Search

U radu se analizira profitabilnost poslovanja proizvođača obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Poduzeća po vrstama obnovljivih izvora energije obuhvaćaju vjetroelektrane, biomasu, bioplin, male hidroelektrane te solarnu energiju. Osnovna hipoteza rada je da su u razdoblju 2007.-2016/2017. godine jedino vjetroelektrane uz postojeći sustav poticajnih cijena iskazivale profitabilno poslovanje prema kraju promatranog razdoblja. Ostali proizvođači obnovljive energije iz drugih izvora nisu iskazivali dobit uz postojeću razinu poticajnih cijena. Najveće gubitke su stvarali proizvođači bioplina. Međutim, ukoliko usporedimo koliko je ukupno bruto dodane vrijednosti stvoreno u proizvodnji obnovljivih izvora energije s ukupnom vrijednošću poticaja koja je isplaćena proizvođačima niti jedan oblik obnovljivih izvora nije društveno opravdan uz ovu razinu poticaja. U nadolazećem razdoblju promjena sheme i politike poticaja će biti od presudnog utjecaja za razvitak pojedinih oblika proizvodnje obnovljivih izvora energije. Lobistička nastojanja pojedinih skupina ukazuju na potencijalne značajne fiskalne obveze koje mogu nastati za društvo u cjelini. Energetska strategija Republike Hrvatske treba adekvatno adresirati pitanje odnosa omjera koristi i troškova javnog sufinanciranja proizvođača obnovljivih izvora energije.

Temeljni cilj ovog rada jest analiza kretanja tzv. industrije poroka (eng. sin industry) u Hrvatskoj u recesijskom razdoblju od 2008. do 2013. godine. Industrija poroka u Hrvatskoj pokazuje otpornost na recesiju, odnosno njezin se udio u gospodarstvu ne smanjuje nego povećava i u krizi. Udio bruto dodane vrijednosti industrije poroka u bruto domaćem proizvodu (BDP) Hrvatske iznosi 2, 17%, odnosno 6, 2 milijardi kuna. Najvažnija je proizvodnja i distribucija alkoholnih pića, potom slijede proizvodnja i distribucija proizvoda od duhana, odnosno djelatnost kockanja i klađenja. Manje važne, jer je uglavnom riječ o nelegalnim aktivnostima, jesu prostitucija i proizvodnja i distribucija droga. Industrija poroka dijeli se na tzv. ilegalnu i legalnu. Sama ilegalna ekonomija čini 0, 84% bruto dodane vrijednosti gospodarstva, odnosno 3, 3 milijardi kuna. Istodobno industrija poroka, uključujući legalnu i nelegalnu komponentu, zapošljava 22, 5 tisuća ljudi i, za razliku od ukupne zaposlenosti u Hrvatskoj koja pada, u industriji poroka zaposlenost je i u recesiji porasla čak za 15, 6%.

The main aim of the paper is to assess the competitiveness and the overall impact of the textile industry on the Croatian economy. Authors attempt to measure the importance of the textile sector by deploying the Constant Market Share (CMS) analysis. Such analysis is used to quantify the export performance of Croatian textile industry compared to the rest of the world and individual foreign markets (EU 15, EU 27). The analysis revealed rather disappointing results in terms of the competitive position of the textile industry. However, the analysis enabled a clear identification of the root causes of the competitiveness loss. In the second part of the article, input-output analysis is applied to explore the recently published input-output tables for the Croatian economy. Such analyses provide the framework necessary for measuring the overall importance of textile industry for the Croatian economy in terms of gross output, value added and employment. It also facilitates benchmarking of results with other industry activities in Croatia and to some extant other countries. Multipliers for textile industry, as far as output and value added are concerned, are low, while the opposite holds for direct effects on employment. Overall multipliers for Croatian economy are “shallow” reflecting the nature of service based economy on one hand but also the loss of competitive position in manufacturing industry. The manufactures of textiles and of wearing apparel; dressing and dyeing of fur, have a quite strong direct mutual interrelationship, albeit the two sectors are weakly interconnected to the rest of the economy and have limited impact. They seem to function as an isolated cluster

In this paper we examine tobacco economics in Croatia. The research covers multiple issues of tobacco economics: health risks, tobacco control and regulation compliance, cigarette production, imports and exports, taxation and its fiscal effects as well as retail price structure. Our main research issue however is taxation and price elasticity of cigarette demand. We have tested the hypothesis that price elasticity of cigarette demand in Croatia is low. We have compared Croatia's tobacco consumption related health risks to other countries in transition. As a response to an increased smoking-related health risks, anti-smoking regulations have been recently introduced in Croatia, and more strict legislation is coming in force to comply with EU tobacco control regulatory framework. However, tobacco law enforcement is still an outstanding issue in Croatia. The tobacco industry is a significant part of the Croatian economy, yet characterized by almost monopolistic domestic cigarette industry. The annual production (15.6 billion of cigarettes in 2003) is increasing, as well as exports. Croatia is a regional net cigarette exporter with the almost exclusive exports to Bosnia and Herzegovina (57%) and Serbia and Montenegro (35%). Cigarette imports in Croatia account for less than 0.5% percent of total cigarette demand. Taxation of tobacco products is considered important source of government budget revenues. The revenues from excise taxes on tobacco products represent about 3% of total budget revenues in Croatia. However, the share of taxes in retail price of cigarettes is about 75%, what is in line with the share of taxes in EU countries. It leads us to conclude that there is not much room left to increase the excise taxes in the future. Beside various research surveys on smoking prevalence (Croatia is at par with the prevalence for all countries in 2000 i.e. about 30% of adult population are smokers), officially reliable data on cigarette consumption are still lacking. Therefore it is difficult to evaluate tobacco control policies, especially the economic effects. In this paper we have used Household Budget Survey data in order to estimate the cigarette price elasticity. Cigarette consumption in Croatia is price inelastic. Price elasticity is -0.36. Despite that 10% of increase in price will result in 3.6% decrease in quantity of cigarettes consumed, it is hard to argue for further tax rise. Given high price differential with neighboring countries, it would increase smuggling and distort further tobacco taxation effects. When considering the health issues, inelastic demand points towards the fact the tax increase on cigarettes alone is not the single, most optimal tobacco control tool. In terms of recommendations for further research, the suggestion is to explore the differences in the price sensitivity of demand among different socio-economic groups. More in depth qualitative evaluations of anti-smoking policies would be possible if detailed surveys on cigarette consumption would be regularly available for Croatia.

