Search

Aerobic anoxygenic phototrophs are a newly discovered member of the bacterial community in the Adriatic Sea. During the last seven years, when we started to study these organisms, we have collected a considerable number of samples from different environments, from the coast, the estuary, and the open sea. Here we have compiled data from 34 georeferenced study sites from four studies that summarize all that is known about aerobic anoxygenic phototrophs and examine the spatial and vertical distribution and environmental factors affecting this community in the Adriatic Sea. We found horizontal and vertical influences on AAP distribution, mainly salinity, nitrates, chlorophyll a, ammonium, temperature, and soluble reactive phosphorus. Much is known about their ecology in the Adriatic, and with a new survey underway, we will expand our knowledge of their community composition and their role in carbon flux to higher trophic levels., Aerobni anoksigeni fototrofi relativno su novi član bakterijske zajednice u Jadranskom moru. U posljednjih sedam godina, od kada smo započeli proučavati ove organizme, prikupili smo znatan broj uzoraka iz različitih okoliša, obalnog, estuarnog i područja otvorenog mora. U ovom radu objedinili smo podatke s 34 georeferencirane lokacije istraživanja iz četiri studije koje sažimaju sva saznanja o aerobnim anoksigenim fototrofima te istražili prostornu i vertikalnu raspodjelu, kao i okolišne čimbenike koji utječu na ovu zajednicu u Jadranskom moru. Utvrdili smo čimbenike koji utječu na horizontalnu i vertikalnu raspodjelu AAP, uglavnom salinitet, nitrate, klorofil a, amonijeve ione, temperaturu te topljivi reaktivni fosfor. Iako se dosta zna o njihovoj ekologiji u Jadranu, aktualnim istraživanjem proširit ćemo naše znanje o sastavu ove zajednice i njihovoj ulozi u protoku ugljika prema višim trofičkim razinama.

U predavanju je prikazano istraživanje morfoloških promjena 25 žala na otoku Hvaru. Prezentirane su mogućnosti i prednosti metoda daljinskih istraživanja upotpunjenih terenskim radom. U konačnici, kao rezultati, prikazani su izrađeni modeli kao i izmjerene promjene žala.

U ovom diplomskom radu istraživane su biometrijske osobine i ishrana vrsta Scyliorhinus canicula i Scyliorhinus stellaris u istočnom Jadranu. Ukupni uzorak vrste S. canicula imao je raspon ukupne dužine tijela od 36,5 cm do 50,3 cm te su mužjaci bili brojniji od ženki, dok je ukupni uzorak vrste S. stellaris imao raspon ukupne dužine tijela od 36,5 do 48,0 cm te su ženke bile brojnije od mužjaka. Spolni dimorfizam pokazuju mnoge morfometrijske osobine. Mužjaci imaju duža i uža usta od ženki. Mužjaci imaju veće srednje vrijednosti za veći broj parametara, uz statistički značajnu razliku, dok su za ženke zabilježene veće vrijednosti širine usta i dužine prsne peraje, no bez statistički značajne razlike. Analiziran je sadržaj probavila jedinki prikupljenih tijekom tri mjeseca (listopad i prosinac 2021. te veljača 2022. godine). Od ukupno 104 analizirana probavila, 90 ih je imalo prepoznatljiv plijen. Identificirani pijen svrstan je u 4 glavne taksonomske skupine: Arthropoda, Annelida, Mollusca i Chordata, te ukoliko nije bilo moguće determinirati plijen svrstao se u kategoriju ‘neidentificirano’. Dekapodni rakovi su dominirali u sva tri mjeseca, a Alpheidae se izdvajaju kao najbrojniji plijen među identificiranim porodicama. Hrandibeni indeksi (F%, N%, W%) i hranidbeni koeficijenti (IRI, MFI, Q) pokazuju da su člankonošci i ribe glavni plijen mačke bljedice, dok su člankonošci i kolutićavci glavni plijen mačke mrkulje čime je potvrđena njihova ključna uloga u hranidbenoj mreži. Biometric and diet analysis of species Scyliorhinus canicula and Scyliorhinus stellaris in the eastern Adriatic were investigated in this thesis. The total sample of the species S. canicula had a range of total length from 36.5 cm to 50.3 cm, and males outnumbered females, while the total sample of the species S. stellaris had a range of total length from 36.5 to 48.0 cm and females were more numerous than males. Sexual dimorphism is shown by many morphometric traits. Males have longer and narrower mouth than females. In most parameters, males had higher mean values, with statistically significant difference, while females had higher mean values of mouth width and pectoral fin length, but without a statistically significant difference. The stomach contents of individuals collected for three months (October and December 2021 and February 2022) were analysed. Out of a total of 104 stomachs analysed, 90 had recognizable prey material. The identified prey was classified into 4 main taxonomic groups: Arthropoda, Annelida, Mollusca, and Chordata, and if it was not possible to determine the prey, it was classified into the 'unidentified' category. Decapods dominated in all three months, and Alpheidae stands out as the most abundant prey identified to family level. Feeding index (F%, N%, W%) and feeding coefficients (IRI, MFI, Q) showed that arthropods and fish are the main pray of the species S. canicula, while arthropods and annelids are the main pray of S. stellaris, which confirms their key role in the food web.

