Search

Selen (Se) je nemetal neophodan za ljude i druge životinje, a smatra se korisnim za biljke. Bioraspoloživost Se snažno utječe na njegov sadržaj u hranidbenom lancu. Tla su glavni izvor Se, a njegov sadržaj prvenstveno utječe na dostupnost Se, uz ostala svojstva tla. Terensko istraživanje provedeno je na tlima jugoistočne Europe, točnije u Hrvatskoj (Osijek), Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Prud) i Srbiji (Novi Sad). Uzorci tla uzeti su iz obradivog sloja tla (0-30 cm dubine) i izmjerene su dvije vrste dostupnosti Se: Se ekstrahiran čistom HNO3 (SeTot) i Se lako ekstrahiran u vodi (SeH2O). Samo su tla s područja Mostara imala koncentracije Se iznad razine deficita (0, 5 mg kg−1), s najvišim vrijednostima kapaciteta kationske izmjene (CEC), organske tvari tla (SOM) mjerene kao gubitak paljenja (LOI), ukupni C, ukupni N, ZnTot i CdTot. Ispitivane su veze između kemijskih svojstava tla i SeH2O. Analiza glavnih komponenti (PCA) objasnila je 73, 7% varijance u skupu podataka u prve tri glavne komponente (PC). Koristeći dobivene podatke, razvili smo regresijski model parcijalnih najmanjih kvadrata (PLS) koji predviđa količinu SeH2O u tlu, s točnošću u rasponu od 77% do 90%, ovisno o ulaznim podacima. Najveća opterećenja u modelu primijećena su za LOI, CEC, ukupni C, ukupni N i SeTot. Naši rezultati ukazuju na potrebu za biofortifikacijom u ovim ključnim poljoprivrednim područjima kako bi se nadopunili osnovni prehrambeni zahtjevi ljudi i stoke. Za učinkovitu i ekonomičnu provedbu mjera biofortifikacije, preporučujemo korištenje regresijskih modela za točno predviđanje dostupnosti Se.

Intercropping involves combining more plant species on the same parcel of land at the same time. The significance of intercropping is in the cultivation of plant species in systems that are less susceptible to different stress conditions. The aim of our research is to investigate yields of arable crops (wheat, buckwheat, barley and maize) intercropped between tree rows of grafted walnuts. The field trial was establishedat at a site in Đakovo, eastern Croatia, walnuts were eleven years old. Crop yields per cropped area did not differ much between the intercropped system and sole cropped system. However, crop yields per total area were lower by 30-40% in the intercropped system compared to the sole cropped control site. Stabile and high crop yields per cropped area indicate that there is no potential negative, allelopathic relationships of plants in such systems. Although yields per total area were lower, land equivalent ratio calculations have shown that the productivity of such intercopped orchard increases with introducing an intercrop. In conclusion, growing crops under the shade of trees results in lower crop yields but higher productivity of the area and at the same time increases the ecological aspect of the field by increasing biodiversity.

Zinc is one of the 17 elements essential for the growth and development of plants. In the world, more than 3 billion people are exposed to micronutrient deficiencies, with Zn deficiency detected as a global problem. The simplest and fastest way to increase Zn concentration in grain is agronomic biofortification. The aim of the research was to determine the influence of foliar application of ZnSO4 solution on Zn accumulation in soybean (Glycine max L.) and sunflower (Helianthus annuus L.) grains. The soybean and sunflower experiments were set up in Eastern Slavonia at Tenja site. Agronomic biofortification of soybeans and sunflowers was carried out by single foliar application of ZnSO4 solution (100 g Zn/l) in the flowering phenophase with the total amount of 3 or 6 kg/ha Zn. In the control treatment of soybeans, the Zn concentration in the grain was 50.25 mg/kg, while in the sunflower grain was 67.2 mg/kg. After the foliar application 3 kg/ha of Zn, an increase in Zn in soybeans by 26.9% (63.75 mg/kg) and in sunflowers by 7.3% (72.16 mg/kg) was recorded. After the foliar application of higher Zn amount (6 kg/ha), an increase was recorded in soybeans by 28.6% (64.61 mg/kg) and in sunflowers by 18.3% (79.56 mg/kg) comparing to control. The lower Zn amount (3 kg/ha) statically significantly increased the Zn concentration in soybean compared to the control, but there was no statistically significant impact on sunflower. Application of higher Zn amount (6 kg/ha) resulted in significant increase of Zn concentration in both grains, soybean and sunflower, comparing to control, but without significant increase comparing to lower Zn dose (3 kg/ha). The field experiments showed that Zn concentration could be efficient

Cink (Zn) se kao elemenat nephodan za rast i razvoj biljaka, životinja i ljudi nalazi u tlima diljem svijeta u različitim ukupnim i bioraspoloživim koncentracijama. Posljedično, koncentracije Zn mogu biti vrlo niske u biljkama i u hrani te u mnogim krajevima svijeta nedovoljne koncentracije Zn u prehrani ljudi rezultiraju tzv. skrivenom gladi. S ciljem prevencije skrivene gladi razvijena je agronomska biofortifikacija temeljena na gnojidbi mikroelementima s ciljem povećanja koncentracije određenog elementa u jestivom dijelu biljke. Istovremeno, genetska biofortifikacija za isti cilj može iskoristiti genotipsku različitost određene biljne vrste. Cilj istraživanja bio je utvrditi: 1) učinkovitost agronomske biofortifikacije soje (Glycine max L.) cinkom, te 2) postojanje genetske varijabilnosti germplazme soje (sortne specifičnosti) u akumulaciji Zn u zrnu nakon folijarne aplikacije cinka. Pokus sa 6 sorata soje postavljen je na lokaciji pokušališta Tenja u blizini Osijeka uz folijarnu aplikaciju 3 i 6 kg ha-1 Zn u obliku otopine ZnSO4 u fenofazi cvatnje. Prosječno za 6 istraživanih sorata soje u kontrolnom je tretmanu u zrnu bez aplikacije Zn utvrđeno 45, 24 mg kg- 1Zn, a oba tretmana aplikacije značajno su povećala koncentraciju Zn za 28, 33 % (58, 06 mg kg-1) i 37, 09 % (62, 02 mg kg-1), ali između aplikacija 3 i 6 kg ha-1 Zn prosječno nije bilo značajnih razlika. Međutim, sorte su se razlikovale već po prosječnim vrijednostima koje su za sva 3 tretamana bile od namanjih 46, 88 mg kg-1 (sorta Sunce) do najvećih 63, 74 mg kg-1 (sorta Toma). Još su veće razlike utvrđene u reakciji sorata na aplikaciju dvije različite količine Zn. Pri tome se značajno izdvajaju sorte Sunce i Ika. Sorta Sunce je jedina sorta kod koje nije utvrđeno značajno povećanje koncentracije Zn u zrnu (samo do 12, 6 %, od 44, 48 do 50, 09 mg kg-1). Kod sorte Ika, ikao je utvrđeno značajno povećanje, bilo je samo 18, 53 % i to već 17, 16 % pri aplikaciji 3 kg ha-1. Ipak, sorta Ika imala je vrlo visoku koncentraciju na kontrolnom tretmanu (49, 54 mg kg-1). Sorte Sunce i Ika su i jedine sorte kod kojih 6 kg ha-1 Zn nije rezultiralo značajnim povećanjem koncentracije u odnosu na tretman 3 kg ha-1. Najveću grupu sorata čine Korana, Lucija i Sonja kod kojih je s početnih 37, 03 do 46, 27 mg kg-1značajno povećana koncentracija primjenom 3 kg ha-1 (54, 68- 59, 93), ali je i primjenom 6 kg ha-1 dodatno značajno povećana koncentracija (64, 62-65, 52). Ukupno je povećanje koncentracije kod ovih sorata 39, 7 % (Sonja) do 76, 9 % (Korana). Navedenim sortama vrlo je slična sorta Toma, ali je ipak izdvojena jer je utvrđena najveća koncentracija Zn na kontrolnom (51, 12 mg kg-1) i ostalim tretmanima (67, 55 i 72, 56 mg kg-1) uz ukupno povećanje koncentracije 41, 9 %. Zaključno, utvrđen je veliki potencijal agronomske biofortifikacije soje s dokazano mogućim povećanjem koncentracije Zn blizu 77 % i ukupnom koncentracijom Zn u zrnu do 72, 6 mg kg-1. Također, utvrđena je i sortna specifi čnost s manjim brojem sorata niske učinkovitosti folijarne aplikacije Zn.