Šumarstvo i drvna industrija su značajni za hrvatsko gospodarstvo. U ovom radu je kvantificirano njihovo značenje kroz input-output analizu. Kvantificirani su izravni i neizravni učinci koji nastaju kroz lance proizvodnje i potrošnje svih djelatnosti. Multiplikativni učinci proizvodnje u šumarstvu i drvnoj industriji u Hrvatskoj su značajni. Izračunati multiplikatori pomoću metode input-output analize pokazuju da je najveći multiplikator bruto proizvodnje u odjeljku 20 nacionalne klasifikacije djelatnosti prerada drva i proizvodi od drva i iznosi 1,94, što je najveći multiplikator u odnosu na sve ostale promatrane odjeljke. Potom slijede Šumarstvo, odjeljak 02 s 1,77 i proizvodnja namještaja, odjeljak 36, s multiplikatorom 1,76. Podjednaki zaključci vrijede i kod multiplikatora bruto dodane vrijednosti. Glede zaposlenosti, izravan učinak je najznačajniji kod proizvodnje namještaja 5,4. U cjelini gledano, tzv. drvni klaster ova tri odjeljka NKD-a u usporedbi s ostalim multiplikatorima za hrvatsko gospodarstvo imaju iznadprosječno velike vrijednosti. Međutim, njihovi učinci su rasprostranjeni izravno u okviru drvnog klastera, a manje kroz druge djelatnosti, te prevladavaju izravni učinci, dok su neizravni manje značajni. U usporedbi s drugim novim članicama EU, udio uvezenih inputa u šumarstvu i drvnoj industriji je manji. Glede raspodjele dodane vrijednosti, udio sredstava zaposlenih u Hrvatskoj je jako velik i iznosi oko 30,9% te najveći je među promatranom skupinom zemalja i najsličniji je strukturi slovenske drvne industrije. Visoku razinu troškova rada ne prati i podizanje tehnološke razine proizvodnje koje bi osiguralo rast konkurentnosti i rast udjela proizvoda veće dodane vrijednosti., Forestry and wood industry are important segments of the Croatian economy. Their importance in this article is quantified using the input-output analysis. Direct and indirect effects, appearing through production chains and intermediate consumption of other industries are assessed. Data shows that there are significant direct and indirect effects of forestry and wood industry. Estimated multipliers exhibit high values; especially the output multiplier in section 20 of NACE classification, namely Wood products, reaching the value of 1.94. This is the highest multiplier among all other industries. This is followed by Forestry, section 02 with the multiplier amounting to 1.77 and Furniture, section 36, with multiplier 1.76. The same conclusions are drawn regarding the gross value added multiplier. In terms of the employment multiplier, direct effect is highest in section Furniture, 5.4. Overall, wood cluster has an above average value of multiplier in comparison to other industries. However, effects are concentrated in the wood cluster itself, not scattered across the rest of the economy. It makes indirect effects less important for the rest of the Croatian economy. In comparison to other EU NMS, the share of imported inputs in Forestry and wood industry are rather small. As for the structure of value added in Croatia, the share of employee compensation is very high, amounting to 30.9%. It is the highest share among peer groups and is the most similar to the Slovenian wood industry share. High level of labor costs is not followed by deployment of progressive technologies in order to provide competitiveness gains and increase the share of high value added products in Forestry and wood industry.

U radu je prikazano značenje tekstilne industrije za hrvatsko gospodarstvo. Autori ocjenjuju konkurentnost i značenje tekstilne industrije korištenjem metode stalnih tržišnih udjela i primjenom input output analize. Analizom se kvantificiraju pokazatelji vezani uz izvoznu konkurentnost hrvatske tekstilne industriju na globalnom i pojedinim inozemnim tržištima (EU 15, EU 27). Analiza razotkriva relativno razočaravajuće rezultate u pogledu konkurentske pozicije hrvatske tekstilne industrije. Međutim, analiza također omogućuje jasnu identifikaciju čimbenika koji uzrokuju gubitak konkurentnosti. U drugom dijelu rada primijenjena je input-output analiza temeljem nedavno objavljenih tablica ponude i uporabe za hrvatsko gospodarstvo. Ovakva analiza pruža odgovarajući metodološki okvir nužan za ocjenu ukupnog značenja tekstilne industrije za hrvatsko gospodarstvo u terminima bruto proizvodnje, dodane vrijednosti i zaposlenosti. Metoda također pruža mogućnost usporedbe rezultata s pokazateljima vezanim uz ostale djelatnosti i u određenoj mjeri međunarodnu usporedbu. Sukladno rezultatima utvrđeno je da su multiplikatori hrvatske tekstilne industrije u terminima bruto proizvodnje i dodane vrijednosti relativno niski, dok suprotan zaključak vrijedi za zaposlenost. Za hrvatsko gospodarstvo utvrđeni su relativno niski multiplikatori što odražava visoku orijentiranost na uslužni sektor, te slabljenje međunarodne konkurentnosti prerađivačke industrije. Proizvodnja tekstila i odjeće prikazuje relativno visoku izravnu međuovisnost, dok je njihova povezanost s ostatkom gospodarstva ograničena, tako da se može ocijeniti da ove djelatnosti funkcioniraju kao izolirani klaster.

Izvješće se sastoji od tri dijela: izrada metodološkog okvira i procjena učinaka promjena u metodološkom praćenju istraživanja i razvoja u novom sustavu nacionalnih računa ESA 2010 ; izrada metodološkog okvira i procjena učinaka promjena u metodološkom praćenju izdataka za vojnu opremu u novom sustavu nacionalnih računa ESA 2010 ; izrada metodološkog okvira i procjena bruto dodane vrijednosti ilegalnih aktivnosti

