fakulteta u nastavi, znanstveno-istraživačkom i razvojno-stručnom radu te izdavačkoj djelatnosti fakulteta.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet) jedini je fakultet u Republici Hrvatskoj koji djeluje u znanstvenom polju Rudarstvo, naftno rudarstvo i geološko inženjerstvo tehničkih znanosti, te jedan od dva fakulteta koji djeluju u znanstvenom polju Geologija prirodnih znanosti. Djelovanje Fakulteta u području tehničkih i prirodnih znanosti pridonosi kvaliteti, kao i interdisciplinarnosti znanstvenih istraživanja, te se ubraja u komparativne prednosti Fakulteta u odnosu na slične institucije, a koje je potrebno je još bolje iskoristiti kako bi se osigurala međunarodna prepoznatljivost, konkurentnost i vidljivost Fakulteta u Europskom istraživačkom prostoru. Daljnji razvoj znanstveno-istraživačkog rada na Fakultetu potrebno je ostvariti sustavnim unapređenjem kvalitete znanstveno-istraživačkog rada i jačanjem suradnje i umrežavanja, kako između istraživačkih skupina na Fakultetu tako i s drugim istraživačkim skupinama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Vizijom svojeg razvoja u području znanstveno-istraživačkog rada, kao ravnopravnog i relevantnog dionika Europskog istraživačkog prostora, Fakultet stremi europskim i svjetskim standardima znanstvene izvrsnosti. Pred Fakultetom su danas brojni izazovi s kojima se suočava kao nositelj razvoja znanstveno-istraživačkog rada i osiguranja novih znanja iz područja svojeg djelovanja. Nedostatak jasnih smjernica kojima se određuju prioritetna područja istraživanja, mali broj međunarodno prepoznatljivih i priznatih istraživačkih skupina te rascjepkana i parcijalna istraživanja u okviru usko specijaliziranih istraživačkih skupina samo su neki od problema koje je potrebno rješavati u narednom razdoblju. Kako bi ostvario svoju misiju i viziju međunarodno relevantne i priznate znanstvene institucije s prepoznatljivom znanstvenom izvrsnošću, Fakultet mora jasno odrediti dostižne i relevantne ciljeve i mjere. Ključnu ulogu u tome ima Strategija znanstvenih istraživanja RGN fakulteta za razdoblje 2017. − 2021. (u daljnjem tekstu: Strategija), koja se temelji na jačanju međunarodne prepoznatljivosti znanstvenih istraživanja koja se provode na Fakultetu, na prijenosu znanja, tehnologije i inovacija u javni i privatni sektor te na implementaciji znanstvenih istraživanja u obrazovni proces. Ovakvim pristupom Strategija je usklađena sa strateškim ciljevima Strategije istraživanja, transfera tehnologije i inovacija Sveučilišta u Zagrebu (2014.), koja promiče jačanje istraživačkoga profila i znanstvene prepoznatljivosti svojih sastavnica te potiče inovativnost i prijenos znanja prema gospodarstvu. Strategija znanstvenih istraživanja RGN fakulteta za razdoblje 2017. − 2021. definira misiju i viziju znanstveno-istraživačkog rada, polazišta za izradu strateškog programa znanstvenih istraživanja, uključujući i SWOT analizu, kao i strateške ciljeve razvoja istraživanja na Fakultetu te mjere kojima će se ti ciljevi postići. Radi se o prvom sveobuhvatnom znanstveno-istraživačkom strateškom dokumentu Fakulteta, koji u cijelosti određuje specifične razvojne projekcije i strateške ciljeve budućeg znanstveno-istraživačkog rada na Fakultetu. Ovaj strateški dokument rezultat je promišljanja svih zaposlenika Fakulteta, a posebice članova Odbora za znanost. Njegova izrada potaknuta je, prije svega, potrebom da se Fakultet razvija kao moderna znanstveno-istraživačka institucija s prepoznatljivom izvrsnošću u međunarodnom kontekstu.

In this presentation behaviour of oil after spill, and oil spill response and countermeasures are presented.