Climate changes have a significant impact on the most important aspects of agricultural production: ecosystem fertility, yield, production costs and revenues. The elasticity of the agroecosystem, as the ability to neutralize stressful conditions, significantly corelate the content of organic matter in the soil, which coul be increased by fertilization with manure. The lower price of manures than mineral fertilizers is an additional reason for their use. However, because of relatively low total content of nutrients (e.g. 1- 5 %) compared to mineral fertilizers (e.g. 21-64 %), the large amounts of manure (on average around 35 t/ha, but can vary 10-50 t/ha) should be applied. The consequence are increased costs of transport and application, especially if production areas are far from the place of manure storage. The goal of this paper is to create a model for calculating the costs of manure application, which uses as initial variables: the content of nutrients in the manure, the fertilization needs (depends on the soil fertility and the crop demands), the price of mineral fertilizers and manure, the distance and size of the production area, the need for hired transport of manure to production area, and the capacity, speed and working capacity of the manure spreader. It was found that up to a certain distance it is more profitable to transport manure with a spreader without additional hiring of transport, but this depends not only on the price of the hired transport (e.g. 1.5 EUR/t) but also on the capacity of the spreader. For example, with a spreader capacity of 14 t, it is more profitable to hire transport at a distance of more than 4.21 km to the plot, and with a spreader capacity of 10 t, it is more profitable to hire transport at a distance of more than 3 km. Also, the share of manure application costs in the total costs of organo-mineral fertilization significantly depends on the total fertilization needs and the need for hired transport (i.e. the distance of the plot). In the total costs of organo-mineral fertilization (from 347 EUR/ha on fertile soils to 1, 026 EUR/ha on poor soils), the costs of manure fertilization are from 160 to 668 EUR/ha. The share of manure application in the costs of fertilization on plots 100 m away ranges from 5.04 to 8.38 %, and on plots 5 km away (without hired transport) it ranges from 14.7 to 23.7 %. Hiring transport for a plots distant more than 3 or 4, 21 km decrease total cost of fertilization with manure, but also increases the share of application (hired transport and spreader costs) in total costs. The model determined that by increasing the plot distance, the share of manure application costs in the structure of organic fertilization costs increases from 5.04% (poor soils, distance 100 m) to 23.80% (fertile soils, distance 10 km).

Gnojidba organskim gnojivima neophodna je u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji zbog održavanja plodnosti tala uz smanjenu upotrebu mineralnih gnojiva. Pri tome je veliki značaj organskih gnojiva, ne samo zbog njihovog zbrinjavanja i održavanja humoznosti tala, već i zbog prilagodbe klimatskim promjenama, kontrole opterećenja okoliša i redukcije upotrebe mineralnih gnojiva. Cilj istraživanja bio je utvrditi utecaj različitih gnojidbenih tretmana s mineralnim i organskim gnojivima na prinos zrna suncokreta i iznošenje dušika. Pokus s pet gnojidbenih tretmana u uzgoju suncokreta proveden je na pokušalištu Tenja Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek 2021. godine. Istraživanje je provedeno na umjereno humoznom tlu (2, 34 % humusa), prosječne izmjenjive kiselosti 6, 58, slabo opskrbljeno fosforom (10, 87 mg P2O5 100 g-1 tla) i dobro opskrbljeno kalijem (24, 80 mg K2O 100 g-1 tla) uz gnojidbene tretmane: 1) kontrola bez primjene gnojidbe, 2) mineralna gnojidba, 3) gnojidba goveđim stajski gnojem (34 t/ha), 4) gnojidba kompostom (17 t/ha) i 5) kombinacija mineralne gnojidbe + gnojidba goveđim stajski gnojem (17 t/ha). Utvrđen je najmanji prinos zrna suncokreta na kontrolnom tretmanu (2, 92 t/ha), dok su ostali tretmani rezultirali podjednakim prinosima od 3, 94 t/ha (mineralna gnojidba), 4, 01 (kompost), 4, 16 (goveđi stajski gnoj) do 4, 17 t/ha (kombinacija mineralne gnojidbe + goveđi stajski gnoj). Najmanja koncentracija N u zrnu suncokreta utvrđena je uz gnojidbu kompostom (2, 46 %), tek malo veća na kontrolnom tretmanu (2, 53 %), a značajno veće na ostalim tretmanima (2, 82 – 2, 91 %). Iznošenje N zrnom bilo je od 73, 7 kg/ha na kontrolnom tretmanu do 118, 9 kg/ha uz kombinacija mineralne gnojidbe s goveđim stajski gnojem. Istraživanjima je utvrđeno da se na tlima umjerene plodnosti goveđe stajsko gnojivo ili kompost mogu učinkovito koristiti u uzgoju suncokreta kao alternativa mineralnoj gnojidbi.

