Search

Studija istražuje izloženost stresu ispitanika koji rade u Jedinici intenzivnoga liječenja (JIL- u) i razlike u upotrebi triju mjernih instrumenata stresa. Istraživanje je provedeno od rujna do listopada 2018. u Kliničkoj bolnici Dubrava u JIL- u, na četrdeset i jednom (41) zdravstvenom djelatniku. Postavljena su tri oblika testiranja: samoprocjena stresa, mjerenje fizioloških pokazatelja i razine kortizola. Rezultati pokazuju statistički značajnu razliku u srednjim razinama kortizola, pri čemu je prvi uzorak znatno viši od ostalih uzoraka. Postojale su značajne interakcije između provodljivosti kože (SC) i razine stresa, pri čemu su svi sudionici pokazali povećanje SC-a. Varijabilnost srčanoga ritma (HRV) pokazuje blagu korelaciju s razinama stresa u skupini koja ima znatno više iskustva sa stresom. Iako su uočene neke razlike, svi mjerni pokazatelji stresa pokazuju da se zdravstveni djelatnici u JIL-u dobro nose sa stresnim situacijama.

The pandemic caused by the SARS-CoV-2 virus in 2019/20, briefly stopped the world and made a series of changes in the lives of people around the world. Symptoms and clinical pictures of COVID-19 range from asymptomatic to severe pneumonia (can lead to death). Mild symptoms are dry cough, sore throat, myalgia, fever and diarrhoea ; they most often pass without complications. Some groups of patients may develop complications, including organ failure, sepsis and septic shock, acute renal damage, pulmonary oedema, severe pneumonia, and acute respiratory distress syndrome, which can be fatal [1]. Severe complications are more common in elderly patients, patients with high comorbidity, immunocompromised, haematological, oncological, endocrinological patients, and patients in intensive care units [2]. The estimated mortality from COVID-19 according to some studies is approximately 3.4% compared with 9.6% for SARS [3] and 34.4% for Middle Eastern Respiratory Syndrome (MERS) [4]. The WHO and the CDC (Centres for Disease Control) have issued guidelines on key clinical and epidemiological findings indicating COVID-19 infection [5]. The pandemic is a threat, but also a challenge for the whole world [6], that has globally affected the current way of life, movement, travel, and economy. It affected all people and all aspects of life, but still the most vulnerable group were those suffering from COVID- 19, those suffering from other diseases that required health care, and healthcare workers who cared for all groups of patients. In Croatia, the first case of COVID-19 disease was registered on February 25, 2020. in Zagreb. Prevention and fight against the pandemic was immediately raised to the national level (National Crisis Headquarter and Crisis Staff of the Ministry of Health) and with clear recommendations, procedures and daily public information, the spread was soon brought under control [7]. During the pandemic, healthcare workers were more exposed than usual to stress, physical, mental, and emotional effort [8] in an effort to prevent the spread of infection to themselves and others and to provide the best possible care for patients. In their struggle and care for others, some health workers fell ill, and a large number unfortunately died as a result of COVID-19 [9]. Experiences with SARS have shown a large impact of work on the mental health of healthcare workers in the form of fear, anxiety, depression, psychophysical symptoms, and stress [10]. Working in high-risk wards, in isolation, and with infected people are common causes of trauma [11]. Work-related stress is a potential cause for concern for healthcare workers and is therefore an important indicator of mental exhaustion. Healthcare workers involved in the diagnosis, treatment, and care of patients with COVID-19 develop predispositions to pain, psychological suffering, and other mental health symptoms [12] that can significantly affect all aspects of their lives. The aim of this research was to: (i) investigate the subjective experiences of the impact of the COVID-19 pandemic on the work of healthcare workers ; (ii) describe the impact of the pandemic on their private lives ; (iii) identify their biggest fears related to the term COVID-19.

Sažetak : Antibiotici su lijekovi koji su selektivno toksični za bakterije, a netoksični, odnosno prihvatljivo toksični za organizam domaćina. Rezistencija na antibiotike je globalni javnozdravstveni problem. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi razinu znanja i stavova o antibioticima te njihovoj pravilnoj primjeni u općoj populaciji na području Republike Hrvatske Istraživanje smo proveli na području Republike Hrvatske u periodu 20.06.-20.08.2020., CAPI metoda anketiranja, koristeći platformu Google Forms. Anketa nije preuzeta, sastoji se od 30 pitanja. Sudjelovao je 181 ispitanik većinom ženskog spola (80%), 79 % dobi 18-30 godina, 72% ispitanika je iz ruralne sredine, 27% medicinske struke. Svi ispitanici su do sada koristili antibiotike, njih 96% zna da se koriste isključivo kod bakterijske infekcije. Velika većina (93%) popije terapiju do kraja, 97% ih neće dati drugoj osobi, svega 3 % će ih popiti na „svoju ruku“. Rezultatima smo pokazali da ispitanici iz ovog istraživanja imaju dobro osnovno znanje o antibioticima, važnosti i načinu pravilne primjene antibiotika. Koriste antibiotike koji su prepisani samo njima, dižu ih na recept, piju preporučenu dozu u točno određeno vrijeme i dana koliko je propisano te time uz povećano djelovanje antibiotika smanjuju mogućnost rezistencije bakterija na antibiotike na lokalnoj i globalnoj razini. Summary: Antibiotics are drugs that are selectively toxic to bacteria and non- toxic, or acceptably toxic to the host organism. Antibiotic resistance is a global public health problem. The aim of our research was to determine the level of knowledge and attitudes about antibiotics and their proper application in the general population in the Republic of Croatia. We conducted the research on the territory of the Republic of Croatia in the period 20.06.-20.08.2020, CAPI survey method, using the Google Forms platform. The survey was not taken over, it consists of 30 questions. Among 181 participants were mostly female (80%), 79% were aged 18-30 years, 72% were from rural areas, 27% were medical professionals. All subjects have used antibiotics so far, 96% of them know that they are used exclusively for bacterial infections. The majority (93%) took the therapy to the end, 97% will not give it to another person, only 3% will take it on "their own". The results showed that the respondents from this study have a good basic knowledge about antibiotics, the importance and method of proper administration of antibiotics. They use antibiotics that are prescribed only to them, pick them up on prescription, take the recommended dose at the exact time and day as prescribed, and thus with the increased action of antibiotics reduce the possibility of bacterial resistance to antibiotics locally and globally.

Uvod: Norovirus je jedan od najčešćih uzroka epidemija akutnog gastroenteritisa (AG). Vrlo je zarazan, stabilan u okolišu, prenosi se najčešće feko-oralnim putem. Svrha: Prikazati učinkoviti model kontrole širenja epidemije norovirusom primijenjen u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice (SBKT). Razrada: Epidemija je u SBKT trajala od 8./9. ožujka do 25. ožujka 2019. godine, oboljelo je ukupno 210 osoba, 129 pacijenata i 81 djelatnik. Tim za bolničke infekcije i epidemiolog dali su odmah naputke o postupanju s osobama koje imaju akutni gastroenteritis. Uzeti su uzorci stolice na bakteriološku (negativni) i virološku (pozitivni na norovirus) analizu. Najvažnije i najučinkovitije mjere koje su odmah provedene: kohortiranje i kontaktna izolacija simptomatskih bolesnika, nadzor nad higijenom ruku, odgoda novih prijema, simptomatski djelatnici ostaju kod kuće minimal no 48 sati od zadnje dijareje, pojačano čišćenje i dezinfekcija odjela bolnice, uključujući kuhinju i restoran, čišćenje soba za izolaciju sa sanitarnim čvorom minimalno 3 puta dnevno, svi sanitarni čvorovi i često dodirivane horizontalne površine bolnice čiste se minimalno 3 puta dnevno, rublje simptomatskih bolesnika tretira se prema protokolu za infektivno rublje, po završetku mjera kontaktne izolacije pacijenti se tuširaju u klorheksidinskom preparatu, a soba se generalno čisti i dezinficira završno aerosolnom dezinfekcijom. Zaključak: Norovirusni gastroenteritis je akutna zarazna bolest velikog potencijala širenja osobito u zdravstvenim i socijalnim ustanovama. Da se uspješno zaustavi epidemija u bolnicama, potrebna je brza reakcija te pravovremena, otvorena i dobra komunikacija djelatnika bolnice i Tima za BI, epidemiološke službe, pacijenata, posjeta i medija. Brza dijagnostika i komunikacija uz dosljedno pridržavanje protokola siguran je put u uspješnom suzbijanju epidemije.

Introduction: Given the growing number of elderly people (65 years and above) in the total population of the Republic of Croatia, who need better social and health care, there is an increasing interest in research and measurement of the quality of life of elderly people. World Health Organization (WHO) defines the quality of life as an individual perception of personal position in the context of culture and value system in which individuals live concerning goals, expected values, and desires, including physical health, psychological state, level of independence, social relationships, personal beliefs. The research aimed to examine the subjective quality of life of older adults in Varaždin County and the relative importance of specific areas of life for their overall quality of life. Methods: The survey conducted on a sample of 119 respondents from Varaždin County (57 female and 62 male). The age of respondents ranged from 65 to 94 years — questionnaire of quality of life used in the survey by COMQoL. It was analyzed the assessment of the satisfaction and importance of certain areas in life (material well-being, health, life achievement, close relationships with other people, safeness, community affiliation, emotional well-being, and happiness). Results: The participants rated the overall quality of life at an average of 3.73. The worst was the estimated satisfaction with health (3.37), while they were most satisfied with the safeness (3.97) and emotional well- being (3.97).Conclusion: Society needs to continually work to improve the living conditions of elderly people in the community to increase their satisfaction and provide a quality life.Keywords: Quality of life, elderly people, homes for the elderly, community

Background: Patient safety is becoming an increasingly important part of the healthcare process worldwide. With the appearance of new, multi- and pan-resistant microorganisms, control and prevention of healthcare-associated infections (HCAI) is becoming one of the most important components of patient safety concerns. Discussion: Due to antibiotic resistance, lack of new antibiotics and the possibility of spread among the patients, contact isolation measures for patients colonized/infected with multidrug resistant microorganisms are still the basis of prevention and control of HCAI, which are considered adverse events. One of important questions today is also how contact isolation measures affect the patients to whom they are applied. The results of all studies uniformly showed that contact measures lead to twice the incidence of adverse events, especially those that can be prevented such as falls, pressure ulcers, electrolyte and fluid disorders, errors in prescribing anticoagulant and insulin therapy. Another important aspect is the impact of contact isolation measures on the psychological being of patients, leading more often to depression, anxiety, fear and anger, more common when patients are insufficiently informed. Patients in contact isolation have also been shown to have fewer and shorter contacts with healthcare staff, their hospital stay is longer and satisfaction with the treatment process is lesser. However, health professionals' adherence to hand hygiene and prevention of HCAI is better. Studies to this date have not shown the negative impact of contact isolation measures on the final treatment outcome. Conclusion: Contact isolation measures are often one of the main procedures in control of the spread of HCAI today. It is necessary to make a good assessment when to apply them, to ensure that patients in isolation receive appropriate treatment and care, but also information, and to provide a sufficient number of staff. Contact isolation measures must not become isolation from contacts.