Danas u ovo krizno i recesijsko razdoblje menadžment upravljanja fizičkom imovinom dobiva sve veći i veći značaj. Industrije i organizacije su koncentrirane na razumijevanje najboljih puteva u optimiranja troškova i rezultata s najvećim povratom na uloženu investiciju. upravljanja fizičkom imovinom evoluirao je iz menadžmenta održavanja predočujući integralno upravljanje nad cjeloživotnim ciklusom fizičke imovine. Novi način upravljanja nije više fokusiran samo na procese održavanja i operativnu učinkovitost nego danas prije svega predstavlja poslovnu strategiju i ekonomski model društva. Koristeći strateške alate traži se ponajbolja kontribucija nad uporabom fizičke imovine. Ne traže se samo fizički, ekonomski nego i nefinancijski pokazatelji. Brojna međunarodna udruženja i institucije kao što su IAM – The Institute of Asset Management u Londonu, EFNMS (Europe), GFMAM AM Council of Australia, ABRAMAN (Brazil), SMRP (USA), FIM (South America), GSMP (Arabian Gulf Region) i Hrvatsko Društvo Održavatelja, razvijaju ovu menadžersku disciplinu kako bi razvile svijest o važnosti svih faza upravljanja imovinom. Asset Management danas uključuje operativna znanja, korporativno upravljanje, ponajbolje prakse, pokazatelje, benchmark itd. Zajednički cilj svih ovih udruženja je transfer znanja kroz različite programe edukacije i certifikacije za novo zanimanje – menadžer imovine. Koncept upravljanja fizičkom imovinom je podrška donošenja strateških odluka kako bi se ekonomskom - inženjerskim obuhvatom osigurala što veća učinkovitost i poboljšao modela upravljanja fizičkom imovinom. Model upravljanja fizičkom imovinom omogućuje ekonomsku ocjenu između alternativnih poboljšanja i strategija ulaganja na razini sustava između načina rada i / ili klase imovine. (American Association of State Highway and Transportation Officials, 1996) [1]. Anketa provedena u 10 hrvatskih poduzeća govori da je disciplina upravljanja fizičkom imovinom još uvijek u ranoj fazi razvoja na našim prostorima. Većina poduzeća ima postavljenu organizacijsku jedinicu, ali integrirano upravljanje fizičkom imovinom još uvijek nije prisutno na promatranom uzorku. / Today, in times of crises, Asset Management is gaining in importance. Industries and organizations are growingly concerned with understanding what combination of output, cost and reliability gives the best financial return to the business. Asset Management evolved from Maintenance Management to provide a holistic approach to managing the life of a physical asset. It is not focused only on maintenance and operations: today, Asset Management provides business framework and tools in order to improve and optimise the contribution of a physical asset to overall performance. Numerous international associations and institutes like The Institute of Asset Management – IAM London, EFNMS (Europe), GFMAM AM Council of Australia, ABRAMAN (Brazil), SMRP (USA), FIM (South America), GSMP (Arabian Gulf Region) and Croatian Maintenance Society, developed general principles to cover all stages of the asset management process including knowledge, governance, skills, practice, benchmarking, shareholders’ value, etc. The common goal of all associations is transfer of knowledge through various programmes of education and certification for a new professional discipline – asset manager or asset governor. Asset Management is a concept intended to provide support to decision-makers to ensure efficiency and performance improvements ; it draws from economics as well as engineering. Asset Management provides for the economic assessment of trade-offs between alternative improvements and investment strategies from the network or system-level perspective – that is, between modes and/or asset classes within modes. (American Association of State Highway and Transportation Officials, 1996) [1]. The survey on implementation of Asset Management concepts in the Croatian companies was carried out on the sample of nine companies. It indicated that the Asset Management discipline is still in the early stage of development. The majority of companies set up organisational units, but integrated asset management activities are not present. Half of the surveyed companies designed their specific Asset Management strategies and policies but their are still not present on the observed sample.

The System of National Accounts (SNA 1993, ESA 1995) as an internationally agreed framework for the compilation and presentation of economic data defines gross domestic product (GDP) as an overall indicator of economic growth. Accounting for the environment’s contribution to the economy and human welfare was considered extremely difficult, requiring the resolution of intractable methodological problems and the generation of a large amount of data. Besides environmental aspects, GDP also fails to fully explain differences in overall satisfaction of the citizens and perception of quality of life and well-being. One of the most ambitious efforts to reform the calculation of an indicator of economic welfare is presented in Daly and Cobb (1989). They propose a GDP substitute, the Index of Sustainable Economic Welfare (ISEW) which, apart from the conventional national accounts data includes environmental variables and income distribution indicators. In this paper we apply the ISEW methodology to the Croatian economy and construct the index of sustainable economic welfare for Croatia in the period 2000-2010. Index of Sustainable Economic Welfare constructed for Croatia has not recorded signifi cant differences in comparison to GDP trends. Until 2003, the ISEW index was below GDP and personal consumption. In period 2003-2006 ISEW recorded higher levels than GDP while in 2007 and 2008 both indices are moving in line. During the recession period, overall welfare has not decreased substantially because GDP drop is partially compensated by non-monetary activities with positive impact on household wellbeing., Sustav nacionalnih računa (SNA 1993, ESA 1995) predstavlja međunarodno usuglašen okvir za izradu i prikaz ekonomskih podataka, a kao temeljni pokazatelj ekonomskog razvitka i rasta koristi se bruto domaći proizvod (BDP). BDP prema svojoj definiciji ne obuhvaća ukupne učinke ekonomskih transakcija na okoliš i ne mjeri blagostanje pojedinaca budući bi konstrukcija takvog pokazatelja zahtijevala rješavanje složenih metodoloških problema i uključivanje brojnih dodatnih varijabli u obračun. BDP također ne objašnjava ukupne razlike u zadovoljstvu građana i njihovu percepciju o kvaliteti života i blagostanju. U ekonomskoj literaturi kao jedan od najambicioznijih prijedloga za izračun indikatora koji bi bio primarno vezan uz mjerenje blagostanja najčešće se spominje rad Daly i Cobb (1989). Oni su pored BDP-a osmislili konstrukciju indeksa ekonomskog blagostanja (ISEW), koji bi osim konvencionalnih pokazatelja vezanih uz nacionalne račune obuhvaćao i određeni skup indikatora vezanih uz stanje okoliša i raspodjelu dohotka. U ovom radu je primijenjena metodologija izračuna indeksa ekonomskog blagostanja za hrvatsko gospodarstvo u razdoblju 2000.-2010. Indeks izrađen prema toj metodologiji u analiziranom razdoblju nije zabilježio značajne razlike u trendovima u usporedbi s kretanjem BDP-a. Do 2003. godine indeks ekonomskog blagostanja pokazivao je niži rast od rasta BDP-a i osobne potrošnje. U razdoblju 2003.-2006. indeks ekonomskog blagostanja pokazivao je višu razinu od BDP-a, dok se tijekom 2007.-2008. oba indikatora kreću usklađeno. U recesijskom razdoblju, za razliku od BDP-a indeks ekonomskog blagostanja nije pokazao značajno smanjivanje budući je pad monetarnih transakcija bio djelomice kompenziran kretanjem nemonetarnih aktivnosti koje pozitivno doprinose blagostanju kućanstava.