Kompostiranje je tehnološki proces gospodarenja otpadom koji se uz pomoć mikrobioloških aktivnosti u aerobnim uvjetima razgrađuje i stabilizira u kompost kao biološki razgradivu smjesu. Cilj istraživanja bio je utvrditi kvalitetu komposta mjerenjem nekoliko parametara zrelosti te utvrditi vrijeme potrebno za kompostiranje konjskog stajskog gnoja (SG) i lišća (L) uz inokuliranje učinkovitim mikroorganizmima i dodatak fosfatnih minerala (F). Pokus je postavljen u kompostniku s pasivnim aeriranjem perforiranim cijevima na prostoru kompostane gradskog komunalnog poduzeća Unikom d.o.o. Osijek. Uz osnovne sirovine u kompost su inokulirani mikroorganizmi (Azotobacter sp., Azospirillum sp., Pseudomonas spp., Trichoderma spp., Bacillus sp.) kao akceleratori procesa kompostiranja i drvna sječka. Ukupno je postavljeno pet različitih kompostnih tretmana. Tretman 1 (kontrola) čini smjesa lišća i konjskog stajskog gnoja, tretman 2 je ista smjesa (SG+L) uz mikroorganizme u obliku praha (Pseudomonas spp., Trichoderma spp., Bacillus sp. i kombinacija Azotobacter sp. i Azospirillum sp.), tretman 3 je smjesa tretmana 2 uz dodatak ureje. Tretman 4 je smjesa SG+L uz Pseudomonas spp.u tekućem obliku i fosforit, tretman 5 je smjesa tretmana 4 uz dodatak drvne sječke (DS), dok je tretmen 6 smjesa SG+L+DS+F uz mikroorganizame u prahu (Azotobacter sp., Azospirillum sp. i Pseudomonas spp.). Proces kompostiranja trajao je 90 dana, a termofilna faza kompostiranja prosječno je trajala 14 dana, dok je najduža termofi lna faza od 30 dana bila u tretmanu 4 uz najvišu maksimalnu temperaturu od 74, 9 °C. Prosječna pH vrijednost u kompostnim smjesama bila je 9 dok se nakon 90 dana smanjila na 8, 6. Najveći pad pH zabilježen je u tretmanu 4 gdje je s početnih 8, 73 pala na 7, 46. Na kraju pokusa najveća pH vrijednost bila je u tretmanu 6 gdje je iznosila 9, 08. Najviši početni C/N odnos (312:1) zabilježen je u tretmanu 1, a najniži (26:1) u termanu 4. Tijekom procesa kompostiranja C/N odnos je opadao te je u tretmanu 4 iznosio 12:1 što indicira zrelost komposta, dok je najveći C/N odnos bio u tretmanu 1 (22:1). U tertmanu 4 NH4-N/NO3-N odnos na početku kompostiranja je iznosio 0, 57, a nakon 90 dana iznosi 0, 13 što također ukazuje na zrelost komposta. Zaključno, dodatak fosfornih gnojiva i mikroorganizama utjecao je na produženje termofilne faze i na neka svojstva komposta. Tretman 4 (SG+L+F+Pseudomonas sp.) je prema pokazateljima zrelosti najzreliji, a tretman 1 (SG+L) najmanje zreo kompost.

Soja predstavlja, zahvaljujući visokim sadržajima ulja i bjelančevina, najznačajniju leguminozu na oranicama diljem svijeta. S obzirom da je predsjetvena inokulacija sjemena uobičajena mjera u proizvodnji soje, cilj ovog istraživanja bio je usporediti utjecaj četiri različita mikrobiološka inokulanta sjemena na prinos i kakvoću zrna soje. Najveći prinos (3, 37 t ha-1) ostvaren je inokulacijom sjemena preparatom HiCoat@super, dok je najveći sadržaj ulja (20, 50 %), odnosno bjelančevina (40, 97 %) ostvaren inokulacijom sjemena mikoriznim gljivama, odnosno nesimbiotskim bakterijama. Za promatrane parametre nisu utvrđene statistički značajne razlike , dok je za sadržaj ulja i bjelančevina ustanovljena negativna korelacija (r = -0, 9253).

Agronomska biofortifikacija predstavlja najjednostavniji i najbrži način povećanja koncentracije Zn i Fe u zrnu. Ciljevi istraživanja su utvrditi utjecaj sorte i istodobne aplikacije mikroelementima Zn i Fe na povećanje koncentracije Zn i Fe u zrnu. Poljski pokus s 4 ozime sorte proveden uz 7 različitih tretmana aplikacije Zn i Fe: 1. kontrola, 2. aplikacija Zn u tlo u jesen, 3. Fe u jesen, 4. folijarna prihrana Zn, 5. folijarno Fe, 6. Zn + Fe u tlo i 7. Zn + Fe folijarno. Najveću koncentraciju Zn u zrnu ostvarila je sorta Divana (48, 598 mg/kg). Najveća koncentracija Zn u zrnu ostvarena je nakon folijarne aplikacije Zn (43, 356 mg/kg), te folijarne aplikacije Fe+Zn (41, 298 mg/kg). Značajno veću koncentraciju Fe u zrnu ostvarila je sorta Divana (47, 377 mg/kg) u odnosu na preostale tri sorte. Najveća koncentracija Fe (47, 103 mg/kg) u zrnu pšenice je rezultat folijarne aplikacije Fe, zatim folijarne aplikacije Fe + Zn (45, 703 mg/kg). Folijarna aplikacija Zn i Fe značajno povećava koncentraciju Zn i Fe u zrnu. Najveća koncentracija Zn u zrnu ostvarena je nakon folijarne aplikacije Zn ili Fe+Zn. Najveća koncentracija Fe je ostvarena nakon folijarne aplikacije Fe. Sorte i biofortifikacija Zn i Fe su značajno utjecali na koncentraciju Zn i Fe u zrnu.

Intercropping involves combining more plant species on the same parcel of land at the same time. The significance of intercropping is in the cultivation of plant species in systems that are less susceptible to different stress conditions. The aim of our research is to investigate buckwheat yields intercropped between alleys of grafted walnuts. The field trial was conducted at two sites in eastern Croatia where on one site walnuts were four years old and on the other eleven years old. Buckwheat yields were significantly lower in intercropped 11-yr old orchard compared to the control plot without walnuts. However, in 4-yr old walnut orchard there was no significant difference between buckwheat yields in the intercropped system and on the control plot. Such results suggest that the shading effect could be the driving force controlling buckwheat yields in such intercropped systems.

Obvezne agrokemijske analize poljoprivrednih tala obuhvaćaju analize pH vrijednosti tla, sadržaja organske tvari i koncentracije raspoloživih fosfora i kalija, ali ne uključuju analize ukupnih koncentracija i raspoloživih frakcija esencijalnih mikroelemenata mangana (Mn) i bakra (Cu). Međutim, raspoložive koncentracije Mn i Cu u oraničnim tlima značajno ovise o pH vrijednosti tla, teksturi i sadržaju organske tvari pa postoji mogućnost predviđanja raspoloživih frakcija Mn i Cu na temelju dostupnih podataka o tlu. Cilj ovog rada je utvrditi točnost regresijskih modela predviđanja raspoloživih frakcija Mn i Cu na temelju dostupnih osnovnih svojstava tla. Regresijski model kreiran je setom podataka s rezultatima analize koncentracije ukupnih i raspoloživih frakcija Mn i Cu u 229 uzoraka tla (ukupni Mn ekstrahiran zlatotopkom u rasponu 228, 4-1.024, 0 mg/kg ; raspoloživi Mn ekstrahiran otopinom EDTA u rasponu 5, 38-131, 40 mg/kg ; ukupni Cu 10, 24-39, 45 mg/kg i raspoloživi Cu 1, 91-13, 93 mg/kg). Navedeni je model validiran novim setom od 30 uzoraka tla (raspoloživi Mn 5, 38-131, 40 mg/kg i Cu 1, 49- 6, 03 mg/kg). Utvrđena je pouzdanost modela u predviđanju raspoloživosti Mn samo 64, 12 % i raspoloživosti Cu 76, 28 %. Predviđanjem raspoloživosti Mn i Cu na temelju dostupnih rezultata analiza (pHH2O, pHKCl, sadržaj humusa) 22.616 uzoraka tala istočnohrvatskih županija utvrđena je prosječna raspoloživost Mn 37, 44 mg/kg, što je u rangu srednje opskrbljenosti tla (30-40 mg/kg) i Cu 4, 76 mg/kg, što je u rangu visoke opskrbljenosti (>3 mg/kg). Predviđena je nedovoljna raspoloživost Mn (< 30 mg/kg) u 4.735 uzoraka s 20.035, 40 ha (22, 6 % analiziranih površina), srednja raspoloživost Mn u 8.819 uzoraka s 34.073, 19 ha (38, 41 % površina) i visoka raspoloživost (>40 mg/kg) u 9.063 uzoraka s 34.605, 88 ha (39, 01 % površina). Nije predviđena nedovoljna raspoloživost Cu niti u jednom uzorku, a visoka raspoloživost Cu modelom je predviđena u čak 21.924 uzorka (97 % uzoraka). Provedeno modeliranje može rezultirati vrlo korisnim podacima predviđene raspoloživosti Mn pošto je modelirana potencijalno nedovoljna raspoloživost na jednoj četvrtini površina. Istovremeno, nema indikacija nedovoljne raspoloživosti Cu. Potrebno je povećati točnost modela, posebice za tla ekstremnih vrijednosti analiziranih svojstava.