Antimikrobna rezistencija i infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi (HCAI) postaju sve veći javnozdravstveni problem u svijetu i Europi. G. 2001. EU je usvojila Preporuku Vijeća o racionalnoj uporabi antimikrobnih sredstava u humanoj medicini, a 2009. usvojili su Preporuku Vijeća o sigurnosti pacijenata, uključujući sprečavanje i kontrolu infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Prema procjeni Europskog centra za kontrolu bolesti (ECDC) u državama članicama godišnje 37000 pacijenata umre kao direktna posljedica infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi. Neki od najčešćih mikroorganizama multirezistentnih na antibiotike (MDRO) su: meticilin rezistentni Staphylococcus aureus ili MRSA, vancomicin rezistentni Enterococcus ili VRE, Clostridium difficile, sojevi koji produciraju beta-laktamaze proširenog spektra (ESBL), KRE - karbapenem- rezistentne enterobakterije (kao što su sojevi KPC, NDM, OXA-48, VIM i dr). Gotovo svi MDRO se šire kontaktom (direktnim ili indirektnim). Imaju veliku sposobnost širenja te zahtijevaju kontaktne mjere zaštite/izolacije da bi se spriječilo daljnje širenje. Mnoge studije su pokazale da standardne mjere zaštite nisu dostatne u prevenciji širenja MDRO. Bolnički okoliš sve je više u fokusu kao rizik za širenja MDRO te je više dokaza u prilog završnoj aerosolnoj dekontaminaciji prostora. Neki autori ipak upozoravaju da mnoge MDRO bakterije potječu i od same pacijentove flore te nisu posljedica kontakta s kontaminiranom okolinom, ali prevencija njihova širenja je ista. U brojnim istraživanjima naglašava se važnost osnovnih mjere prevencije širenja MDRO: kontaktna izolacija, zasebna soba, kohortiranje, higijena ruku, aktivni probir asimptomatskih pacijenata (gram negativnih MDRO, obavezno KRE), sporocidno čišćenje okoline pacijenta kao standard, dekolonizacija kože kupanjem pacijenata u antiseptičkom detergentu, uvijek dostupni protokoli za MDRO. Otvorena i iskrena komunikacija između odjela i ustanova jedan je od ključnih elemenata u prevenciji širenja lokalno i globalno.

Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi kompliciraju tijek osnovne bolesti, uzrokuju nelagodu i nezadovoljstvo pacijenta, povećavaju cijenu i trajanje liječenja te dovode i do povećanog mortaliteta. Njihova prevencija je jedna od glavnih sastavnica sigurnosti pacijenta. Cilj istraživanja je ispitati mišljenje studenata Preddiplomskog studija Sestrinstvo Sveučilišta Sjever o kvaliteti realizacije nastave i vrednovanje usvojenog znanja iz izbornog kolegija Osnove prevencije i kontrole bolničkih infekcija kroz tri godine preddodiplomskog studija i istražiti opada li značajno količina znanja tijekom tri godine studija. Istraživanje je provedeno tijekom akademske 2017./2018. godine, u njemu je dobrovoljno sudjelovao 121 student 1., 2. i 3. godine preddiplomskog stručnog studija Sestrinstvo koji su izabrali i završili izborni kolegij Osnove prevencije i kontrole bolničkih infekcija. Metoda putem koje je provedeno istraživanje je metoda ankete, a instrument je polustrukturirani upitnik. Rezultati su pokazali da su svi ispitanici dobili očekivana znanja iz prevencije i kontrole bolničkih infekcija, da su vježbe koristan i važan dio nastave te da je kolegij ostvario njihova očekivanja. Mišljenje ispitanika je da je u nastavi korišteno više nastavnih metoda (vizualne, verbalne, praktičan rad, učenje po modelu). Nije nađena značajna razlika u ukupnom znanju ispitanika vezano uz godinu studija ili bazično obrazovanje. Može se pretpostaviti da je rezultat toga da su svi usvojili tražena znanja i vještine, neovisno o prethodnom medicinskom znanju i da je usvojeno znanje trajno.

Izolacija pacijenta kao metoda sprječavanja širenja zaraznih bolesti seže daleko u povijest. Još u antička vremena ljudi su shvatili mogućnost i važnost odvajanja zdravih od bolesnih. Uvidjeli su da odvajanjem osoba koje su bile zaražene ili one za koje se smatralo da su zaražene od zdravih uspijevaju na neki način smanjiti širenje bolesti. U to vrijeme svaka zarazna bolesti je značila popriličnu ili veliku smrtnost populacije. Pronalaskom antibiotika se produljio životni vijek čovjeka, ali se vrlo brzo uvidjela i rezistencija na pronađene antibiotike. Pronalasci novih antibiotika i rezistencija idu u korak. Naša bliska budućnost već se sada opisuje kao moguća „post antibiotska era“. Danas bolničke infekcije predstavljanju neželjeni događaj u procesu liječenja, njege i rehabilitacije. Produljuju boravak u bolnici, povećavaju morbiditet , invalidnost i mortalitet te drastično povećavaju cijenu liječenja. ECDC (European Center for Disease Control) procijenjuje da će kod 1 od 20 hospitaliziranih pacijenata nastupiti bolnička infekcija, to bi značilo kod oko 4.1 milijuna pacijenta diljem Evrope. U toj procjeni se smatra da bi oko 37.000 ljudi moglo imati smrtni ishod kao posljedicu bolničke infekcije. Kako u svijetu tako i u Hrvatskoj sigurnost pacijenta je sve važniji dio u procesu liječenja, njege i rehabilitacije. Kontrola i prevencija infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi predstavlja jednu od najvažnijih sastavnica brige o sigurnosti pacijenta. Mjere identifikacije i izolacije pacijenata koji su kolonizirani/inficirani multirezistentnim mikroorganizmima (MDRO) predstavljaju i danas temelj prevencije i kontrole bolničkih infekcija. Pacijenti u JIL-u i imunokompromitirani pacijenti spadaju u najrizičnije pacijente za kolonizaciju/infekciju bolničkim infekcijama. Važno je naglasiti važnost pravodobnog „otvaranja“ određenog tipa izolacije ovisno o uzročniku, važnost dosljednog pridržavanja propisanih mjere zaštite svih zdravstvenih i ne zdravstvenih djelatnika koji dolaze u kontakt sa pacijentom te samog pacijenta i posjeta. Voditi brigu o negativnim psihičkim utjecajima izolacije na pacijenta u vidu pravovremenih, stručnih, usmenih i pismenih obavijesti o razlozima i pretpostavljenom vremenu trajanja izolacije. Omogućiti odgovore na pitanja pacijenta te ukinuti izolaciju čim se za to stvore preduvjeti. Možemo zaključiti da mjere izolacije pacijenata predstavljaju danas jedan od glavnih postupaka u kontroli širenja bolničkih infekcija. Potrebno je dobro procijeniti kada ih treba primijeniti, procijeniti adekvatno vrijeme ukidanja mjera izolacije te osigurati da pacijenti u izolaciji dobivaju odgovarajuće liječenje, njegu i rehabilitaciju. Što se tiče utjecaja izolacije prema većini istraživanja studije do sada nisu pokazale negativan utjecaj izolacije na konačan ishod liječenja pacijenta u izolaciji, a li su pokazale da je zadovoljstvo pacijenta procesom liječenja, njege i rehabilitacije manje. Pravovremeno pridržavanje odgovarajućih mjere zaštite/izolacije ovisno o uzročniku ostaju i danas osnovna strategija u širenju i kontroli bolničkih infekcija u svim zdravstvenim ustanovama, na svim odjelima, a naročito u jedinicama intenzivnog liječenja gdje se na jednom mjestu, male kvadrature, četo bez međusobnih fizičkih zaštitnih barijera nalaze najugroženiji i najprijemčiviji pacijenti. Djelatnici nikada ne smiju zaboraviti svoje odgovornosti u prevenciji i kontroli bolničkih infekcija. Neophodno je da uvijek budu svjesni upozorenja na vratima ili na krevetu pacijenta, da primjenjuju savjesno preporučene mjere zaštite/izolacije Tima za bolničke infekcije bez iznimaka, te da pitaju uvijek kada nisu u nešto sigurni. Također se trebaju pridržavati ključnih točaka osobne higijene koje podrazumijevaju zavezati kosu (duga kosa koja pada naprijed može biti izvor mikroorganizama), održavati nokte urednima i primjerene veličine (umjetni nokti nedopustivi), minimum nakita (ne nositi nakiti, narukvice, satove ; iznimka, vjenčani prsten, 1 plosnati prsten), kratki ili tričetvrt rukavi na uniformi (dugi rukav-prijenos infekcija), zaštititi svoju uniformu pvc pregačom kod rutinske zdravstvene njege, otvorene rane prekriti nepropusnim prijevojem, dezinficirati ruke alkoholnim pripravcima iza svakog kontakta sa pacijentom, pravilno upotrebljavati osobna zaštitna sredstva. Djelatnici ne smiju zaboraviti da je zaštita pacijenata prioritet, ali da prije svega moraju na pravilan način zaštititi sebe jer su u riziku za infekciju odnosno kolonizaciju multirezistentnim mikroorganizmima.

INTRODUCTION: Sexual satisfaction is increasingly considered as an important part of individual wellbeing. The development of medical sexology made assessment of sexual satisfaction one of the standard indicators of sexual health. OBJECTIVE: To determine the sexual interest after stroke and the impact of satisfying sexual needs on the total life quality of the individual patients. METHODS: The survey questionnaire included 40 patients aged 25-69 years, average 50 years, 25% of them women, who had an ischemic or hemorrhagic stroke and were on stationary rehabilitation, from the third week of stroke onset to the end of rehabilitation which on average lasted six weeks and who had the FIM (Functional Independence Measure) index above 70 points. Almost two thirds of participants were married (65%), 17% were unmarried, 10% divorced and 8% widowed. RESULTS: About two-thirds of participants have not been sexually active in the month before survey, about a quarter of them were generally (20%) or completely satisfied (3%), while the rest were neither satisfied nor dissatisfied (5%), mainly (2 %) or extremely (2%) dissatisfied with their sexual life. For 52% of participants an intimate relationship with their partner changed after stroke, while for 45% of them remained the same and 3% did not know the answer. About two-thirds (68%) of participants believe that their partners never perceive them differently in intimate relations after stroke, 23% that it sometimes happens, 1% said it happens often and 5% always. Male respondents answered question about self- esteem related to achieving erections before and after stroke and responses show that a significant part of them after stroke have very little or little (34%) confidence, while before stroke that was the case for only 8% of respondents. Main specified difficulties during sexual intercourse after stroke are reduced mobility (10%), paralysis (8%), contractures (3%) and pain (3%). After stroke, number of patients who received information about sexuality is sporadic (3%), although there is a great need and 65% of the participants would visit sexual adviser if they exist. Slightly more, but statistically insignificant, patients considered that sex life after stroke affects their quality of life (47% after vs. 45% prior to stroke). Subjective mood disorders such as depression/anxiety were present in 58% of the participants, among them in 15% permanently, in 3% frequently and in 40% sometimes. CONCLUSION: The majority of participants has a need for advice on sexuality after stroke, but only sporadically receives it. Almost two thirds of them would use the help of a psychologist or sex therapist if he was a member of the team during the rehabilitation. In males there is a drop of confidence in achieving erection after stroke. The main problems with sexual relations are related to paralysis and impaired mobility, pain and contractures. In more than half of participants an intimate relationship with their partner altered after stroke. However, sex life after stroke does not affect their quality of life to a greater extent compared to the time before stroke.

The aim of this study was to examine whether the most commonly set nursing diagnoses and nursing medical problems among the patients on the craniocerebral rehabilitation allow fas and efficient management of the patient’s nursing care problems. The study was conducted at the Department of craniocerebral rehabilitation ; data were — collected from nursing documentation during the one-year period. The study shows the most frequent nursing diagnoses and nursing medical problems in relation to the different patient's _ characteristics. The majority of patients after traumatic head injury were admitted to rehabilitation directly from the intensive or postintensive care units due to the severity of their condition. Nurses providing neurorehabilitation care for the patients with traumatic brain injury (TBI) should have knowledge and experience in that field and be able to make a good clinical judgment. All of that is based on the knowledge of pathophysiological consequences of the TBI that affect the whole patient’s organism. All consequences after TBI: physical, cognitive, neurobiological, psychological have impact on the nursing care of such patients. Rehabilitation is conducted by a team of experts who work together to apply rehabilitation procedures which are based on past experience and evidence. When dealing according to the nursing guidelines: professionalism, holistic approach to patient care, logical problem solving through the process of nursing care, partnership and teamwork, nurse is not only assistant in the department but an active member of the interdisciplinary team.

