Search

vidi rad!

The aim of the study was to estimate the prevalence and causes of obstructive icterus in patients operated on during the 2003-2004 period at University Department of Surgery, Split University Hospital in Split. In addition, data on the patient age and sex, type of surgical treatment, and existence and impact of risk factors on operative outcome were analyzed. Data on 114 patients with obstructive icterus treated at the Department during the 2-year period were retrospectively analyzed. Obstructive jaundice is a disease predominantly affecting female population (61.4% of patients), mostly those aged 60-74 (40% of patients). Cholelithiasis with choledocholithiasis is the most common cause of obstructive jaundice. Therefore, the most frequently used procedure for obstructive jaundice is cholecystectomy with or without choledochotomy and concrement extraction. The number of patients diagnosed with obstructive icterus shows a considerable increase. Although the same surgical methods have been applied for years, endoscopic surgery has gradually displaced classic methods of surgical treatment., Cilj rada bio je ispitati učestalost i uzroke opstrukcijskog ikterusa kod bolesnika koji su u razdoblju od 2003. do 2004. godine operirani u Klinici za kirurgiju Kliničke bolnice Split. Uz navedeno analizirali smo dob i spol bolesnika, vrstu primijenjenog kirurškog liječenja, te postojanje i utjecaj čimbenika rizika na ishod kirurškog liječenja. U dvogodišnjem razdoblju retrospektivno su analizirani podaci 114 bolesnika koji su zbog opstrukcijskog ikterusa liječeni u Klinici za kirurgiju KB Split. Opstrukcijska žutica je bolest koja pretežito zahvaća žensku populaciju (61,4% bolesnika) i to najčešće u dobi od 60 do 74 godine (40% bolesnika). Kolelitijaza s koledokolitijazom i dalje je najčešći uzrok opstrukcijske žutice. Sukladno navedenom, najčešće izvođeni zahvat u liječenju opstrukcijske žutice je kolecistektomija s koledokotomijom i ekstrakcijom konkrementa ili bez toga. Broj bolesnika kojima se dijagnosticira opstrukcijski ikterus pokazuje značajan porast. Iako se već dugi niz godina u liječenju primjenjuju iste kirurške metode, endoskopska (laparoskopska) kirurgija postupno istiskuje klasične oblike kirurškog liječenja.

To attenuate functional disarrangement subsequently to surgically induced temporomandibular joint osteoarthrosis, and transosseal mandibular defects in the rat, we used a stable gastric pentadecapeptide BPC 157. This study is based on previously reported beneficial effect on osteoarthrosis, non union fracture, deep thickness skin burns, and adjuvant athritis, without special carrier.

Gastric pentadecapeptid BPC 157 antagonizes functional disarrangement and preserves function in osteoarthritic rats following temporomandibular joint injury

Several adamantyl derivatives of tenocyclidine,1-[1(2-thienylcyclohexyl)]piperidine (TCP), were synthetised and characterised (Ad-TCP I-IV).Their biological activity was evaluated by in vitro testing of their effect on proliferative and reproductive ability of human tumor strain and non- malignant mouse fibroblasts in culture.These effects were compared with those of tenocyclidine (TCP).We also tested them on cultured cells,for their radioprotective effect after ionising irradiation. The results with non-malignant mouse fibroblasts and human tumour cells show that the piperidine derivative of adamantyl tenocyclidine (Ad-TCP II)has rather outstanding radioprotective properties.This derivative revealed significant radioprotection at all survival levels,depending on the malignant or non-malignant origin of the cells,and it was significantly more evident on mouse fibroblasts then on human tumor cells.These effects were compared with those of tenocyclidine. Introduction Materials and methods

