Search

In-situ stress is one of the most important input data to study stability analysis of underground and surface geomechanical projects. The measured vertical stress has a linear relation with depth. The average value of unit weight (g) was obtained 0.026 MN/m3 (2.56 ton/m3) using 1041 test results of different rocks with 0.001 difference with 0.027 MN/m3 which is a reliable coefficient for estimating vertical stress. The ratio of horizontal (sh) to vertical (sv) stress (K =sh/sv) is estimated by theoretical and empirical methods. The results showed that the estimating ratio of horizontal to vertical stress (K) by a theoretical method such as Terzaghi and Richard is much smaller than 1, and the estimation of the K value utilizing empirical methods such as Hoek and Brady is much greater than 1, with its value even approaching 4 in the near ground surface. To overcome the lack of an applicable comprehensive relation for the estimation of the K ratio and improve the shortcomings of previous methods, a new empirical relation was developed to estimate the K ratio utilizing a significant number of in-situ test results. Stability analysis of Masjed Soleyman powerhouse caverns was carried out by numerical modelling for five values of the K ratio obtained by previous stress estimation methods and this study. The in-situ stress estimation method (K ratio changes) showed a significant effect on stresses, displacements, strains, depth of the plastic zone and significantly affect the stability analysis and support system design of the powerhouse and transformer caverns., Lokalno primarno naprezanje jedan je od najvažnijih ulaznih parametara za proučavanje i analizu stabilnosti podzemnih i površinskih geomehaničkih zahvata, a izmjereno vertikalno naprezanje ima linearnu korelaciju s dubinom. U ovome je radu korištenjem 1041 rezultata ispitivanja različitih stijena utvrđen pouzdan koeficijent za procjenu vertikalnoga naprezanja tako da je dobivena prosječna vrijednost jedinične težine (g) od 0,026 MN/m3 (2,56 t/m3) s razlikom od 0,001 odnosno 0,027 MN/m3. Omjer horizontalnoga (sh) i vertikalnoga (sv) naprezanja (K = sh/sv) procjenjuje se teorijskim i empirijskim metodama. Rezultati su pokazali da je procjena omjera horizontalnoga i vertikalnoga naprezanja (K) teorijskom metodom, kao što su Terzaghijeva i Richardova, mnogo manja od 1, a procjena vrijednosti K korištenjem empirijskih metoda, kao što su Hoekova i Bradyjeva, puno veća od 1, a vrijednost se približava 4 blizu površine. Kako bi se prevladao nedostatak primjenjivoga sveobuhvatnog odnosa za procjenu omjera K i poboljšali nedostatci prethodnih metoda, razvijena je nova empirijska relacija za procjenu omjera K korištenjem većega broja in situ rezultata ispitivanja. Analiza stabilnosti podzemnih prostorija elektrane Masjed Soleyman provedena je numeričkim modeliranjem za pet vrijednosti omjera K dobivenih prethodnim metodama procjene naprezanja i ovom studijom. Metoda procjene lokalnoga naprezanja (promjene K omjera) pokazala je znatan utjecaj na razumijevanje naprezanja, pomaka, deformacija, dubinske plastične zone i znatno je utjecala na analizu stabilnosti i projektiranje podgradnoga sustava elektrane i podzemnih prostorija za smještaj transformatora.