Clostridium difficile (CD) je sve češći uzročnik dijareje povezane sa zdravstvenom skrbi u hospitaliziranih pacijenta. Sve je veći uzrok morbiditeta, mortaliteta te povećava dužinu i cijenu liječenja. Jedan od najčešćih načina prijenosa CD su nečiste ruke zdravstvenih djelatnika kao i kontaminirani predmeti te okolina pacijenta sporama CD. Glavne strategije prevencije širenja CD su: pravilna higijena ruku koja kod CD znači pranje ruku sapunom i vodom, rana identifikacije pacijenta, rana dijagnostika, kontaktna izolacija pacijenta najmanje 72 h od prestanka simptoma, dekontaminacija površina i sobe pacijenta sporicidnim sredstvima te završna dezinfekcija aerosolom prije dolaska drugog pacijenta. Pravilna higijena ruku je ključna u prevenciji, ali nije dovoljna za sprečavanje širenja CD.

Teoretski temelji: Stres predstavlja stanje u kojem osoba smatra da zahtjevi u njenom životu premašuju osobna i društvena sredstva koja ima na raspolaganju. Najveću ulogu u djelovanju stresa na organizam imaju autonomni živčani sustav (AŽS) i žlijezde s unutarnjim izlučivanjem. Oba sustava su povezana s dijelom mozga gdje se svjesno doživljava emocionalna uzbuđenost u uvjetima stresa. Praćenje fizioloških parametara daje uvid u suočavanje i prilagodbu na stresnu situaciju. Stresnija zanimanja su najčešće ona usmjerena na rad s ljudima. Metodologija: Istraživanje je provedeno u dva dijela. Prvi uzorak (n=100) obuhvaćen je Upitnikom sociodemografskog sadržaja te Upitnikom intenziteta stresa na poslu (Radošević-Vidaček, B). Na osnovu rezultata odabrano je 25% s najnižim i 25% s najvišim vrijednostima. Drugi uzorak (n=50) obuhvaćen je snimanjem fizioloških promjena u situacijama sa i bez stresora. Mjereno je disanje, periferna temperatura, mišićna aktivnost, vodljivost kože, varijabilnost srčanog rada pomoću uređaja NEXUS- 10, softver Bio Trace. Fiziološko praćenje uz Stres Test trajalo je 21 minutu po ispitaniku. Rezultati: Rezultati prvog uzorka (n=100) podijelili su uzorak na tri grupe. Nije dobivena četvrta grupa koja se nalazi u fazi izgaranja. U skupini visoko samoprocjenjene razine stresa značajno je veći broj žena, dok je u nisko procijenjenoj skupini približno jednak broj osoba oba spola. Broj djece je veći u grupi visoke samoprocjene. U rezultatima fizioloških mjerenja statistički značajna razlika između grupa ispitanika pokazala se na mjerama varijabilnosti srčanog ritma. Rasprava: Iako su se pokazale značajne razlike između dviju grupa u mjerama varijabilnosti srčanog ritma, fiziološki obje grupe su pokazale parasimpatičko djelovanje AŽS-a. Iz rezultata je vidljivo da iako su statistički značajne razlike u pojedinim mjerenjima, obje grupe su fiziološki bez razlike. Dobiveni rezultat može slijediti iz premalog uzorka onih koji su visoko procijenili svoje stanje te su dvije grupe relativno blizu u svojim vrijednostima.

Iskustva prve generacije diplomiranih medicinskih sestara i tehničara sa specijalističkog diplomskog stručnog studija Menadžment u sestrinstvu unazad gotovo deset godina u Republici Hrvatskoj svjedoče o primjeni stečenih kompetencija u svakodnevnoj praksi u svrhu kontinuiranog unaprjeđenja izvrsnosti na području kvalitete zdravstvene zaštite pacijenata. Kvaliteta zdravstvene njege i zdravstvene zaštite u širem smislu uključuje osiguranje sigurne i učinkovite prevencije i kontrole infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Diplomirane medicinske sestre, zaposlene u punom radnom vremenu na području kontrole bolničkih infekcija i kontinuiranog unaprjeđenja kvalitete zdravstvene zaštite, nastoje sačuvati entuzijazam i promovirati važnost pružanja kvalitetne skrbi u uvjetima ograničenih materijalnih i ljudskih resursa, što predstavlja najveći izazov današnjice na putu osiguranja izvrsnosti u svakodnevnom radu. Primjena stečenih kompetencija na studiju Menadžment u sestrinstvu očituje se kroz implementaciju aktivnosti i principa za osiguranje izvrsnosti u svakodnevnom radu na području kontrole infekcija i unaprjeđenja kvalitete zdravstvene zaštite. Izvrsnost podrazumijeva pružanje sigurne, učinkovite i etičke skrbi korisnicima. Aktivnosti za osiguranje izvrsnosti mehanizmi su sustavne podrške osoblju kroz nadzor procesa pružanja skrbi i osiguranja radnih uvjeta, unaprjeđenje komunikacije i procesa prijenosa informacija, savjetodavnu i edukacijsku podršku te liderstvo na području kontrole infekcija i kvalitete u službi promocije profesionalnog sestrinstva. Svakodnevna izvrsnost diplomiranih medicinskih sestara u kontroli infekcija i kvaliteti zdravstvene zaštite očituje se kroz rješavanje etičkih dilema u upravljanju neželjenim događajima i razvijanju kulture sigurnosti te poticanju svih zaposlenika bolnice na rad u skladu sa standardima kvalitete i etičkim principima. U kontekstu mogućeg jaza između stvarnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i idealnih etičkih vrijednosti moguće su brojne zamke na putu ka izvrsnosti. Fokus na kvantiteti medicinskih sestara, sigurnosti kao minimalnom standardu kvalitete i aktivnostima za poboljšanje kvalitete kao obvezi zdravstvenih radnika, a ne istinskoj potrebi, sadrži zamke na putu izvrsnosti sestrinske profesije. Kontinuirano unaprjeđenje kvalitete i nastojanje postizanja izvrsnosti u svakodnevnom radu diplomirane medicinske sestre za kontrolu bolničkih infekcija i kvalitetu zdravstvene njege smatraju etičkom obvezom, a na temelju stečenih kompetencija nastoje učinkovito rješavati etičke dileme u svakodnevnoj praksi.

Clostridium difficile je sve češći uzročnik dijareje povezane sa zdravstvenom skrbi u hospitaliziranih bolesnika. Analizom medicinske dokumentacije od 2010. godine do 9.-tog mj. 2015. godine, izdvojeni su bolesnici koji su imali enterokolitis s dokazanim Cl. difficile toksinom (prva pojava ili relaps). Zabilježen je značajan trend porast broja oboljelih. Dok ih je 2010. bilo svega 3 uz jedan relaps, 2014. je bilo 27 bolesnika uz 4 relapsa. Najugroženiji su oboljeli od neuroloških bolesti dok se tek sporadično pojavljuje među bolesnicima na drugim tipovima rehabilitacije. Većina bolesnika je direktno premještena na rehabilitaciju iz drugih ustanova, a kod 15% bolesnika dijareja bila prisutna već kod primitka na rehabilitaciju. Kod više od polovice oboljelih se infekcija javila tijekom ili nakon provedene antibiotske terapije radi nekog drugog infekta. Oko 60 % bolesnika bilo je starije od 60 godina, 40 % bile su žene. Sve je češća neučinkovitost terapije metronidazolom. Kod svih bolesnika bile su primijenjene mjere kontaktne izolacije što povećava troškove rehabilitacije i liječenja, a bolesnike ograničava u provođenju nekih rehabilitacijskih postupaka, a neki su prekinuli rehabilitaciju i bili premješteni na infektivne odjele.

Cilj rada bio je prospektivno prikazati frekvenciju i kliničke karakterisitike pacijenata s TOM-om na kraniocerebralnoj rehabilitaciji u SBKT tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Kod medicinskih sestara koje provode neurorehabilitacijsku njegu pacijenata koji su doživjeli traumu glave i ozljedu mozga vrlo je važno da budu specijalizirane u tom području te da mogu samostalno napraviti osnovnu kliničku procjenu pacijenta. Sve se bazira na znanju patofizioloških posljedica TBI, moguće posljedice koje mogu utjecati na čitav organizam, fizičke, kognitivne, neurobiotičke, i psihološke posljedice koje utječu na život pacijenta i obitelji. Pristup takvom pacijentu na profesionalan, cjelovit, holistički, partnerski, timski i multidisciplinarni pristup omogućuju odlične rezultate oporavaka takvih pacijenata.

Neki pacijenti u JIL-u se oporave brzo i bez posljedica, neki sporo ili djelomično, a neki nikada. Pacijenti s upitnim oporavkom su često ovisni o mehaničkoj i medikamentoznoj potpori. U njihovo liječenje i njegu uključen je niz zdravstvenih djelatnika koji su educirani za održavanje života, a ne i za kvalitetnu brigu o umirućem pacijentu. Neki imaju osjećaj da je smrt pacijenta njihov osobni neuspjeh. Cilj zdravstvene njege umirućeg pacijenta nije ubrzati ili odgoditi smrt već smanjiti patnju i bol, omogućiti najveću moguću kvalitetu umiranja i očuvati osobni dignitet. Mirnu i dostojanstvenu smrt često zdravstveni djelatnici shvaćaju različito od bolesnika pa to može biti razlog manjkave skrbi. U anketi provedenoj među djelatnicima u JIL-u, koji su se s prvom smrti pacijenta susreli s u prosjeku 21 godinom, oko 50 % njih smatra da bolesnici nemaju ili rijetko imaju dostojanstvenu smrt. Prema njima dostojanstveno umiranje je bez boli i patnje, ne u samoći, uz ispunjenje želja i bez nepotrebnog produžavanja agonije. Pacijenti su im u trenutku smrti najčešće nesvjesni. U svim JIL-ovima postoje protokoli za održavanje života, ali ne postoje protokoli o dostojanstvenom umiranju.

UVOD: Ispravna komunikacija ima važnu ulogu u stvaranju i održavanju sigurnog i učinkovitog zdravstvenog sustava. Vidljivo je to i u kontroli i prevenciji bolničkih infekcija gdje s jedne strane povremeno postoji potreba brzog prenošenja informacije velikom broju osoba, a s druge strane potreba kontinuiranog i donekle standardiziranog komuniciranja koje ima svrhu održavanja svakodnevne „rutinske“ razine kontrole bolničkih infekcija. RASPRAVA: Brojni su načini slanja poruke koju želimo prenijeti: direktni, verbalni ili neverbalni ; putem različitih pisanih materijala (smjernica, postupnika, pravilnika, snopova skrbi) ; putem različitih oblika edukacije ; danas sve prisutnijim elektronskim prijenosom informacija internetom ili intranetom, emailom, putem društvenih mreža te naposljetku putem „masovnih“ medija kao što su različite tiskovine, televizija, radio ili plakati i dr. Pri izboru načina komunikacije važno je imati na umu što se želi prenijeti, kome je informacija namijenjena i kakav se odgovor očekuje. Dobar primjer je uspješna globalna kampanja Svjetske zdravstvene organizacije „Clean care is safer care“ (Čista njega je sigurnija njega) u kojoj se koriste svi navedeni komunikacijski kanali s ciljem promocije važnosti higijene ruku. Istraživanja pokazuju da zdravstveni djelatnici prednost daju verbalnoj komunikaciji što uzrokuje izloženost (pre)velikom broju poruka koje stižu tijekom radnog vremena što dovodi u pitanje njihovu svrhu i učinkovitost. U kontroli bolničkih infekcija važna je komunikacija među zdravstvenim djelatnicima kada se radi o bolesniku s izoliranim multirezistentnim mikroorganizmima ; potrebna je adekvatna i pravovremena informacija kako bi se spriječilo njihovo širenje kako unutar ustanove, tako i kod premještaja. Komunikacija u tim slučajevima često poprima marketinški pristup pod motom „cilj opravdava sredstvo“ te se takvi podaci prešućuju, a u nestandardiziranoj ili slabo osmišljenoj popratnoj dokumentaciji se ili ne spominju ili se ne ističu među manje važnim podacima. ZAKLJUČAK: Komunikacija ima važnu ulogu u prevenciji bolničkih infekcija. Poruke koje se prenose trebaju biti prilagođene onima kojima su namijenjene, pravovremene, provedive i dovoditi do ciljeva koji su mjerljivi.