One of the areas on which today’s business world, in cooperation with academic community, builds up future development and sustainability, is the Facility and Asset management. According the Nutt, 1999 /1/ the field of Facility Management is still at a very early stage of development in which it is not supported by an adequate knowledge base ; its development to date has been unsupported by practical theory and it is grossly under researched. Then, 1999/2/ recognised Facility Management is the lack of an integrating framework for considering the likely impact and implications of business management trends and strategic management decisions on the provision, and subsequent ongoing management, of corporate operational real estate assets. Facility management is particularly important in countries in transition which lack skills in management of state assets, do not have proper asset registry and elaborated strategic plans. By using a multidisciplinary approach, a good facility manager can significantly contribute to improved financial liquidity and higher quality of services offered by assets. Asset Management is new science discipline for selection, investment, maintenance, control and renewal is crucial for profitability of any industry in which asset operations play important role in business strategy. Excellency in management of physical assets is a systemic approach to efficient use of assets owned or operated by the state, local community or a company. The key goal is to minimise costs of assets during their life cycle and to diminish risks. Today Asset Management has become the focal point to improve and optimize the contribution of a physical asset to the overall success and prosperity of such organizations.

The role of Asset Management has been changing during the past few years despite the fact that this management discipline is a relatively new. Around the world it has been confused with the term used to describe Maintenance Management. Asset Management evolved from Maintenance Management to provide a holistic approach to managing the life of a physical asset. A lot of companies, not only in Croatia are confused about distinction between asset governor, facility, property management and maintenance management. Kennedy, J., (2010) claims that asset managing organisations face potential for conflict of interest in regard to how those organisations define processes, allocate accountabilities and allocate competencies to assure achievement of business objectives. The description of asset manager and asset governor above, along with their difference in time frame of planning, leads to the difference in the scope of application between asset management and asset governance. Engineering asset management has a greater focus on operational matters: as asset managers have a day to day operational and medium term planning time frame, their focus is primarily towards the engineering operation of the assets. Asset governors meanwhile have a planning focus that is concentrated at ensuring that asset management operates within an appropriate governance context. Hence asset governance has a greater orientation towards corporate policies and strategy, with an emphasis on how assets can be utilised to meet business goals and create value for the organisation. (Mardiasmo, D., Tywoniak, S., Brown, K., .Burgess, J. 2008). Asset Management is concept for support to decision maker to cover performance goals and draws from economics as well as engineering. The implemented company survey in Croatia indicates that the AM discipline is in the early stages of development.

The purpose of this paper is to analyze macroeconomic performance of the selected South-east European (SEE) countries reflected by GDP growth, inflation, unemployment and overall economic competitiveness and especially to asses the impact of global crisis on domestic economies. As a key aspect of overall competitiveness, changes in the trade patterns of selected South-east European countries are also analyzed. The period from 2000 to 2008 can be characterized as successful for South-east European countries due to the narrowing development gap in comparison to EU countries, but the recent global economic crisis had a strong negative impact on this region. However, due to domestic absorption growth and export of services, Albanian economy was growing even in 2009, a period when most European countries recorded significant drops in economic activity. On the other hand, the highest negative growth rates were recorded in Croatia and Montenegro. In all countries the global economic crisis resulted in decreasing comparative advantages and export competitiveness in most export products. Most of the observed countries have complementary export structures. This kind of situation offers the possibilities of strengthening the mutual economic cooperation and joint efforts on the international markets especially in the circumstances of the global economic crisis.

According to the Eurostat’s recommendations, GDP of each country must be as exhaustive as possible. Hence, all EU member states and candidate countries have a strict obligation to include the estimate of the unofficial economy (UE) in official GDP data. Over the past few years, the Central Bureau of Statistics of the Republic of Croatia (CBS) has been working on a project of improvement the exhaustiveness of national accounts. Recently, official national accounts data have been revised ; thus expanding coverage to include the estimated unofficial economy. This paper deals with the estimation of the UE in Croatia and its size over the observed period. The estimations are in line with Eurostat’s methodology. Results are presented by types of non-exhaustiveness and are comparable with other EU member states and candidate countries. The basic methodology used to estimate the size of UE is the Eurostat‘s Tabular Approach to Exhaustiveness. This approach provides a framework for the estimate of the UE that is particularly well suited for transition countries. According to this approach, different types of non-exhaustiveness have to be precisely defined and separated. All types of nonexhaustiveness are systematically covered and are mutually excluded. Main advantage of this method comes from the possibility of a comparison of different types of non-exhaustiveness adjustments by countries. This method is the most conservative, because the results are lower in comparison with other methods used to estimate the unofficial economy. The aim of the paper is to test the hypothesis that official and unofficial economy are substitutes – in period of economic growth, a share of unofficial economy is decreasing while UNOFFICIAL ECONOMY IN CROATIA AND THE IMPACT OF THE ECONOMIC RECESSION ON THE UNOFFICIAL ECONOMY 480 in downturn phase of economic cycle unofficial economy helps to reduce overall negative economic effects. Additionally, paper analyses trends in types of unofficial economy. While share of unreported labour is decreasing in upward phases of economic cycles, share of inaccurate reporting (under-reporting of income by firms and individuals) is increasing. On the other hand, in the recession period, there is evidence of rising impact of unreported labour. The paper points to the main factors behind unofficial economy growth during recessions.

The aim of this paper is to explore Russian and Western Balkan economies in the context of the global recession. The recent global economic crisis had a strong negative impact on the analyzed economies. Due to persistent external imbalances and risk aversion of global investors, Western Balkan countries were not able to implement expansionary fiscal policies to compensate for the drop in external demand. On the other hand, the global recession has a strong negative impact on Russian exports. In all observed countries the global economic crisis resulted in decreasing comparative advantages and export competitiveness in most export products. The recovery of the total demand in the EU during 2009 had a positive influence on export growth of the analyzed countries, especially of Russia. In the observed period 2000-2009 the trade intensity level among WB countries was relatively high. WB countries increased trade shares with other WB countries and Russia and at the same time reduced their shares with the EU 15. The most progress in trade with Russia, on the export side, was achieved by Albania and on the import side by Serbia

U ovome se članku analiziraju trendovi kretanja cijena poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj i u novim zemljama članicama Europske Unije. Uz cijene poljoprivrednoga zemljišta, računa se i analizira kretanje indeksa priuštivosti poljoprivrednoga zemljišta. Budući da navedene ekonomije prolaze kroz proces konvergencije, cijene i indeksi priuštivosti za Hrvatsku i za nove zemlje članice uspoređuju se sa starim zemljama članicama Europske Unije. Na osnovi te analize dolazi se do zaključka da su cijene poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj i u novim zemljama članicama višestruko niže u usporedbi sa starim zemljama članicama Europske Unije. No, zato što je u tijeku posljednjih desetak godina u Hrvatskoj i u novim zemljama članicama zabilježeno iznimno visoko povećanje cijena poljoprivrednoga zemljišta, priuštivost istog za ruralno stanovništvo postaje sve veći problem. Regresijska analiza determinanti cijena poljoprivrednoga zemljišta pokazuje da proizvodnost poljoprivredne proizvodnje i poljoprivredni dohodak najbolje objašnjavaju razinu cijena poljoprivrednog zemljišta.