The unconventional gas reserves in Europe are predicted to 35×1012 m3. However, due to lack of exploration activities these predictions are rather conservative. Due to contemporary technology and gas prices, gas production from these reservoirs is much more complex comparing to gas production from conventional reservoirs. Risk management, strict regulations and environmental protection legislation in Europe further contribute to the complexity of unconventional reservoirs’ development. In the first quarter of 2013, the European Commission organized major consultation with general public, organizations and public authorities about the development of unconventional gas reservoirs in Europe. Results of these consultations are being fed into the European Commission’s “Environmental, Climate and Energy Assessment Framework to Enable Safe and Secure Unconventional Hydrocarbon Extraction.” Until the publication of this EU- wide risk management framework is done, and without clear European Union policy direction, the issue is in the hands of politicians in the member states. The overall recommendations for energy sector, concerning development of unconventional gas reservoirs are presented in the paper. By implementation of stated recommendations into contemporary legislation and by introduction of new legislation framework concerning unconventional gas development, State Government can develop a much anticipated legislation that could provide greater regulatory clarity and certainty for investors (operating and service companies), including a uniform system of concessions and taxes and also risk minimization.

S obzirom na starost domaćih naftnih i plinskih polja i stalan pad proizvodnje nafte i prirodnog plina, a u isto vrijeme sve veći rast potražnje za energijom, u današnje vrijeme Hrvatska je sve više suočena s problemom zadovoljavanja domaćih energetski potreba. Jedno od rješenja navedenog problema je intenziviranje aktivnosti vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i prirodnog plina. Tako je tvrtka INA- industrija nafte d.d. provela istraživanja u sjevernom dijelu Hrvatske, pri čemu su otkrivena nekonvencionalna ležišta prirodnog plina. Uzimajući u obzir danas dostupne tehnologije, kao i cijenu prirodnog plina na tržištu, proizvodnja prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta je, u odnosu na istu iz konvencionalnih ležišta, mnogo zahtjevnija i složenija. Također, kako proizvodnja prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta iziskuje primjenu horizontalnog bušenja i hidrauličkog frakturiranja, koji zahtijevaju značajna financijska ulaganja, proizvodnja prirodnog plina iz ovakve vrste ležišta je, u odnosu na proizvodnju iz konvencionalnih ležišta, također i znatno skuplja. Kako su troškovi proizvodnje prirodnog plina u Hrvatskoj i Europskoj uniji (EU) mnogo viši od istih u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), potrebne su detaljne analize ekonomske isplativosti ove vrste projekata. Jedan od preduvjeta za izvođenje ekonomske analize investicijske studije nekonvencionalnih projekata je stvaranje zakonodavnog okvira koji će obuhvaćati razvoj projekata nekonvencionalnih ležišta. Složenosti proizvodnje prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta dodatno pridonose stroge europske zakonske odredbe vezano uz zaštitu okoliša. Uzimajući u obzir europsku energetsku politiku i energetske smjernice, date su preporuke upravljanja rizikom u svrhu stvaranja zakonskih okvira kojim bi bili obuhvaćeni projekti istraživanja i proizvodnje ugljikovodika iz nekonvencionalnih ležišta. Uspjeh projekata vezanih uz nekonvencionalnu proizvodnju nije isključivo i samo određen geološkim, inženjerskim ili ekonomskim čimbenicima. Za održivu proizvodnju iz nekonvencionalnih ležišta je, osim političke legitimnosti, također potrebna i dobra suradnja s lokalnom zajednicom.

S obzirom na starost domaćih naftnih i plinskih polja i stalan pad proizvodnje nafte i prirodnog plina, a u isto vrijeme sve veći rast potražnje za energijom, u današnje vrijeme Hrvatska je sve više suočena s problemom zadovoljavanja domaćih energetski potreba. Jedno od rješenja navedenog problema je intenziviranje aktivnosti vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i prirodnog plina. Tako je tvrtka INA- industrija nafte d.d. provela istraživanja u sjevernom dijelu Hrvatske, pri čemu su otkrivena nekonvencionalna ležišta prirodnog plina. Uzimajući u obzir danas dostupne tehnologije, kao i cijenu prirodnog plina na tržištu, proizvodnja prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta je, u odnosu na istu iz konvencionalnih ležišta, mnogo zahtjevnija i složenija. Također, kako proizvodnja prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta iziskuje primjenu horizontalnog bušenja i hidrauličkog frakturiranja, koji zahtijevaju značajna financijska ulaganja, proizvodnja prirodnog plina iz ovakve vrste ležišta je, u odnosu na proizvodnju iz konvencionalnih ležišta, također i znatno skuplja. Kako su troškovi proizvodnje prirodnog plina u Hrvatskoj i Europskoj uniji (EU) mnogo viši od istih u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), potrebne su detaljne analize ekonomske isplativosti ove vrste projekata. Jedan od preduvjeta za izvođenje ekonomske analize investicijske studije nekonvencionalnih projekata je stvaranje zakonodavnog okvira koji će obuhvaćati razvoj projekata nekonvencionalnih ležišta. Složenosti proizvodnje prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta dodatno pridonose stroge europske zakonske odredbe vezano uz zaštitu okoliša. Uzimajući u obzir europsku energetsku politiku i energetske smjernice, date su preporuke upravljanja rizikom u svrhu stvaranja zakonskih okvira kojim bi bili obuhvaćeni projekti istraživanja i proizvodnje ugljikovodika iz nekonvencionalnih ležišta. Uspjeh projekata vezanih uz nekonvencionalnu proizvodnju nije isključivo i samo određen geološkim, inženjerskim ili ekonomskim čimbenicima. Za održivu proizvodnju iz nekonvencionalnih ležišta je, osim političke legitimnosti, također potrebna i dobra suradnja s lokalnom zajednicom.

