Search

Prikaz knjige William R. Estepa Povijest anabaptizma: Uvod u anabaptizam šesnaestoga stoljeća.

Uvodno promišljanje o sadašnjosti i budućnosti evanđeoskog kršćanstva u Hrvatskoj.

An introductory consideration of the present with a biblical understanding of the future.

U knjizi se raspravlja o ulozi Biblije u svakodnevnom življenju kršćanske obitelji. Daju se smjernice za odgoj djece u evanđeoskom obiteljskom ozračju te niz pitanja na koja trebaju odgovoriti evanđeoski kršćani prije stupanja u brak.

Evanđeosko kršćanstvo je u posljednjih pedeset godina značajno raslo te je početkom dvadesetprvog stoljeća okupljalo oko šesto milijuna vjernika. U raspravi se daje pregled odnosa evanđeoskog kršćanstva prema međureligijskom dijalogu te se naznačuju temeljna načela za vođenje dijaloga. Kako su evanđeoski kršćani u Hrvatskoj, kao i u svijetu, posljednjih pola stoljeća bili više usredotočeni na duhovno relevantnu evangelizaciju i osnivanje novih crkava, pitanja ekumenizma, međureligijskog dijaloga i uključivanja u društvene trendove ostavljali su malobrojnim teolozima i društveno-politički angažiranim vođama koji su nastojali uspostaviti i održati društvenu relevantnost evanđeoskog kršćanstva. Postojanim zastupanjem biblijskog jedinstva i zajedništva kršćana u evanđelju Isusa Krista, konzervativno evanđeosko kršćanstvo prepustilo je potkraj dvadesetoga stoljeća sudjelovanje u međureligijskom dijalogu liberalnim evanđeoskim kršćanima. Do preokreta dolazi na prijelazu iz dvadesetog u dvadesetprvo stoljeće kad se više utjecajnih vođa konzervativnog evanđeoskog kršćanstva uključuje u dijalog. U posljednjih nekoliko desetljeća ubrzano se unutar evanđeoskoga kršćanstva razvijaju teologije religija, a međureligijski dijalog česta je tema teoloških promišljanja i rasprava. Odnosi prema religijama te jasna i nedvosmislena načela prema kojima evanđeosko kršćanstvo može sudjelovati u ekumenskom i međureligijskom dijalogu naznačeni su u temeljnim dokumentima svjetskoga evanđeoskog kršćanstva, te uključuju autoritet i snagu Biblije, jedinstvenost i središnjost Isusa Krista, snagu Duha Svetoga, biblijsku ekleziologiju, važnost i hitnost evangelizacije i misije, soteriološku usredotočenost i eshatološku perspektivu. Over the past fifty years, Evangelical Christianity has experienced considerable growth, and in the beginning of the twenty-first century consisted of about six hundred thousand of followers. This paper gives an overview of the attitude of evangelical Christianity toward inter-religious dialogue, and it indicates the basic principles of maintaining dialogue. Since, over the past half of century, the evangelical Christians in Croatia as well as all over the world have been mainly focused upon the spiritually relevant ecumenisation and establishing new churches, the issues of ecumentisation, inter-religious dialogue and inclusion in societal trends have been left to the few theologians and socially-politically engaged leaders who endeavoured to set up and maintain social relevance of evangelical Christianity. With continuous representation of biblical unity and communal feelings of Christians in the Gospel of Jesus Christ, towards the end of the twentieth century the conservative evangelical Christianity left participation in inter-religious in inter-religious dialogue, to the liberal evangelical Christians. The change took place upon the transition from the twentieth to the twenty-first century when several of influential leaders of the conservative evangelical Christianity entered the dialogue. Over the past few decades, theologies of religions have begun to rapidly develop and the inter-religious dialogue has become a frequent topic of theological thoughts and discussions. Attitudes toward religions as well as clear and unambiguous principles according to which evangelical Christianity may take part in ecumenical and inter-religious dialogue, are indicated in the basic documents of the world evangelical Christianity, including the authority and the power of the Bible, the uniqueness and the central position of Jesus Christ, the power of the Holy Spirit, the Biblical ecclesiology, the significance and the urgency of the evangelisation and the mission, the soteriological focus and eschatological perspective.