Studija je podijeljena u osam poglavlja. Nakon uvodnog poglavlja, u drugom poglavlju prikazan je pregled kretanja u prerađivačkoj industriji u Europskoj Uniji, kao polazište za istraživanje. U okviru poglavlja detaljnije su analizirani strateški okvir koji koristi EU za formuliranje razvitka prerađivačke industrije, pojedine politike i SWOT analiza sektora prerađivačke industrije EU. Na kraju poglavlja su analizirani regionalni aspekti klasterizacije u EU pojedinih sektora prerađivačke industrije. U trećem poglavlju sadržana je analiza stanja prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj po bitnim obilježjima prerađivačke industrije strukturirana na način da se analiziraju kvantitativna obilježja i kvalitativni pokazatelji stanja i razvitka prerađivačke industrije. Na kraju poglavlja se nalazi analiza regionalnih aspekata razvitka prerađivačke industrije te tehnološka struktura prerađivačke industrije na regionalnim razinama. U četvrtom poglavlju izvršena je analiza konkurentnosti prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj. Ova analiza se fokusira na strukturu bruto dodane vrijednosti, međunarodnu razmjenu i specijalizaciju, te na učinke i strukturu izravnih inozemnih ulaganja u prerađivačkoj industriji. Analizirani su pokazatelji učinkovitosti, te tehnološke promjene po sektorima prerađivačke industrije. U petom poglavlju sadržana je SWOT analiza hrvatske prerađivačke industrije s obzirom na temeljne sastavnice i nalaze po grupama djelatnosti s prijedlogom politika poboljšanja konkurentnosti za pojedine djelatnosti. Šesto poglavlje razrađuje odrednice razvitka prerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj koje sadrže: makro i mikroekonomske odrednice razvojne politike, projekcije razvitka hrvatske prerađivačke industrije po djelatnostima do godine 2013. i matricu čimbenika konkurentnosti s pripadajućim horizontalnim programima i aktivnostima za rast konkurentnosti. Sedmo poglavlje sadrži prijedloge za provođenje Strategije sukladno analitičkim nalazima, te matrici horizontalnih programa i aktivnosti, te sektorskih inicijativa. Osmo poglavlje sadrži zaključke Studije sa sažeto prikazanim nalazima svih ranijih poglavlja.

U radu autor analizira tehnološke karakteristike prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Tehnološka se struktura mijenja na nepovoljan način, i to tako da se povećava udio proizvodnje proizvoda niže tehnološke osnovice, a smanjuje se udio proizvoda više tehnološke osnovice. Takve strukturne promjene ukazuju na gubitak konkurentnosti i sposobnosti proizvodnje proizvoda s višom dodanom vrijednošću. Osnovna je hipoteza rada da Hrvatska tehnološki zaostaje i da se širi jaz između tehnološke strukture domaće ponude i domaće potražnje. Dodatna je hipoteza da struktura osobne potrošnje i investicija djeluje prociklično na prihode javnih financija zbog širenja tehnološkoga jaza između domaće ponude i potražnje. Širi se jaz između domaće ponude niske tehnološke razine i domaće potražnje za potrošačkim i investicijskim dobrima visoke tehnološke razine. Hrvatskoj prerađivačkoj industriji potrebna je tehnološka obnova da bi se smanjio jaz između potražnje i ponude proizvoda više razine tehnološke složenosti. Dalje povećanje domaće potražnje utjecat će na pogoršanje neravnoteže u međunarodnoj razmjeni. Hrvatska je prosječno izloženija međunarodnoj konkurenciji na domaćem tržištu od novih zemalja članica EU. Ukupan udio uvoza u domaćoj ponudi proizvoda prerađivačke industrije za Hrvatsku iznosio je 58,6%. Postoji značajan prostor za dodatno osvajanje domaćega tržišta za proizvode niske tehnološke razine. Hrvatski su proizvođači manje orijentirani na međunarodno tržište nego što su to nove članice. Na višu razinu koncentracije na tržištu i na nedovoljnu konkurenciju u hrvatskoj prerađivačkoj industriji upućuju HHI indeks i pokazatelj udjela velikih poduzetnika u ukupnom outputu., The purpose of this paper was to explore distinguishing features of Croatian manufacturing industry. The share of low technology industries is rising, and overall technology structure exhibits negative trends. Such changes point to the loss of competitive edge and diminishing ability to produce high value added products. The main hypothesis is that the technological gap between domestic supply and demand is widening, especially in the area of sophisticated consumer goods and investment goods. In addition to that, the structure of personal consumption and investment is limiting antirecessionary nature of fiscal policy because of technological gap widening. There is a clear need for technological upgrading in order to reduce the gap. Otherwise, the GDP growth in near future will exacerbate prevailing imbalances in international trade. Croatia is, on average, more exposed to international competition on domestic market in comparison to NMS. Total share of imports in domestic demand for manufacturing products in Croatia has been 58,6%. There is additional room for domestic producers to takeover additional share of domestic market in the area of low-technology products. HHI index of market concentration, as well as a share of large companies in total turnover, point to the low level of market competition among domestic producers.

U studiji su prikazani rezultati anketnog istraživanja poduzetnika iz hrvatske prerađivačke industrije. Analizirani su kvalitativni i kvantitativni čimbenici razvitka prerađivačke industrije. Provedena je SWOT analiza hrvatske prerađivačke industrije. Na temelju rezultata provedenih analiza donesena je ocjena budućeg razvitka hrvatske prerađivačke industrije.

Autori u radu analiziraju različite metodologije i pokazatelje nacionalne konkurentnosti. Poseban je naglasak stavljen na povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i mekih (anketnih) percepcija o stanju konkurentnosti. Razina konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva sagledana je sa stajališta različitih metodologija, pa je s velikom pouzdanošću i primjenom dviju različitih tehnika analize, zaključeno kako je nedvojbeno da metodologija WEF koju objavljuje tzv. Global Competitiveness Index ponajbolje u velikoj skupini analiziranih tranzicijskih zemalja opisuje napredak po pojedinim područjima i korelira s ostvarenom razinom gospodarskoga razvitka. Potom po pouzdanosti slijedi EBRD metodologija, a na začelju je metodologija kojom se koristi Svjetska banka – Doing Business.