Zrelost organskih gnojiva kao pokazatelj dovršenosti procesa sazrijevanja u uskoj je vezi s razinom fitotoksičnosti koja se uglavnom neutralizira sazrijevanjem, a najčešće utvrđuje univerzalnim testom klijavosti. Cilj istraživanja bio je usporediti interpretaciju fitotoksičnosti utvrđene testom klijavosti i interpretaciju zrelosti na temelju kemijskih svojstava komposta i vermikomposta proizvedenih od biljnih ostataka s javnih zelenih površina. Za interpretaciju zrelosti ili fitotoksičnosti korišteni su električni konduktivitet (EC), C/N i NH4-N/NO3-N odnosi i koncentracije NH4-N. Test klijavosti proveden je u ekstraktima organskih gnojiva i deionizirane vode (omjeri 1:2, 5 i 1:10) te u 3 otopine amonijevog karbonata (koncentracije NH4-N 200-600 mg L- 1) s po 10 sjemenki kres salate (Lepidium sativum L.) ili krastavca (Cucumis sativus L.). Male vrijednosti C/N odnosa komposta (9, 93) i vermikomposta (14, 27), NH4-N/NO3-N (0, 044 i 0, 067) i koncentracija NH4+ (4, 04 i 1, 59 mg L-1) indiciraju zrelost te su uz niske vrijednosti EC (2, 37 i 0, 76 mS cm-1) indikatori odsustva fitotoksičnosti, istovremeno pokazujući veću zrelost komposta (niži C/N i NH4-N/NO3-N) nego vermikomposta. Navedene interpretacije možemo usporediti s testom klijavosti jer su za kres salatu utvrđeni najmanji indeksi klijavosti (0, 29 i 0, 37) u ekstraktima vermikomposta(1:2, 5 i 1:10), te ekstraktu(1:10) komposta (0, 37), što je u rangu visoke fitotoksičnosti. Fitostimulativni učinak utvrđen je testom klijavosti krastavca u ekstraktu(1:2, 5) komposta (1, 27) i vermikomposta (1, 13), dok je umjerena fitotoksičnost (0, 70) utvrđena samo u ekstraktu(1:10) vermikomposta. Otopine rastućih koncentracija NH4+ značajno su smanjile indeks klijavosti za krastavac (0, 338 do 0, 021) i kres salatu (0, 085 do 0, 0003). Možemo zaključiti da je kres salata osjetljiviji indikator fitotoksičnosti jer je utvrđen širi raspon ocjena (fitostimulativni učinak do visoke fitotoksičnosti) nego istim metodama za krastavac (fitostimulativni učinak do umjerene fitotoksičnosti). Također, utvrđen je prosječno značajno niži indeks klijavosti kres salate (0, 29) nego krastavca (0, 54), te značajno niži indeks klijavosti u otopinama NH4+.

UDK 631.41:546.4(497.6) The research objective was to determine the influence of basic soil chemical properties on total concentration and available fractions of essential trace elements in the soil. Agrochemical soil analysis were conducted at two localities of different soil properties Berak and Vinogradci in eastern Croatia. The soil at the site Berak was eutric cambisol of neutral reaction (pH average (H2O) 7.20), while the soil in Vinogradci was luvisol of slightly acid reaction (average pH (H2O) 5.87). Both soils were poor in organic matter and well supplied with phosphorus and potassium. As expected, at both analyzed sites the highest average concentrations were determined for total Fe, Mn and Zn followed, and the lowest concentrations were for total Cu. Higher total concentrations of analyzed microelements were recorded at the Berak site. The total concentrations of Zn and Cu in all analyzed soil samples were below the maximum permissible concentrations. The highest average concentration of available microelements fraction by EDTA Extraction, were at the Berak site determined for Mn (50.52 mg/kg), then Fe (21.77 mg/kg), Cu (4.78 mg/kg), and the lowest for Zn (1.47 mg/kg). At the Vinogradci site average concentrations of available fraction of microelements determined by EDTA extraction were the highest for Fe (77.09 mg/kg), then Mn (30.75 mg/kg), Cu (4.36 mg/kg), and the lowest for Zn (1.76 mg/kg). Identical order of average concentrations at both sites was also recorded for extraction with DTPA solution. Comparing available fraction of microelements by localities, higher average concentrations of Mn and Cu were found at the site Berak, while on site Vinogradci higher average concentrations were of Fe and Zn. At both sites the DTPA method extracted more of Fe and Mn, an average of 51.06% and 6.39% more than the EDTA method, but the method EDTA extracted more Zn and Cu, an average of 127.10% and 100.40% than DTPA method. The smallest share of the available fraction of the total concentration was recorded for Fe (0.06% by EDTA -0.09% by DTPA ), followed by Zn (1.20% by DTPA - 2.74% by EDTA) and Mn (5.93% by EDTA – 6.31% by DTPA), while the largest share was observed for Cu (10.92% by DTPA and 21.84% by EDTA).