Cutis marmorata teleangiectatica congenita - report of four cases

Tjelesna neaktivnost globalni je problem koji je prisutan već od najmlađeg uzrasta. Danas se tjelesna neaktivnost može nazvati globalnom pandemijom koja osim pobola i smrtnosti uzrokuje i velike ekonomske terete u svim državama svijeta. Prema podacima Hrvatska je kao država pri dnu čije je stanovništvo najmanje aktivno (Eurostat, 2019). Također, poražavajuća činjenica je da je prevalencija prekomjerne tjelesne težine i pretilosti kod djece u Hrvatskoj sve veća i kreće se između 30 i 45% (Milanović i sur., 2020), dok 35% djece od 8 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu, od čega je 31% djevojčica i 38, 7% dječaka (CroCOSI, 2021). Osnovni cilj ovog rada je ispitati tjelesnu aktivnost učenika te utvrditi postoje li razlike u razini tjelesne aktivnosti između učenika s obzirom na spol. Istraživanje je provedeno na uzorku od 100 učenica i učenika srednje škole u Karlovačkoj županiji. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem govore kako su srednjoškolci u prosjeku umjereno tjelesno aktivni te da zadovoljavaju preporuke SZO. Ujedno učenici se u odnosu na učenice u prosjeku više uključuju u umjerenu i intenzivnu tjelesnu aktivnost, kao što je i njihova ukupna razina TA statistički značajno veća od ukupne razine TA učenica.

Budući da su pluća nešto malo bogatija funkcionalnom rezervom od drugih organa ona nisu pod toliko snažnim adaptivnim pritiskom kao ostatak tijela. Međutim, presječna istraživanja pokazuju da plivači imaju relativno veća pluća s obzirom na visinu u usporedbi s drugim sportašima. Ako veća pluća zaista predstavljaju prednost u plivanju ovu je pojavu moguće objasniti pretpostavkom da djeca s relativno većim plućima duže ostaju u sportu i da su uspješnija, pa je neka vrsta funkcionalne prirodne selekcije favorizirala veća pluća kod plivača u istraživanjima. Disanjem se kompenzira metabolička acidoza te omogućuje da se vježbanje nastavi i nakon prelaska u anaerobni način rada. Važnost funkcije pluća za vrhunski rezultat predstavlja otvoreno pitanje budući da u zdravih osoba ne postoji ventilacijska barijera pri vježbanju. Poznato je stajalište da u sportovima izdržljivosti sportaši imaju velik volumen pluća, čak i kad se uzme u obzir visina tijela. Disanje se odvija akcijom mišića koja može zahtijevati do 16% primitka kisika tijekom maksimalnog napora.Istraživanje je provedeno na uzorku od četiri sportaša. Jednu skupinu su činila dva sportaša iz sportova u vodi (kontrolna skupina- plivači) a drugu skupinu dva sportaša iz sportava izvan vode (eksperimentalna skupina – atletičar, rukometaš). Ispitanici eksperimentalne skupine (atletičar, rukometaš) vrijednost jakosti inspiratornih mišića (MIP) poboljšali su za 35, 9%, a vrijednost jakosti ekspiratornih mišića (MEP) za 30, 1%. Statistički značajnu razliku pokazuje i veličina učinka eksprimentalne skupine (MIP ; Cohen d=10, 92, MEP ; Cohen d=6, 17) u odnosu na kontrolnu skupinu (MIP ; Cohen d=1, MEP ; Cohen d=0, 95). Mišići koji okružuju prsni koš jedan su od dva primarna generatora sile koja potiskuje plivača kroz vodu. Sportaši koji imaju niže vrijednosti MIP-a osjetljiviji su na umor pri vježbanju, a povećavanjem MIP-a plivačima i ostalim sportašima se povećava i difuzijski kapacitet pluća. Na temelju povećane jakosti dišnih mišića poboljšala se kritična brzina plivanja i izdržljivost sportaša u ostalim sportovima.

Osnovni cilj ovog istraživanja je bila analiza učinka intezivnog kružnog treninga na morfološka obilježja studenata i studentica Sveučilišta u Zadru. Studenti su vježbali tri mjeseca dva puta tjedno na otvorenim sportskim terenima. Izvodio se program intezivnog kružnog treninga baziran na vježbama za razvoj svih motoričkih sposobnosti, najčešće na 8 do 12 vježbi određeni vremenski period. Temeljem analize dobivenih rezultata, utvrđene su značajne promjene u smanjenju potkožnog masnog tkiva, visceralne masti i obima natkoljenice kod studenata i studentica. Utjecaj treninga nije značajno smanjio masu tijela i indeks tjelesne mase kao ni obime studenata i studentica što se može objasniti povećanjem postotka mišićne mase.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi faktore koji utječu na izvedbu grupne vježbe u ritmičkoj gimnastici na uzorku studenata kineziologije. Istraživanje je provedeno na uzorku 65 studenta i studentica druge godine kineziologije, koji su redovito pohađali nastavu iz kolegija Ritmička gimnastika tri školska sata na tjedan tijekom 15 tjedana nastave. Uzorak varijabli sastojao se od pet setova motoričkih znanja i jedne grupne kompozicije. Rezultati sugeriraju kako je viša razina ambidekstrije najzaslužnija za uspjeh u izvođenju grupne kompozicije i kako bi takve operatore trebalo u većoj mjeri uključiti u plan i program nastave studenata.