U studiji se istražuje dosadašnji razvoj i stanje kemijske industrije. Polazište u istraživanju je analiza stanja, strukturnih obilježja i perspektiva rasta europske kemijske industrije i njihov utjecaj na hrvatsku kemijsku industriju. Analiza stanja ukazuje na zakonske i institucionalne uvjete razvitka kemijske industrije. U studiji se daje ocjena stanja i razvoja kemijske industrije u Hrvatskoj s obzirom na bitne makroekonomske pokazatelje. Nadalje se razrađuju relevantni aspekti analize učinkovitosti kemijske industrije i njene konkurentske pozicije u okviru bitnih parametara analize konkurentnosti, uključujući i aspekte analize vanjskotrgovinske razmjene kemijske industrije RH. Nalazi studije služe kao polazište za izradu strategije razvoja hrvatske kemijske industrije.

U članku su analizirani trendovi kretanja cijena i renti na poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj i zemljama članicama Europske unije. Analizirano je razdoblje od 2001. do 2006. godine, pri čemu se ocjenjuje da li je pridruženje novih zemalja članica imalo učinak na cijene poljoprivrednog zemljišta. Rezultati analize indiciraju da se cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2006. povećala za 97 posto, odnosno za 16 posto godišnje. U 2001. prosječna cijena po hektaru iznosila je 1.396 eura, dok je cijena dosegla 2.745 eura po hektaru u 2006. godini. Najveći rast cijena poljoprivrednog zemljišta zabilježen je u 2006. (35 posto), te u 2003. godini (19 posto). U 2005. prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u novim zemljama članicama, Hrvatskoj i Turskoj je iznosila 1.376 eura što je 11, 2 posto prosječne cijene u starim zemljama članicama. Među tranzicijskim zemljama najveći porast cijena poljoprivrednog zemljišta u razdoblju od 2001. do 2006. zabilježile su Estonija (134 posto) i Hrvatska (97 posto). Hrvatska u usporedbi s novim zemljama članicama i Turskom (uz izuzetak Češke) ima najvišu cijenu poljoprivrednog zemljišta. Nakon pridruženje Europskoj uniji, prosječna godišnja stopa rasta cijena novih članica povećala se za 24 postotna boda, vjerojatno zbog optimističnih očekivanja poljoprivrednika u novim zemljama članicama o budućem rastu poljoprivrednih dohodaka. Indeks priuštivosti u Hrvatskoj je vrlo visok i pogoršava se te ukazuje na sve manju priuštivost poljoprivrednog zemljišta za hrvatske rezidente. Renta na poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj iznosi 3, 5 posto vrijednosti zemljišta i relativno je visoka, kako u usporedbi s novim zemljama članicama tako i u usporedbi s prosječnom rentom u starim zemljama članicama Unije.

Ova znanstvena monografija istražuje dosadašnji razvitak i stanje industrije tekstila i odjeće u Europskoj Uniji i Hrvatskoj, te nadolazeće promjene. Analizirana su kretanja u industriji tekstila i odjeće, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene tekstilnih i odjevnih proizvoda. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija tekstila i odjeće prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Jedan od bitnih preduvjeta ostvarivanja restrukturiranja u ovoj industriji je identificiranje i pozicioniranje prema profitabilnim tržišnim nišama kojima se prilagođavaju male i fleksibilne proizvodne jedinice s višim tehnološkim razinama. Takva struktura proizvodnje mora se temeljiti primarno na razvoju robnih marki. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije. Na kraju knjige su obrađeni strategijska mapa za razvitak industrije, potrebne promjene institucionalnog okvira i ključne strateške smjernice za razvitak industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj.

U ovoj znanstvenoj studiji je analiziran dosadašnji razvitak i trenutno stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj. Ocijenjene su strukturne promjene, razvijenost i konkurentnost hrvatske prerađivačke industrije. Također, analizirano je financijsko stanje prerađivačke industrije u Hrvatskoj.

Knjiga sadrži ekonomsku analizu razvitka industrije kože i proizvoda od kože u Hrvatskoj i ukazuje na ključne čimbenike razvitka i na strateške smjernice razvitka navedene industrije u globalnome okruženju. Analiza povezuje teorijske postavke i empirijske nalaze. Osim sekundarnih podataka autori su se koristili i primarnim podacima prikupljenima anketnim istraživanjem sa ciljem testirati postavljene hipoteze onako kako se to vidi po poglavljima ove knjige. U testiranju hipoteza primijenjene su ekonometrijske i statističke metode. S metodološkoga su stajališta tri djelatnosti analizirane u prerađivačkoj industriji klasificirane sukladno s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti (NKD): Štavljenje i obrada kože (DC 19.1), Proizvodnja kovčega i torbi, ručnih torbica, sedlarskih i remenarskih proizvoda (DC 19.2) i Proizvodnja obuće (19.3). U pojedinim su se poglavljima autori koristili podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Hrvatske gospodarske komore i Financijske agencije (FINA).

Studija prikazuje metodologiju Eurostata za rekonstrukciju vremenske serije BDP i uključivanje sive ekonomije. Detaljno su analizirani izvori podataka za procjenu sive ekonomije (proizvodni i rashodni pristup. Temeljem međunarodnih preporuka siva ekonomija je razdoblje 2000.-2007. procijenjena i uključena u službeni BDP RH.

Članak se bavi analizom kretanja cijena nekretnina u odabranim zemljama članicama Europske Unije te u Hrvatskoj. Analizirano je razdoblje od 2000. do 2006. godine, pri čemu se ocjenjuje koliki je učinak na cijene nekretnina imalo pridruženje novih zemalja članica Europskoj uniji. Rezultati analize indiciraju da su nekretnine u Hrvatskoj i Sloveniji u prosjeku skuplje od ostalih zemlja u tranziciji, dok se ne može donijeti jednoznačni zaključak o utjecaju pridruženja na kretanje cijena nekretnina. Zatim se provodi Johansen kointegracijska metoda i ocjenjuje se model korekcije odstupanja da bi se utvrdile kratkoročne i dugoročne determinante cijena nekretnina u Hrvatskoj. Pokazano je da je dohodovna elastičnost cijena nekretnina u dugom roku izuzetno visoka i gotovo je tri puta više od elastičnosti cijena nekretnina u odnosu na ponudu novih nekretnina. Cijene nekretnina u dugom roku reagiraju i na inflaciju te na promjene kamatnih stopa. U kratkom roku na cijene nekretnina najveći utjecaj imaju krediti stanovništvu, dinamika sklapanja brakova te inflacija. Cijene nekretnina u Hrvatskoj bi se mogle povećati ako pridruživanje Europskoj Uniji dovede do povećanja raspoloživog dohotka stanovništava ili ako zbog pridruženje ekonomski subjekti u Hrvatskoj formiraju pozitivna očekivanja o budućem dohotku.