Proizvodnja plina iz nekonvencionalnih ležišta predstavlja nadu za smanjenje ovisnosti Europe o uvoznom plinu. U nekonvencionalna ležišta prirodnog plina se ubrajaju slabopropusni pješčenjaci, plin iz pretežito pelitnih sedimenata, plin iz dubokih akvifera, metan iz ležišta ugljena i plinski hidrati. Prema procjenama iz 1997. godine rezerve plina iz nekonvencionalnih ležišta iznose 921×1012 m3, što je gotovo pet puta više od ukupnih svjetskih rezervi plina iz konvencionalnih ležišta. Najveće rezerve plina iz nekonvencionalnih ležišta se nalaze u šejlovima (gotovo 50%). U Europi rezerve iznose 35×1012 m3. Međutim, zbog nedostatka istražnih radova ta procjena je dosta konzervativna. U radu je analiziran potencijal plina u pelitnim sedimentima u pojedinim regijama u Europi, pri čemu su korišteni podaci Advanced Resources Internationala (ARI) iz 2011. godine. Pri tome je dan pregled istraživanja geoloških i ležišnih karakteristika šejlova, određene su granice potencijalno interesantnih područja te su dane procjene početnih i tehnički pridobivih rezervi prirodnog plina u ležištima.

Južni tok i Nabucco su planirani projekti južnog koridora za dobavu prirodnog plina u Europu. Južni tok je ruski projekt izgradnje plinovoda kapaciteta 63 milijarde m3 plina godišnje koji bi trebao povezati Rusiju s Austrijom i južnom Italijom preko Crnog mora, Bugarske, Srbije i Mađarske, odnosno preko Grčke i Jonskog mora. Nabucco je planirani plinovod Europske unije, kapaciteta 31 milijarde m3 plina godišnje, a ukoliko bude izgrađen povezati će Kaspijsku regiju i Srednji istok s Austrijom preko Turske, Bugarske, Rumunjske i Mađarske. Rezerve plina za transport punim kapacitetom Južnog toka su poznate i dostupne, međutim problem je skupa izgradnja. Izgradnja Nabucca bi trebala biti dvostruko jeftinija, no zbog složenih političkih odnosa i neizgrađene infrastrukture zasada nisu osigurane rezerve plina za opskrbu ovog plinovoda. Države kao što su Bugarska i Mađarska uključene su u oba projekta, što ukazuje na važnost samih projekata. U radu je provedena SWOT analiza predloženih projekata koja je pokazala da se plinovod Nabucco vjerojatno neće graditi ukoliko prethodno dođe do izgradnje plinovoda Južni tok.