Cilj ovog rada bio je utvrditi razliku u razini naučenosti jednostavnih gimnastičkih znanja (stoj na rukama, vaga i stav na lopaticama) unutar četveromjesečnog gimnastičkog tretmana kod odraslih početnika (studenata). Ispitivanje je provedeno na uzorku od 40 studenta Kineziološkog fakulteta u Splitu, druge godine preddiplomskog studija. Uzorak varijabli bio je sastavljen od tri osnovna gimnastička motorička znanja, koja spadaju u skupinu stavova i ravnotežnih položaja: Stoj na rukama uz vertikalnu plohu – STOJ, Vaga – VAGA, Stav na lopaticama – SVIJEĆA. Uočeni napredak između inicijale i finalne točke provjeravanja kod studenata bilo je numeričko povećanje s ocjene dobar na ocjenu vrlo dobar. Ovo predstavlja izvedbu s napretkom u: početnom i završnom položaju ; dinamičnosti prilikom podizanja tijela iz pretklona i vraćanja u završni položaj, dužini iskoraka, postavljanju ruku ispred prednožene noge, zamahu opruženom zamašnom nogom te opruženošću leđa u položaju stoja na rukama uz vertikalnu plohu. Usporedbom rezultata inicijalne i finalne točke možemo zaključiti da su studenti, tijekom jednog semestra sportske gimnastike, odnosno četveromjesečnog gimnastičkog programa ostvarili značajan napredak u izvođenju stoja na rukama, vage i stava na lopaticama.

Brojna istraživanja govore o zdravstvenim benefitima tjelesne aktivnosti kod djece školske dobi i mla dih, posebice pozitivnih efekata tjelesne aktivnosti na fiziološke karakteristike (tjelesnu masu, mišićnu masu, jakost, fleksibilnost u zglobovima i kralježnici, te gustoću kostiju), psihološke karakteristike (reduk cija anksioznosti i depresije), tjelesni napredak (motoričkih i sportskih kompetencija), globalnog, socijalnog i akademskog samopoimanja kao i akademske izvedbe (Strong i sur., 2007 ; Jansen i LeBlanc, 2010 ; Sallis, Prochaska i Taylor, 1999). Privući, zadržati i ostvariti postavljene ciljeve, odnosno polučiti efekte o kojima govore brojna istraživanja o tjelesnoj aktivnosti, moguće je jedino zanimljivim, dinamičkim i atraktivnim aktivnostima i sadržajima. Prilikom toga ključan je metodski pristup kojim kroz plansko postupanje, vo deći računa o dobi onih s kojima radimo, kinantropološkim obilježjima, dosadašnjem iskustvu u tjelesnim aktivnostima i željama, pristupa odabiru i distribuciji sadržaja kroz sve dijelove našeg „sata“ vježbanja.

Konvencionalne sportske igre nude pregršt modificiranih sadržaja koji se mogu ponuditi u raznim sportsko rekreacijskim programima za djecu i mlade. U ovom radu prikazan je kratki pregled nekoliko aktivnosti.