Ova znanstvena studija istražuje dosadašnji razvoj i stanje industrije kože i proizvoda od kože u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Analizirana su kretanja u industriji kože i proizvoda od kože, učinkovitost industrije, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene proizvoda od kože. Nalazi ove Studije služe kao polazište za izradu Strategije razvoja hrvatske industrije kože i proizvoda od kože. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija kože i proizvoda od kože prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Učinci ovog restrukturiranja jesu zatvaranje poduzeća i pad udjela ove industrije u BDP-u i zaposlenosti prerađivačke industrije. Jedan od problema s kojima je suočena ova industrija je niska ukupna produktivnost rada i općenito niži troškovi rada u usporedbi s ostalom prerađivačkom industrijom. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene ove industrijepokazala je da je Hrvatska tijekom tranzicije izgubila komparativne prednosti, što je rezultiralo padom izvoza. Iako su polazne osnove za budući razvoj hrvatske industrije kože i proizvoda od kože složene, ova industrija u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj. Pretpostavka za to je aktivno restrukturiranje proizvođača. Nužan je i pomak prema proizvodnji s većim udjelima dodane vrijednosti. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije.

Svrha studije je pokazati koliko uspješno indikatori konkurentnosti (IMD indikator, EBRD-ov indikator napretka u tranziciji, indikator Svjetske banke-indeks lakoće poslovanja, WEF-ov indikator-indeks globalne konkurentnosti i Heritage fondation indikator - indeks ekonomskih sloboda)objašnjavaju objektivne makroekonomske pokazatelje konkurentnosti poput rasta BDP-a, udjela izvoza, investicija i direktnih stranih investicija u BDP-u te stope nezaposlenosti i HDI indeksa. U tu svrhu primjenjene je regresijska metoda i faktorska analiza.

Ova znanstvena studija bavi se temeljnim problemima i promišljanjima o razvojnim mogućnostima. Znanstveni doprinos studije je analitička kombinacija mikro i makroekonomskih sastavnica razvoja, te dijagnoze i sagledavanja perspektive razvoja industrijske grane u poteškoćama. Provedena je SWOT analiza industrije kože i proizvoda od kože. Izvršene su projekcije rasta i očekivane strukturne prilagodbe u industriji kože i proizvoda od kože. U studiji se detaljno razmatraju sastavnice razvojne strategije i identificiraju politike i mjere strukturnih prilagodbi industrije. Projekcije su izvršene primjenom ekonometrijskih metoda. Rezultati istraživanja pokazuju da hrvatska industrija kože i proizvoda od kože ima perspektivu, ali uz provedeno aktivno restrukturiranje, modernizaciju i tržišno repozicioniranje. Da bi se ostvarili razvojni ciljevi, važna je uloga države u smislu horizontalnih i regionalnih potpora te aktivnih mjera na tržištu rada. Definirane su sastavnice tržišnog repozicioniranja. One uključuju skup mjera za rast prihoda od prodaje i rast produktivnosti. Vizija razvoja ove industrije temelji se na stalnom tehnološkom napretku, kadrovskom i organizacijskom restrukturiranju, specijalizaciji i tržišno konkurentnoj proizvodnji proizvoda s višim udjelima dodane vrijednosti. Ukazuje se na potrebu institucionalizacije procesa restrukturiranja. Predlaže se institucijska podrška u vidu posebne Agencija za razvoj industrije kože i proizvoda od kože. U provedbi razvojne strategije, u procesu integracije u EU, zadatak je Središnje države stvoriti uvjete za ubrzano strukturno prilagođavanje i rast konkurentnosti. Zadatak poduzetnika je aktivna uloga u procesu restrukturiranja i tržišnog repozicioniranja. Racionalna su očekivanja da je uz sve zajedničke identificirane sastavnice razvojne strategije moguće postići ostvarenje predloženog scenarija rasta ove industrije. Rezultati istraživanja su primijenjene naravi i služe kao osnovica za izradu razvojnog programa industrije kože i proizvoda od kože.

Ova znanstvena studija istražuje dosadašnji razvoj i stanje industrije tekstila i odjeće u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Analizirana su kretanja u industriji tekstila i odjeće, učinkovitost industrije, tržišni čimbenici razvoja industrije i odrednice međunarodne razmjene tekstilnih i odjevnih proizvoda. Nalazi ove Studije služe kao polazište za izradu Strategije razvoja hrvatske industrije tekstila i odjeće. U istraživanju je korišteno anketno istraživanje, intervjui, i sekundarni statistički podaci. Podaci su obrađeni primjerenim statističkim metodama. Rezultati istraživanja pokazuju da industrija tekstila i odjeće prolazi kroz intenzivan proces restrukturiranja i modernizacije. Učinci ovog restrukturiranja jesu zatvaranje poduzeća i pad udjela ove industrije u BDP-u i zaposlenosti prerađivačke industrije. Jedan od problema s kojima je suočena ova industrija je niska ukupna produktivnost rada i općenito niži troškovi rada u usporedbi s ostalom prerađivačkom industrijom. Slabosti u tržišnim aspektima poslovanja pridonose neučinkovitoj tržišnoj poziciji i niskoj uspješnosti ove industrije. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene industrije tekstila i odjeće pokazala je da je Hrvatska kod značajnog broja tekstilnih i odjevnih proizvoda u tijeku tranzicijskog razdoblja izgubila komparativne prednosti, što je rezultiralo padom izvoza značajnog dijela tekstilnih i odjevnih proizvoda na tržištu EU. Iako su polazne osnove za budući razvoj hrvatske industrije tekstila i odjeće izazovne i kompleksne, industrija tekstila i odjeće u Hrvatskoj ima perspektivu za razvoj, ali uz napore u procesima restrukturiranja proizvođača prema proizvodnji s većim udjelima dodane vrijednosti. Jedan od bitnih preduvjeta ostvarivanja navedenog je identificiranje i pozicioniranje prema profitabilnim tržišnim nišama kojima se prilagođavaju male i fleksibilne proizvodne jedinice s višim tehnološkim razinama. Takva struktura proizvodnje mora se temeljiti na razvoju robnih marki. Rezultati istraživanja daju korisne informacije nositeljima industrijske politike u kreiranju strategije i specifičnih razvojnih mjera u području ove industrije.

