Search

Hernije jesu protruzije peritoneuma sa ili bez trbušnih organa odnosno njihovih dijelova kroz nasljedno ili stečeno oslabljeno mjesto u trbušnoj stijenci. U hernije ingvinalne regije spadaju direktna i indirektna ingvinalna te femoralna kila. Liječenje ingvinalnih i femoralnih hernija u pravilu je kirurško. Kirurške tehnike liječenja mogu se podijeliti na otvorene tehnike s napetošću i bez napetosti te na laparoskopske tehnike. Među otvorene tehnike s napetošću ubrajaju se Bassinijeva, Shouldiceova i McVayeva tehnika koje se, unatoč nekolicini jakih zagovaratelja, polako napuštaju. Zlatni standard u liječenju hernija je upotreba polipropilenskih mrežica, odnosno metode bez napetosti poput Lichtensteinove koje su jednostavnije i smanjuju broj recidiva. U današnje se vrijeme sve više okreće i prema laparoskopskim metodama liječenja hernija ingvinalne regije u koje spadaju TAPP i TEP pristup koji su značajno skuplji i kompliciraniji od otvorenih pristupa, ali pružaju bolju kvalitetu života pacijentu. U odabiru između otvorene i laparoskopske metode liječenja, kirurg mora u obzir uzeti značajke pacijenta, hernije, ali troškove operacije te vlastita ograničenja. Kako bi se poboljšala kvaliteta kirurške skrbi potrebno je ulagati u opremu i edukaciju liječnika te oblikovati zahvat prema potrebama i karakteristikama pacijenta., Hernias are protrusions of the peritoneum with or without abdominal organs or their parts through an inherited or acquired weakened place in the abdominal wall. Hernias of the inguinal region include direct and indirect inguinal hernias and femoral hernias. The treatment of inguinal and femoral hernias is usually surgical. Surgical techniques can be divided into open tension repairs and open tension-free repairs as well as laparoscopic techniques. Open tension repairs include Bassini’s, Shouldice’s and McVay’s techniques which, despite several strong advocates, are slowly being abandoned. The gold standard in the treatment of hernias is the use of polypropylene mesh, i.e. tension-free methods like Lichtenstein's that are simpler and reduce the number of recurrences. Nowadays, an increasing number of surgeons are turning to laparoscopic methods for the treatment of inguinal hernia such as the TAPP and TEP approach, which are significantly more expensive and complicated than open approaches, but provide a better quality of life for the patient. In choosing between open and laparoscopic methods of treatment, the surgeon must take into account the characteristics of the patient, of the hernia, but also the cost of surgery and their personal limitations. In order to improve the quality of surgical care, it is necessary to invest in the equipment and education of doctors and to design the procedure according to the needs and characteristics of the patient.

Objective: The aim of this case report is to present a case with multiple rare laryngocele complications. Case review: This case report follows a 71-year-old female patient with multiple complications following the formation of a laryngocele. The patient first arrives at the Otorhinolaryngology, head and neck surgery clinic in February 2008 and undergoes a tracheotomy for acute epiglottitis. A year later, the patient returns to the clinic complaining about odynophagia and dysphagia. A diagnosis of parapharyngeal abscess is made and the patient is treated with incision and drainage. In 2010 the patient is re-hospitalized for a neck formation and a diagnostic procedure is initiated. A few days later, the patient is discharged, but soon returns to the hospital dyspnoeic. Magnetic resonance imaging of the neck is performed, and a diagnosis of laryngocele is made. The patient undergoes surgical extirpation of the laryngocele. Conclusion: The patient in this case has an interesting combination of rare complications which makes this case worth representing. Firstly, we assume that this patient has developed a laryngocele following a tracheostomy. We were able to find only one case of post-tracheostomy laryngocele formation in the literature. Secondly, the laryngocele caused this patient a life threating airway obstruction which is in itself a very rare complication. We can speculate that an earlier diagnosis and treatment could have saved the patient of all the complication she had, and we hope this case can contribute to lower the incidence of laryngocele complications in the future., Cilj: Cilj rada je prikazati slučaj s višestrukim rijetkim komplikacijama laringokele. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj 71-godišnje pacijentice s višestrukim komplikacijama laringokele. Pacijentica se prvi put javlja u kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Rijeka u veljači 2008. te biva podvrgnuta traheotomiji zbog epizode akutnog epiglotitisa. Godinu dana kasnije pacijentica se vraća na kliniku zbog odinofagije i disfagije. Postavlja se dijagnoza parafaringealnog apscesa te se on incidira i drenira. Godine 2010. pacijentica biva ponovno hospitalizirana zbog mase na vratu te se započinje s dijagnostikom. Nekoliko dana kasnije pacijentica se otpušta, ali se ubrzo samoinicijativno vraća na kliniku dispnoična. Učini se magnetska rezonancija vrata i postavi se dijagnoza laringokele koju se liječi kirurškom ekstirpacijom. Zaključak: Naša pacijentica prezentira se nizom zanimljivih i vrlo rijetkih komplikacija koje čine ovaj slučaj vrijednim prikazivanja. Pretpostavljamo da je pacijentica u ovom slučaju laringokelu razvila zbog traheotomije 2008. godine. Pretražujući literaturu, pronašli smo samo jedan slučaj koji povezuje traheotomiju s nastajanjem laringokele. Nadalje, laringokela je pacijentici uzrokovala po život opasnu opstrukciju dišnog puta, što je samo po sebi vrlo rijetka komplikacija. Možemo pretpostaviti da bi ranija dijagnoza i adekvatno liječenje omogućilo ovoj pacijentici da izbjegne sve komplikacije te se nadamo kako će ovaj slučaj podići svijest o laringokeli i smanjiti incidenciju komplikacija u budućnosti.

"Slagalica nasljeđa" - priručnik za opismenjavanje iz medicinske genetike ima tri namjene. Prije svega, on je edukativna slikovnica za studente, liječnike i pacijente, ali i druge zainteresirane pojedince jer su u njoj kroz ilustracije objašnjene osnove genetike čovjeka, kao i osnove medicinske genetike. Od toga kako prepoznati osobu s genetičkim poremećajem, kako nastaju i koje vrste genetičkih poremećaja postoje pa sve do toga na koji ih način možemo dijagnosticirati. Nadalje, nakon svake ilustracije na pojedinoj stranici nalaze se definicije 79 pojmova iz medicinske genetike koje čine tezaurus za studente, liječnike i pacijente koji se na bilo koji način susreću s genetičkim poremećajima. Naposljetku, ova knjiga sadrži i primjere rečenica u koje su ubačeni stručni pojmovi iz medicinske genetike, a koji su namijenjeni studentima prilikom savladavanja komunikacijskih vještina na kolegiju Medicinska genetika, ali i liječnicima prilikom informiranja svojih pacijenata o (mogućem) genetičkom poremećaju. Uz kreatoricu ideje i urednicu izdanja, doc. dr. sc. Ninu Perezu, autori izdanja su studenti šeste godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina i prof. dr. sc. Saša Ostojić.

Poremećaj kompulzivnog prejedanja - od dijagnoze do liječenja