U ovom završnom radu je predstavljen važni jadranski školjkaš, dagnja Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819. U uvodnom dijelu opisana je povijest uzgoja školjkaša, posebno duga tradicija uzgoja dagnje. Španjolska i Grčka su jedne od najvećih proizvođača dagnji u Europi. U Hrvatskoj uzgoj dagnji ima dugu povijest, a tehnologija uzgoja se temelji na tradicionalnom načinu uzgoja. No, uzgajivači ističu potrebu za modernizacijom proizvodnje s ciljem skraćivanja uzgojnog ciklusa i lakšeg manipulativnog rada. U radu se obrađuju opće biološke karakteristike vrste, način rasta, reprodukcija i životni ciklus. Detaljno se iznosi tijek uzgojnog ciklusa, prihvat ličinki na kolektore, razvoj mlađi i rast do tržišne veličine dagnje. Također, opisana je moguća pojava različitih bioagresora koji predstavljaju opasnost u uzgoju, te sindromi koji se mogu javiti kod ljudi uslijed konzumiranja kontaminiranih jedinki. This thesis presents an important Adriatic species, mussel Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819. The introductory part describes a history of shellfish farming, especially the long tradition of mussel farming. Spain and Greece are one of the largest producers of mussels in Europe. Croatia has a long history of mussel farming, with the cultivation tehnology still based on the tradicional way of farming. However, the farmers emphasize the need to modernize production in order to shorten the farming cycle and easily manipulate the farming process. This thesis deals with the general biological characteristic of the species, growth, reproduction and life cycle. Furthermore, a special review in the paper refers to the course of the mussel reproduction cycle, the reception of larvae on the collectors, the development of young mussels and growth to marketable size. Moreover, the paper deals with issues related to the appearance of various bioaggressors that can be danger in farming and also syndromes that can occur in humans due to the consumption of contaminated shellfish.

U radu su prikazani hodočasnici iz Španjolske, odnosno njezinih nekadašnjih kraljevstava Kastilje, Aragonije, Navare, te Portugala koji su prošli hrvatskim krajevima i gradovima na Jadranu tijekom plovidbe u Svetu zemlju. Kratko su prikazana politička i vjerska zbivanja na tom prostoru te stavljena u korelaciju s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su njihovi motivi za odlazak, staleška pripadnost te doživljaji tijekom putovanja. Osim geografskih i političkih specifičnosti, koje su najviše utjecale na njihovu brojnost, primjetna je niska zastupljenost građanstva. Relativno dobru zastupljenost pisanih svjedočanstava ne prati razmjeran broj kontakata s osobama iz hrvatskih krajeva, a od toga odstupaju pripadnici franjevačkoga reda glede pojedinih zaslužnih članova zajednice u Jeruzalemu. Ukupan dojam govori da su španjolski i portugalski hodočasnički zapisi u usporedbi s djelima drugih hodočasnika kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog doba najviše usmjereni na Jeruzalem i ostala sveta mjesta, pa su tranzitni krajevi ostali zakinuti u tekstovima., Pilgrims from the Iberian Peninsula, from the kingdoms of Castile, Aragon, Navarre, and Portugal, were an indispensable part of European pilgrimages from Venice to Palestine from the very beginning of travels to the Holy Land (a total of 85 persons have been recorded from the lands of the Spanish Crown and 68 of those have been identified; 60 of them came from Portugal, 32 of them known by name). This is evidenced by Venetian state and chronicler records, but above all by the relatively numerous travelogues (6 Spanish and 3 Portuguese authors have been analyzed). Motivated by deep and sincere religious feelings, of which one finds confirmation in their writings as well as in general biographies, they set out from all parts of their countries on this expensive, tiresome, and too often perilous sea voyage. Very similar to the German or French pilgrims, they came from all walks of life, but persons from ecclesiastical circles prevailed from the mid-16th century. Somewhat surprising is the large number of women, which generally differs from the situation in other ethnic groups. Due to their choice of Venice as the port of departure, they had to sail along the Croatian Adriatic coast. Some, however, used new geographical discoveries and came to Jerusalem from the east, visiting the Adriatic cities only on their return. Depending on the type of vessel (galley or one of the proper sailing ships – koka, nava, or galijun) and the official or business tasks of the ship owner, they docked in various ports from Poreč to Dubrovnik. And while members of the nobility recorded secular curiosities, with a noticeable liking for “miracles”, the clergy placed considerable emphasis on the religious situation. In this respect, what united them was their surprise at the encounter with Glagolitic liturgy (the question is what impressed them more – the Mass in Zadar or the singing in Jerusalem). St Jerome was recognized as a strong link between his native Dalmatia and the distant Iberian lands. The political reality was quite astutely perceived and the pilgrims knew about all various changes – the attitude of Dubrovnik towards the Holy Roman Empire, the Venetian territories from Istria to Boka, and the intolerance between Venice and the Dubrovnik Republic – but the political Croatia escaped their observations. The rise of the Ottoman Empire as a deadly threat to the Christian world, which they were also aware of in their own homeland, became evident to them in the Adriatic. There are two realistic accounts, albeit contradictory, of Dubrovnik’s military prowess and its reliance on the power of Spain. As for the other cities, Pula seems to have been especially interesting to them due to its monumental ancient monuments (the amphitheatre and the theatre), where the pilgrims recalled various characters from stories and books whose themes were pan-European and present also with the Germans, the French, and others. But they also experienced the dark images of decay in the city. Contacts with the Croatian folk and individuals were not numerous, but the travellers remained impressed by the exceptional hospitality of the poor inhabitants of Ilovik, as well as the knowledge and skills of Croatian sailors, among whom Petar Fazanić from Hvar excelled. One should also mention an impressive account of the activities of Fr Boniface of Lopud, a multiple custodian of Jerusalem, for which his Franciscan brethren were credited, an opinion that our pilgrims shared with those from other countries. As is only to be expected, Spanish and Portuguese travelogue writers also left numerous notes on the weather conditions in the Adriatic. This paper ends with the outbreak of the Candian War (1645), which roughly coincides with the end of the Thirty Years’ War (1648). These two armed conflicts marked the final demise of the Venetian Republic and pushed Spain and Portugal in the background, while at the same time pilgrimages became more of a private matter and travelling to the Levant (and incidentally to Palestine) was completely secularized, acquiring adventurous or scientific features.

