Search

Uvod: Kolorektalni karcinom maligni je tumor porijekla žljezdanog epitela sluznice debelog crijeva. Nalazi se na četvrtom mjestu najučestalijih karcinoma te predstavlja treći vodeći uzrok smrti od karcinoma u svijetu. Rizik za razvoj CRC-a pod utjecajem je brojnih etioloških faktora. Incidencija je značajno viša nakon 50. godine života te u muškog spola. Stadij tumora značajno utječe na preživljenje. Svrha rada: Cilj ovoga rada bio je ustanoviti postoji li pomak u dijagnostici CRC-a između 2008. i 2018. godine u KBC-u Rijeka. Također, analizirati kliničkopatološke karakteristike, najčešće lokalizacije kolorektalnog karcinoma te usporediti njegovu učestalost prema spolu i dobi. Nadalje, analizirati odnos lokalizacije i veličine tumora prema stadiju bolesti. Ispitanici i postupci: Ovo retrospektivno istraživanje obuhvaća bolesnike KBC-a Rijeka s prvotnom dijagnozom CRC-a u 2008., odnosno 2018. godini. Istraživanje je obuhvatilo 215 bolesnika iz 2008. godine te 224 bolesnika iz 2018. godine. Rezultati: Dobiveni rezultati pokazali su da je incidencija CRC-a viša u muškom spolu te da se 95% ovog karcinoma javlja nakon 50. godine života. Najčešća lokalizacija primarnog sijela CRC-a je rektum, kojeg slijedi lijevi kolon. Većina dijagnosticiranih CRC-a je niskog gradusa, a u većem postotku radi se o klasičnom adenokarcinomu (NOS). Usporedbom 2008. i 2018. godine zaključujemo da se broj niskih stadija povećao za 21, a visokih smanjio za 12, na statistički značajnoj razini. Zaključak: Iz navedenih podataka i rezultata može se zaključiti da postoji pomak u ranijoj dijagnostici kolorektalnog karcinoma u 2018. godini, u odnosu na 2008. godinu u KBC-u Rijeka., Introduction: Colorectal cancer is a malignant tumor originating from the glandular epithelium of the colonic mucosa. It is the fourth most common cancer and the third leading cause of cancer death in the world. The risk of developing CRC is influenced by a number of etiological factors. The incidence is significantly higher after the age of 50 and in males. Tumor stage significantly affects survival. Purpose: The aim of this study was to determine whether there is a shift in the diagnosis of CRC between 2008 and 2018 at the University Hospital Center Rijeka. Also, to analyze the clinical and pathological characteristics and the most common localizations of colorectal cancer and compare its frequency with sex and age. Furthermore, analyze the relationship of tumor localization and size to stage of the disease. Subjects and methods: This retrospective study includes patients of KBC Rijeka with the initial diagnosis of CRC in years 2008 and 2018 . The study included 215 patients from 2008 and 224 patients from 2018. Results: The obtained results showed that the incidence of CRC is higher in males and that 95% of this cancer occurs after the age of 50. The most common localization of the primary site of CRC is the rectum, followed by the left colon. The majority of diagnosed CRCs are of low grade and classic adenocarcinomas (NOS). Comparing 2008 and 2018, we conclude that the number of low stages increased by 21 and high stages lowered by 12, at a statistically significant level. Conclusion: From the above data and results, it can be concluded that there is a shift in the earlier diagnosis of colorectal cancer in 2018, compared to 2008 in KBC Rijeka.