Empirijski nalazi ukazuju na umjerenu heritabilnost u sklopu petofaktorskog modela ličnosti što sugerira na mogući utjecaj okolinskih faktora na individualne razlike u ličnosti. Pojedinačna istraživanja upućuju na to da pozicioniranje na pet temeljnih osobina ličnosti (Ekstraverzija, Ugodnost, Savjesnost, Neuroticizam i Otvorenost) može pružiti važnu informaciju za trenera, za znanstvenike- praktičare i sportske psihologe uključene u rješavanje adekvatne selekcije sportaša te u upravljanje njihovim razvojem. S tim u vezi, bilo bi optimalno uporabiti upitnike na sportašima koji će omogućiti točniju i osjetljiviju procjenu vrijednosti odnosno pregled po facetama (poddimenzijama) temeljnih osobina ličnosti. U selekciji u timskim sportovima je potrebno davati prednost sportašima koji imaju izražene osobine ekstraverzija, savjesnost i emocionalna stabilnost jer te dimenzije mogu biti važne za tijek razvoja njegove sportske karijere. Empirijski nalazi sugeriraju kako se, u razdoblju djetinjstva i adolescencije, ličnost razvija i osjetljiva je na okolinske faktore koji utječu na to koliko će se i kako dispozicije pojedinog sportaša izraziti. Čini se da su promjene u stupnju izraženosti osobina ličnosti predvidljive kod sportaša, ne samo povećanjem dobi (seniorski sportaši u odnosu na juniorske su zreliji i određeniji te imaju višu razinu trenažnog i natjecateljskog iskustva), već i pod utjecajem višegodišnjeg procesa sportske pripreme (od srednjeg djetinjstva do odrasle dobi). Čini se kako je moguće u kontinuiranom višegodišnjem sustavnom procesu sportske pripreme proizvesti višesmjerne (npr. smanjenje razine Neuroticizma, povećanje razine Savjesnosti i ciljne usmjerenosti na zadatak) i multidimenzionalne promjene (npr. razvoj relevantnih sklopova sportsko-specifičnih sposobnosti i vještina). Nalazi istraživanja upućuju kako je u višegodišnjem procesu sportske pripreme moguće utjecati na stvarne promjene koje nastaju kao rezultat učenja, vježbanja, kao i trenažnog i natjecateljskog iskustva. Pod utjecajem zahtjeva na sportskom treningu vjerojatno se mogu poticati stupanj izraženosti faceta osobina Savjesnost (promišljenost, odgovornost, samodisciplina, organiziranost, kompetentnost i težnja za postignućem). Faktori, kao što su motivacijska klima, trenerovo rukovodeće ponašanje i intervencijski programi psihološke pripreme trebaju biti usmjereni na poticanje razvoja motivacije postignuća te na stjecanje psiholoških vještina na razini prenaučenosti što može utjecati na poboljšanje konzistentnosti ili stabilnosti u učinkovitosti izvedbe i sportskog postignuća. Zaključno, daljnja istraživanja bi trebala omogućiti metodološki pluralizam u istraživanju stvarnih promjena psihičkih osobina (kvantitativne tehnike za mjerenje obilježja ličnosti kao i kvalitativne tehnike) te ispitati utjecaj različitih programa sportske pripreme na relevantne sportsko-specifične sposobnosti, osobine i vještine koje utječu na poboljšanje stabilnosti u učinkovitosti izvedbe i sportskog postignuća u nizu natjecanja.

