Search

Pravičnost i uključivost obrazovnih politika temelj su uspješnog obrazovnog sustava koji postiže svoje obrazovne i društvene ishode. S ciljem utvrđivanja načina na koji se u Hrvatskoj usmjerava povećanje pravičnosti i uključivosti obrazovnog sustava, u ovom radu analiziramo dizajn 16 dokumenata javnih politika koji vode djelovanje aktera na svim razinama obrazovanja. Korištenjem tematske analize rad pokazuje kako je borba protiv nejednakosti u obrazovanju u hrvatskim obrazovnim politikama postavljena kao horizontalna tema koja svoje sastavnice dobiva tek spajanjem sadržaja niza strateških dokumenata. Zbog toga je javna intervencija za osiguravanje pravičnosti i uključivosti najčešće općeg karaktera, za sve polaznike obrazovanja, bez identificirane konkretne ciljne skupine te bez ciljanih mjera koje bi unaprijedile položaj specifičnih ciljnih skupina. Analizom ciljnih skupina, ciljeva te kvalitete logike intervencije u problem obrazovne nejednakosti ovaj rad, stoga, nastoji doprinijeti etabliranju teme pravičnosti i uključivosti u obrazovanju kao cjelovite i jasno definirane politike na svim razinama obrazovanja.

Purpose: This paper unfolds the ways in which Croatia, as a young post-communist democracy, has aligned its transition and consolidation with the development of education programs that would support the protection of human rights and the creation of a democratic political culture. Design/methodology/approach: By combining the existing studies with the authors’ own analyses of documents and internet sources, as well as interviews with teachers, this paper reveals that by adopting vague and non-binding policies, the Croatian political elite has demonstrated a lack of political will and courage over the past twenty-five years to develop a systematic and quality-based citizenship education. Findings: After long-term negligence, in the most recent five-year period, the need to change the educational path has gained prominence on the policy and political agenda. However, the reform process did not result in bridging, but in the deepening of ideological divides within the Croatian society. With the officially adopted interdisciplinary and cross-curricular approach, the responsibility for carrying out citizenship education was placed in the hands of teachers, with civil society organizations taking a compensating role. Whilst the former lack practical education, as well as guidelines and resources to incorporate citizenship education into the subjects they teach, the latter are incapable of reaching out to a sufficient share of the youth population. The outcome is that the youth continuously displays inadequate levels of citizenship competences., JSSE - Journal of Social Science Education, 2-2017: Beyond Description: Civic and Political Education in Europe – Dialogue and Comparison

Rad je objavljen kao dio publikacije "Vrednote u praksi: upravljanje i aktivizam civilnog društva za demokratizaciju i ljudska prava" koja je nastala kao plod istraživačkog projekta „Modeli dobrog upravljanja u OCD-ima na polju demokratizacije i ljudskih prava“. U radu se kroz studije slučaja razmatraju organizacije civilnog društva u Hrvatskoj koje djeluju kao akteri procesa stvaranja javnih politika te se prikazuje uloga OCD u policy fazama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o ravnopravnosti spolova i opisuju dvije, prema istraživanjima najvidljivije, zagovaračke kampanje OCD u razdoblju od 2000. do 2006. godine.

Rad je nastao kao rezultat istraživanja na seminarskoj nastavi kolegija Javne politike Fakulteta političkih znanosti, te predstavlja sumarni prikaz studentskih radova. Publikacija slijedi logiku policy procesa vezanog uz Zakon o pravu na pristup informacijama RH, te detaljno prikazuje kako je Zakon donesen, te koji su problemi nastali pri njegovoj provedbi.

Publikacija je nastala kao rezultat istraživanja u sklopu seminarske nastave kolegija Javne politike na Fakultetu političkih znanosti i daje sumarni prikaz studentskih radova na temu politike prema mladima u Republici Hrvatskoj.

The growing intensity and complexity of public service has spurred policy reform efforts across the globe, many featuring attempts to promote more collaborative government. Collaboration in Public Service Delivery sheds light on these efforts, analysing and reconceptualising the major types of collaboration in public service delivery through a governance lens.