Članak sadrži sažet prikaz povijesnog konteksta osnivanja Evanđeoskog teološkog društva u Hrvatskoj te su obrazloženi ciljevi djelovanja društva.

"Vi ste sol zemlje" izjavio je Isus svojim učenicima u 1. stoljeću. Ta je izjava vrlo značajna i njegovim učenicima u 21. stoljeću. Također, jednako je važno i snažno njegovo upozorenje izrečeno uz tu izjavu: "Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze" (Mt 5, 13). Isusova izjava i prateće upozorenje vrlo je važna i za evanđeosko kršćanstvo da- našnjice. Izjavu "Vi ste sol zemlje" prati, snaži i "osoljuje" Duh Sveti, Duh Istine koji je dan kršćanima da ih upućuje u svu istinu (Iv 16, 13). Evanđeosko kršćanstvo u Hrvatskoj nalazi se usred političkih i kulturalnih borbi u kojima sekularni duh našeg vremena žestoko osvaja neke utjecajne i ma-nje utjecajne članove Crkve. Pojedini vjernici i vođe lokalnih evanđeoskih Cr-kvi sve više usvajaju vjerovanja i životne standarde koji nisu u skladu s Riječju Božjom i koji se često izravno suprotstavljaju Božjoj volji. Kako su ti vjernici i vođe vrlo aktivni u javnosti, posebice u liberalnim medijima koji ih vješto koriste za svoje ciljeve, stječe se dojam da evanđeosko kršćanstvo u Hrvatskoj odustaje od biblijskih uvjerenja. Stoga, mnogi se legitimno pitaju: hoće li se evanđeosko kršćanstvo stopiti sa suvremenom kulturom ili će se jasnim svjedočenjem Isti-ne suprotstavljati političkim i kulturalnim trendovima i pritiscima. Hoće li "sol evanđeoskog kršćanstva" ostati slana ili će potpuno "obljutaviti"? Žustre rasprave o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasi-lja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulskoj konvenciji) početkom 2018. godine i njezinim sadržajima naznačile su niz političkih i kulturnih tema o čijim bi sadržajima vjernici i Crkva trebali svjedočiti Evanđelje Isusa Krista i biti sol svijetu. Negdje na marginama žestoke političke borbe između liberalnih i kon-zervativnih skupina društva čuo se i pokoji glas manjinskih evanđeoskih kršćana, vođa i denominacija. I, naravno, neki od njih jasno su se zalagali u prilog ratifi-kacije Konvencije u Hrvatskom saboru, drugi su se tomu snažno suprotstavljali, sudjelujući uz ostale aktivnosti i u javnom prosvjedu. Većina, pak, vjernika odu-prla se snažnom zahtjevu društva da postanu politički aktivisti koji se, ovisno o političkom opredjeljenju, svrstavaju za ili protiv jednoga političkog dokumenta (Konvencije) smatrajući da kao evanđeoski kršćani trebaju i u tome ozračju jasno i nedvosmisleno naviještati Istinu Božje riječi.

U članku se donosi pregled utjecaja i plodova reformacije u hrvatskim povijesnim zemljama te naznačuje bogata baština književnih i teoloških djela hrvatskih reformatora.

Prikaz reformacije kao procesa uspostavljanja i obnavljanja odnosa s Bogom

The article provides an overview of the influence and fruits of the Reformation in Croatian historical countries and indicates the rich heritage of literary and theological works of Croatian reformers.

Priručnik obrazlaže teološko istraživanje i pisanje te vodi čitatelja tijekom procesa istraživanja i pisanja uz niz praktičnih primjera, savjeta i poticaja.