Recently, despite long-term systematic research of the Adriatic Sea ecosystem, the necessity to improve the existing protection of commercially exploited species occurred since the status of many renewable marine stocks were not in good state. In order to realize that review of scientific knowledge gather within the last two decades was required. In this paper emphasis has been placed on all the scientific knowledge concerning the reproductive biology, spawning and nursery grounds of four ecologically and economically important Adriatic fish species – sardine Sardina pilchardus, anchovy Engraulis encrasicolus, European hake Merluccius merluccius, Common pandora, Pagellus erythrinus. Main aim of this review was to establish new scientific platform that in near future should result with better conservation measures that will insure long-term sustainability of exploited marine living resources., U novije vrijeme, unatoč dugoročnom sustavnom istraživanju ekosustava Jadranskog mora, a s obzirom da status većine obnovljivih morskih stokova nije u biološki dobrom stanju biomase, pojavila se nužnost proširenja postojeće zaštite komercijalno iskorištavanih vrsta. Kako bi se to realiziralo bilo je potrebito napraviti pregled svih znanstvenih spoznaja stečenih u posljednja dva desetljeća. Tako je u ovom preglednom radu naglasak stavljen na znanstvene činjenice vezane uz reproduktivnu biologiju kao i mrijestilišta i rastilišta četiriju ekološki i ekonomski važnih jadranskih vrsta riba – srdela Sardina pilchardus, brgljun Engraulis encrasicolus, oslić Merluccius merluccius, arbun Pagellus erythrinus. Glavni cilj ovog preglednog rada je bio stvoriti novu znanstvenu platformu koja bi u bliskoj budućnosti trebala rezultirati boljim mjerama očuvanja koje bi nadalje rezultirale dugoročnim održivim iskorištavanjem živih morskih resursa u Jadranu.

Definicija pojma villa kompleksan je zadatak. Iako se, u usvojenim diskusijama definira kao gospodarsko ladanjski objekt. Građene su redovito na izabranim lokacijama, potpuno prilagođene krajoliku u pogodnim dubokim uvalama ili na povišenim položajima na brežuljku, sa širokim vizurama prema okolnom terenu i prilazima. Rimljani su svojim vojnim intervencijama i prvom (229./228.g.pr.Kr.) i drugom (219.g.pr.Kr.) ilirskom ratu dobili prve pozicije na obalama Jadrana. Širenje rimske vlasti postupno je dovelo do uspostave Ilirika kao dijela upravnog i političkog sustava Rimskog Carstva. Julije Cezar dobio je status prokonzula Ilirika te je odmah počeo provoditi politiku romanizacije prostora dovođenjem rimskih činovnika te trgovaca u jadranska, odnosno primorska trgovačka središta. Romanizacijom Jadranskog područja došlo je do sve značajnijih i opsežnijih pothvata izgradnji rimskih vila i eksploatacije dobara. Hrvatske otoke dijelimo na otoke sjevernog Jadrana, srednjeg Jadrana te južnog Jadrana. Na području rimske Istre i Dalmacije, odnosno Jadrana mnogo je ubiciranih lokacija vila, ali vrlo malo istraženih lokaliteta. Ova iznimno zanimljiva problematika iziskuje daljnja i detaljnija istraživanja u svrhu stvaranja sveopće slike stanja rimskih vila na otocima istočne obale Jadrana. The definition of the term "villae" is a complex task. Although, in everyday adopted discussions it is defined as an economic country facility, „a farm“. They are built regularly in selected locations, fully adapted to the landscape in suitable deep coves or in elevated positions on the hill, with wide views of the surrounding terrain and driveways. With their military interventions in the First (229/228 BC) and Second (219 BC) Illyrian war, Romans gained the first positions on the Adriatic coast. The expansion of Roman power gradually led to the establishment of Illyricum as part of the administrative and political system of the Roman Empire. Julius Caesar received a status of proconsul of Illyricum and immediately began to pursue a policy of Romanization of the area by bringing Roman officials and merchants in the Adriatic starting a coastal trade. The Romanization of the Adriatic led to increasingly significant and extensive ventures in the construction of Roman villas and the exploitation of the conquered land. The Croatian islands are divided into the islands of the northern Adriatic, the central Adriatic and the southern Adriatic. In the area of Roman Istria and Dalmatia, in the Adriatic, there are many locations of villas, but very few of which are researched sites. This extremely interesting subject requires further and detailed research in order to create a general picture of the condition of Roman villas on islands of Eastern Adriatic.

