Search

Ovaj rad daje pregled o metodama koje bi se mogle koristiti za mjerenje lipofilnosti tripiridilporfirina. Porfirini su potencijalno dobri fotosenzibilizatori koji se koriste u fotodinamičkoj terapiji jer imaju dobra fotofizička svojstva te im je sinteza jednostavna. Važnost ispitivanja lipofilnosti proizlazi iz toga što je odlika dobrog fotosenzibilizatora selektivnost na tumorske stanice, a na to utječe lipofilnost. Lipofilnost se mjeri kao distribucija molekule lijeka između organske faze (oktan-1-ol) i vodene faze izražena kao logP. Dakle, u radu se određivala vrijednost logP u različitim otapalima u usporedbi s referentnom vrijednošću oktan-1-ola i vode. Korištena su dva spoja: 5- (4-oktadekanamidofenil)-10, 15, 20-tris(1-oksido- 3-piridil)porfirin i 5-(4-amidofenil)-10, 15, 20- tris(1-oksido-3-piridil)porfirin i šest različitih otapala koja su uključivala: metanol, butan-1-ol, oktan-1-ol, oktan-2-ol, PBS (engl. phosphate buffer saline) i vodu. Eksperimentalni dio se sastoji od dva dijela. U prvom djelu je ispitivana topljivost ova dva navedena spoja u otapalima pomoću UV-Vis spektroskopije, dobiven je apsorpcijski spektar iz kojeg je onda izračunat molarni apsorpcijski koeficijent koji je u daljnjem postupku korišten za izračunavanje vrijednosti particijskog koeficijenta. Drugi dio eksperimenta uključivao je određivanje Rf vrijednosti pomoću tankoslojne kromatografije te upotrebu „shake-flask“ metode za konačno određivanje particijskog koeficijenta. Rezultati su pokazali da se ova dva spoja najbolje otapaju u butan-1-olu i da je ovo otapalo, u kombinaciji s referentnim oktan-1- olom, optimalno za određivanje logP vrijednosti za tripiridilporfirine.

Tumori su oduvijek bili zanimljiva tema raznih istraživanja, te je njihov promijenjeni metabolizam iznimno interesantan znanstvenicima u istraživanjima za antitumorsku terapiju. Stanice raka ne zahtijevaju potrošnju kisika kako bi proizvodile energiju kao što je to slučaj kod normalnih stanica. Umjesto toga, te stanice se oslanjaju na glukozu za otprilike 5 do 10 puta više od normalnih stanica za primarnu proizvodnju energije. Istraživači često aludiraju na stanice raka kao "metaboličke parazite" zbog njihove sposobnosti da "ukradu" energiju od domaćina kako bi potaknule svoj vlastiti rast. Organel odgovoran za preusmjeravanje metabolizma koji karakterizira stanice raka je mitohondrij. Mitohondriji u tumorskim stanicama sadrže mutiranu DNA i promjenjene strukture proteina i enzima. Te promjene povećavaju proizvodnju slobodnih radikala i narušavaju normalnu proizvodnju energije. Ovim radom dan je pregled literature o mogućim metama tumorskog metabolizma koje bi se mogle ciljati kako bi se, u budućnosti, razvila moguća adekvatna protutumorska terapija. Fokus je na metabolički put glikolize, glutaminolize te oksidativne fosforilacije. U nastavku dan je detaljan opis na koji način tumori „promijene“ svoj metabolizam u odnosu na normalne stanice., Tumors have always been an interesting topic of various research, and their changed metabolism is extremely interesting to scientists in antitumor therapy research. Cancer cells do not require oxygen consumption to produce energy as well as normal cells. Instead, these cells rely on glucose (sugar) for about 5 to 10 times the normal cells for their primary energy production. Researchers often allude to cancer cells as "metabolic parasites" because of their ability to "steal" energy from the hosts to boost their own growth. The organel responsible for redirecting the metabolism that characterizes cancer cells is a mitochondria. Mitochondria in tumor cells contain mutated DNA and modified structure of proteins and enzymes. These changes increase the production of free radicals and disrupt normal energy production. This paper gives an overview of possible tumor metabolic targets that could be targeted in order to develop an adequate anti-tumor therapy in the future. Focus is given on the glycolysis, glutaminolysis and oxidative phosphorylation. The following is a detailed description of how the tumors "change" their metabolism relative to normal cells.