Pacijenti u JIL-u su teški pacijenti i neki se oporave brzo, lako i bez posljedica, ali neki sporo i potpuno ili djelomično, a neki nikada. Djelatnici su usredotočeni na održavanje života, ali ne i na dostojanstveno umiranje. Neki liječnici čak imaju osjećaj da je smrt pacijenta njihov osobni neuspjeh, a ne dio bolesti, starosti ili teške ozljede. Pacijenti s upitnim oporavkom su najčešće teški pacijenti s lošom prognozom, stari pacijenti ili oni koji imaju teške ozljede (glave, mozga, unutarnjih organa…), mnogi su bez svijesti i djelomično ili u cijelosti ovisni o mehaničkoj i medikamentoznoj potpori koja ih održava na životu. Tehnologija je jedini način održavanja života i samo prolongira proces umiranja. U liječenje i njegu uključen je niz stručnjaka, medicinske sestre, liječnici, fizioterapeuti i dr. koji su tijekom svog školovanja i rada trenirani/educirani za održavanje života, a nisu trenirani/educirani za kvalitetnu brigu o umirućem pacijentu. Neznanje i neprihvaćanje smrti dovodi do stresa djelatnika i obitelji te pacijenta ako je pri svijesti. Intenzivna jedinica je sama po sebi zastrašujuće, bučno, ne intimno i nefamilijarno okruženje, puno se toga može iznenada dogoditi i obitelj bi trebala na vrijeme i u intimnijem okruženju dobiti realnu i njima razumljivu informaciju o stanju njihovog bližnjeg. Objašnjenja i odgovori na pitanja moraju biti nedvosmisleni i bez medicinske terminologije te im treba ponuditi psihološku potporu ukoliko je potrebno (djeca, mladi ljudi…). Ponekad je pacijent u stanju samostalno donijeti neke odluke o svršetku svog života, ali i o tome bi trebala obitelj biti obaviještena na vrijeme. Medicinska sestra je u dobroj poziciji da uvidi duhovne potrebe pacijenta i obitelji. Duhovnost je nešto što je često jedna od važnijih stvari u životu čovjeka i treba ju se bezuvjetno poštovati. Često se teško bolesnima na njihov ili obiteljski zahtjev šalje predstavnik njihove vjere radi pronalaska mira i olakšanja patnji, njihov dolazak se ne smije odugovlačiti. Predstavniku vjere treba se dozvoliti da nesmetano dođe toliko puta koliko pacijent, obitelj ili obred zahtjeva. Kao što je već prije spomenuto „tehnologija“ u nekim situacijama postaje barijera za dostojanstveno umiranje. Prema nekim istraživanjima „tehnološki napredak u medicini“ i agresivno medicinsko liječenje na kraju života straši Amerikance puno više od same smrti. “Agresivna“ tehnologija kod umirućeg pacijenta i medicinskim sestrama je barijera za kvalitetnu skrb. Medicinske sestre se nerijetko nađu u situaciji da više brinu i troše vrijeme na tehnologiju koja održava život pacijenta nego kvalitetnu skrb. Cilj zdravstvene njege umirućeg pacijenta nije ubrzati ili odgoditi smrt već smanjiti patnju i bol, omogućiti najveću moguću kvalitetu umiranja i očuvati osobni dignitet do smrti. U zdravstvenoj njezi umirućeg pacijenta medicinska sestra ne smije pretpostavljati već treba prepoznavati odnosno dijagnosticirati pacijentove probleme i potrebe. Ukoliko je pacijent pri svijesti sestra treba pažljivo procijeniti bolesnikovo tjelesno i psihičko stanje, uvažavajući njegovu percepciju, ali krajnji cilj procjene mora biti palijativni. Mirno i dostojanstveno umiranje za svakog znači nešto drugo: najčešće je to odsutnost boli, nazočnost bliskih osoba, sudjelovanje u obiteljskom životu, završavanje započetih poslova, umiranje u vlastitom domu, sudjelovanje u vjerskim obredima itd. Mirnu i dostojanstvenu smrt često obitelj i zdravstveni djelatnici shvaćaju različito od pacijenta pa to može bili razlog manjkave skrbi za pacijenta na umoru. Medicinska sestra mora razviti iznimnu osjetljivost za pacijentove probleme jer naizgled male stvari mogu za pacijenta biti velike (npr. komunikacija, ugrožena privatnost, neugodan vlastiti miris i dr.). Prisutni su razni strahovi pa se mogu bojati same smrti, patnje, boli, gubitka dostojanstva i samoće. Zdravstvena njega umirućeg pacijenta nerazdvojna je od skrbi za članove obitelji i to u razdoblju od umiranja i nakon smrti. Slušanje i davanje povratne informacije obitelji o ponašanju i reakcijama, ohrabrivanje, jačaju obitelj i tako joj pomažu da izdrži, istodobno bolesnik je mirniji kad zna da njegova obitelj ima podršku jer se većina umirućih pacijenta brine kako će obitelj prebroditi to teško razdoblje. Možemo zaključiti da znajući faze umiranja, principe i ciljeve zdravstvene njege umirućeg pacijenta te paradigme medicinskog sustava “čovjek uvijek umire od bolesti, a ne od starosti” nerijetko umirući i teško bolesni mogu biti liječeni do apsurda. Medicinska sestra svakodnevno je okružena etičkim, moralnim i društvenim dilemama, očekivanjima sredine (bolesnika, liječnika, obitelji) i na kraju objektivnim mogućnostima koje joj stoje na raspolaganju. Na jednoj strani provodi terapijske postupke koje prepisuje liječnik, a s druge strane treba umirućeg pacijenta adekvatno njegovati na posljednjoj dionici njegova života.

Učestalost psihološkog uznemiravanja ili zlostavljanja na radnom mjestu u zanimanju medicinske sestre/tehničara ili liječnika/ca

Bioterorizam definiramo kao namjernu upotrebu virusa, bakterija, gljivica ili toksina koja dovodi ljude do bolesti ili smrti. Biološko oružje je kroz povijest često korišteno zbog svoje smrtonosnosti no danas se nastoji iskorijeniti zbog česte uporabe zaraznih bolesti koje mogu naštetiti ne samo ciljanoj osobi, već cijeloj populaciji. Zaraza agensima pridonosi pojavi epidemije i značajnog povećanog morbiditeta i mortaliteta. Važnu ulogu imaju medicinski djelatnici kao direktni pružatelji zdravstvene skrbi provođenjem mjera prevencije te je bitno njihovo educiranje za rano prepoznavanje bolesti i pravovremeno tretiranje i liječenje bolesnika. Stigmatizacija i diskriminacija ljudi koji su povezani sa zaraznom bolešću mogu postati barijera kod pristupa u zdravstvenoj skrbi i kod provođenja i usvajanja zdravih oblika ponašanja. To pridonosi zdravstvenim problemima u kontroli zaraznih bolesti tijekom izbijanja neke od zaraznih bolesti. Medicinske sestre su prve osobe koje reagiraju kod bioterorističkih događaja i ako su educirane za bioterorizam su i spremnije provoditi zdravstvenu njegu zaraženih pacijenata. U Hrvatskoj je usvojen plan pripravnosti na nacionalnoj razini od strane Vlade Republike Hrvatske. Nepoznate i nove bolesti se stalno pojavljuju i predstavljaju prijetnju i stanovnicima naše zemlje i okolnim državama. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ima nadzor kod zaraznih bolesti te se neprekidno poboljšava i prilagođava novim prijetnjama. Kroz edukacije javnosti i medicinskog osoblja o važnostima i rizicima te preventivnim mjerama u svrhu smanjenja širenja zaraznih bolesti. Cilj ovog rada je objasniti pojam bioterorizma, objasniti koja vrsta virusa, bakterija, gljivica ili toksina se može koristiti u bioterorizmu i kako se prenose, objasniti važnost i ulogu zdravstvenih djelatnika u prevenciji, prepoznavanju simptoma i pripremljenosti ako dođe do bioterorističkog napada. Tijekom ovog rada su istražena i prikazana znanja i mišljenja 200 medicinskih sestara i tehničara s područja Republike Hrvatske o antraksu, eboli i kugi te njihovo širenje i prijenos, iskustvo s edukacijama i prevencijom u zdravstvenoj skrbi empirijskim istraživanjem. Dobivenim rezultatima utvrđuje se veće znanje kod visokoobrazovanih sudionika, time i veći strah od zaraznih bolesti i veća želja za educiranošću. Potrebno je usvojiti znanstveno utemeljene mjere koje su dokazane kao učinkovite u smanjenju širenja bolesti da zaštitimo zajednicu. We define bioterrorism as the intentional use of viruses, bacteria, fungi, or toxins to cause illness or death in humans. Throughout history, biological weapons have often been used due to their lethality, but today efforts are being made to eradicate them due to the frequent use of infectious diseases that can harm not only the targeted person, but the entire population. Infection with agents contributes to the occurrence of epidemics and significantly increased morbidity and mortality. Medical professionals play an important role as direct providers of health care by implementing prevention measures, and therefore it is important that they are educated for early recognition of diseases and timely treatment and treatment of patients. Stigmatization and discrimination of people who are associated with an infectious disease become a barrier in access to health care and in the implementation and adoption of health care and in the implementation and adoption of healthy behaviors. This contributes to health problems in the control of infectious diseases during outbreaks of some of the infectious diseases. Nurses are the first responders to bioterrorism events and if they are educated in bioterrorism, they are more prepaid to provide healthcare to infected patients. In Croatia, the preparedness plan at the national level was adopted by the Government of the Republic of Croatia. Unknown and new diseases are constantly appearing and pose a threat to the inhabitants of our country and the surrounding countries. The Croatian Institute of Public Health supervises infectious diseases and continuously improves and adapts to new threats. Through education of the public and medical staff on the importance and risks and preventive measures to reduce the spread of infectious diseases. The aim of this research is to explain the concept of bioterrorism, to explain what type of viruses, bacteria, fungi or toxins can be used in bioterrorism and how they are transmitted, to explain the importance and role of health workers in prevention, recognition of symptoms and preparedness if a bioterrorist attack occurs. During this research the knowledge and opinions of 200 health workers from Republic Croatia about anthrax, ebola and plague they spread and transmission, experience with education and prevention in health care were investigated and presented through empirical research. The results show that highly educated respondents have greater knowledge and greater fear of infectious disease and they want to be educated in the future. If is necessary to adopt science-based measures that have been proven to be effective in reducing the spread of disease to protect the community.

Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi razviju se tijekom bolničkog liječenja ili nakon otpusta iz bolnice. Mogu se pojaviti pojedinačno ili epidemijski, a utvrđuju se mikrobiološkim i laboratorijskim ispitivanjem. Najučestalijim načinom širenja smatra se nepravilna higijena ruku zdravstvenih djelatnika i neupotrebljavanje dezinfekcijskih sredstava. Clostridioides difficile je anaerobna sporogena bakterija koja ima veliku otpornost i mogućnost preživljavanja u bolničkom okolišu, čak i do nekoliko mjeseci. Navedena je bakterija, Clostridioides difficile, najčešći uzrok proljeva u zdravstvenim ustanovama, a epidemije su češće u ustanovama sa starijim osobama, koje su ujedno i visokorizična populacija zbog smanjene mikroflore crijeva i postojećih komorbiditeta. Temelj prevencije epidemije je edukacija zdravstvenih djelatnika, regulacija upotrebe antibiotika te pravilna higijena ruku zdravstvenih djelatnika i okoliša u kojem pacijenti borave. Za potrebe pisanja ovog završnog rada, proveden je online upitnik putem Google obrasca. Ispitanici su upitnik popunjavali anonimno i dobrovoljno, pri čemu su ispitana ukupno 102 ispitanika. Upitnik je sadržavao pet pitanja koja su ispitivala socio-demografske podatke te 21 pitanje kojim se provjeravalo znanje o infekciji Clostridioides difficile u domovima za starije i nemoćne osobe. Cilj je bio ispitati znanje o prepoznavanju simptoma infekcije te znanje i načine sprječavanja širenja infekcije. U istraživanju su sudjelovali ispitanici od 20 do 60 i više godina, od čega ih je najviše u rasponu od 31 do 40 godina, njih 39,2 %. Sudjelovalo je ukupno 65,7 % ispitanika ženskoga spola i 34,3 % ispitanika muškoga spola. S obzirom na stupanj obrazovanja, najviše je ispitanika sa srednjom stručnom spremom, odnosno njih 58,8 %. Većina ispitanika, 44,1 %, ima do pet godina radnog iskustva u ustanovama za starije osobe. Na temelju ispitivanja znanja može se ustvrditi primjereni nivo znanja o infekciji Clostridioides difficile te da je znanje važan faktor u prepoznavanju i tretiranju infekcije, kao i u sprječavanju širenja. Healthcare associated infections develop during hospital treatment or after discharge from the hospital. They can appear individually or epidemically, and are determined by microbiological and laboratory testing. Improper hand hygiene of healthcare workers and failure to use disinfectants is considered the most common way of spreading Clostridioides difficile is an anaerobic sporogenous bacterium that has great resistance and the ability to survive in the hospital environment, even for several months. The mentioned bacterium, Clostridioides difficile, is the most common cause of diarrhea in healthcare institutions, and epidemics are more common in institutions for the elderly, who are also a high-risk population due to reduced gut microflora and already present comorbidities. The basis of epidemic prevention is the education of healthcare workers, the regulation of the use of antibiotics, and the proper hand hygiene of healthcare workers and (the hygiene of) the environment where patients stay. For the purposes of writing this final paper, an online questionnaire was conducted using a Google form. Respondents filled out the questionnaire anonymously and voluntarily, and a total of 102 respondents were interviewed. The questionnaire contained five questions that examined socio-demographic data and 21 questions that tested their knowledge about Clostridioides difficile infection in homes for the elderly and infirm. The goal was to examine the recognition of symptoms of infection, as well as knowledge and the ways of creating and spreading that knowledge and awareness. Respondents aged 20 to 60 and over took part in the research, of which the majority were in the 31 to 40 age range, 39.2% of them. A total of 65.7% were female respondents and 34.3% were male respondents. With regard to the level of education, the majority of respondents have a high school diploma, i.e. 58.8% of them. The majority of respondents, 44.1%, have up to five years of work experience in institutions for the elderly. Based on the knowledge test, it can be determined the respondents showed an appropriate level of knowledge about Clostridioides difficile infection, and that this knowledge is a factor in the recognition, treatment and the spread plan of important infections.

U Wuhanu, Kini se 2019. godine pojavio novi virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-19. Bolest se rapidno proširila po čitavom svijetu te je Svjetska Zdravstvena Organizacija 11.03.2020. proglasila COVID-19 bolest pandemijom. SARS-CoV virus uzrokuje infekciju donjih dišnih puteva i razvija pneumoniju. Tijekom pandemije taj virus je i mutirao u različite sojeve te je Svjetska Zdravstvena Organizacija izdvojila 5 zabrinjavajućih sojeva koronavirusa. Do danas je zabilježeno više od 610 milijuna slučajeva zaraze te više od 6,5 milijuna preminulih od COVID-19 bolesti. Individualci svih dobnih skupina su u riziku od obolijevanja od infekcije, međutim, osobe starije od 60 godina i pacijenti s medicinskim komorbiditetima imaju povećan rizik da razviju teški oblik COVID-19 bolesti. Klinička slika varira od pojedinca do pojedinca ali se izdvaja nekoliko ključnih simptoma kao vrućica, kašalj i nedostatak daha. Dodatni simptomi mogu uključivati i gubitak okusa i mirisa, gastrointestinalne probleme, mučninu i povraćanje. Težina bolesti varira od blage do kritičnog stanja, a pacijentu mogu biti pozitivni i bez simptoma. „Zlatni standard” u dijagnostici je PCR test, ali brzina i dostupnost brzog antigenskog testa dovodi taj test u širu primjenu. Zdravstvena pismenost je sposobnost individualca da skupi, procesuira i razumije osnovne informacije o zdravlju i zdravstvenim uslugama te da prema njima radi prikladne odluke za svoje zdravlje. Povećanje zdravstvene pismenosti sa sobom donosi i bolju kvalitetu života te snažnu podlogu za nošenje s različitim situacijama u zdravstvu. Važno je prepoznati zdravstvenu pismenost kao važnu kariku u borbi protiv bolesti i pokrenuti pomak koji će od zdravstvenog sustava fokusiranog na bolesti doći do sustava fokusiranog na ljude i zdravlje. Kako se širila i pandemija tako je i ''infodemija'' počela prodirati u živote opće populacije. Velika količina informacija dovodi do okruženja gdje je jako lako napraviti propust i protumačiti pogrešnu informaciju kao točnu. Ovo istraživanje se fokusiralo na provjeru zdravstvene pismenosti opće populacije u doba COVID-19 pandemije te na navike ljudi u doba pandemije, na koji način se oni nose s novonastalom situacijom te razmišljanja o mjerama sprječavanja širenja zaraze, cjepivu i proglašenju kraja pandemije. In Wuhan, China, a new virus SARS-CoV-2 appeared in 2019, causing a new COVID-19 disease. The illness rapidly spread all across the world, so the World Health Organisation, 11.03.2020, announced a COVID-19 pandemic. SARS-CoV virus causes infection of the lower respiratory tract and causes pneumonia. During the pandemic, the virus mutated into different variants and World Health Organization proclaimed 5 variants of concern. Until today, there have been more than 610 million cases of COVID-19 and more than 6,5 million dead. Individuals of all ages are at risk of getting the infection, but people older than 60 years old and patients with medical comorbidities have an increased risk of developing a severe stage of COVID-19. The evaluation of the patient varies from individual to individual but there are some key symptoms, like fever, cough, and shortness of breath. Additional symptoms can include loss of taste and smell, gastrointestinal issues, nausea, and vomiting. Severeness of the disease varies from a mild state all the way to a critical state, and patients can also have no symptoms at all. The golden standard in diagnostic is the PCR test, but the quickness and availability of a rapid antigen test brings it to a wider application. Health literacy is an ability of an individual to gather, process, and understand information about health and health services so that they can bring appropriate decisions for their own health. Increasing the level of health literacy brings a better quality of life and a strong base to deal with different situations in medicine. It's important to recognize health literacy as a very important piece in the fight against disease and the one piece that will start a movement to make the health system focused not on disease but focused on health and people. As the pandemic was spreading, ''infodemic'' started making its way into the lives of the general population. A huge load of information makes an environment where it's very easy to make oversight and think that a wrong fact is a correct one. This research focused on the measuring of health literacy of the general population at the time of a COVID-19 pandemic and on the habits of people at the time of the pandemic, see in which way are they reacting to the newly founded situation, and their thoughts about COVID-19 prevention measures, vaccines and announcing the end of a pandemic.

Pandemija COVID-19 smatra se najvažnijom globalnom zdravstvenom katastrofom stoljeća i najvećim izazovom s kojim se čovječanstvo suočilo od Drugog svjetskog rata. U prosincu 2019. pojavila se nova zarazna respiratorna bolest u Wuhanu, u provinciji Hubei u Kini. Nova klasa korona virusa, poznata kao SARS-CoV-2 odgovorna je za pojavu ove bolesti. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO od 18. travnja 2020.), trenutna epidemija COVID-19 zahvatila je više od 2.164.111 ljudi i usmrtila više od 146.198 ljudi u više od 200 zemalja diljem svijeta. U siječnju 2022. EMA je preporučila davanje uvjetnog odobrenja za lijek Paxlovid za liječenje bolesti COVID-19 za sve članice EU. Gotovo sve države bore se kako bi usporile prijenos bolesti, testiranjem i liječenjem pacijenata, karantenom osoba za koje se sumnja da su zaražene, putem praćenja kontakata, ograničavanjem velikih okupljanja, održavanjem potpunog ili djelomičnog zaključavanja itd. Ovaj rad opisuje utjecaj COVID-19 na društvo i globalno okruženje, a također raspravlja o mogućim načinima kontrole bolesti. Svrha istraživanja bila je ispitati znanje, stavove i mišljenja populacije na području Republike Hrvatske o bolesti COVID-19 te o cijepljenju protiv COVID-19. Ispitivalo se jesu li se cijepili samovoljno, bi li cijepljenje trebalo biti obavezno i koja su njihova dosadašnja iskustva s bolešću uzrokovanom virusom COVID-19. Ispitivanje je provedeno u rujnu 2021. godine. U istraživanju je dobrovoljno sudjelovalo 627 ispitanika, od kojih je bilo 521 žena i 106 muškaraca. Ispitanici su bili u dobi između 15 i 80 i više godina, no najčešća dob bila je između 21 i 40 godina. Za ispitivanje je korištena anketa koja je provedena putem interneta. Pomoću web aplikacije Google Docs izrađena je online anketa koja je postavljena na društvenoj mreži Facebook. Anketa je sadržavala 42 pitanja s ponuđenim odgovorima ili mogućnošću da ispitanici sami ponude odgovor. U obavijesti za ispitanike objašnjena je svrha i cilj istraživanja te je naglašeno kako je istraživanje u potpunosti anonimno i da će rezultati biti korišteni isključivo u svrhu izrade završnog rada i objavljivanja znanstvenih i stručnih radova. Postavljene hipoteze su potvrđene, no može se uočiti kako trend necijepljenja postaje sve popularniji (51,1 %). Kroz pojedina pitanja može se uočiti kako su ispitanici zabrinuti i nisu sigurni u učinkovitost i sigurnost cjepiva (36,8 %) te nemaju definirano stajalište o cijepljenju i cjepivu (32,9 %). Provodeći ovakvo istraživanje mogu se uvidjeti stavovi i mišljenje populacije, što ih najviše brine te kakve je edukacije potrebno provesti. The COVID-19 pandemic is considered the most important global health disaster of the century and the greatest challenge humanity has faced since World War II. In December 2019, a new contagious respiratory disease appeared in Wuhan, Hubei Province in China. A new class of coronavirus, known as SARS-CoV-2, is responsible for the onset of this disease. According to a report by the World Health Organization (WHO of April 18, 2020), the current COVID-19 epidemic has affected more than 2164111 people and killed more than 146.198 people in more than 200 countries around the world. In January 2022, the EMA recommended that Paxlovid be granted conditional approval for the treatment of COVID-19 for all EU members. Almost all countries are struggling to slow disease transmission by testing and treating patients, quarantining suspects by monitoring contacts, restricting large gatherings, maintaining full or partial closure, etc. This paper describes the impact of COVID-19 on society and the global environment and has also discussed possible ways in which the disease can be controlled. The purpose of the research was to examine the knowledge, attitudes and opinions of the population in the Republic of Croatia about Covid-19 disease and vaccination against Covid-19. Whether they were vaccinated arbitrarily, whether vaccination should be mandatory, and what their previous experiences with diseases caused by the Covid-19 virus should be examined. The survey was conducted in September 2021. The study involved 627 participants voluntarily, of whom 521 were women and 106 were men. The age group of participants was between 15 and 80 and older, but the most common age was between 21 and 40 years. An online survey was used for the survey. An online survey was created using the Google Docs web application and posted on the social network Facebook. The survey contained 42 questions with offered answers or the possibility to offer them yourself. The instructions explain the purpose and goal of the research and emphasize that the research is completely anonymous and that the results will be used exclusively for the purpose of preparing the final paper. The hypotheses were confirmed, but we can see that the trend of non-vaccination through certain issues is becoming increasingly popular (51.1%). Through some questions we can see how respondents are concerned and unsure about the effectiveness and safety of vaccines (36.8%), and do not have a defined position on vaccination and vaccines (32.9%). By conducting such research, we can see the attitudes and opinions of the population, what worries them the most and in which direction to educate them.

