Search

Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.

In the present age, technology takes precedence over spending time moving in open spaces, and as consequence, motor and functional abilities of preschool children are declining because they spend their free time mostly in activities that do not require muscular effort. That is the reason why it is important to raise the habit of daily physical exercise in children from preschool age. Moreover, World Health Organization recommends that children from the age of five should do at least, daily, 60 minutes of moderate-to-vigorous intensity, mostly aerobic, physical activity (PA), during the week and also should include vigorous-intensity aerobic activities, as well as those that strengthen muscle and bone, at least 3 days a week. An appropriate level of PA can ensure the optimal growth and development of children and preserve their health. In Croatia, there exist general kinesiology activities that are an integral part of institutional integrated learning in early and preschool education in kindergartens, and special kinesiology activities or specialized sports programs for children of preschool age are carried out in sports schools or sports clubs. Children should be encouraged to be physically active not only in kindergartens but also at home, in their spare time, in transport, and participating in different sports schools to achieve the optimal physical activity. While engaging in physical activity children of preschool age, it is recommended that they do activities that will develop their coordination, balance, speed, and precision. Research shows that preschool children involved in additional physical activities achieve better results in tests assessing their motor and functional abilities. This research aimed to establish if there are differences in the motor abilities of preschool children concerning their engagement in additional sports activities (ASA). The study was conducted on a sample of 194 examinees, of which 91 girls and 103 boys, aged 5 to 7 years from the kindergarten in Zadar, Croatia. Of the 194 examinees, 110 (69 boys and 41 girls) were active in an additional sports program while 84 (34 boys and 50 girls) didn’t do any ASA. To assess children’s balance three tests were used: “Standing on a bench on full foot on one leg with eyes closed”, “Standing on a bench on both feet sideways with eyes closed”, and “Standing on a bench on a full foot with one foot in front of the other with eyes closed”. Also, three tests were used to assess children’s coordination: “Walking on all fours”, “Running between stands” and “Step up”. To determine whether there were statistically significant differences in the motor skills of children with the regard to their involvement in ASA, the t-test for independent samples was used. The obtained results indicate that boys who attend ASA have better coordination than boys who do not follow any ASA (p

Tjelesna aktivnost kod osoba s DS iznimno je važna i neizostavna. Cilj je istraživanja bio utvrditi utjecaj tjelesne aktivnosti na funkcionalan i psihomotorički razvoj djeteta s DS na osnovi analize slučaja djevojčice koja pohađa prvi razred OŠ Stanovi u Zadru prije pojave epidemioloških mjera donesenih zbog pandemije COVID-19, kad je dijete bilo uključeno u redovni program tjelesne i zdravstvene kulture u školi te pohađalo satove plesa, i usporediti sa stanjem tijekom pandemije, kada je djetetu bila smanjena tjelesna aktivnost. Rezultati istraživanja ukazali su kako postoje razlike između stanja prije pojave mjera pandemije COVID-19 i nakon pojave mjera. Iako razlike nisu velike, ipak postoje, i očituju se u motoričkim sposobnostima fleksibilnosti, koordinacije i repetitivne snage u korist stanja koje je bilo prije pojave mjera. Može se zaključiti kako je učinak tjelesne aktivnosti izuzetno veliki na cjelokupan psihomotorički i socijalan razvoj djeteta s Down sindromom. Stoga ga ne smijemo zanemariti već ga poticati na satovima tjelesnog i zdravstvenog odgoja te u izvanškolskim aktivnostima.