Kristov i Antikristov nauk zauzimaju središnje mjesto u teološkoj misli o Crkvi reformatora Matije Vlačića Ilirika. U borbi za istinu evanđelja i riječi Božje Vlačić ukazuje na Antikrista i njegov nauk koji se suprotstavlja čistoj riječi Božjoj. U izlaganju prvo se definiraju pojmovi i daje pregled učenja Biblije o Antikristu. Zatim se ukratko naznačuje teološka misao o Antikristu u vrijeme reformacije. Vlačićevo teološko promišljanje o Antikristu te Kristovu i Antikristovu nauku izvodi se iz njegovih djela Kratki pregled vjere Isusa Krista i Antikrista (Breves Svmmae Religionis Iesu Christi, & Antichristi, per Matth. Flacium Illyricum), Spis protiv papina primata (Scriptum contra primatum papae, ante annos 100. compositum. Item, Matthiae Flacij Illyrici de eadem materia) i Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis) te uvida u ostala njegova djela. Vlačić se svojim promišljanjima pridružuje većini reformatora šesnaestog stoljeća, kao i brojnim propovjednicima evanđelja u stoljećima prije njih, naglašavajući kako je Riječ Božja jedini i vrhovni autoritet u Crkvi. Uz snažno naglašavanje autoriteta Svetog pisma nastoji osporiti autoritet i primat pape te time ojačati protestantske crkve utemeljene u vrijeme reformacije i obesnažiti Rimokatoličku crkvu na čelu s papom. Prispodobom papinstva Antikristu Vlačić poziva neodlučne da se obrate Bogu, prihvate učenje Biblije, odbace sva ljudska učenja i predaje, odijele se od Rimokatoličke crkve i pridruže crkvama reformacije čiji je nauk čista Božja riječ.

Nakon petogodišnjih priprema tri najutjecajnija svjetska kršćanska tijela – Svjetsko vijeće crkava (World Council of Churches), Papinsko vijeće za međureligijski dijalog (Pontifical Council on Inter-religious Dialogue) i Svjetska evanđeoska alijansa (World Evangelical Alliance) – zajednički su objavila 2011. godine dokument Kršćansko svjedočanstvo u multireligijskome svijetu: Preporuke za ponašanje (Christian Witness in a Multi-Religious World: Recommendations for Conduct) o etici u kršćanskoj misiji. U tekstu se raspravlja o povijesnom, kulturnom i crkveno- političkom kontekstu nastajanja dokumenta, značaju dokumenta za evanđeosko kršćanstvo te razlože njegov odnos prema Riječi Božjoj, posebice prema Isusovu Velikom poslanju te moguće duhovne pozitivne i negativne posljedice njegova usvajanja i primjene.

U radu su istražena reformna zbivanja u hrvatskim povijesnim zemljama za vrijeme reformacije u širem europskom povijesnom, teološkom, kulturološkom i društvenom kontekstu. Uz istraživanje dosad nekorištene arhivske građe, kritički su analizirani objavljeni povijesni izvori i ključna djela hrvatskih i europskih reformatora koja su imala značajni utjecaj na razvoj reformacije u hrvatskim povijesnim zemljama i među iseljenim Hrvatima. Korištenjem recentnih teorijskometodoloških predložaka na temelju proučene građe napravljena je kritička sinteza povijesti reformacije na hrvatskom povijesnom prostoru. Kao teorijska podloga služili su modeli nove društvene i kulturne povijesti, odnosno nove vjerske povijesti. U fokusu istraživanja nalaze se modaliteti recepcije i prakticiranja reformnih ideja u različitim društvenim slojevima u hrvatskom povijesnom prostoru, od pučkog do elitnog protestantizma. Istraživanjem su identificirana specifična područja, razdoblja i procesi razvoja reformacije. U kontekstu širenja europske reformacije reformna zbivanja u hrvatskim zemljama odvijala su se u tri područja koja su bila rubna područja šire vjerske, geografske, političke, gospodarske i kulturne cjeline. Razvoj reformacije pratimo i u tri razdoblja: u prvom razdoblju je reformno učenje služilo kao duhovna obnova Rimokatoličke crkve, u drugom za ustanovljenje i institucionalizaciju evangeličke ili reformirane tradicije reformacije, a za treće je razdoblje karakteristična borba za opstanak tijekom protureformacije. U radu se razmatraju i ključni procesi promidžbe, navještaja i utvrđivanja nauka Svetoga pisma, koji uključuju propovijedanje, poučavanje i tumačenje istog u obitelji i zajednici vjernika, različite vrste bogoslužja i bogoštovlja, odnose u braku i obitelji, odgoj i obrazovanje djece i odraslih. Posebna se pažnja pridaje prijenosu ideja tiskanim knjigama, brošurama i dramskim uprizorenjima. Kako je temeljni cilj reformacije bio naviještanje evanđelja i obnova življenja Crkve ukorijenjena u nauku Svetoga pisma, reformatori u hrvatskim povijesnim zemljama tek su djelomice ostvarili taj cilj. Uz tek djelomičnu i nedostatnu potporu plemstva te učinkovitu protureformaciju i strah od inkvizicije, uspjeh reformacije u hrvatskim zemljama ovisio je o uspješnoj organizaciji i suradnji crkava, uspostavljanju općeg obrazovanja te osposobljavanju vjernika za duhovne službe.