Cilj ovog istraživanja bio je sastaviti popis vlažnih staništa na otocima s pripadajućim podatcima o njihovim značajkama (npr. položaj, površina, postanak, dinamika vode, itd.) sukladno protokolu MedIsWet projekta. U proljeće i ljeto 2020. godine provedeno je istraživanje na 151 lokalitetu vlažnih staništa većih od 0,10 ha na 31 otoku duž Jadrana. Na temelju prikupljenih podataka napravljen je pregled učestalosti pojedinih kategorija prikupljenih značajki vlažnih staništa, te je analiziran njihov status s obzirom na njihovo trenutno stanje očuvanosti i načine korištenja kako bi se dobio uvid u njihovu ugroženost. Po svom položaju, 70 vlažnih staništa kategorizirano je ako morsko/obalno, a 81 kao kopneno. Najviše vlažnih staništa nalazi se na otocima sjevernog dijela Jadrana: 28 na Cresu, 27 na Pagu te 23 na Krku. Otoci smješteni južnije na Jadranu uglavnom imaju manje vlažnih staništa. Vlažna staništa otoka Paga čine čak 37,75 % ukupne površine vlažnih staništa u ovome istraživanju. Prema kategorijama vlažnih staništa Ramsarske konvencije 60 vlažnih staništa pripada kopnenim, 73 morskim/obalnim i 18 umjetnim vlažnim staništima. Trajno prisutna voda zabilježena je na 94, sezonalna na 50, a povremena na 7 vlažnih staništa. S obzirom na mali udio vlažnih staništa obuhvaćenih nacionalnim kategorijama zaštite (14,6 %), u svrhu očuvanja vlažnih staništa koja su Natura 2000 mrežom obuhvaćena znatno više (86,1 %), neophodno je poštivanje Direktive o staništima koje podrazumijeva izradu planova upravljanja područjima i njihovo provođenje. The goal of this research was to compile a list of wetland habitats on the islands with associated data on their characteristics (e.g., location, surface, origin, water dynamics, etc.) in accordance with the protocol of the MedIsWet project. In the spring and summer of 2020, research was conducted on 151 locations of wet habitats larger than 0.10 ha on 31 islands along the Adriatic. Based on the collected data, an overview of the frequency of certain categories of collected characteristics of wetland habitats was made, and their status was analysed regarding their current state of conservation and ways of use in order to gain insight into their threat. According to their location, 70 wetlands are categorized as marine/coastal, and 81 as terrestrial. The most wet habitats are found on the islands of the Northern part of the Adriatic: 28 on Cres, 27 on Pag and 23 on Krk. Islands located further south in the Adriatic generally have fewer wet habitats. Wet habitats on the island of Pag make as much as 37.75% of the total area of wetlands in this study. According to the categories of wetlands of the Ramsar Convention, 60 wetlands belong to terrestrial, 73 to marine/coastal and 18 to artificial wetlands. Permanently present water was recorded in 94, seasonal in 50, and occasional in 7 wet habitats. Considering the small share of wetlands covered by national protection categories (14.6%), in order to preserve the wetlands that are covered by the Natura 2000 network, which is significantly more (86.1%), it is necessary to comply with the Habitats Directive, which entails the creation of area management plans and their implementation.