Motivacija (lat. „movere“ = kretati se) se definira kao sve ono što nas pokreće prema nekom cilju, sve ono što uvjetuje neko usmjereno djelovanje, te kao psihički proces zadovoljavanja potreba (Sindik, 2009). U okviru kinezioloških aktivnosti postoje dva tipa motivacije za vježbanje; unutarnja i vanjska motivacija. Unutarnja motivacija odnosi se na ponašanje koje je pokrenuto određenim unutarnjim porivima i nagradama te proizlazi iz potrebe pojedinca jer ga čini zadovoljnim za razliku od vanjske motivacije koja podrazumijeva ponašanje s ciljem postizanja određene nagrade ili izbjegavanja kazne (Coon, 2010). Cilj je istraživanja utvrditi motivacijsku strukturu za vježbanje djece predškolske dobi te utvrditi postoje li razlike s obzirom na spol ispitanika. Uzorak ispitanika obuhvatio je 74 djece predškolske dobi, dječaka i djevojčica, uzrasta između 5 i 7 godina (N=74, Nž =38, Nm=36). Individualne razlike u motivaciji za tjelovježbu djece predškolske dobi procijenjene su prilagođenom verzijom Upitnika motivacije za vježbanje – EMI 2 (Vlašić i sur., 2002). Rezultati istraživanja ukazuju kako je dominantan motiv koji djecu potiče na vježbanje zdravlje (AS=4.47), a potom uživanje (AS=4.28) i druženje s prijateljima (AS=4.27). To ukazuje kako su djeca više motivirana unutarnjim porivima nego vanjskim što je ujedno i poželjan motivacijski obrazac. Uz navedeno, utvrđene su statistički značajne razlike u motivima za vježbanje s obzirom na spol ispitanika. Dječaci su, u većoj mjeri od djevojčica, motivirani za tjelesnu aktivnost zbog poboljšanja tjelesnog izgleda (p=0.004) i zbog rezultata/ pobjeđivanja (p=0.017) koji se ostvaruje u kontekstu provedbe kinezioloških aktivnosti. Ova saznanja mogu se koristiti kod organizacije tjelesnih aktivnosti s ciljem povećanja dječje motivacije i zadržavanja djeteta u određenom sportu ili tjelesnoj aktivnosti.

U okviru kinezioloskih aktivnosti a uzimajuci u obzir Nichollsovu teoriju ciljne orijentacije razlikujemo usmjerenost na zadatak odnosno razvoj vjestine i usmjerenost na izvedbu odnosno rezultat, prema kojoj ucenici prosuđuju vlastitu kompetentnost. Osnovni cilj i znacaj rada bio je utvrditi postojanje spolnih razlika u usmjerenosti prema zadatku i prema rezultatu kod ucenika srednjih skola. Uzorak ispitanika formiran je od ukupno 211 ucenika i ucenica u dobi od 14 do 17 godina (N=211, Nž=80, Nm=131). Individualne razlike u ciljnoj orijentaciji srednjoskolaca procijenjene su Upitnikom ciljne orijentacije u sportu-TEOSQ (Duda i sur., 1995, adaptirala za hrvatsku populaciju Baric, 2001). Izracunati su osnovni deskriptivni pokazatelji, a t-test primijenjen je za ispitivanje razlika u ciljnoj orijentaciji s obzirom na spol. Rezultati pokazuju da postoje spolne razlike u usmjerenosti na rezultat. Iako su ucenici vise usmjereni na rezultat od ucenica (t=-3.9; p=0.00), rezultati ukazuju da su i ucenici i i ucenice dominantno usmjereni na zadatak. Zakljucuje se da srednjoskolci imaju poželjnu ciljnu orijentaciju koja ucenike usmjerava ka ucenju novih vjestina, postizanju osobnog napretka, te izvrsavanju postavljenih zadataka. Kljucne rijeci : adolescenti; motivacija, razlike prema spolu; usmjerenost na rezultat; usmjerenost prema zadatku--- Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin;} Within kinesiology activities, concerning Nichollas achievement theory, we distinguish 'task' goal orientation/involvement and 'ego' goal orientation/involvement, according to which students judged their own competence. The main aim and significance of this study are to determine the existence of gender differences in task and ego orientation among high school students. The sample of examinees is consisted of 211 high school students, boys and girls aged between 14 to 17 years (N=211, N f =80, N m =131). Individual differences in goal orientation of the students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire - TEOSQ. The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test differences in goal orientation according to gender. The results show that there are gender differences in ego orientation. Although males are more ego oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results show that both girls and boys are dominantly task oriented. To conclude, high school students have a desirable goal orientation that directs students to learn new skills, to achieve personal improvement and to perform set tasks. Keywords : adolescents, motivation, gender differences; task orientation; orientation to result Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin;} Abstract: Within kinesiology activities, concerning Nichollas achievement theory, we distinguish 'task' goal orientation/involvement and 'ego' goal orientation/involvement, according to which students judged their own competence. The main aim and significance of this study are to determine the existence of gender differences in task and ego orientation among high school students. The sample of examinees is consisted of 211 high school students, boys and girls aged between 14 to 17 years (N=211, N f =80, N m =131). Individual differences in goal orientation of the students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire - TEOSQ. The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test differences in goal orientation according to gender. The results show that there are gender differences in ego orientation. Although males are more ego oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results show that both girls and boys are dominantly task oriented. To conclude, high school students have a desirable goal orientation that directs students to learn new skills, to achieve personal improvement and to perform set tasks. Keywords : adolescents, motivation, gender differences; task orientation; orientation to result Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin;}