Matthias Flacius Illyricus is reputed to have been one of the most influential Croatian humanists and theologians of the 16th century. Through his numerous works, he gave an efficient theological, philosophical, historical, linguistic and educational contribution to European cultural history. Besides a concise review of Flacius’ life, the article discusses the truth as Flacius’ starting point in his arguments and in life in general. Then it focuses on Flacius’ spiritual/ theological struggle for the freedom of the church which contributed greatly to the defeat of the pro-Catholic politics of Emperor Charles V and the survival of the Lutheran tradition of the Reformation in the German countries.

U radu su istražena reformna zbivanja u hrvatskim povijesnim zemljama za vrijeme reformacije u širem europskom povijesnom, teološkom, kulturološkom i društvenom kontekstu. Uz istraživanje dosad nekorištene arhivske građe, kritički su analizirani objavljeni povijesni izvori i ključna djela hrvatskih i europskih reformatora koja su imala značajni utjecaj na razvoj reformacije u hrvatskim povijesnim zemljama i među iseljenim Hrvatima. Korištenjem recentnih teorijskometodoloških predložaka na temelju proučene građe napravljena je kritička sinteza povijesti reformacije na hrvatskom povijesnom prostoru. Kao teorijska podloga služili su modeli nove društvene i kulturne povijesti, odnosno nove vjerske povijesti. U fokusu istraživanja nalaze se modaliteti recepcije i prakticiranja reformnih ideja u različitim društvenim slojevima u hrvatskom povijesnom prostoru, od pučkog do elitnog protestantizma. Istraživanjem su identificirana specifična područja, razdoblja i procesi razvoja reformacije. U kontekstu širenja europske reformacije reformna zbivanja u hrvatskim zemljama odvijala su se u tri područja koja su bila rubna područja šire vjerske, geografske, političke, gospodarske i kulturne cjeline. Razvoj reformacije pratimo i u tri razdoblja: u prvom razdoblju je reformno učenje služilo kao duhovna obnova Rimokatoličke crkve, u drugom za ustanovljenje i institucionalizaciju evangeličke ili reformirane tradicije reformacije, a za treće je razdoblje karakteristična borba za opstanak tijekom protureformacije. U radu se razmatraju i ključni procesi promidžbe, navještaja i utvrđivanja nauka Svetoga pisma, koji uključuju propovijedanje, poučavanje i tumačenje istog u obitelji i zajednici vjernika, različite vrste bogoslužja i bogoštovlja, odnose u braku i obitelji, odgoj i obrazovanje djece i odraslih. Posebna se pažnja pridaje prijenosu ideja tiskanim knjigama, brošurama i dramskim uprizorenjima. Kako je temeljni cilj reformacije bio naviještanje evanđelja i obnova življenja Crkve ukorijenjena u nauku Svetoga pisma, reformatori u hrvatskim povijesnim zemljama tek su djelomice ostvarili taj cilj. Uz tek djelomičnu i nedostatnu potporu plemstva te učinkovitu protureformaciju i strah od inkvizicije, uspjeh reformacije u hrvatskim zemljama ovisio je o uspješnoj organizaciji i suradnji crkava, uspostavljanju općeg obrazovanja te osposobljavanju vjernika za duhovne službe.