UDK 631.453(497.5) It is well known that soil properties, metal speciation and plant species, especially soil- plant interactions, determine the availability of metals in soils. Therefore, various one- step extraction methods such as EDTA and DTPA have been used to represent the available fraction. In present study we observed the total (aqua regia) and available fraction (EDTA and DTPA) of toxic trace elements (Co, Cd, Cr and Pb) from soil on two farms (Berak and Vinogradci) in eastern Croatia that have different soil properties. The study included 106 soil samples from soil depth 0-30 cm that were collected during 2013- 2014. Samples were analyzed for standard soil properties (pH, organic matter, AL-P, AL- K) as well as for total and available fractions of toxic trace elements. Analyses of main soil properties show vide variety of soils. Soil pH (in H2O) was in range 4.4-8.6 (avg: 6.5), thus sampling sites included range from very acid to alkaline soils. Farm in Berak (average pH was 7.2) had more alkaline soils while farm in Vinogradci was acidic (average pH was 5.9). Organic matter varied from 1.1-2.8% (avg: 1.9), average phosphorous was 17.4 mg/100g and potassium 20.9 mg/100g. Total concentration of trace elements extracted by aqua regia show satisfactory results as not one sample had elevated levels of toxic trace elements (Co, Cd, Cr and Pb). In that regard all sites satisfy Croatian regulation on pollutants in agricultural fields. However, EDTA and DTPA extractions show higher availability of Cr, Co and Pb for both extractions (EDTA and DTPA) at farm in Vinogradci where soils are more acidic compared to farm Berak. Only available Cd was shown to be higher in Berak than in Vinogradci.

Kalcizacija, tj. neutralizacija kiselih tala u poljoprivredi se vrši primjenom materijala bogatih Ca i Mg koji imaju sposobnost podizanja pH vrijednosti tla. Sve je češća primjena nusproizvoda iz industrijske proizvodnje kao kalcizacijskih sredstava. Naglo podizanje pH vrijednosti tla često može imati negativan utjecaj na humus u tlu, tj. podizanjem pH vrijednosti tla potiče se mikrobiološka aktivnost a time i brža razgradnja humusa. Cilj istraživanja je utvrditi mogućnost primjene tri nova kalcizacijska materijala (drveni pepeo, filtarska prašina i bazična troska) te karbokalka kao kalcizacijskog sredstva dostupnog na tržištu te istražiti njihov kalcizacijski učinak, ali i utjecaj na sadržaj humusa u tlu. Istraživanje je provedeno tijekom 2015. - 2017. na dva lokaliteta u blizini Feričanaca. Na temelju dvogodišnjeg pokusa s lucernom, kroz četiri otkosa, utvrcđeno je da su pepeo i filtarska prašina jednako uspješni u neutralizaciji suvišne kiselosti kao i karbokalk, dok je bazična troska podigla pH vrijednosti u odnosu na kontrolu, no statistički slabije nego ostala tri kalcizacijska sredstva. Sadržaj humusa se nije bitno mijenjao tijekom prva tri otkosa no u četvrtom otkosu je primijećeno opadanje humusa na parcelama gdje je korišten karbokalk, pepeo i bazična troska dok kod kontrole i primjene filtarske prašine nije primijećeno statistički značajno opadanje humusa. Dakle, od istraživanih materijala, filtarska prašina se pokazala kao najbolje sredstvo i sa stajališta očuvanja plodnosti tla.

Zbog sve veće svijesti o ekologiji, komunalni otpad se koristi u svrhu dobivanja komposta. Kako bi se utvrdila kvaliteta takvog komposta ispitiana je energija klijavosti krastavca (Cucumis sativus L.) i salate (Lactuca sativa L.). U istraživanju je korišteno pet supstrata, dva dobivena iz komunalnog otpada, dva dobivena iz poljoprivrednih ostataka te jedan komercijalni supstrat. Klijavost salate se pokazala osjetljivija od krastavca na različite supstrate pa je time i bolji indikator pogodnosti određenog supstrata. Indeks klijavosti kod salate pokazao je određeni obrazac, tj. bio je visok kod korištenja poljoprivrednih komposta kao i kod određenih primjesa tih komposta s tresetom dok su supstrati od komunalnog otpada pokazali određeni fitotoksični efekt tj. imali su najlošiji indeks klijavosti salate.

Background: In Europe, biomass for the energy from Short Rotation Coppice (SRC) plantations is seldom feasible except in unique site- specific cases. If society placed priority and value on ecosystem services, then SRC plantations would increase in favorability for providing bioenergy feedstock. Showcasing examples of plantations providing multiple ecosystem services along with monetizing those services could prove important in moving public opinion. We report the case study of Osijek, which is a city of 100, 000 inhabitants in Northern Croatia, where an interdisciplinary team of experts investigated planting SRCs for bioenergy as a long-term measure for control and eradication of an allergen and invasive plant, common ragweed (Ambrosia artemisiifolia L.). The ultimate goal is to improve living standards of the citizens of Osijek. Methods: Based on a literature review of ragweed biology and the effectiveness of eradication trials, an assumption was made that SRC plantations in the outer ring of the town could serve as wind/pollen barriers and, thus, a long-term hygiene measure at infestation pathways. Based on local meteorological data, prevailing wind currents for pollen distribution were established and suitable locations for SRC wind barriers were identified. Our analysis considered the attractiveness of planting SRC willow (Salix spp.) plantations on agricultural land, public funds spent for short-term interventions against ragweed, and costs (days of sick leave) to the local economy. Economic models used in our analysis were based on: (1) a societal interest in planting SRC plantations for long-term ragweed control that would offset public money invested in the compensation for allergy symptoms Forests 2018, 9, 693 5 of 34 and (2) opportunities for farmers to change land use from agricultural crop production to SRC plantations. Net revenues from expected biomass yields for bioenergy markets were assessed to offset investment costs. Results: Positioning SRC investments as wind barriers together with net revenues from biomass forbioenergyillustratedanewperspectiveontheecon omicsofSRCs. Whileproductionofbiomassfor bioenergyfromSRCplantationswasnotanattractiveop tiontocropfarmers, theadditionofecosystem servicesfromstrategicallylocatedplantingsitesch angedinvestmentattractiveness. Ahighreplicability potential has been identified based on model results for common ragweed distribution, projected climate change, and expected increased sensitivity of the human population to ragweed pollen. Conclusions: Biomass for bioenergy is needed to supply the society with renewable carbon. SRC plantations have demonstrated carbon savings, various ecosystem services, and sustainable biomass supply. Yet, the feasibility of SRC plantations remains a challenge. Overlapping ecosystem serviceswithbiomassproductioncanyieldpositivebe nefits, butinterdisciplinaryresearchisneededto identifyandmonetizeecosystemservicesthatwouldha vepositiveeconomicsandhighreproducibility. This case demonstrates viable methods that can be presented to policy makers and the general public who are not directly familiar with SRC plantings, bioenergy, or ecosystem services.

Soja je najzastupljenija i najbitnija leguminoza koja se proizvodi zbog visokog sadržaja ulja i bjelančevina u zrnu. Cilj istraživanja bio je ustanoviti utjecaj gnojidbe različitim količinama dušika i fosfora te primjene mikrobiološkog preparata na sadržaj ulja i bjelančevina. Najveći sadržaj ulja iznosio je 22, 55 %, a najveći sadržaj bjelančevina 38, 38 %. Statistički značajne razlike između tretmana utvrđene su za sadržaj bjelančevina. Mikrobiološki preparat povećao je sadržaj bjelančevina u prosjeku za 0, 6 %. Utvrđena je negativna korelacija (r = -0.8399) promatranih parametara. Iznadprosječne vrijednosti ostvarene su na tretmanu sa smanjenom gnojidbom dušika.