Alohtoni rebraš Mnemiopsis leidyi je želatinozni, invazivni organizam koji se odnedavno redovito pojavljuje u sjevernom Jadranu. U europskim morima se prvi puta pojavio u Crnom moru gdje je unesen balastnim vodama iz Atlantika i gdje je ubrzo stekao reputaciju izrazito nepoželjnog morskog organizma. Naime, uslijed masovnih pojava rebraša istrijebljen je gotovo čitav fond zooplanktona, što je, na tom području u konačnici, dovelo do kolapsa ribarstva. Kako bi se ustanovila prostorno-vremenska dinamika populacije M. leidyi i kakve utjecaje ostvaruju na planktonsku zajednicu i inćune (kao predstavnike planktivorne ribe) u sjevernom Jadranu, analizirani su brojni kemijski, biološki i fizikalni parametri. Rezultati pokazuju da pojave ovog zooplanktonskog organizma uvelike ovise o geostrofičkim strujanjima, dok širenje i opstanak populacije značajno ograničava dostupnost hrane i temperatura mora. Pojave M. leidyi uz istočnu obalu vezuju se uz topliji dio godine i rezultat su sekundarnog širenja iz zimskih utočišta na zapadnom dijelu sjevernog Jadrana, dok su maksimumi brojnosti krajem ljeta povezani s povoljnim morskim strujanjima. Nadalje, M. leidyi istovremeno podržavaju niže i oslabljuju više trofičke razine organizama. Duga razdoblja visoke brojnosti M. leidyi dovode do akumulacije labilne organske tvari koja je pogodna za mikrobnu razgradnju, te ujedno i izvor hranjivih soli. Takav disbalans u sustavu utječe na rast brojnosti pikoplanktona i njihovih predatora, heterotrofnih nanoflagelata, čime se podržava mikrobna petlja, dok visoko-efikasna i neselektivna prehrana ovog rebraša, u sprezi s drugim pritiscima na riblji fond, mijenja prostorne obrasce populacije inćuna za vrijeme mrijesta, ali i zooplanktonsku zajednicu. Kako je u cilju sprječavanja posljedica pojava M. leidyi važno ograničiti širenje populacije rebraša, u posljednjem je dijelu ovog rada predložena prikladna obrada balastnih voda. Alien comb jelly Mnemiopsis leidyi is a gelatinous, invasive organism that is since recently is regularly appearing in the northern Adriatic. Its first appearance in the European seas was in the Black Sea, where it arrived in ballast tanks from the Atlantic and soon gained a reputation as a notorious marine invader. Large M. leidyi swarms depleted the entire zooplankton pool, leading to the collapse of fisheries. To depict the spatiotemporal dynamics of the M. leidyi populations and identify their impacts on the plankton community and anchovies (as representatives of planktivore fish) in the northern Adriatic, different chemical, biological and physical parameters were analysed. The results show that the appearance of this zooplankton organism is largely dependent on the geostrophic flow, while its spread and survival limit food availability and water column temperature. Occurrence along the eastern coast is associated with warmer seasons as a result of secondary dispersion from M. leidyi winter refuges in the northwest and maxima abundances in late summer with favourable sea currents. Moreover, M. leidyi simultaneously supports lower trophic levels while interfering with transport to the higher levels. Especially long high-abundance periods provide a large amount of organic matter, in most part labile and, thus, suitable for microbial digestion that, as follows, the release of nutrients. Furthermore, such an imbalance in the system leads to an increased abundance of picoplankton and their predator heterotrophic nanoflagellate, stimulating the microbial loop. Besides, a highly efficient and non-selective comb jelly diet, combined with other stressors on fish stocks, affects the spatial patterns of anchovy spawning areas and the zooplankton community. It is most important to limit M. leidyi spread to prevent adverse consequences; thus, ballast water treatments are proposed in the last part of this thesis.

U elaboratu se daje pregled ihtiofaune jadranskih rijeka u 2022. godini uz preporuke za upravljanje ribljim fondom istih

Početkom 2021. godine započeo je uspostavni istraživački projekt Transformiranje jadranskog kozmosa: otočnost, povezanost i glokalni identiteti pred-rimske Dalmacije (AdriaCos) (HRZZ UIP-2020-02-2419). Ovaj petogodišnji projekt financiran je od strane Hrvatske zaklade za znanost a provodi se pri Institutu za arheologiju u Zagrebu (voditeljica dr. sc. Marina Ugarković). U prvoj godini projekta održavale se su različite interdisciplinarne terenske, istraživačke i diseminacijske aktivnosti usmjerene na istraživačka pitanja vezana uz transformacije otoka Hvara i srednjeg Jadrana u 1. tisućljeću pr. Kr., The installation research project Transforming the Adriatic cosmos: insularity, connectivity, and glocal identities of pre-Roman Dalmatia (AdriaCos) (HRZZ UIP-2020-02-2419) began its implementation at the beginning of 2021. This five-year project is financed by the Croatian Science Foundation, and is carried out at the Institute of Archaeology in Zagreb (PI: dr. Marina Ugarković). In the first year of the project there were different interdisciplinary fieldwork, research, and dissemination activities focusing on scientific questions related to the transformations of the island of Hvar and central Adriatic in the 1st millennium BC.