Tržište ukapljenog prirodnog plina predstavlja mogućnost diversifikacije vlastite opskrbe plinom za mnoge europske države. Najveći izvoznici UPP-a za europsko tržište su Katar, Alžir, Nigerija, Trinidad i Tobago, Egipat i Oman. Španjolska, Velika Britanija i Francuska su najveći europski uvoznici UPP-a. Španjolska ima najviše terminala za uplinjavanje, čak šest, a slijede ju Velika Britanija s četiri terminala, Francuska s tri, Italija i Turska s dva te Grčka i Portugal s po jednim terminalom. Novi terminali trenutno su u izgradnji u Italiji, Španjolskoj, Švedskoj i Nizozemskoj. U planu je izgradnja preko 30 novih prihvatnih UPP terminala. Uslijed snažne orijentacije energetske politike na UPP Italija planira izgradnju čak 10 novih terminala. Na tržište UPP-a po prvi se puta namjeravaju uključiti Albanija, Cipar, Irska, Litva, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Ukrajina i Hrvatska. Kako bi se sagledali određeni aspekti sigurnosti opskrbe prirodnim plinom u Europi, u radu su analizirani kapaciteti UPP terminala u odnosu na potrošnju prirodnog plina u pojedinoj europskoj državi., Increasing natural gas consumption, declining North Sea gas reserves, increased production costs and the deregulation of European gas and electricity markets have all combined to create new opportunities for LNG in Europe. In these circumstances, LNG represents an opportunity for many European countries to diversify their natural gas supply, while decreasing their dependence on Russian natural gas import at the same time. The largest exporters of LNG to Europe are Qatar, Algeria, Nigeria, Trinidad & Tobago, Egypt and Oman. Spain, Great Britain and France are the largest European importers of LNG. Spain has six LNG regasification terminals, followed by four in Great Britain, three in France, two in Italy and Turkey and finally Greece and Portugal with one terminal each. New LNG regasification terminals are currently under construction in Italy, Spain, Sweden and Netherlands. In addition, more than 30 new LNG terminal projects have been proposed around Europe. Italy plans to construct as many as 10 new regasification terminals, due to the strong orientation of its national energy policy towards LNG. Many European countries are strongly considering participating in the LNG chain for the first time, namely Albania, Cyprus, Ireland, Lithuania, Germany, Poland, Romania, Ukraine and Croatia. This paper focuses on a specific aspect of the LNG supply chain: the import facility

INA-Industrija nafte d.d. radi svoje uloge u gospodarstvu Republike Hrvatske i njegovog razvoja intenzivira aktivnu politiku zaštite okoliša, politiku kakvu danas vode sve značajnije korporacije u svijetu i koja bitno determinira njen status i njenu tržišnu vrijednost. U INA d.d. - SD Naftaplinu posebna se pozornost pridaje gospodarenju otpadom. Na temelju ekoloških studija i rudarskih projekata, SD Naftaplinu je odobreno zbrinjavanje vlastitog otpada iz procesa istraživanja i proizvodnje nafte i plina u izolirane, hidrodinamički cjelovite geološke zamke, raskrivene dubokim bušotinama. Na taj se način otpad trajno, i na siguran način, uklanja izvan naše životne sredine (biosfere). U novije vrijeme, sve više ugljik (IV)-oksida nastaje pri proizvodnji, preradi i sagorijevanju ugljikovodika te se emitira u atmosferu čime doprinosi tzv. efektu staklenika. S obzirom na zahtjeve za smanjenjem emisija stakleničkih plinova regulirane Kyoto- protokolom i EU direktivama, proizvedeni ugljik(IV)-oksid potrebno je zbrinuti na siguran način. Naftno-rudarska tehnologija dodatnog pridobivanja ugljikovodika (tzv. EOR metoda) utiskivanjem ugljik (IV)-oksida, kao inventivna metoda, omogućuje povećanje iscrpka nafte, a ujedno i smanjenje emisije ugljik (IV)-oksida u atmosferu te na taj način predstavlja primjer implementacije koncepta održivog razvoja. Bilo bi nedopustivo da INA d.d. - SD Naftaplin u spomenutim aktivnostima zbrinjavanja otpada bude u okvirima hrvatskog prosjeka, posebno zato što posjeduje znanje i tehnologiju koju već niz godina uspješno primjenjuje pri rješavanju problema zbrinjavanja svog vlastitog otpada.

The recent economical and geopolitical events dramatically impacted the dynamics of energy policy implementation in Central and South-eastern Europe region. Therefore, the issues in the energy sectors of analyzed countries have become more pressing. The global economic and financial crises significantly decreased the amount of western liquid capital. Crisis also exposed the region’s vulnerabilities and increased investment risks. Analyzed countries don’t have significant economic potential for funding large scale energy projects. Therefore funding became a key obstacle to energy investments. So, the policy main problem became how to finance major energy projects proposed in strategies. On the other hand, current economic depression influenced governments resulting with renewable energy initiatives taken even more seriously. The renewable energy sector has a great potential for industrial growth. The developed EU countries push towards green economy therefore EU RES targets became more important. Almost 80 billion EUR in investments is needed for achieving RES targets in the analyzed countries including Croatia. Comparing with conventional energy sources renewables are not competitive and there will be challenging to attract required capital for project investments. Natural gas transport disputes between Russia and Ukraine exposed energy vulnerability to disruption, led to restrictions on natural gas consumption and resulted with the issue of energy dependence as a top priority in most analyzed countries’ energy policy including Croatia.