Svjedoci smo svakodnevnih novih spoznaja u medicini, no za neke probleme još uvijek teško nalazimo rješenje. Jedan od problema o kojem se u zadnje vrijeme sve glasnije, premda još uvijek nedovoljno, govori je otpornost bakterija na antibiotike. Posljednjih desetljeća pojačani su napori u poboljšanju svjesnosti o tom problemu, kako u laika tako i u medicinskih profesionalaca. U radu su prikazani rezultati ankete o znanju i stavovima medicinskih sestara/tehničara o antibioticima i antibiotskoj rezistenciji. U istraživanju su sudjelovali medicinske sestre/tehničari svih profila i mjesta zaposlenja, kao i studenti preddiplomskog studija sestrinstva. Anketa je obuhvatila 544 sudionika. Uz demografske podatke prikupljeni su podaci u stavovima i znanju o antibiotskoj rezistenciji, antibioticima u okolišu, o akcijama promocije svjesnosti o antibioticima, higijeni ruku, prilikama za uporabu znanja u svakodnevnom radu te motivaciji za uporabu znanja. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa rezultatima sličnog istraživanja koje je provedeno među medicinskim djelatnicima Europske unije 2019. godine. Usporedivost je osigurana korištenjem standardiziranog upitnika. Cilj istraživanja je identificiranje znanja i stavova medicinskih sestara/tehničara i studenata sestrinstva o antibioticima i otpornosti na antibiotike, istražiti utjecaje odabranih parametara na njih, i usporedba rezultata s europskim prosjekom. Prema rezultatima ankete, na objektivno znanje o antibioticima i antibiotskoj rezistenciji najveći utjecaj ima stupanj obrazovanja. Obrazac motivacije u usporedbi s europskim prosjekom specifičan je zbog hrvatskog zdravstvenog sustava, gdje je medicinskim sestrama/tehničarima dana razmjerno mala važnost. Mada su na nekim poljima po znanju sudionici ankete daleko ispred europskog prosjeka, u cijelosti uzeti rezultati pokazuju da tek najobrazovanije medicinske sestre/tehničari dostižu europski prosjek znanja. Rezultati ankete podudaraju se s podacima iz literature, koji ukazuju na potrebu uvođenja praktično primjenjivih znanja u školske kurikulume te učestale tematske kratke tečajeve trajnog usavršavanja. We are witnessing new knowledge in medicine on a daily basis, but it is still difficult to find a solution to some problems. One of the problems that has been getting increased attention is the resistance of bacteria to antibiotics. In recent decades, efforts have been intensified to raise awareness of this problem, both among lay people and among medical professionals. This paper presents the results of a survey on the knowledge and attitudes of nurses / technicians about antibiotics and antibiotic resistance. The research involved nurses / technicians of all profiles and places of employment, as well as undergraduate students of nursing. The survey included 544 participants. In addition to demographics, data was collected on attitudes and knowledge about antibiotic resistance, antibiotics in the environment, actions promoting antibiotic awareness, hand hygiene, opportunities to use knowledge in everyday work and motivation to use knowledge. The obtained results were compared with the results of a similar survey conducted among medical professionals of the European Union in 2019. Comparability was ensured using a standardized questionnaire. The aim of the research was to identify the knowledge and attitudes of nurses / technicians and nursing students about antibiotics and antibiotic resistance, to investigate the effects of selected parameters on them, and to compare the results with the European average. According to results of the survey, degree of education has the greatest impact on objective knowledge about antibiotics and antibiotic resistance. The pattern of motivation compared to the European average is specific due to the Croatian health system, where nurses / technicians are given relatively little importance. Although in some fields the knowledge of the survey participants is far ahead of the European average, the overall results show that only the most educated nurses / technicians can compare with the European average. The results of the survey coincide with data from prior literature, which indicate the need to introduce practically applicable knowledge in school curricula and frequent thematic short continuing education courses.

Kada govorimo o bilo kojoj zdravstvenoj intervenciji, prvi i neizostavan korak je higijena ruku. Kroz povijest mnogo je infekcija i bolesti bilo povezano upravo s nedovoljnom higijenom ponajprije ruku. Nepravilnom ili nedovoljnom higijenom ruku kod zdravstvenih djelatnicima dolazi do prenošenja mikroorganizama koji nisu dio normalne flore te se lako šire među zdravstvenim djelatnicima i pacijentima. Najučinkovitiji način smanjivanja zaraze prijenosom mikroorganizama je higijensko alkoholno utrljavanje i pranje ruku. Rad se osvrtao na indikacije za higijenu koje uključuju takozvanih pet trenutaka za higijenu ruku te načine na koje se sam čin higijene može provoditi. Središnji dio rada stavlja fokus na studente sestrinstva koji već kroz svoje obrazovanje i praksu upoznaju zdravstveni sustav gdje će kao budući stručnjaci raditi te bi sa fakulteta trebali izaći sa znanjem i rutinom higijene ruku. Cilj ovog rada je ispitati znanje studenata preddiplomskih studija sestrinstva u Republici Hrvatskoj o pravilnoj higijeni ruku. Istraživanje je provedeno putem online ankete na društvenim mrežama putem Google obrasca u periodu od 07.09.2020. do 10.09.2020. U anketi su sudjelovali studenti preddiplomskog studija sestrinstva iz četiri županije, ukupno njih 82. Anketni upitnik sastojao se od 53 pitanja s ponuđenim odgovorima. Rezultati u daljnjem radu analizirani su u dvije velike skupine, znanje te stavovi studenata. Analiza ankete pokazuje zadovoljavajuću razinu znanja studenata o „Pet trenutaka za higijenu ruku“ te isto tako njihove pozitivne stavove o važnosti higijene ruku. Studenti smatraju da je higijena ruku jedna od najvažnijih stvari u zdravstvenoj skrbi što upućuje na njihovo znanje o pravilnoj higijeni ruku, ali i pozitivne stavove koje su iskazali. Rezultati ankete potvrđuju obje hipoteze postavljene na početku rada. When talking about any health intervention, the first and indispensable step is hand hygiene. Throughout history, many infections and diseases have been associated with insufficient hand hygiene specifically. Improper or insufficient hand hygiene in healthcare workers leads to the transmission of microorganisms that are not part of the normal flora and easily spread among healthcare professionals and patients. The most effective way to reduce infection by transmitting microorganisms is hygienic alcohol rubbing and hand washing. This paper looks at hygiene indications that include the so-called five moments of hand hygiene and the ways in which the act of hygiene itself can be performed. The central part of the paper focuses on nursing students who are already familiar with the health system through their education and practical work, but also as future professionals who should leave the faculty with the knowledge and routine of hand hygiene. The aim of this paper is to survey the knowledge of undergraduate nursing students in the Republic of Croatia on proper hand hygiene. The research was conducted through an online survey that was distributed on social networks via the Google form in the period from September 7, 2020, to September 10, 2020. A total of 82 undergraduate nursing students from four counties participated in the survey. The survey questionnaire consisted of 53 questions with multiple-choice answers. The results were analyzed in two large groups, the knowledge, and attitudes of students. The analysis of the survey shows a satisfactory level of knowledge of students about the "Five Moments for Hand hygiene" method, as well as their positive attitudes towards the importance of hand hygiene. Students believe that hand hygiene is one of the most important things in health care, which indicates their knowledge of the topic, but also confirms the positive attitudes expressed. The results of the survey indicate the confirmation of both hypotheses set at the beginning of the paper.

U suvremenoj zdravstvenoj zaštiti sve je češća pojava infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. One predstavljaju jedan od najčešćih problema i poteškoća s kojima se suočavaju sve zdravstvene ustanove. Uzročnici infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi su svi živi oblici mikroorganizama. Kako medicinske sestre/tehničari imaju važnu ulogu u sprečavanju i kontroli prijenosa patogenih mikroorganizama primjenom standardnih i specifičnih mjera zaštite, cilj završnog rada je ispitati samoprocjenu, mišljenje i percepciju osnovnih znanja i stavova populacije medicinskih sestara/tehničara u Republici Hrvatskoj o prevenciji infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi. Provedeno je kvantitativno empirijsko istraživanje tehnikom anonimne dobrovoljne ankete putem Google obrasca u kojem je sudjelovalo 215 medicinskih sestara/tehničara s područja Republike Hrvatske. Temeljem analize istraživanja, utvrđene su sociodemografske karakteristike ispitanih, percepcija infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, samoprocijenjena i osnovna razina znanja o osnovama prevencije infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi te je utvrđeno iskustvo i profesionalni odnos medicinskih sestara/tehničara prema prevenciji nastanka i širenja patogenih mikroorganizama. Prema dobivenim rezultatima medicinske sestre/tehničari razumiju osnovne pojmove iz područja prevencije infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, te se može zaključiti kako zastupaju stavove koji u njihovom radu doprinose kvalitetnijem pružanju zdravstvene skrbi i prevenciji infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi s obzirom na postojeći rizik kod pružanja zdravstvene skrbi. In modern health care, health care associated infections are becoming more common. They represent one of the most common problems and difficulties faced by all healthcare institutions. Health care associated infections can originate from any living forms of microorganisms. Given that nurses/technicians play an important role in preventing and controlling the transmission of pathogenic microorganisms by applying standard and specific protection measures, the aim of the final paper is to examine self-assessment, opinions and perception of basic knowledge and attitudes of the population of nurses/technicians in the Republic of Croatia towards the prevention of health care associated infections. A quantitative empirical survey was conducted using an anonymous voluntary survey technique via Google Forms, which involved 215 nurses/technicians from Croatia. Based on the research analysis of subjects, the author of this paper has determined the socio-demographic characteristics, perception of health care associated infections, selfassessed and objective knowledge level of the basics regarding health care associated infections and the experience and professional attitude of nurses/technicians towards preventing the emergence and spread of pathogenic micro-organisms. According to the results, nurses/technicians understand the basic concepts in the field of health care associated infections and the conclusion in this paper is that they possess attitudes that contribute to providing better health care and better prevention of health care associated infections for which there is a risk.