Plemenita periska (lat. Pinna nobilis) endem je Sredozemnog mora u kojem je i najveći školjkaš čija visina može dosegnuti i do 1 m. Najčešće je nalazimo okomito zabodenu na pjeskovito-muljevitom dnu, gdje naseljava livade morskih cvjetnica (Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa). Ima važnu ekološku ulogu jer je filtratorski organizam te doprinosi prozirnosti vode. Njene ljušture služe kao tvrda površina koja biva kolonizirana od strane raznih epibionata. Još od 1992. godine nalazi se na popisu ugroženih vrsta, a njen se broj drastično smanjio nakon događaja Masovnog pomora koji je počeo u jesen 2016. godine. U ovom radu analizirano je 47 DNA sljedova s ciljem uvida u populacijsku genetiku vrste, a korišten je molekularni marker Citokrom oksidaza I, jedan od najraširenijih markera koji se koristi za evolucijske analize. Sljedovi su obrađeni u MEGA-X programskom paketu. Uzorkovanje je provedeno tijekom 2018. i 2019. godine na 7 lokacija duž hrvatske obale i otoka Jadranskog mora. Najvećim dijelom vidljivo je da je većina uzoraka genetski identična, odnosno među 47 analiziranih uzoraka pronađeno je 17 različitih haplotipova pri čemu je najbrojniji haplotip pronađen u čak 20 uzoraka i prisutan je na svih 7 uzorkovanih lokacija. Ukupno su detektirane 32 točkaste mutacije od čega samo jedna missense mutacija, dok su ostale tihe mutacije. Isto tako, usporedbom naših istraživanih skupina, pomoću BLAST-a, i ostalih populacija diljem Mediterana, čak 76% naših haplotipova, u punoj duljini od 553 nukleotida, identično je s već publiciranim sekvencama uzorkovanih diljem Mediterana. Pinna nobilis (lat. Pinna nobilis) is endemic to the Mediterranean Sea, where it is the largest bivalve whose height can reach up to 1 m. It is most often found stuck vertically on the sandy-mud bottom, where it inhabits meadows of Seagrass (Posidonia oceanica and Cymodocea nodosa). It has an important ecological role because it is a filter-feeder organism and contributes to water transparency. Its shells serve as a hard surface that is colonized by various epibionts. It has been on the list of endangered species since 1992, and its number decreased drastically after the Mass Mortality event started in the fall of 2016. In this work, 47 DNA sequences were analyzed to gain insight into the population genetics of the species, and the molecular marker Cytochrome Oxidase I was used, one of the most widespread marker used for evolutionary analyses. The sequences were processed in the MEGA-X software package. Sampling was carried out between 2018 and 2019 at 7 locations along the Croatian coast and the islands of the Adriatic Sea. For the most part, it is evident that most of the samples are genetically identical, that is, among the 47 analyzed samples, 17 different haplotypes were found, with the most numerous haplotype being found in 20 samples and present in all 7 sampled locations. A total of 32 point mutations were detected, of which only one was a missense mutation, while the rest were silent mutations. Likewise, by comparing our research groups, using BLAST, and other populations across the Mediterranean, as many as 76% of our haplotypes, in the full length of 553 nucleotides, are identical to already published sequences sampled across the Mediterranean.