Eventhough LNG has been managed safely for many years, accidents can happen that will in wors result with LNG spill that will consequence with asphyxiation, freeze burns, and in certain conditions when vapor cloud is formed, in fire and even explosion. In either way, the greatest threath to the environment in case LNG spill lies in its evaporation, that is emissions released to the atmosphere since methane is one of greenhouse gases. In this presentation potential LNG accidents and consequences are presented.

Proizvodnja plina iz nekonvencionalnih ležišta ima dvostruku ulogu u slučaju razvoja industrije ukapljenog prirodnog plina (UPP). Razvoj tehnoloških rješenja za proizvodnju iz nekonvencionalnih izvora potencijalno utječe na smanjenje potražnje za UPP-om, ali jednako tako predstavlja i mogući novi izvor za proizvodnju UPP-a. Proteklih nekoliko godina proizvodnja plina iz nekonvencionalnih ležišta u Sjevernoj Americi se kontinuirano povećavala što je utjecalo na smanjenje cijena prirodnog plina i uvoza UPP-a. Povećanje proizvodnje prirodnog plina iz nekonvencionalnih ležišta te globalna gospodarska recesija značajno su utjecali na smanjenje potražnje za UPP-om u SAD-u. Obzirom na ubrzan razvoj proizvodnje plina iz nekonvencionalnih ležišta, isti se trend očekuje i na tržištima UPP-a u ostalim zemljama potrošačima UPP-a.

U radu je uz klasične izazove energetskog sektora koji obuhvaćaju energetsku sigurnost, pouzdanost opskrbe, energetsku učinkovitost i potrebu za očuvanjem okoliša, analiziran i najnoviji izazov koji predstavlja pad investicija u energetskom sektoru, koji je izravna posljedica globalne financijske krize i smanjenja potražnje za energijom. Treći paket energetskih propisa Europske unije donosi niz obveza energetskom sektoru Republike Hrvatske među kojima se ističu uspostava energetskog tržišta, reorganizacija energetskog regulatora te stvarno otvaranje tržišta uz slobodan pristup treće strane i transfer energije. Također, u radu je navedena obveza usvajanja Programa provedbe Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske iz 2009. godine čiji su temeljni ciljevi sigurnost energetske opskrbe, konkurentnost energetskog sustava i održivost energetskog razvitka. Prikazani su postojeći i planirani pravci opskrbe naftom i prirodnim plinom u jugoistočnoj Europi, konkurentni infrastrukturni energetski projekti te je dan prikaz potencijala nekonvencionalnih ležišta ugljikovodika u Europi.

Introduction to the Energy Strategy of the Republic of Croatia with an overview of the final energy consumption and planned development of energy infrastructure is given in this paper. The intention of the paper was to research and stress out the possibilities for Energy Strategy implementation and practical realization of planned energy infrastructure due to improvement of security of energy supply and competitiveness of the Croatian energy system.

Krajem XX. i početkom XXI. stoljeća energija i globalni prostorni raspored njenih resursa, tokova, proizvodnje i korištenja postaju sve važniji kao glavne odrednice globalne politike i težnje za političkom moći u globaliziranom svijetu. Predviđa se da će ukupna svjetska potrošnja energije u sljedećih tridesetak godina porasti za gotovo 50%. Pri tome se najveći porast potrošnje energije očekuje u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama što je najvećim dijelom posljedica predviđenog značajnog gospodarskog rasta. U suvremenom globaliziranom gospodarstvu energija nesumnjivo ima strateški karakter, a u sklopu opskrbe energijom i osiguranja primarnih izvora energije, posebnu ulogu ima nafta, te od početka XXI. stoljeća, sve više i prirodni plin. Posljednja dva desetljeća potrošnja prirodnog plina značajno raste, a prirodni plin, kao energent, poput nafte dobiva stratešku ulogu. Iako su fosilna goriva još uvijek dominantni energenti u ukupnoj svjetskoj potrošnji, što se neće promijeniti ni u sljedećih nekoliko desetljeća, predviđa se da će u XXI. stoljeću značajno porasti i udio obnovljivih izvora energije u svjetskoj potrošnji energije. U ovom je radu dan pregled trenutne svjetske energetske situacije. Također su dana i predviđanja kretanja trendova proizvodnje i potrošnje energenata u prvoj polovici XXI. stoljeća, kao i analiza čimbenika koji će utjecati na njihovo kretanje.