Clostridioides difficile je prvi puta identificirana 1935. godine. Riječ „difficile“ potječe od latinske riječi „težak“ što ukazuje na otežanu kultivaciju. Infekcije uzrokovane C. difficile uzrok su povećanih troškova liječenja u zdravstvu zbog dugih i često ponavljanih hospitalizacija, te predstavljaju frustraciju za bolesnike. Najčešći simptom je proljev koji počinje 5 - 10 dana nakon početka antibiotske terapije. Neki od čimbenika rizika pojave C. difficile su komorbiditet i hospitalizacija. Vrlo je bitna rana dijagnoza, identifikacija bolesnika i započeti terapiju kao mjere liječenja i prevencije širenja C. difficile. Spore C. difficile mogu se naći na medicinskoj opremi koja dolaze u izravan kontakt s pacijentom, te na površinama oko pacijenta. Najčešće se u liječenju koriste metronidazol, vankomicin, te fidaksomicin. U literaturi se u novije vrijeme kao alternativa sve češće spominje fekalna transplantacija. Fekalnom transplantacijom želi se postići obnova crijevne flore oboljele osobe s ciljem da se u crijevo oboljele osobe prenose bakterije crijevne flore zdravog donora. Prevencija infekcije uzrokovane C. difficile u bolnicama vrlo je važna u što spada smanjenje i restrikcija potrošnje antibiotika, izolacija bolesnika, higijena ruku, te čišćenje i dezinfekcija okoline bolesnika. Jedna od najučinkovitijih mjera za ograničavanje širenja C. difficile je obrazovanje osoblja. Jednako važno i učinkovito u prevenciji širenja je da zdravstveni djelatnici obavijeste pacijenta o važnosti pridržavanja mjera za sprečavanje širenja infekcije uzrokovane C. difficile i daju mu odgovore na pitanja. Ovim istraživanjem željelo se istražiti i usporediti na temelju 22 znanstvena članka i njihovih autora učestalost pojave C. difficile u različitim zemljama i kontinentima, uvidjeti stope prijenosa infekcija proljeva uzrokovanog C. difficile, ponavlja li se bolest nakon prve infekcije uzrokovane C. difficile, te usporediti stope infekcija uzrokovanih C. difficile u različitim zemljama i kontinentima. Podatci su prikupljeni pregledom i usporedbom objavljenih znanstvenih članaka u bazama podataka ( PubMed, Croatian Journal of Education, Croatian Journal of Infection, Hrčak, Acta Medica Croatica). Istraživanje je pokazalo da je učestalost infekcija uzrokovanih C. difficile velika. Najčešće se put prijenosa javlja između bolesnika u prostorijama gdje oni borave, a često slijede i recidivi nakon prve infekcije bolesti. Jednako tako uočava se porast stopa infekcija uzrokovanih C. difficile u različitim zemljama i kontinentima. Clostridioides difficile was first identefied in 1935. Word „difficile“ is derived from the latin „difficult“, which implies on difficult cultivation. Infections caused by C. difficile add costs to healthcare because of repeated hospitalizations, higher costs, and also represent frustration for the patient. The most common symptom is diarrhea that begins 5-10 days after the start of antibiotic therapy. The main causes of C. difficile are comorbidity and hospitalization. The most important is early diagnosis with the identification of the patient and also starting the therapy which controls the symptoms. C. difficile spores can be found on subjects which come into direct contact with the patient and also on the surfaces around the patient. Metronidazole, vancomycin and fidaxomycin are most commonly used in treatment. Recently, in the literature has been increasingly mentioned fecal transplantation as an alternative. The main goal is to achieve the restoration of the intestinal flora of the diseased person with the aim of transfering the bacteria of the intestinal flora of a healthy donor to the diseased patient. It is important to follow the prescribed guidelines for the treatment of C. difficile infection according to the patients clinical picture. Prevention of the infection with C. difficile in hospitals is very important because of reducing antibiotic consumption. Patient isolation, hand hygiene and enviromental cleanup and disinfection are also important. One of the most effective measures to limit the spread of C. difficile is staff education. It is important for healthcare proffesionals to in form the patient about the spread of C. difficile infection. On the basis of 22 scientific articles, the aim of this study was to investigate and also compare the incidence of C. difficile in different countries and continents, see the rates of diarrhea transmission, recurrence of the disease after the first C. difficile infection and compare the rates of C. difficile infections in different countries and continents. Data for this research were collected by reviewing and comparing published scientific articles in databases ( PubMed, Croatian Journal of Education, Croatian Journal of Infection, Hrčak, Acta Medica Croatica ). The study found that the incidence of C. difficile infections is high. The transfer pathway takes place between patients in the rooms where they are staying, and relapses are often after the first infection of the disease. It has been proven that the rate of C. difficile infections in different countries and continents.

Posljednjih godina u medicinskoj terminologiji sve je učestaliji pojam MRSA - Meticilin rezistentan (otporan) Staphylococcus aureus. Riječ je o bakteriji koja ima specifičnu rezistentnost prema antistafilokoknim lijekovima koji pripadaju grupi beta-laktamskih antibiotika. Liječenje ove bakterije je puno teže u odnosu na druge bakterije. Javlja se i u bolničkim uvjetima. Cilj istraživanja je utvrditi razinu znanja medicinskih sestara/tehničara te studenata preddiplomskog studija sestrinstva o kontaktnoj izolaciji bolesnika s MRSA-om te usporediti dobivene rezultate. Uzorak ispitanika podijeljen je u dvije podskupine: ispitanik koji se do sada susreo s osobom oboljelom od MRSA i ispitanik koji se do sada nije susreo s oboljelom osobom. U istraživanju je sudjelovalo 236 ispitanika s područja Hrvatske tijekom svibnja 2019. godine. Konstruiran je anonimni anketni upitnik koji nije preuzet od nikog. Provedenim istraživanjem, dobiveni su rezultati koji ukazuju da ne postoji statistički značajna povezanost između znanja o MRSA-i sociodemografskih varijabli (spola, dobi, županije, razine obrazovanja, zaposlenosti i poznavanja bolesnika koji je obolio od MRSA). Ispitanici u radu bili su studenti sestrinstva i medicinske sestre/tehničari. Ovaj rad čini poveznicu teorijskog i praktičnog dijela rada. U praktičnom dijelu rada napravljena je deskriptivna i inferencijalna statistika kojom se željelo ukazati na znaje sa MRSA- om na području Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da znanje o MRSA nije povezano s dobi, stručnom spremom ili vrstom radnog mjesta te da se znanje o MRSA povezuje sa poznavanjem osoba oboljelih od MRSA. Ključan je praktičan rad medicinskih sestara te točna primjena postupaka u kontaktnoj izolaciji. In the last years, there is more increasingly common term MRSA - Methicillin resistant (resistant) Staphylococcus aureus in medical terminology. It tells about a bacterium that has specific resistance to antistaphylococcal drugs belonging to beta-lactam antibiotics. Medical treatment for this bacterium is much more difficult than for other bacteria. It occurs in the hospital conditions. The aim of the research is to determine how many nurses/technicians know about contact isolation and MRSAs as well as students of Undergraduate study for nursing and make comparisions given results. The sample of respondents is divided into two subgroups: a respondent who has met MRSA and a respondent who has so far encountered no person with MRSA. During May of 2019, 236 respondents were involved in this research from the area of Croatia on the basis of specially constructed questionnaire. The research results showed very interesting results, so there is no statistically significant correlation among the knowledge about MRSA and sociodemographical variables (sex, age, county, education level and employement level and knowing a patient with MRSA). The respondents in this paper were students and nurses. This final paper forms the link between the theoretical and practical part of the paper. In the practical part of the final paper, descriptive and inferential statistics were produced that in dicated the MRSA situation in Croatia. The study found that knowledge of MRSA was not related to obtaining, qualifying, or types of workplace, and that knowledge of MRSA was confided in knowing a person with MRSA. The practical work of nurses and the correct application of contact isolation procedures are crucial.

U današnje vrijeme velika je prisutnost i upotreba antibiotika u liječenju. Oni se propisuju svakodnevno na bolničkoj i lokalnoj razini od strane liječnika opće medicine. Česta je pojava prekomjernog liječenja antibioticima, a posljedica je problematika rezistencije, odnosno otpornost bakterija i bakterijskih bolesti na antibiotske lijekove. Značajan broj pacijenata nesavjesno pristupa liječenju antibioticima ne pridržavajući se uputa liječenja, ne poštujući vremenski rok liječenja, a mnogi pacijenti štede antibiotik u svrhu kasnijeg samoliječenja. Edukacija o antibiotskom liječenju od strane medicinskog tima je vrlo važan korak za smanjenje bespotrebne i nedisciplinirane konzumacije antibiotika. Veliki broj oboljelih vjeruje da antibiotici djeluju na viruse, a ne na bakterijske infekcije. S obzirom na problematiku liječenja antibioticima, provedeno je istraživanje kojemu je cilj bilo ispitati znanje i stavove opće populacije o antibioticima i o važnosti pravilne primjene peroralnih antibiotika u svrhu dobivanja jasnije slike stvarne problematike. U istraživanju su sudjelovali ispitanici svih životnih dobi, različitih stupnjeva obrazovanja, ispitanici s i bez medicinske struke kako bi se rezultatima dobio širok spektar mišljenja. Istraživanje je provedeno online anketom na društvenim mrežama putem Google obrasca u periodu od 20.6.2018. do 20.8.2018. Anketa je podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu prikupljali su se opći podaci o ispitaniku, a drugi dio sastojao se od 15 pitanja o općem znanju te korištenju antibiotskih lijekova. Istraživanje je provedeno na uzorku od 181 ispitanika. Nowadays there is an increasing presence and use of antibiotics in the treatment. Antibiotics are prescribed daily to at hospital level, and local by general practitioners. Consequently an increased presence of antibiotics can lead to the excessive antibiotic treatment that results in the problems of resistance, or resistance of bacteria and bacterial infections to antibiotic drugs. With the patients in turn leads to the fact that a significant number of patients careless approach to treatment with antibiotics is not following the instructions of treatment, disregarding the time limit treatment, wrong care or saving antibiotics for the purpose of later self-healing, etc. Education of antimicrobial therapy by the medical team is a very important step for reducing unnecessary and undisciplined consumption of antibiotics. Although we live in a time when our health information available at any time, either through the media and the Internet, either through books, magazines, scientific articles, a large number of patients believe that antibiotics work on viruses, but not to a bacterial infection. Given the situation and the problem of antibiotic treatment in the health survey was conducted which was aimed to examine the knowledge and attitudes of the general population on antibiotics and see the views and opinions of the respondents on the importance of the proper implementation of oral antibiotics in order to obtain a clearer picture of the actual problems. In a study involving participants of all ages, different grade levels, subjects with and without the medical profession in order to obtain the results of a wide range of opinions. The survey was conducted on-line survey on social networks through Google form over a period of 20.6.2018.- 20.8.2018. The survey is divided into two parts. In the first part were collected general information about the subject, and the second part consisted of 15 questions on general knowledge and the use of antibiotic drugs. The study was conducted on the sample of 181.