Soil organic matter content is one of the main issues of European soils and agriculture in general. It is the basis for balancing nutrients and issuing fertilizer recommendations for achieving high and stable yields. The aim of the research is to determine the content of organic matter in the arable horizons in different soils at Eastern Croatia. The study was conducted on 165 locations and 9 dominant soil types in Eastern Croatia including their arable horizons. The soil organic matter was determined based on the organic carbon content(C) followed by sulfochromic oxidation prescribed in ISO 14235. According to the determined analytical values of organic matter content, studied soil samples were classified into five categories: very low organic matter content of the soil (10% organic matter) 1 soil sample. The average value of organic matter, considering all the investigated samples, was 2, 65% with a range from minimum 0, 83% to maximum 11, 80%. The maximum average value of organic matter content in the soil was determined in the humic gleysols (4, 94 %) and it was statistically higher in comparison to other investigated soils. Decrease of organic matter was determined according to the soil type: humic gleysols (4, 94%) < stagnic gleysols (3, 25%) < gleysols (2, 68%) < eutric cambisol (2, 51%) < fluvisol (2, 43%) < endogleyic stagnosol (2, 37%) < stagnosol (2, 26%) < luvic stagnosol (1, 93%) < luvisol (1, 87%).

Selen je esencijalni element za životinje i ljude, ne i za biljke, ali nedostatak Se u tlima rezultira nedostatkom u prehrambenom lancu, prvenstveno u hrani biljnog podrijetla uz pothranjenost ljudi. Zbog toga se koncentracije ukupnog Se u tlima 4 % povećan je i sadržaj Se na 225, 244, 255 i 355 µg/kg. Sadržaj Se je u značajnoj negativnoj korelaciji s pH vrijednostima tla (rpHKCl=-0, 2573). U kiselim tlima s pHKCl < 5 utvrđeno je prosječno 252, a u tlima s pHKCl > 7, 5 samo 137 µg/kg Se. Međutim, veće koncentracije ukupnog Se u kiselim tlima niti su iznad granične vrijednosti nedostatka Se, niti su pokazatelj dostatnosti jer se porastom kiselosti smanjuje raspoloživost Se. Pozitivne korelacije s organskom tvari tla ukazuju da se očuvanjem humoznosti tla i organskom gnojidbom može smanjiti nedostatak Se u tlima.

Navodnjavanje predstavlja hidrotehničku mjeru kojom se u tlo apliciraju nedostatne količine vode za optimalan rast i razvoj biljke tijekom vegetacije, a procjena pogodnosti tala za navodnjavanje predstavlja osnovu za planiranje izgradnje sustava kao i osnovu za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Cilj rada je utvrditi pedokemijske i pedofizikalne značajke pseudoglejnih tala te sadašnju i potencijalnu pogodnost, odnosno proizvodni potencijal za navodnjavanje na području Istočne Hrvatske te utvrditi mjere popravka ovih tala. Utvrđena suvišna kiselost i nizak sadržaj organske tvari, kao i teksturna diferencijacija profila i pojava nepropusnog, zbijenog iluvijalnog horizonta glavni su čimbenici ograničenja koji u velikoj mjeri određuje produktivnost ovih tala. Provođenjem odgovarajućih agromelioracijskih i hidromelioracijskih mjera ovisno o dubini iluvijalnog horizonta, kiselosti i opskrbljenosti biljnim hranjivima te uklanjanjem utvrđenih ograničenja ova tla mogu biti svrstana u P-2 grupu pogodnosti, odnosno u umjereno pogodna ili umjereno ograničeno pogodna tla za navodnjavanje .

The quality of agricultural soils is determined by the intensity of different factors, including the mainly positive effect of agrotechnical measures on the availability of essential elements. The anthropogenic effect, however, can result in the reduction of soil fertility, but also in degradation of soil quality by increasing the content of harmful elements and the accumulation of residues of pesticides. Therefore, the total concentrations of essential heavy metals and harmful elements were analyzed in 345 soil samples by extraction with aqua regia and available concentrations by extraction with EDTA. Low concentrations, less than maximum level (ML), were found in all analyzed soil samples. The mean concentrations of Cd were 0.34 mg / kg (range 0.09-0.97 mg / kg), Cr 44 mg / kg (28.5-68.9 mg / kg), Pb 15.4 mg / kg (9.5-36.7 mg / kg), Hg 0.04 mg / kg (0.01-0.47 mg / kg) and As 7.8 mg / kg (0.6- 18.1 mg / kg). Concentrations of essential heavy metals were also less than MDK, 63.5 mg / kg Zn (range 40.8- 114.9 mg / kg), 20.7 mg / kg Cu (10.2-43.2 mg / kg), 28.8 mg / kg Ni (16.0- 45.7 mg / kg) and 13.1 mg / kg Co with a range of 8.7- 21.7 mg / kg. In conclusion, analyzed soils are not polluted by harmful elements and represent significant potential for the production of high quality agricultural products. Also, residues of 52 active substances were analyzed in 40 soil samples and 30 samples of plant material including vegetables (paprika babura, paprika avis, feferon and cabbage) and grain samples (wheat, maize and soybean). The pesticide analysis in the samples was performed by the LC- MS / MS method. Concentrations of pesticides above ML are not measured in any sample and therefore can be concluded that agricultural producers use pesticides in accordance with good agricultural practice.

The objectives were to examine efficiency of Zn biofortification and in vitro bioavailability of wheat grain under different levels of N fertilization and foliar Zn application. Foliar Zn was applied as ZnSO4 (0 and 1.5 kg/ha Zn) and N fertilization was carried out with four levels (0, 110, 145 and 180 kg/ha) growing two winter wheat cultivars (Srpanjka and Renata) under field conditions. Among all examined sources of variation in this trial (cultivar, N, foliar Zn and their interactions), foliar Zn application had highest effect on whole grain Zn concentration (23.3-32.7 mg/kg ; F=106.03 ; p