U ovom radu je predstavljena analiza bokokotorskog brodovlja na temelju oko 5.000 objavljenih dokumenata prvog sveska Hrvatskih pomorskih regesta 18. stoljeća / Regesti marittimi croati del Settecento (RMC I). Građi se postupilo statističkom analizom te nakon izdvajanja 2.605 toponima vezanih uz Boku kotorsku – podijeljenih u 25 različitih naziva – prikazuju se u njima pronađenih 1.874 broda što predstavlja 28, 92% svih spomena brodova u RMC I (sveukupno 6.479), to jest 1/3 ukupnog prometa tog segmenta analize Jadrana. Pronađeno je 28 termina kojima su označeni brodovi iz bokokotorskog zaljeva koji su potom analizirani u sinoptičkim tablicama kako po mjestima od kuda su dolazili njihovi paruni i kapetani, tako i po njihovim glavnim obilježjima nudeći, gdje je bilo moguće, i slikovni prikaz plovila. Najčešće se spominju brodovi iz Dobrote i dobrotani (665 puta, to jest 25, 53%). Slijede zatim s vrlo sličnim brojkama Herceg Novi (393 to jest 15, 09%) te Perast (388 to jest 14, 89%). Imamo potom Prčanj sa 236 spomena – 9, 06%, Kotor i cattarini 220, to jest 8, 45%. Stoliv i stolivani se spominju 101 put – 3, 88%, a Paštrovići i pastrovichiani sveukupno 46 puta to jest 1, 77%. Lepetane pak 13 puta (0, 50%), Muo 11, Risan 9, Topla 7, Lastva 5, Žanjica također 5, Molunat 4, Rose (Bocche False) 4. Krtole samo 3 puta, kao i Škaljari (3), dok Bijela, Jošice, Morinje i Trašte svaki po 2 puta. I na kraju po jednom Đurići, Polatica i Tivat. Pred svima prednjači Dobrota uz koju se veže spomen 267 tartana, 202 peliga, 98 trabakula (od toga 3 puta se spominje trabaccoletto), 13 tartanela (od kojih jedna tartanella pinchetta), 9 pulaka, 7 općih plovila (bez daljnjih specifikacija), 5 fregaduna, 5 keča, 5 pinki, 3 bracere i 1 latina veneta, sveukupno 615 brodova za koje inače piše i da su prevozili poštu i pisma te dispacci dei magistrati. Iz Perasta se spominju 382 broda koji također prenose pisma za Veneciju: 95 tartana, 86 općenitih plovila, 66 fregaduna (od kojih 1 fregatoncino), 31 pelig, 25 pulaka (među kojima jedna tartana ossia polacca), 18 trabakula (jedna a due coperte), 17 nava i 10 vašela to jest 27 nava, 10 tartanela, 8 marsilijana, 4 tartanona, 3 gajete, 3 patača, 2 filjuge, 2 gripa, 1 keč i 1 barchetta. Iz Prčnja nalazimo 164 spomena peliga, 31 trabakul (od čega jedan trabaccoletto), 20 općih plovila, 4 tartane, 2 barche, 2 šambeka, 1 fregadun, 1 pulaka, 1 filjuga, 1 bracera, 1 salamandron, 1 leut i 1 šalupa, sveukupno 230 brodova koji su u Veneciju prevozili važne službene dokumente. Općenito iz cijele Boke kotorske imamo 194 spomena: 72 trabakula (od kojih 4 trabakulića), 42 peliga, 30 bracera (jedan trabaccolo ossia brazzera!), 15 tartana, 8 fregaduna, 7 plovila, 6 filjuga, 5 tartanela, 2 pulake, 2 nave, 2 gajete, 2 gripa i 1 šambek. Iz Herceg Novog nalazimo 58 spomena peliga, 57 trabakula, 27 plovila, 26 tartana, 4 fregaduna, 4 tartanela, 4 vašela, 3 bracere, 2 pulake, 2 brigantina, 1 filjuga (u biti feluchetta), 1 gajeta, 1 barca, 1 marsilijana i 1 gazela, sveukupno 192 broda. Iz Stoliva se spominju 99 brodova: 45 peliga (od kojih 2 pieleghetta), 19 ne dalje definiranih plovila, 9 trabakula (među kojima jedan trabaccoletto), 8 tartanela, 7 bracera (od kojih jedan pieleghetto ossia brazzera), 5 tartana, 3 pulake (od kojih su dvije polachette), 2 filjuge i 1 pinka. Iz Kotora imamo 36 peliga, 28 trabakula, 14 plovila, 5 fregaduna, 4 tartane, 1 bracera, 1 šambek (sciabecchino), 1 tartanon, 1 keč (koji je ranije bio manzera) i 1 latina, sveukupno 92 broda. Iz Paštrovića se spominju 8 tartana, 6 plovila, 2 gajete (od kojih jedna barca o gaeta!), 2 barche, 1 tartanela i 1 filjuga, sveukupno 20 brodova. Lepetane se spominje 12 puta kao mjesto od kuda dolaze sljedeće vrste: 3 plovila, 2 tartanele, 2 filjuge, 2 tartanona (jedan tartanone ossia latina), 1 barca, 1 pelig i 1 battellino. Iz Mua se spominju 8 peliga i 3 opća plovila. Iz Risana nalazimo 5 spomena fregaduna, 2 peliga i 1 tartanu. Od 6 spomena brodova iz Tople imamo 2 tartanele, 1 filjugu, 1 tartanon, 1 manzeru i 1 trabakul. Lastva se spominje 4 puta kao rodno mjesto paruna 2 opća plovila, 1 trabakula i 1 šambeka. Krtole se spominje vezano uz 3 peliga čiji paruni odanle dolaze. Škaljari također samo 3 puta: riječ je o 1 peligu i 2 filjuge. Iz Bijele se spominje parun vlasnik 1 salamandrona. Đurići, Polatica i Tivat se spominju svaki jednom: iz njih dolaze paruni svaki s 1 peligom. Bogatstvo vrsta brodova u Boki kotorskoj u XVIII stoljeću još jednom potvrđuje uljudbu i radinost Bokelja i u tehničkim pomorskim inovacijama kao dio sveopće europske uljudbe.