Profesionalna izloženost tjelesnim tekućinama u obavljanju svakodnevnih radnih aktivnosti značajan je problem za sve djelatnike u zdravstvu. Profesionalno su izložene medicinske sestre odnosno tehničari, liječnici, spremačice te ostalo pomoćno osoblje koje dolazi u susret s medicinskim otpadom. Također, ugroženi su i studenti medicine, studenti visokih zdravstvenih škola te učenici srednjih škola medicinskih zanimanja koji u zdravstvenim ustanovama borave u nastavno - obrazovne svrhe. Situacije koje nose rizik prijenosa su perkutane ozljede, odnosno ozljede oštrim predmetima koje podrazumijevaju ubodne incidente, posjekotine i ogrebotine, mukokutane ozljede kod kojih dolazi do prskanja tjelesnih tekućina, te ugrizi. Incidencija ozljeda uzrokovanih oštrim predmetima među zdravstvenim djelatnicima u Republici Hrvatskoj iznosi 0,64 incidenata na jednog zdravstvenog djelatnika godišnje, a najveći rizik infekcije nose ubodni incidenti šupljim iglama jer pri tome može doći do inokulacije kontaminirane krvi u organizam izložene osobe. S obzirom na to da ovakvi oblici izloženosti razvijaju u osoba i najveći strah od infekcije, oni se češće i prijavljuju. Procjenjuje se da se na godišnjoj razini u RH dogodi oko 32.000 incidenata koji većinom ostaju neprijavljeni. Jasno je da nije svaki ubod, porezotina ili ozljeda zabrinjavajući, ali kako bi znali razlikovati što jest zabrinjavajuće, potrebno je procijeniti ozljedu. Najprije se ocjenjuje vrsta ekspozicije - perkutana ozljeda opasnija je od mukokutane, zatim vrsta i količina tekućine/krvi, serostatus izvornog bolesnika na prisutnost HBsAg, prisutnost protutijela na HCV i HIV, te prijemčivost izložene osobe koja se temelji na podacima o procjepljenju i titru zaštitnih protutijela, te imunološkom statusu za HBV, HCV i HIV. Najvažnija mjera i odgovornost svakog djelatnika jest primarna prevencija koja obuhvaća pridržavanje standardnih mjera zaštite u vidu higijene ruku, korištenja osobnih zaštitnih sredstava, sigurnog odlaganja medicinskog otpada, odgovornog ponašanja pri manipulaciji oštrim predmetima te specifična imunizacija protiv virusa hepatitisa B. Pristup u prevenciji ozljeda oštrim predmetima u svim zdravstvenim ustanovama trebao bi obuhvaćati prevenciju rizika, edukaciju, efikasno i pravilno zbrinjavanje ukoliko je već došlo do incidenta. Važno je da su svi zdravstveni i nezdravstveni djelatnici dobro upoznati s rizicima, radom na siguran način, postupcima u slučaju incidenta kao i sa specifičnom predekspozicijskom profilaksom. Professional exposure to body fluids in performing daily work activities is a major problem for all health professionals. Professional nurses, that is, technicians, doctors, cleaning staff and other medical staff who are in direct contact with medical waste, are professionally exposed. Also, the students of medicine and the students of secondary schools for medical professions who are staying in health care institutions for educational purposes, are also endangered. There are also situations where the transmission risk of percutaneous injuries, or injuries on sharp objects that involve stinging incidents, cuts and scratches, mucocutaneous injuries in which sprays of body fluids occur, and bites. The incidence of injuries caused by sharp objects among health care workers in the Republic of Croatia is 0.64 incidents per health worker annually, the highest risk of infection is caused by stinging incidents with hollow needles, because in this way the inoculation of contaminated blood can occur in the organism of the exposed person. Given that, these forms of exposure develop in the person an enormous fear of infection and therefore they are more likely to be infected and reported. It is estimated that at the annual level in Croatia there are about 32,000 incidents that remain largely unreported. It is clear that not every stab or injury need to be considered and dangerous, but in order to be able to distinguish what is worrying, it is necessary to estimate the injury. First, the type of exposure is evaluated - percutaneous injury is more dangerous than mucocutane, then the type and amount of fluid / blood, the serological status of the original patient in the presence of HBsAg, the presence of an antibody on HCV and HIV, and the susceptibility of the exposed person based on the fetal data and the titre of protective antibodies and immune status for HBV, HCV and HIV. The most important measure and responsibility of each healthcare professional is primary prevention that includes compliance with standard measures of protection in the form of hand hygiene, use of personal protective equipment, safe disposal of medical waste, responsible behavior in handling sharp objects and specific immunization against hepatitis B. Access to the prevention of injuries to sharp objects in all health facilities should include risk prevention, education, effective and proper care if an incident has already occurred. It is important that all health and non-health workers are well aware of the risks, working in a safe way, in the event of an incident, and with a specific pre-exposure prophylaxis.

Sam drevni naziv "bijela smrt", koji je pridan tuberkulozi, govori o njenom karakteru i percepciji populacije o bolesti. Tuberkulozu se definira kao zaraznu bolest, najčešće uzrokovanu bakterijom Mycobacterium tuberculosis, koja u većini zahvaća pluća, no može se manifestirati i na drugim organima. Bolest se prenosi kapljičnim putem, od čovjeka na čovjeka, i to prilikom kašljanja, kihanja, govora, pljuvanja ili smijanja osobe kod koje je prisutna aktivna klica tuberkuloze. Mogućnost oboljenja prisutna je kod svake osobe koja je u kontaktu s kliconošom, no povećan rizik za oboljenje imaju stariji, djeca, osobe s bolestima i stanjima oslabljenog imunološkog odgovora, kronični bolesnici, osobe koje žive u lošim socijalnim uvjetima, osobe koje žive i rade u okolini s osobama koje boluju od tuberkuloze ili su aktivni kliconoše, itd. Kao česti simptomi tuberkuloze pluća javljaju se kašalj, dispneja, gubitak apetita, pad na tjelesnoj težini, bol u prsima, povišena tjelesna temperatura, hemoptiza ili hemoptoa, ali se mogu javiti i drugi simptomi, ovisno o tome na kojem se organu ili sustavu bolest manifestirala. Postavljanje dijagnoze tuberkuloze pluća temelji se na uzetoj anamnezi, mikrobiološkim, radiološkim, biokemijskim i hematološkim pretragama, tuberkulinskom testu, fizikalnom nalazu i bronhoskopiji. Liječenje je dugotrajno, a provodi se s nekoliko antituberkulotika. Kod liječenja, naglasak je na redovitom uzimanju terapije, pridržavanju dobivenih uputa i redovnim kontrolnim pregledima. Uloga medicinske sestre/tehničara od iznimne je važnosti u skrbi osoba oboljelih od tuberkuloze pluća. Pacijenta i obitelj medicinska sestra/tehničar upućuje u zdravstveno stanje, educira o bolesti i načinima nošenja s novonastalom situacijom. U ovome preglednom završnom radu, opisana je anatomija pluća, incidencija tuberkuloze u svijetu i Hrvatskoj od povijesti do danas, prikazani su i rizični faktori za nastanak tuberkuloze, klasifikacija, simptomi, liječenje i dijagnostika bolesti. Osim navedenog, dio rada je i prikaz slučaja pacijenta oboljelog od tuberkuloze pluća s popratnim sestrinskim dijagnozama. Cilj rada je dati uvid u probleme s kojima se susreću pacijenti, ukazati na važnost edukacije oboljele, ali i zdrave populacije, te na važnost učinkovitog korištenja stručnog znanja i vještina kod medicinskih sestra/tehničara, čija je uloga esencijalna u procesu zbrinjavanja pacijenta. Historically, tuberculosis was referred to as the "White Death" which speaks of the character and the public perception of the disease. Tuberculosis is defined as an infectious disease, most commonly caused by Mycobacterium tuberculosis, which frequently affects the lungs, but can also affect other organs.Tuberculosis is spread from person to person through the air, in airborne particles when people who have active tuberculosis cough, sneeze, speak, spit or laugh. Everyone who is in contact with the infected person is at risk of tuberculosis infection, however, the elderly, children, people with illnesses and conditions that weaken the immune system, patients with chronic conditions, people living in poor social conditions, people who live and work with persons who have developed the active disease or spread the bacteria, etc. are at a higher risk of infection. Common symptoms of tuberculosis are coughing, dyspnea, loss of appetite, weight loss, chest pain, fever, hemoptysis or massive hemoptysis, but other symptoms may occur, depending on which organ or organ systems have been affected. The diagnosis of pulmonary tuberculosis is based on taking the patient’s a medical history, microbiological, radiological, biochemical examinations, hematology tests, the tuberculin test, physical examination and bronchoscopy.The treatment lasts for a longer time and involves several anti-TB drugs. In treatment it’s important to take the drugs regularly, follow the instructions and do regular checkups. The nurse’s role is vital in the care of people suffering from lung tuberculosis.The nurse informs the patient and the familyabout the patient's health condition, educates them about the disease and the ways of dealing with the current situation. This comprehensive Bachelor thesisdeals with the lung anatomy, the incidence of tuberculosis around the world and in Croatia in the past and today, and the risk factors for TB infection, classification, symptoms, treatment and diagnosis of the disease. In addition, a part of the paper is a case study of a patient suffering from lung tuberculosis with accompanying nursing diagnoses. The aim of the paper is to provide insight into problems that tuberculosis patients encounter, to point out the importance of educating the infected, but also the healthy population, and the importance of putting nurses' professional knowledge and skills to good use, because they have a vital role is in the patients’ care and treatment.

Bolnička infekcija jest svaka infekcija zdrave osobe ili svaka infekcija bolesnika koja se javlja nezavisno o primarnom oboljenju, za koju se utvrdi da je do nje došlo kao posljedica dijagnostike, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja i skrbi, nakon dijagnostičkog ili terapijskog postupka i otpusta iz bolnice/pružatelja usluga socijalne skrbi u nekom određenom vremenskom periodu. Veća mogućnost pojave takve infekcije je kod male djece, starijih osoba, imunokompromitiranih osoba, kroničnih i kirurških bolesnika, a uzročnici mogu biti gotovo svi mikroorganizmi: bakterije, virusi, gljivice i paraziti. Najčešće bolničke infekcije su infekcije mokraćnog sustava, a glavni rizični čimbenik za njihov nastanak je kateterizacija. Kateterizacija mokraćnog mjehura je manji kirurški zahvat tijekom kojeg se urinarni kateter uvodi u mokraćni mjehur kroz uretru radi ispražnjavanja mokraće. Posljedice kateterizacije, tj. infekcije mokraćnog sustava ubrajaju se u najčešće infekcije i tako čine 40% svih infekcija koje su povezane sa zdravstvenom skrbi. Broj bolesnika s urinarnim kateterom svakim danom sve više raste i s toga je potrebno kateterizaciju mokraćnog mjehura izvoditi po suvremenim preporukama i na standardizirani način jer i najmanja pogreška dovodi do neželjenih posljedica koje mogu dovesti i do letalnog završetka. Ključ prevencije je edukacija bolesnika s urinarnim kateterom kako bi se znali nositi sa poteškoćama u svakodnevnom životu i time smanjiti rizik za nastanak infekcije. Kod bolesnika koji imaju urinarni kateter važno je svakodnevno provjeravati kateter i drenažni sustav i dokumentirati. Potrebno je izbjegavati pretjerano rukovanje kateterom jer se s time povećava rizik od pojave infekcije. Rutinska promjena katetera, ispiranje katetera i mijenjanje urinarne vrećice, te preventivno korištenje antibiotika pokazali su neučinkovitost i više se ne preporučuju. Najbolja moguća prevencija urinarnih infekcija jest izbjegavanje uvađanja urinarnog katetera, ali ukoliko to nije moguće potrebno je vađenje katetera čim prestane vrijediti neka od indikacija. A nosocomial infection is any infection of a healthy or an ill person that occurs independently of the primary illness. For that sort of infection it is necessary to determine whether it is a result of a diagnosis, treatment or medical care, whether it can develop during a medical treatment or care, after a diagnostic or therapeutic procedure and a hospital/a social welfare provider in a specific period of time. At a higher risk of attaining such an infection are children, elderly people, people with an impaired immune system, chronically ill patients and surgical patients. The cause of an infection can be almost any microorganism: bacteria, viruses, funghi and parasites. The most common hospital infections are urinary tract infections and the main risk factor for its occurrence is catheterisation. The catheterisation of the urinary bladder is a minor surgical procedure during which the urinary catheter is inserted into the bladder through the urethra in order to empty the bladder. The effects of catheterisation, i.e. urinary tract infection are the most common type of infection and therefore make up to 40% of all healthcare infections. The number of patients with urinary catheters is on the rise daily. Therefore, it is needed to perform the catheterization by standard recommendations and in a standard way, because even the slightest mistake leads to unwanted consequences that could even lead to a lethal end. The key of prevention is the education of patients with urinary catheters, so that they could know how to cope with difficulties in everyday life and thereby lower the risk of infections. In patients with urinary catheters, it is important to check the catheter and the drainage system, and document it daily. Excessive catheter handling should be avoided as this increases the risk of infection. A routine catheter change, catheter rinse and changing the drainage bag, as well as using antibiotics as a measure of prevention have shown inefficiency and are not recommended any more. The most effective prevention of urinary tract infections is to avoid inserting the urinary catheter, however if that is not possible, it is important to remove the catheter if any of the indications are no longer present.