Within kinesiology activities, concerning Nicholls’s Achievement Goal Theory, we distinguish between “task” goal orientation/ involvement and “ego” goal orientation/ involvement, according to which students evaluated their own competence. The main aim of this study was to determine if gender differences exist among high school students in task and ego orientation. The sample included 211 high school students, males and females, between 14 and 17 years of age (N=211, Nf =80, Nm=131). Individual differences in goal orientation of students have been assessed by the Task and Ego Orientation in Sport Questionnaire – TEOSQ (Duda et al., 1995, adapted for a Croatian population sample by Barić in 2001). The basic descriptive indicators were calculated, and the t-test was applied to test gender differences in goal orientation. The results showed that there were gender differences in ego orientation. Although males were more ego-oriented than girls (t=-3.9; p=0.00), the results showed that both male and female students were dominantly task-oriented. In conclusion, high school students have a desirable goal orientation that directs them to learn new skills, to achieve personal development and to complete all the given tasks., U okviru kinezioloških aktivnosti, a uzimajući u obzir Nichollsovu teoriju ciljne orijentacije, razlikujemo usmjerenost na zadatak odnosno razvoj vještine i usmjerenost na izvedbu odnosno rezultat, prema kojoj učenici prosuđuju vlastitu kompetentnost. Osnovni cilj i značaj rada bio je utvrditi postojanje spolnih razlika u usmjerenosti prema zadatku i prema rezultatu kod učenika srednjih škola. Uzorak ispitanika oblikovan je od ukupno 211 učenika i učenica u dobi od 14 do 17 godina (N=211, Nž=80, Nm=131). Individualne razlike u ciljnoj orijentaciji srednjoškolaca procijenjene su Upitnikom ciljne orijentacije u sportu-TEOSQ (Duda i sur., 1995, adaptirala za hrvatsku populaciju Barić, 2001). Izračunati su osnovni deskriptivni pokazatelji, a t-test je primijenjen za ispitivanje razlika u ciljnoj orijentaciji s obzirom na spol. Rezultati pokazuju da postoje spolne razlike u usmjerenosti na rezultat. Iako su učenici više usmjereni na rezultat od učenica (t=-3.9; p=0.00), rezultati ukazuju na to da su i učenici i učenice dominantno usmjereni na zadatak. Zaključuje se da srednjoškolci imaju poželjnu ciljnu orijentaciju koja učenike usmjerava prema učenju novih vještina, postizanju osobnog napretka, kao i izvršavanju postavljenih zadataka.

Cilj ovog istraživanja je kvalitativna i kvantitativna analiza nastavnih sadržaja trenutno važećeg propisanog plana i programa za obveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnom školstvu i usporedba rezultata sa znanstvenim spoznajama dosadašnjih postignuća kineziološke edukacije. Uzorak istraživanja su propisani nastavni sadržaji (teme) za obveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, a provedene su metode analize sadržaja i χ- kvadrat test. Rezultati ukazuju kako u sadržajima predmeta u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi nedostaju sadržaji koji spadaju u kategorije zdravlja i fitnesa, plivanja, aktivnosti u prirodi i zimskih sportova. Također, rezultati implicitno ukazuju na nužnost uvrštavanja takvih sadržaja u program kako bi nastava tjelesne i zdravstvene kulture mogla biti u potpunosti u funkciji zdravlja i doprinijeti stvaranju tjelesno aktivnog čovjeka.