The introductory part of this article offers a concise overview of the Reformation in Baranya and Slavonia in the sixteenth century while also depicting the role of the reformer Stephen Kis of Szeged in the development and institutionalization of the Baranyan diocese of the Hungarian Reformed Church which included the contemporary Croatian regions of Baranya and Slavonia. The article analyzes the life and work of Stephen Kis of Szeged as a bishop, theologian, teacher and writer, along with his theological influence in Hungary and Europe for decades after his death, on the basis of original materials, Szeged’s published theological writings and other relevant literature.

Matija Vlačić Ilirik slovi za jednog od najutjecajnijih hrvatskih humanista i teologa šesnaestog stoljeća, koji je svojim brojnim djelima dao vrstan teološki, filozofski, povijesni, lingvistički i obrazovni doprinos europskoj kulturnoj povijesti. Članak, uz sažeti prikaz Vlačićeva življenja, raspravlja o istini kao Vlačićevu polazištu u cjelokupnom promišljanju i življenju. Potom se usredotočuje na Vlačićevu duhovno-teološku borbu za slobodu Crkve, koja je uvelike doprinijela porazu prokatoličke politike cara Karla V. i opstanku luteranske tradicije reformacije u njemačkim zemljama.

uvodnik

U prvome dijelu članka razmatra se uporaba latinske Biblije i Biblija prevedenih na narodne jezike u vrijeme reformacije. U drugome se dijelu razmatraju temeljna pitanja proizašla iz dosljedne primjene reformacijskog načela sola Scriptura, među kojima je pitanje kanona, autoriteta, dostatnosti, jasnoće i razumijevanja Biblije. U radu se iznose promišljanja vodećih teologa reformacije po pojedinom pitanju i usvojena učenja pojedine tradicije reformacije i protureformacije kako su zapisana u njihovim temeljnim dokumentima. U zaključku se ističe da je glavna poruka Svetoga pisma jasna čak i neobrazovanom laiku, pa stoga svaki čovjek može neposredno doći k Bibliji da bi tražio i našao istinu. Reformacija je iznova potvrdila da je Sveto pismo jedini autoritet za propovijedanje, teologiju i svakodnevno življenje, te da sav nauk mora potjecati iz Svetoga pisma, a da se ništa ne dodaje ili oduzima.

U tekstu se raspravlja o ulozi Biblije u svakodnevnom življenju kršćana, posebice u procesu donošenja odluka. Naznačuju se odgovori na pitanja: Zašto je kršćaninu potrebno poznavanje Božje riječi i vršenje Božje volje? Zatim se raspravlja o središnjoj ulozi Biblije, ne samo kao o izravnoj Božjoj riječi, već i kao povijesnom priručniku koji učinkovito i slikovito prikazuje i povijest odluka koje su pojedinci i narodi donosili s obzirom na Božju volju. U središnjem se dijelu rasprave, uz biblijsko obrazlaganje moći Božje riječi i njezine potrebe u kršćaninovu življenju, naznačuje što je to Božja volja, ukratko obrazlaže što to znači vršiti volju Božju u svakodnevnom življenju, posebice u procesu odlučivanja. U trećem se dijelu predlaže nekoliko koraka za primjenu Biblije u procesu donošenja odluka.