The biofortification strategies include plant breeding strategy as long-term process and application of Zn-containing fertilizer as a short-term solution and both made synergistic approaches for accumulation additional Zn in grains. Plant breeding often includes varieties screening as a first step, and therefore 343 winter wheat varieties were analyzed in Zn, Fe and phytate content. Zn concentrations (13, 30 – 38, 93, average 21, 35 mg/kg) varied less than phytate (PA) concentrations (3, 62 – 23, 68, in average 11, 37 g/kg, ), and PA/Zn ratio was 55 in average (16, 5-140). Cluster analysis isolated 4 varieties with concentrations of Fe and Zn higher and PA/Fe & PA/Zn ratios lower than average. Lower PA/Fe and PA/Zn ratios were determined in another 49 varieties, but Fe and Zn concentrations were slightly lower, and 13 other varieties have some characteristic that point to bioavailability higher than average. There was more than half varieties (175) with average Fe, Zn and PA concentrations. Remaining 102 varieties would result in low Fe and Zn bioavailability. Based on previous screening of wheat varieties, 11 parental genotypes were selected for crossings and 19 crossing combination were produced. In 10 crossing combinations grain Zn concentration was 2.37 % to 118 % higher than parental average. Also, one crossing combination was singled out having lower Cd concentration than parental average. Based on this results promising breeding lines were selected sown for further testing, that will potentially lead to selection towards bio- fortification for high Zn and low Cd grain concentration. Within fertilization approach few different field experiments were conducted with no effect of Zn application on grain yield. First one includes foliar or soil application of Zn on four wheat genotypes on calcareous and on acid soil. Acid soil resulted in generally 20 % higher concentrations of Zn in wheat grain comparing to calcareous soil (44 vs. 37 mg/kg), but relative higher increment was achieved on calcareous than acid soils (22 % vs. 10 %) comparing to control treatments. Foliar application was more efficient than application in soil. Cultivars differ very significantly, the highest concentration (60 mg/kg Zn) was determined after foliar Zn application on high- quality cultivar, and lower (34-41 mg/kg) on high-yielding cultivars. Second experiment compared Zn foliar application in sulfate or EDTA form on calcareous soils. Zn- EDTA increased Zn in grain for 7 mg/kg reaching maximum 40 mg/kg, and Zn-sulfate increased Zn in average for 17 mg/kg (maximum 57 mg/kg). All Cd concentrations were very low, but Zn-EDTA further decreased Cd in grain for 49 %. The distribution of total Cd without Zn fertilizer in aboveground plant was 1/3 in straw, 1/3 in grain and 1/3 in rest of plant, but after Zn- EDTA half of Cd remain in straw, and only 1/5 accumulated in grain. Zn application significantly decreased PA/Zn ratio from high to moderate level. Third experiment with two varieties, 4 levels of nitrogen fertilization and foliar Zn application resulted in 46 % increased Zn concentration (21.6 to 31.6 mg/kg). Nitrogen fertilization significantly affected the Zn concentration, and biofortification at all levels of fertilization resulted in increased Zn (40- 52%). The conclusion was that the variety and nitrogen fertilization significantly affected the concentration of Zn in the grain.

Application of Geographic Informatic System (GIS) in land-planning management has been well known among researchers for over 40 years, and for site-specific fertilization, it started to be recognized in the early 90s. GIS modeling in agriculture helps to identify site-specific distribution of a certain characteristics, and by creating theme maps associated with a database, a visual display of numerical information for a certain field site can be created. Present study of GIS modeling of sustainable crop selection and optimization of fertilization used the database from AGRI- CONTO-CLEEN project and decision making support systems (DSS) based on agronomists expertise. The aim of our study was to determine and visually display soil properties, needs for liming and fertilization recommendations on two family farms (Vinogradci and Berak). The soils of two investigated farms differ significantly in soil properties as well as in needs for nutrient application. GIS modeling identified liming requirement only on Vinogradci site. The same site was characterized by more intensive fertilization requirement, indicating lower soil quality and lower suitability for agricultural production at Vinogradci site. Proposed fertilizing recommendations considered application of farm yard manure to decrees the application of mineral fertilizers and cost of fertilizers and to improve the soil quality, particularly on the Vinogradci farm. GIS modeling in sustainable crop selection and optimization of fertilization contribute to easier, faster and accurate decisions within agricultural production and helps to reduce negative impact on the environment.

Micronutrients are essential for human health and required in small amounts for physical and mental development, the functioning of the immune system, and various metabolic processes. Micronutrient malnutrition affects nearly a half of the global population and the interest for it has increased greatly over last decade because of the potentially huge public health implications, since it is not uniquely the concern of poor countries and can exist in populations even where the food supply is adequate in terms of meeting energy requirements. Micronutrient deficiencies have often been referred to as the “hidden hunger”. Iron, vitamin A and iodine deficiencies are the three micronutrient deficiencies of greatest siginificance for public health in the developing world, but zinc deficiency has also been declared as a global nutrition problem, since selenium deficiencies occur regionally. The strategies for preventing micronutrient malnutrition are supplementation, fortification, including biofortification, and dietary diversification. Supplementation is a short-term measure of directly delivering nutrients by means like pills. Fortification strategies include delivering one or more micronutrients into commonly consumed foods , like fortification of salt with iodine. Biofortification is seen as the best long-term sustainable solution for preventing micronutrient malnutrition and often includes varieties screening as a first step, followed by breeding new genotypes with higher micronutrient density. It is more effective for preventing Zn than Se malnutrition. Agrofortification is a complex short-term solution, including the application of micronutrient-containing fertilizer, considering soil fertility, towards synergistic approaches using the genotype for the accumulation of additional micronutrients in the edible parts of the plants. This strategy is highly effective for Se and moderately effective for Zn. The goal of fortification, 40-60 mg/kg of Zn in cereal grains with decreased content of antinutrients like phytate, is quite achievable using the adequate genotype and fertilizers.

Kisela tla, s pH reakcijom ispod 5, 5, predstavljaju problem u poljoprivrednoj proizvodnji. Kao mjera podizanja pH reakcije tla i postizanja optimalnih pH vrijednosti često prijmjenjuje kalcizacija. Cilj istraživanja je utvrditi mogućnost primjene tri nova kalcizacijska materijala (drveni pepeo, filtarska prašina i bazična troska) te karbokalka kao kalcizacijskog sredstva dostupnog na tržištu. Na temelju vegetacijskih pokusa analitički će se utvrditi učinak istraživanih materijala na neutralizaciju suvišne kiselosti tla te utjecaj na plodnost tla odnosno status hraniva u tlu. Rezultati su pokazali da sva četri kalcizacijska sredstva podižu pH vrijednost tla od kojih se filterska prašina pokazala kao najbolja a bazična troska najlošija. Na prinos lucerne je jedino primjena pepela pokazala pozitivan utjecaj. Daljnja istraživanja vezana za agrotehniču primjenu pepela i filtarske prašine su neophodna kako bi se iskoristio potencijal tih materijala kao poboljšivača tla.