"Slagalica nasljeđa" - priručnik za opismenjavanje iz medicinske genetike ima tri namjene. Prije svega, on je edukativna slikovnica za studente, liječnike i pacijente, ali i druge zainteresirane pojedince jer su u njoj kroz ilustracije objašnjene osnove genetike čovjeka, kao i osnove medicinske genetike. Od toga kako prepoznati osobu s genetičkim poremećajem, kako nastaju i koje vrste genetičkih poremećaja postoje pa sve do toga na koji ih način možemo dijagnosticirati. Nadalje, nakon svake ilustracije na pojedinoj stranici nalaze se definicije 79 pojmova iz medicinske genetike koje čine tezaurus za studente, liječnike i pacijente koji se na bilo koji način susreću s genetičkim poremećajima. Naposljetku, ova knjiga sadrži i primjere rečenica u koje su ubačeni stručni pojmovi iz medicinske genetike, a koji su namijenjeni studentima prilikom savladavanja komunikacijskih vještina na kolegiju Medicinska genetika, ali i liječnicima prilikom informiranja svojih pacijenata o (mogućem) genetičkom poremećaju. Uz kreatoricu ideje i urednicu izdanja, doc. dr. sc. Ninu Perezu, autori izdanja su studenti šeste godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina i prof. dr. sc. Saša Ostojić.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)se definira kao duševni poremećaj kojem je prethodio snažan emocionalni ili fizički traumatski događaj. Karakteriziraju ga tri skupine simptoma: ponovno proživljavanje traumatskog događaja, izbjegavanje stimulansa vezanih za traumu i umrtvljenje općeg odgovora te simptomi pojačane pobuđenosti. Somatizacije su simptomi od strane specifičnih tkiva odnosno organa koji upućuju da se psihički i emocionalni problemi izražavaju putem tijela. Osobe sklone somatizaciji najčešće se žale na bolove u glavi, želucu, grudima, rukama, nogama, na teško disanje, otežano gutanje, slab vid ili na bolne menstruacije, iako se kod njih ne mogu naći nikakvi organski uzroci. Dijagnostički kriteriji za PTSP ne uključuju somatizacije kao simptom, no s obzirom na naše kliničko iskustvo, pacijenti s PTSP-om često se žale na različite somatske tegobe. U istraživanju na skupini veterana Domovinskog rata koji su tijekom 2018. i 2019. godine uključeni u dnevnu bolnicu pri Klinici za psihijatriju, KBC Rijeka, svi muškog spola s dijagnozom PTSP-a, ispitana je učestalost javljanja somatskih simptoma. Rezultati istraživanja govore da su najučestalije kardiovaskularne smetnje i poteškoće s koncentracijom i pamćenjem na koje se žali svaki drugi ispitanik. Obilježja traumatskog iskustva kao što je broj traumatskih događaja i dužina boravka na ratištu nisu se pokazala značajno povezana s učestalošću somatskih smetnji.

Bolesnici s PTSP-om često se žale na somatske simptome.U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja na skupini veterana Domovinskog rata, liječni u programu Dnevne bolnice pri Centru za psihotraumu, Klinika za psihijatriju, KBC Rijeka. Rezultati su pokazali da se veterani najčešće žale na kardiovaskularne smetnje i poteškoće s koncentracijom i pamćenjem.

Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP, po svojoj definiciji je oblik psiholoških posljedica nakon izlaganja stresnim događajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe koje ta osoba doživljava krajnje traumatično. Karakteriziraju ga tri skupine simptoma a to su: ponovno proživljavanje traumatskog događaja, izbjegavanje stimulansa vezanih za traumu i umrtvljenje općeg odgovora te simptomi pojačane pobuđenosti. PTSP može biti izoliran ili se javlja u komorbiditetu s drugim mentalnim poremećajima. Brojna istraživanja su dokazala da čak njih 80% imaju jedan, a manji postotak pacijenata dva ili više dodatnih psihijatrijskih dijagnoza uz PTSP, koje nisu imali prije izlaganja traumi. Najčešće su to veliki depresivni poremećaj, anksiozni poremećaj i zlouporaba psihoaktivnih sredstava. U našem istraživanju, koje obuhvaća 69 pacijenata kojima je osnovna dijagnoza PTSP, pokušavamo istražiti da li su oni također kroz vrijeme razvili dodatne mentalne komorbiditete kao odgovor na proživljenu traumu i ako da- koliko i koje. Pacijenti su dijagnosticirani prema kriterijima iz DSM-IV (ili neka druga na klinici KBC rijeka), muškog spola, branitelji Domovinskog rata.