Stare geografske karte dragocjen su izvor različitih prostornih podataka, a među njima i onih koji se odnose na gospodarska obilježja prikazanog prostora. Zrcale geografske spoznaje o prostoru prikazivanja, kartografske postupke i tehnike te namjeru njihova autora ili ustanova koje su potaknule ili organizirale njihovu izradu. Premda su nastali u epohi koja je prethodila standardizaciji i institucionalizaciji postupaka prikupljanja, obrade i grafičke vizualizacije geografskih sadržaja, a koji su rezultirali većom točnošću i vjerodostojnošću karata, ranonovovjekovni kartografski izvori s prikazima sjeverne Dalmacije imaju odgovarajuću dokumentarnu vrijednost. Na primjeru odabranih karata utvrđeno je da je riječ o prvorazrednim izvorima za istraživanje ekonomske prošlosti sjeverne Dalmacije koji u korelaciji s pisanim arhivskim izvorima čine komplementarnu cjelinu. Ona, dakako, ne omogućuje potpunu rekonstrukciju ekonomskih obilježja i procesa tijekom ranoga novog vijeka, ali umnogome upotpunjuje korpus spoznaja o tom aspektu razvoja zadarske i šibenske regije u kojima su poljodjelstvo, stočarstvo, ribarstvo te proizvodnja soli i vapna činili produktivnu jezgru gospodarskog sustava koja je pokretana i umrežavana u ekonomsko-geografski sustav Sredozemlja putem pomorstva i s njim katalizirane razmjene ideja, dobara i usluga., Natural resources such as the sea (source of life and communication medium), inland waters, rocks, land, plants, animals and climate characteristics have been evaluated economically in the Mediterranean-Dinaric area of the north-eastern Adriatic coast for centuries. The Croatian coastal region was politically fragmented among several European forces during the Early Modern Age. It developed on its peripheries, according to their economic interests and existential needs of local and regional communities. Olive growing, viticulture, cattle breeding, fishing, salt production and various crafts composed the core of economic production on the Croatian coast and islands, while transport and commerce were the basis for goods and services exchange, enabling Istria, Kvarner and Dalmatia to join the commerce structures of the Mediterranean and neighbouring regions. Maps are especially important sources for the study of the history of the Early Modern Age in North Dalmatia. Spatial data, including those on economic activities, had been collected by direct field observations and partial geodetic procedures prior to systematic and scientific surveys; data were obtained by compiling various cartographic and written (geographic, administrative, military, etc.) sources as well. There was no intention to comprehensively thematically represent the economic content or a unique approach and methodology of collecting, analysing and visualizing such data. Additionally, in the period between the 16th a nd t he 19th centuries, North Dalmatia had been represented on geographic, maritime and topographic- cadastral maps of various geographic coverage and scale. Differences in methodologies and content aside, old maps still provide an insight into numerous economic activities of the population of North Dalmatia. In combination with archival sources and material remnants, they contribute to historiographic and geographic interpretations of the social-economic development of the region and its influence in changes of environment.

Kompleks Dianthus ciliatus sadrži tri podvrste koje su morfološki vrlo slične, a geografski dobro razgraničene na području Jadrana. Tipična podvrsta D. ciliatus subsp. ciliatus dolazi u sjevernom i srednjem Jadranu te centralnoj Italiji, a endemične podvrste D. ciliatus subsp. dalmaticus u južnom Jadranu i D. ciliatus subsp. medunensis u Crnoj Gori i Albaniji. Zbog preklapanja morfoloških osobina dosadašnja morfološka razgraničenja nisu bila precizno definirana te podvrste nije bilo moguće jednoznačno definirati. Morfometrijsko istraživanje provedeno je na sakupljenom herbarijskom materijalu triju podvrsta na ukupno 66 jedinki iz 22 populacije duž Jadranskog područja (11 populacija D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populacija D. ciliatus subsp. dalmaticus i 4 populacije D. ciliatus subsp. medunensis). Analizirano je 17 kvantitativnih i pet kvalitativnih morfoloških osobina. Provedena je deskriptivna i multivarijatna statistika (PCA i CDA) te je analizama ustanovljeno sedam morfoloških osobina koje su statistički značajne i mogu se koristit za bolje razgraničenje ovih triju podvrsta, a to su: visina epikaliksa, širina i dužina druge vanjske ljuske, širina i dužina prve vanjske ljuske, dužina unutarnje ljuske i dužina vrha prve vanjske ljuske. Na temelju toga izrađen je determinacijski ključ za identifikaciju podvrsta D. ciliatus kompleksa i provedena je revizija herbarijskih primjeraka iz CNHM, ZA, ZAGR i ZAHO zbirke. The Dianthus ciliatus complex has three morphologically very similar subspecies that are geographically well defined in the Adriatic region. Nominal subspecies D. ciliatus subsp. ciliatus occurs in northern and central Adriatic and in central Italy, while two endemic subspecies D. ciliatus subsp. dalmaticus occurs in southern Adriatic and D. ciliatus subsp. medunensis in Montenegro and Albania. Because of previous unclear morphological distinctions and due to overlapping of morphological features it was not possible to unambiguously define the subspecies. Morphometric analysis was performed on collected herbarium materials of three subspecies, in total on 66 individuals from 22 populations across the Adriatic region (11 populations of D. ciliatus subsp. ciliatus, 7 populations of D. ciliatus subsp. dalmaticus and 4 populations of D. ciliatus subsp. medunensis). Seventeen quantitative and five qualitative morphological characters were analysed. Descriptive and multivariate statistics (PCA and CDA) were performed, and seven morphological characters were statistically significant. Those seven characters (epicalyx height, outer second scale width and length, outer first scale width and length, inner scale length and apex length of first outer scale) can be used for better determination of D. ciliatus subspecies. Based on that analysis, a determination key for identification of subspecies of the D. ciliatus complex was given, and a revision of herbarium specimens in CNHM, ZA, ZAGR and ZAHO was conducted as well.