Optimizacija gnojidbe je složen zadatak zbog istovremenog biološkog, tehnološkog, ekološkog i ekonomskog optimuma uvjetovanih klimatskim, pedološkim, fizikalnim, kemijskim i biološkim činiteljima. Prirodna raspoloživost hraniva u agroekosustavima nije optimalna jer je produkcija organske tvari antropogeno intenzivirana u odnosu na spontane ekosustave. Jednokratno optimiziranje raspoloživosti hraniva nije dostatno, nego je potrebno sustavno održavanje optimalne opskrbljenosti hranivima. Definicija gnojidbe treba uvažiti sve navede razloge i ciljeve i stoga je točnije reći da je optimalna gnojidba agrotehnička mjera aplikacije gnojiva radi postizanja stabilnog visokog prinosa odgovarajuće kvalitete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima održavanjem ili popravljanjem plodnosti tla bez štetnog utjecaja na okoliš. Nedostatna raspoloživost hraniva limitirajući je činitelj proizvodnje i odgovarajuća će gnojidba rezultirati povećanjem raspoloživosti hraniva i prinosa. Ukoliko je raspoloživost dostatna i nije limitirajući činitelj proizvodnje, gnojidba neće povećati prinos, ali može pozitivno utjecati na kvalitetu prinosa. Utjecaj dodanog hraniva na kvalitetu prinosa ovisi i o vrsti povrća, ali i o raspoloživosti drugih hraniva. Ukoliko je raspoloživost hraniva već optimalna, gnojidbom povećana raspoloživost negativno će utjecati na kvalitetu, možda i padom prinosa zbog bujnosti, intenzivnijeg napada uzročnika bolesti, te mogućeg toksičnog učinka prekomjerne raspoloživosti hraniva. Nedvojbeno je veliki utjecaj različitih svojstava na plodnost tala te je sve agrotehničke mjere neophodno usmjeriti realizaciji četiri osnovna principa održavanja plodnosti tala koji su preduvjeti optimizacije gnojidbe: 1. održavanje optimalne vlažnosti tla, 2. održavanje optimalne pH reakcije tla, 3. održavanje optimalne humoznosti tla, 4. optimalna obrada tla. Najjednostavnije je pogrešnom gnojidbom definirati svaku gnojidbu koja rezultira nedostatnom ili prekomjernom količinom raspoloživih hraniva, a pogrešna je i svaka gnojidba s prekomjernom količinom ili neodgovarajućom vrstom gnojiva. Najčešće su greške u gnojidbi: gnojidba „napamet“ bez analize tla, zanemarivanje osnovnih principa održavanja plodnosti tla, zanemarivanje gnojidbe osnovnim (N, P, K) sekundarnim (Ca, Mg, S) ili mikrohranivima (Fe, Mn, Zn, Cu, B, Mo), prekomjerna ili nedostatna gnojidba, pogrešna aplikacija gnojiva, neodgovarajuće gnojivo. Sustav potpore odlučivanju ili „decision support system = DSS“ (eng.) je računalom podržan interaktivni sustav, tj. softverski proizvod za pomoć pri odlučivanju na bilo kojoj razini upravljanja s naglaskom na donošenje direktno primjenjive odluke. Savjeti za gnojidbu u većini zemalja širom svijeta temelje se na višegodišnjim fertilizacijskim pokusima. Najraširenije su uporabe sustava potpore odlučivanju (DSS) u razvijenim zemljama, ali je vrlo intenzivna uporaba navedenih sustava i u Republici Hrvatskoj gdje su na raspolaganju aplikacije kreirane u okviru IPA projekta AGRI- CONTO-CLEEN (http://www.agroekologija.com/agri- conto- cleen/dss/gnojidba-povrca/). Postupak izračuna optimalne gnojidbe povrća provodi se u 10-ak koraka: 1. određivanje ciljnog prinosa - ovisi o genetskom potencijalu povrća i o sustavu uzgoja 2. izračun potrebne količine hraniva za ciljni prinos - ukupna količina N, P i K koju je potrebno osigurati za ciljni prinos i održavanje plodnosti tla 3. izračun optimalne potrebe N u gnojidbi - na temelju ukupne fiziološke potrebe za planirani prinos i svih oblika raspoloživog N u tlu 4. izračun optimalne potrebe fosfora i kalija u gnojidbi - na temelju klasa opskrbljenosti tla fosforom i kalijem 5.izračun organske gnojidbe na temelju plodnosti tla i reakcije povrća na organska gnojiva 6. izračun potrebne kalcizacije samo za tla čija je pH reakcija preniska, a zasniva se na rezultatima agrokemijske analize tla 7. optimalna distribucija N s obzirom na dinamiku gnojidbe (ovisi o vrsti povrća, potrebnim količinama N u gnojidbi, sustavu uzgoja povrća i plodnosti tla) 8. optimalna distribucija P i K s obzirom na dinamiku gnojidbe 9. utvrđivanje potrebe i plan aplikacije mikrognojiva jer su u tlima nepovoljnih pH reakcija mogući su nedostatci mikroelemenata 10. izbor optimalnog oblika hraniva i izračun količina optimalnih gnojiva u osnovnoj gnojidbi i prihranama 11. izračun predviđene bilance hraniva kao razlika količine hraniva dodanih u tlo planiranom gnojidbom i količine hraniva odnesenih iz tla planiranim prinosom.

Global trends, such as population growth and increased demand for food and energy require rational and efficient land use with ecosystem services provisioning beyond yield. Silvoarable agroforestry (SAF) is a land use system in which crops for food and trees for bioenergy purposes are grown on the same land. While there is a lot of research of SAF systems in Europe, very few studies have report on crop yields.

Cilj rada bio je na temelju rezultata agroekmijskih analiza tla i bioloških metoda utvrditi utjecaj pH reakcoje tla i sadržaja humusa na sposbnost tla za mineralizaciju dušika. Uzimajući u obzir podjelu uzoraka prema pH vrijednosti, najveći intenzitet mineralizacije nitratnog dušika utvrđen je za tla slabo kisele reakcije, dok su humozna tla (> 2 % humusa) imala značajno veći potencijal mineralizacije dušika u odnosu na slabo humozna tla.

Soil organic matter content is one of the main issues of European soils and agriculture in general. Various methods are used to determine the organic matter. Most common approach is determining organic carbon from which organic matter is calculated as for example in wet combustion method by potassium dichromate and sulfuric acid. More robust, but easy-to-use method is loss on ignition (LOI) where soil is burned in muffled oven and the organic matter is determined from the weight loss. The aim of our research was to compare most commonly used method for determination of OM (potassium dichromate method) with LOI method on six different locations in Croatia, Serbia and Bosnia and Herzegovina. Our results showed good correlation between two different methods, although results of LOI method were somewhat lower from the potassium dichromate method. Our findings imply that correction factor used to convert LOI data into organic matter data should be adjusted for each location based on soil properties. However, good correlation suggests that values of one method can be easily predicted by regression analysis using the data from the second method.

Cilj rada je bio na temelju rezultata agrokemijskih analiza tla i bioloških metoda utvrditi utjecaj pH reakcije tla i sadržaja humusa na sposobnost tla za mineralizaciju dušika. Na temelju laboratorijskog pokusa inkubacije uzoraka tla tijekom 4 tjedna utvrđen je potencijal mineralizacije dušika za 50 uzoraka tla različite pH reakcije tla i sadržaja humusa mjerenjem koncentracije nitratnog dušika u tlu. Uzorci su podijeljeni u 10 skupina na temelju pH vrijednosti tla: slabo alkalna, neutralna, slabo kisela, jako kisela i izrazito kisela tla, te na temelju sadržaja humusa: slabo humozna tla i humozna tla s područja istočne Hrvatske. Analizirana je povezanost sadržaja ukupnog dušika u tlu, sadržaja mineralnog dušika u tlu, te intenziteta disanja tla sa utvrđenom razinom mineralnog dušika u nitratnom obliku nakon 28 dana inkubacije. Iako je u apsolutnom iznosu koncentracija nitratnog dušika u mineralnom obliku rasla tijekom četiri tjedna inkubacije, u relativnom iznosu je za svaki slijedeći tjedan utvrđeno postupno opadanje intenziteta mineralizacije dušika. Veći intenzitet mineralizacije je utvrđen za humozna tla. Uzimajući u obzir podjelu uzoraka tla prema pH vrijednosti, najveći intenzitet mineralizacije nitratnog dušika je utvrđen za tla slabo kisele reakcije, dok su humozna tla (>2 % humusa) imala značajno veći potencijal mineralizacije dušika u odnosu na slabo humozna tla.