Zbivanja na globalnom energetskom tržištu, porast tržišne nestabilnosti i sve veća uloga geopolitike u opskrbi energijom, kontinuirano utječu na energetsku sigurnost koja predstavlja glavni postulat energetske politike, ali ujedno i kriterij njezine uspješnosti. Osiguranje nesmetane opskrbe naftom i plinom osnovna je zadaća svake nacionalne energetske politike. Mogućnosti i uvjeti dobave primarnih izvora energije, među kojima su nafta i prirodni plin daleko najvažniji energenti obzirom na njihov udio u potrošnji energije, te obzirom na njihov strateški značaj, predstavljaju temelj za osiguravanje sigurnosti opskrbe naftom i prirodnim plinom u sklopu nacionalne energetike. Sigurnost opskrbe naftom u RH je usmjerena na utvrđivanje kritične energetske infrastrukture sa stajališta energetske sigurnosti, zatim na kreiranje sustava za kontinuirano analiziranje i praćenje sigurnosti snabdijevanja naftom, reagiranje u slučajevima kritične opskrbe te razradu mjera za sprječavanje i amortizaciju u situacijama ugroženosti energetske sigurnosti.

Člankom 26. stavkom 1. Zakona o energiji (Narodne novine, broj 68/01, 177/04, 76/07 i 152/08), propisano je da se za distribuciju plina cijena određuje primjenom tarifnog sustava, a stavcima 3. i 4. istoga članka je propisano da se tarifni sustavi temelje na opravdanim troškovima poslovanja, održavanja, zamjene, izgradnje ili rekonstrukcije objekata i zaštite okoliša, uključujući razuman rok povrata sredstava od investicija u energetske objekte, uređaja i mreža, odnosno sustava, te moraju biti nepristrani i razvidni i poticati mehanizme za poboljšanje energetske učinkovitosti i upravljanje potrošnjom, uključujući i povećano korištenje obnovljivih izvora energije. U ožujku 2007. donesen je Tarifni sustav za distribuciju prirodnog plina, bez visine tarifnih stavki (Narodne novine broj 34/07 i 47/07). Ovom je studijom, na temelju provedenih analiza odnosa cijena i stanja u plinskom distribucijskom sustavu u Republici Hrvatskoj, procijenjena fiksna mjesečna naknada za osnovnu tarifnu skupinu (kućanstva) i za tarifnu grupu poduzetništvo (TG2 – TM2 i TG2 – TM3).

Posljednja dva desetljeća potrošnja prirodnog plina značajno raste, a prirodni plin, kao energent, dobiva jednaku važnost kao i nafta. Iako je nafta još uvijek dominantni energent u ukupnoj svjetskoj potrošnji, što se neće promijeniti u slijedećih nekoliko desetljeća, predviđa se da će potrošnja prirodnog plina do 2050. g. porasti, sa sadašnjih 23 %, na gotovo 50 %. S porastom svjetske potražnje prirodnog plina javlja se potreba razvoja postojećih načina transporta plina, ali i razvoj novih tehnologija, koje će omogućiti učinkovito i ekonomski prihvatljivo transportiranje plina na male i velike udaljenosti. Jedno od spomenutih tehnoloških rješenja je i transport prirodnog plina pri visokom tlaku u obliku stlačenog prirodnog plina (Compressed Natural Gas, CNG). CNG tehnologija transporta prirodnog plina je ekonomski isplativa za transport prirodnog plina na manje udaljenosti od manjih ili starih (djelomično iscrpljenih) plinskih polja s maksimalnom proizvodnjom do 3×106 m3/d. Transport prirodnog plina morem u obliku CNG- a obavlja se specijalno prilagođenim brodovima. Kako je Hrvatska zemlja koja ima razvijenu brodogradnju, potrebe za transportom prirodnog plina u obliku CNG- a predstavljaju mogućnosti budućeg razvoja brodogradnje u Hrvatskoj. Iako CNG tehnologija nije nova, trenutno ni jedan projekt transporta prirodnog plina u obliku CNG- a morem nije u komercijalnoj upotrebi, no obzirom na njene brojne prednosti može se zaključiti da je ova tehnologija na pragu komercijalne upotrebe.

U ovom su radu analizirane buduće potrebe za naftom, prirodnim plinom i ugljenom. Pri tome je prikazano trenutno stanje proizvodnje, potrošnje i rezervi energetskih mineralnih sirovina. Također su analizirane mogućnosti osiguravanja novih dobavnih pravaca, kao i mogućnosti i potrebe igradnje nove infrastrukture.