Istraživačko djelovanje u zdravstvenoj psihologiji i kineziologiji povezano je s genetikom, fiziološkim funkcijama i psihološkim procesima te upućuje da postoji veza između zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti umjerenog ili srednjeg intenziteta i tjelesne i psihičke dobrobiti. U radu su sugerirane specifične preporuke u vezi pozitivne povezanosti između zdravstveno usmjerenog vježbanja kao i tjelesne i psihičke dobrobiti (npr. osjećanje kompetencije i osjećaj kontrole). Nalazi sugeriraju da vježbanje utječe na promjene ličnosti i kognitivno funkcioniranje, unaprijeđivanje samopoštovanja i samopouzdanja, na pozitivno raspoloženje te da smanjuje količinu i intenzitet simptoma depresije i anksioznosti (negativna emocionalna stanja). Empirijska istraživanja pokazuju kako je redovita tjelesna aktivnost umjerenog ili srednjeg intenziteta preduvjet poticanja strukturnih i neuralnih promjena u organizmu vježbača. Povezanost spoznaja iz neuroznanosti i zdravstvene psihologije i kineziologije temelji se na utjecaju tjelesne aktivnosti na poticanje funkcioniranja neurotransmitera poput dopamina i serotonina, tj. na kemijske spojeve koji prenose podatke od jedne živčane stanice do druge (teorija neurotransmitera). Pretpostavlja se kako tjelesna aktivnost potiče biološke sustave koji su neuroplastični, tj. koji su skloni da se mijenjaju privremeno ili na duže vrijeme unutar genskih ograničenja. Višestruki biološki procesi (npr. neurotransmiteri i hormoni) kao i tjelesna aktivnost koja ih potiče utječu na tjelesnu i psihičku dobrobit. Zato je ispitivanje odnosa bioloških procesa i vježbanja izazov za istraživače fiziologe, psihologe i kineziologe i neprestano ga treba empirijski provjeravati i revidirati. U skladu s tim, napredak u zdravstvenoj psihologiji i kineziologiji ovisit će o nalazima, o spremnosti i sposobnosti istraživača da rade u multidisciplinarnim timovima s ciljem da obuhvate različite metode kao i različite domene znanja o ljudskoj prirodi (dispozicijska, biološka, intrapsihička, kognitivno-doživljajna, socijalna i kulturalna te prilagodbena) koje su komplementarne, a omogućavaju integrativan pristup u interpretaciji utjecaja tjelesne aktivnosti na stvarne promjene kod pojedinca. Pritom, važno je istaknuti da nijedan pojedinačan izvor podataka o stvarnim promjenama ličnosti nije dovoljan za adekvatnu interpretaciju te da je nužno pratiti i evaluirati ishode višegodišnjeg procesa vježbanja (npr. promjenu razine faceta osobina ličnosti i motivacijske strukture vježbača). To zahtijeva proučavanje iste skupine sportaša više puta u različitoj dobi (longitudinalni nacrt istraživanja) jer to omogućava istraživanje općih obrazaca i individualnih razlika u razvoju i odnosa između ranih i kasnijih događaja i ponašanja.

Sportski latino američki i standardni plesovi zaista su objedinjeni u jedan prelijepi dvoranski sport i treba stremiti ka tome da taj sport opravda titulu najljepšeg dvoranskog sporta na svijetu. Ljudi iz struke, plesni voditelji, treneri jedine su snage koje mogu osvijestiti široku plesnu populaciju i prikazati sportski ples kao umjetnički izričaj ali prije svega kao sport. Sportski plesači su sportaši i neadekvatan i neozbiljan pristup njihovom tehničkom i kondicijskom treningu može dovesti prvenstveno do velikog broja ozljeda i u konačnici do gubitka plesnih parova s plesne scene. U taj kontekst ide planiranje i programiranje kondicijskih parametara u sportskom plesu. Što, kako, gdje i kada bitne su stavke u svakom treningu i bez njih nema vrhunskih rezultata. Što prije budemo bili osviješteni u tom pogledu to će znanost i praksa u ovom sportu davati bolje rezultate, a treneri odgajati bolje i kvalitetnije plesače – SPORTAŠE.

Znanstvenici-paktičari, fiziolozi i psiholozi sporta i vježbanja kao i zdravstveni psiholozi i kineziolozi navode kako je jedan od faktora koji utječu i mogu promjeniti biološko i psihološko stanje osobe tjelesna aktivnost umjerenog ili srednjeg intenziteta. Postoje brojni teorijski pristupi (fiziološki i psihološki) koji pokušavaju objasniti učinke tjelesnog vježbanja umjerenog ili srednjeg intenziteta na tjelesnu i psihičku dobrobit. U tom kontekstu, prikazane su četiri fiziološke hipoteze: hipoteza kardiovaskularne spremnosti, hipoteza termogenička, hipoteza endorfina i hipoteza monoamina. Prikazane su psihološke hipoteze koje sugeriraju da odvraćanje ili skretanje pažnje, savladavanje vještina i socijalne interakcije, stvaranje pozitivnog mišljenja i osjećaja pod utjecajem vježbanja (kognitivno-bihevioralna hipoteza) mogu poticati pozitivno raspoloženje i biti izvor zadovoljstva za pojedinca kao rezultata zdravstveno usmjerene i redovite tjelovježbe.