U radu se analiziraju različite metodologije i pokazatelji konkurentnosti. Posebnim se analizira povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i tzv. mekih (anketnih) pokazatelja konkurentnosti s posebnim naglaskom na položaj Hrvatske.

In this paper we explore the dynamics of Croatian real estate market and the participation of Russian investors in it. The participation of Russian investors is analyzed in context of number of formal applications filed by Russian citizens for acquiring real estate in Croatia. The overall demand (domestic and foreign) and supply side factors driving growth of real estate prices in Croatia are estimated using cointegration and error correction model. Then, in the context of economic convergence of Croatian economy and with the knowledge of factors important for growth of real estate prices, we discuss possible future price dynamics and its importance for Russian investors.

U studiji autori analiziraju potencijalne učinke liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta glede kupovine nerezidenata. Autori pokušavaju pronaći optimalno prijelazno razdoblje za odgodu potpune liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta glede kupovine nerezidenata.

Ova znanstvena studija bavi se temeljnim problemima i promišljanjima o razvojnim mogućnostima. Znanstveni doprinos studije jest definiranje sastavnica industrijske politike u području industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj. Provedena je analiza snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT) u razvoju industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj. U nastavku na to, izvršene su projekcije rasta i očekivane strukturne prilagodbe u industriji tekstila i odjeće. U studiji se detaljno razmatraju sastavnice razvojne strategije industrije tekstila i odjeće i identificiraju politike i mjere strukturnih prilagodbi industrije. Projekcije su izvršene primjenom ekonometrijskih metoda. Rezultati istraživanja pokazuju da hrvatska industrija tekstila i odjeće ima perspektivu, ali uz provedeno temeljito restrukturiranje, modernizaciju i tržišno repozicioniranje. Da bi se ostvarili razvojni ciljevi, važna je uloga države u smislu horizontalnih i regionalnih potpora, usmjerenih na istraživanje i razvoj, zaštitu okoliša i uštedu energije, sanaciju i restrukturiranje, razvitak sektora malih i srednjih poduzeća, stručno usavršavanje i zapošljavanje, i aktivne mjere na tržištu rada. Da bi se zadovoljila identificirana tržišna potražnja definirane su sastavnice tržišnog repozicioniranja. One uključuju skup mjera za rast prihoda od prodaje i rast produktivnosti. Vizija hrvatske tekstilne i odjevne industrije temelji se na stalnom tehnološkom napretku, kadrovskom i organizacijskom restrukturiranju, specijalizaciji i tržišno konkurentnoj proizvodnji proizvoda s višim udjelima dodane vrijednosti. Ukazuje se na potrebu institucionalizacije procesa restrukturiranja, i kao strateško opredjeljenje za ostvarivanje razvojne strategije predlaže se institucijska podrška u vidu posebne organizacijske forme nazvane Hrvatska Agencija za Razvoj Tekstilne Industrije – HARTI. U provedbi razvojne strategije, u procesu integracije u EU, zadatak je Središnje države stvoriti uvjete za ubrzano strukturno prilagođavanje i rast konkurentnosti hrvatske industrije tekstila i odjeće. Zadatak poduzetnika je aktivna uloga u procesu restrukturiranja i tržišnog repozicioniranja. Racionalna su očekivanja da je uz sve zajedničke identificirane sastavnice razvojne strategije moguće postići ostvarenje predloženog scenarija rasta tekstilne i odjevne industrije. Rezultati istraživanja su primijenjene naravi i služe kao osnovica za izradu razvojnog programa industrije tekstila i odjeće.

Proizvodnja bioetanola u Hrvatskoj sagledava se u kontekstu proizvodnog i organizacijskog prilagodavanja hrvatskih šecerana očekivanim promjenama u okružju i pridruživanja Hrvatske EU. Dugoročni je razvoj obnovljivih izvora energije ključni cilj energetske politike EU zbog smanjivanja emisije ugljičnog dioksida, energetske ovisnosti i održivog razvitka. Institucionalno zadana struktura goriva i njegova kvaliteta, te zakonski određen postotak umiješavanja biogoriva u fosilno gorivo polazišta su procjene potražnje za bioetanolom. Financijska učinkovitost investicije velikim dijelom ovisi o očekivanim prodajnim cijenama bioetanola, pa konkurentnost prodajnih cijena ostaje neizbježni parametar dugoročnog uspjeha ulaganja u proizvodnju.

U radu se analiziraju različite metodologije i pokazatelji konkurentnosti, s posebnim osvrtom na povezanost tzv. tvrdih indikatora konkurentnosti prema istraživanjima različitih institucija i tzv. mekih (anketnih) percepcija o stanju konkurentnosti s posebnim naglaskom na položaj Hrvatske. Zaključno, s velikom pouzdanošću i uporabom dviju različitih tehnika analize, nedvojbeno je da metodologija WEF-a koji objavljuje tzv. Global Competitiveness Index ponajbolje u velikoj grupi analiziranih tranzicijskih zemalja opisuje napredak po pojedinim područjima, te korelira s ostvarenom razinom gospodarskom razvitka. Potom po pouzdanosti slijedi EBRD metodologija, dok se na začelju nalazi metodologija koju koristi Svjetska banka – Doing Business.

Sadašnjem sustavu upravljanja državnom imovinom, imovinskim pravima i s njima povezanim obvezama nedostaju dugoročne smjernice. U modelu integralnog upravljanja državnom imovinom, imovinskim pravima i s njima povezanim obvezama, ustraje se na nekoliko ključnih stavova, i to: razdvajanju vlasništva od upravljanja, ustroju Središnjeg registra državne imovine, imovinskih prava i s njima povezanih obveza, ustroju Središnjeg fonda državne imovine, imovinskih prava i s njima povezanih obveza, te ustroju Agencije za upravljanje državnom imovinom i obvezama koja će centralizirano upravljati državnom imovinom, imovinskim pravima i s njima povezanim obvezama. Namjera je centralizirati upravljanje državnom imovinom, a decentralizirati učinke upravljanja državnom imovinom.

A growing interest in regional growth has observed in the economic literature as well as in general public. Policy oriented to reducing regional disparities is also recognized by the EU. In this paper we tried to identify the factors determing regional growth differences in the Croatian economy and more specially, identify the role of tax incentives in promoting regional growth. We tested and confirmed the hypothesis that local taxes don't present obstacle for economic development of Croatian counties. Differencies in economic dinamics of Croatian counties can be explained more effectively by other factors, such as demographic and educational characteristics, structural factors and the development of the infrastructure. These variables should be in the focus of the policy makers instead of broadening tax system incentives.