Beginning with the historical development and the specification of the Pentecostal-Charismatic Movement, the first part of this article deals with the applied biblical ecclesiology of independent churches. Then it explains the role of the Holy Spirit in realizing and maintaining the unity of Christians. The unity of Christians does not require or assume uniformity of practice nor complete unanimity of teaching. Pentecostal churches excel in the various ways of worship and organizational structures, even in variety of teachings. The challenge for Christians today is living in unity without demanding that the worship, structure and the theology of the churches be more uniform than those of the New Testament churches. Jesus Christ lives within Christians through the Holy Spirit dwelling in them, and Christians live in fellowship with one another by the Holy Spirit. While realizing God’ s will, the Holy Spirit creates different fellowships with Christ’ s disciples, binds them with one another and as a church. Most Pentecostals in Croatia do not support the ecumenical movement because they consider it to be founded not on biblical, but rather, on humanistic principles. They do believe in the spiritual unity of Christians and support fellowship with all the biblically founded churches and communities.

Polazeći od povijesnog razvoja i specifičnosti pentekostno-karizmatskog pokreta u prvom se dijelu raspravlja o primijenjenoj biblijskoj ekleziologiji slobodnih crkava. Zatim se razlaže uloga Duha Svetoga u ostvarivanju i očuvanju jedinstva kršćana. Jedinstvo kršćana ne zahtijeva niti podrazumijeva uniformnost prakse i potpunu jednodušnost u nauci. Pentekostne crkve ističu se različitim načinima bogoštovlja i organizacijskim strukturama, pa čak i s različitim učenjima. Izazov kršćana danas je življenje u jedinstvu bez zahtijevanja da bogoštovlje, strukture i teologija budu više uniformne od novozavjetnih crkava. Isus Krist živi u kršćanima po Duhu Svetomu koji prebiva u njima, a kršćani žive u Kristu i u zajedništvu jedan s drugim po Duhu Svetomu. Duh Sveti, ostvarujući volju Božju, kreira različita zajedništva s Kristovim učenicima, veže ih jedne s drugima te ih povezuje u Crkvu. Većina pentekostalaca u Hrvatskoj ne podupire ekumenski pokret jer smatraju da nije utemeljen na biblijskim, već na humanističkim načelima. Vjeruju u duhovno jedinstvo kršćana i podržavaju zajedništvo sa svim biblijski utemeljenim crkvama i zajednicama.

U članku se tumači biblijski nauk o darovima Duha.

U članku se razlaže biblijsko učenje o demonima.

Uvodnik časopisa o Pentekostnom pokretu u Hrvatskoj.

Biblijsko učenje o crkvi.

Životopis reformatora Jeana Calvina.

Članak sadrži temeljne informacije o Bibliji, kanonu Svetog pisma, nadahnuću, nepogrešivosti, autoritetu Svetog pisma te primjeni u kršćanskom življenju.

Kronološki pregled priređen je prema pregledu Rubena Kneževića “ Biblija, prijevodi, kronološki pregled objavljenih potpunih i djelomičnih prijevoda na hrvatski jezik” objavljenom u Leksikonu evanđeoskoga kršćanstva (Zagreb, Bogoslovni institut i Prometej, 2007). U ovaj pregled nisu uključeni: lekcionari ; prijevodi zasebnih biblijskih knjiga, napose Psalama, objavljenih na kajkavskom i čakavskom dijalektu ; slobodni književni prijevodi i prepjevi Psalama, kao ni onih koji su objavljivani u časoslovima ; zasebni prijevodi apokrifnih (deuterokanonskih) knjiga ; radni, ogledni i egzegetski prijevodi u stručnim časopisima, priručnicima i skriptama ; biblijski prijevodi gradišćanskih Hrvata.

O Augsburškom interimu iz 1548. godine.

Prikaz povijesti Crkve Božje u Hrvatskoj.

O Augsburškoj vjeroispovijesti iz 1530. godine.

Božja su svojstva kvaliteta njegova bića i karaktera.

Pregled prijevoda Svetog pisma na hrvatski jezik.

Obrađuje se biblijsko razumijevanje blagoslova i blagoslivljanja.

U članku se analizira i tumači biblijski dar govorenja u jezicima.

Kratki životopis.

Kratki životopis Nicholasa von Amsdorfa.

životopis reformatora Johanna Brenza.

Božji plan milosti predviđa spasenje čovjeka, a njegova konačna namjera je učiniti ga sličnim Kristu.