Zdravi mišići zdjeličnog dna važni su za svaku ženu i svakog muškarca, jer održavanje njihove snage pomaže u prevenciji razvoja disfunkcije mišića zdjeličnog dna. Disfunkcija mišića zdjeličnog dna dovodi do smanjenja funkcije i potpore zdjeličnim organima, što ujedno ugrožava integritet izlaza mokraćne cijevi, rodnice i debelog crijeva. Trening mišića zdjeličnog dna učinkovit je u povećanju snage i izdržljivosti mišića zdjeličnog dna te održavanju funkcije zdravlja urogenitalnog sustava.

Istraživanje je provedeno na 29 nogometaša kadeta NK "Hajduk" Split. Cilj je bio odrediti somatotip nogometaša starosti 15-17 godina. Zaključeno je da su izmjereni kadeti uglavnom izraženo mezomorfni što je karakteristika važna za očitovanje sposobnosti vezanih za trenažni proces nogometaša, sport i natjecanje.

Odbojka je kompleksni ekipni anaerobni sport maksimalnog intenziteta. Nakon nogometa i košarke, ima najveću incidenciju ozljeda. Cilj istraživanja bio je da se putem anketnog upitnika prigodnog uzorka utvrde specifične ozljede u odbojci te da se prikažu fizioterapijski postupci prevencije i rehabilitacije kako bi se smanjila njihova učestalost. Istraživanje je provedeno u prvoligaškom Ženskom odbojkaškom klubu "Azena“ iz Velike Gorice. U ispitivanju je sudjelovalo 12 igračica iz seniorske i juniorske ekipe.

Prilikom promatranja veslačkog zaveslaja može se zaključiti da bi veslanje moglo imati utjecaj na posturu i posturalnu prilagodbu veslača. Kako bi se utvrdilo na koji način veslanje utječe na posturu, provedeno je kratko mjerenje na tri veslača, jedan veslač tehnike na pariće i dva veslača rimen tehnike, lijevi i desni veslač. Kroz rad je utvrđeno da različite tehnike veslanja imaju utjecaj na razičitu posturalnu prilagodbu veslača. Cilj rada je prikazati specifičnu posturu i posturalnu prilagodbu veslača na temelju čega bi se mogao napraviti program fizioterapijske intervencije u cilju prevencije ozljeda.

S obzirom na to da je u Hrvatskoj premalo pažnje posvećeno kondicijskoj pripremi jazz dance plesača, u ovom radu će se definirati i opisati specifične vježbe za razvoj specifičnih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti važnih za uspjeh u Jazz plesu. Vježbe su utemeljene na osnovnim elementima tehnike Jazz dance-a i predstavit će konkretan doprinos u radu plesnih pedagoga i jazz plesača.

Uloga trampolina je višestrana, kako u samoj natjecateljskoj disciplini, tako i u ostalim sportovima u kojima je pomoćna i neizostavna sprava pri učenju i savladavanju tehnike akrobatskih skokova. Isto tako, u posljednje vrijeme, posebna važnost mu se pridaje u rekreativnim i fitness programima usmjerenim na razvoj i poboljšanje kardiovaskularnih i respiratornih funkcija te redukciju potkožnog masnog tkiva. Veliki trampolin je danas popularan kao sredstvo zabave i dostupan je djeci u raznim zabavnim parkovima i igraonicama te im omogućava da kroz igru, primjenom osnovnih biotičkih motoričkih znanja, utječu na razvoj koordinacije, ravnoteže, prostorno vremenske orijentacije, preciznost i kontrolu pokreta te razvoj svijesti o kretnjama vlastitog tijela u prostoru. Važno je, da prije korištenja trampolina, pogotovo u radu s djecom, sam trampolin i prostor oko njega bude osiguran kako bi se smanjila mogućnost ozljeđivanja. Skokove treba svladavati od jednostavnijih k složenijima i posebnu pozornost obratiti na pravilno izvođenje tehnike.

Efekti ovdje analiziranog treninga pokazali su da je on primjeren izvođenju u prijelaznom trenažnom periodu jer je razina opterećenja relativno niska posebno u aerobnoj komponenti. Iako sadržaji treninga ne inzistiraju posebno na osjetnom poboljšanju motoričkih sposobnosti one su se ipak dogodile što ukazuje da ovako koncipiran trening može poslužiti kao solidna osnova za zahtjevniji trening u pripremnom periodu uz neizostavnu modifikaciju intenziteta opterećenja