Naftna industrija je industrijska grana za koju je karakteristična visoka emisijska intenzivnost. Osim što u proizvodnji nafte i plina dolazi do izravne emisije CO2 i CH4, za ovu industrijsku granu je karakteristična i visoka potrošnja energije te proizvodi visokih emisijskih potencijala. Kao i svjetska, hrvatska naftna industrija je također suočena s problemima sve viših ekoloških standarda, pri čemu se javlja dodatni problem nedostatka domaće pravne regulative vezane uz smanjenje emisija stakleničkih plinova i sve veći inozemni pritisak za prihvaćanje međunarodnih regulativa. Osim unapređivanja svojeg unutrašnjeg profila smanjenja emisija, naftne kompanije, kao dio industrije koja podliježe obvezi smanjenja emisija stakleničkih plinova, također moraju poduzimati i vanjske projekte, koji će također rezultirati smanjenjem emisija, a time i dodatno &laquo ; zarađenim&raquo ; emisijskim dozvolama. Razmatrajući i uzimajući u obzir čimbenike klimatskih promjena i obveza proizašlih iz zakona o smanjenju emisije stakleničkih plinova, prilikom kreiranja vlastite poslovne strategije, naftne kompanije dobivaju mogućnost naprednije i brže procjene tržišnih mogućnosti i rizika, koji se javljaju u kompanijama koje podliježu ekološkim standardima i propisima vezanim za klimatske promjene. Inkorporacija čimbenika klimatskih promjena u korporativne strategije naftnih kompanija umanjuju stvarne poslovne rizike i kompanijama omogućava održavanje postojećih i unapređenje dugoročnih konkurentnih prednosti na tržištu. U ovom doktorskom radu se pokušalo znanstveno istražiti i spoznati podloge, mehanizme i utjecaje globalnih klimatskih promjena na poslovanje naftne industrije i mogućnosti uključivanja čimbenika klimatskih promjena u poslovne strategije naftnih kompanija. Također su analizirane i metode za postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova u naftnoj kompaniji putem korporativnih akcija te je, na temelju rezultata analize, predložen model strategije naftne kompanije (na primjeru kompanije INA d.d.) u smanjenju emisija stakleničkih plinova.

U elaboratu je analizirana potrošnja energije u Republici Hrvatskoj, svjetsko tržište nafte i prirodnog plina, kao i problematika strateških zaliha plinovitih i tekućih mineralnih sirovina. Osim navedenog provedena je i analiza stanja u Republici Hrvatskoj s ciljem utvrđivanja kritičnih elemenata u snabdijevanju naftom i plinom. Sastavni dio elaborata čini i prosudba geopolitičkih šanski za novu energetsku krizu i procena ugroženosti hrvatskog gospodarstva u pogledu mogućih prekida dobave nafte i plina.

For many years, charging and discharging of oil tankers or other marine vessels (yachts, motor boats and other vessels that use hydrocarbon fuels) arises the problem of hydrocarbon spills of smaller or larger quantities into the sea. These spills usually spread out quickly moving even beyond borders of ports, resulting in pollution of maritime systems. The same problem arises during accidental situations regarding hydrocarbon marine transport. Removal of spilled hydrocarbons from the sea surface is extremely complex and expensive, depending upon various factors. Nowadays there are several possible solutions suggested regarding booms types, but none of the suggested completely met all the criteria needed for prevention of spreading of the spilled oil. One of the main disadvantages of presently suggested solutions was the necessity of using tugboats or other suitable vessels for placing the booms that surround the tanker or boat at the dock or place of accident, and its removal. The problem of placing the booms could be solved by installation of bounded self- rising boom. When not activated the self- rising boom is immersed to a certain depth, so it allows easy access of tanker/ boat to the port and it also visually does not affect appearance of the port. This kind of maritime protection system in ports with self- rising booms eliminates the need for tugboats of other vessels usually used for placing the protection boom around tanker/boat during their charge/ discharge. The application of this kind of protection system does not shorten recharge time, but allows maximum maritime protection in ports.

U Studiji je napravljena analiza tržišta i dobavnih pravaca prirodnog plina u Republici Hrvatskoj. Također je izvršena i analiza razvoja tehnologije transporta SPP- a brodovima te je za transport SPP- a izrađena tehno- ekonomska analiza. Osim navedenog Studija uključuje i analizu cijene transporta prirodnog plina u obliku stlačenog prirodog plina i ukapljenog prirodnog plina.

U suvremenom globaliziranom gospodarstvu energija nesumnjivo ima strateški karakter, a u sklopu opskrbe energijom i osiguranja primarnih izvora energije, posebnu ulogu ima nafta, te od početka XXI. stoljeća, sve više i prirodni plin. Posljednja dva desetljeća potrošnja prirodnog plina značajno raste, a prirodni plin, kao energent, poput nafte dobiva stratešku ulogu. Iako je nafta još uvijek dominantni energent u ukupnoj svjetskoj potrošnji, što se neće promijeniti ni u sljedećih nekoliko desetljeća, predviđa se da će udio prirodnog plina u svjetskoj potrošnji energije do 2050. g. porasti, sa sadašnjih 23 %, na gotovo 45 %. Osiguranje opskrbe naftom i plinom temeljna je zadaća energetske politike svake zemlje. S obzirom na činjenicu kako Republika Hrvatska oko 70 % svojih potreba u primarnoj energiji podmiruje korištenjem tekućih i plinovitih goriva, iznimno je važno raščlanjivanje potreba, okolnosti i stanja dobave prirodnog plina kao i analiza sveukupne sigurnosti snabdijevanja prirodnim plinom kao pretpostavkom ukupne energetske sigurnosti Republike Hrvatske.

Naftna industrija je industrijska grana za koju je karakteristična visoka emisijska intenzivnost. Osim što u proizvodnji nafte i plina dolazi do izravne emisije CO2 i CH4, za ovu industrijsku granu je karakteristična i visoka potrošnja energije te proizvodi visokih emisijskih potencijala. Kao i svjetska, hrvatska naftna industrija je također suočena s problemima sve viših ekoloških standarda, pri čemu se javlja dodatni problem nedostatka domaće pravne regulative vezane uz smanjenje emisija stakleničkih plinova i sve veći inozemni pritisak za prihvaćanje međunarodnih regulativa. Osim unapređivanja svojeg unutrašnjeg profila smanjenja emisija, naftne kompanije, kao dio industrije koja podliježe obvezi smanjenja emisija stakleničkih plinova, također moraju poduzimati i vanjske projekte, koji će također rezultirati smanjenjem emisija, a time i dodatno &laquo ; zarađenim&raquo ; emisijskim dozvolama. Razmatrajući i uzimajući u obzir čimbenike klimatskih promjena i obveza proizašlih iz zakona o smanjenju emisije stakleničkih plinova, prilikom kreiranja vlastite poslovne strategije, naftne kompanije dobivaju mogućnost naprednije i brže procjene tržišnih mogućnosti i rizika, koji se javljaju u kompanijama koje podliježu ekološkim standardima i propisima vezanim za klimatske promjene. Inkorporacija čimbenika klimatskih promjena u korporativne strategije naftnih kompanija umanjuju stvarne poslovne rizike i kompanijama omogućava održavanje postojećih i unapređenje dugoročnih konkurentnih prednosti na tržištu. U ovom radu se pokušalo istražiti i spoznati mogućnosti smanjenja emisija stakleničkih plinova u naftnoj kompaniji putem korporativnih akcija te mogućnosti uključivanja čimbenika klimatskih promjena u poslovne strategije naftnih kompanija.

In the 21st century the most daring challenge for petroleum companies will be meeting society’ s increasing energy demand in compliance with high environmental standards. Today the high share of responsibility for adverse environmental impact due to greenhouse gas (GHG) emissions lies on industry and energy sector. Petroleum industry is GHG emissions intensive industry. Beside direct CO2 and CH4 emissions during hydrocarbons production, petroleum industry is also characterized with high- energy intensity and final products of high emission potentials. Principles of environmental protection became embedded in petroleum industry activities for more than half of a century. Environmental management techniques have been successfully integrated into all segments of petroleum upstream operational procedures and activities, from exploration work, through drilling operations, field development, production of oil or natural gas and ending by field abatement. In 1996 the Republic of Croatia ratified UNFCCC which was followed by ratification of several other international settlements that will affect national energy system, among which the most important is the Kyoto Protocol. INA Inc. is the Croatian national petroleum company. Among INA’ s capacities the biggest GHG emitters are gas- condensate field Molve and oil refineries in Rijeka and Sisak. The Molve field has extremely unfavorable reservoir conditions with high pressure, high temperature and significant share of CO2 and other adverse gases. Besides facing the same problems as other national petroleum industries due to new high ecological standards, Croatian petroleum industry is also faced with increasing international directives for adoption of international environmental regulations. Since Croatian petroleum industry will significantly be affected by greenhouse gases emission stabilization, INA started to take steps towards limiting greenhouse gas emissions from its own operations through the development and implementation of cleaner and energy efficient technologies. In this paper these new technologies for efficient GHG management in Croatian petroleum industry will be described.