Search

Background: Adding ovarian function suppression to adjuvant endocrine therapy (AET) lowers thedisease recurrence rates among premenopausal women with hormone receptor-positive (HR+) earlybreast cancer (BC). However, a detrimental effect on endocrine symptoms burden (ESB) is expected.Therefore, this study aimed to investigate differences inQuality of life(QoL)and endocrinesymptoms inpremenopausalwomen prescribed AET, with and without gonadotropin-releasinghormone agonist (GnRH).Methods: This cross-sectional study included women with early HR+ BC treated with AET for morethan 3 months with and without GnRH. The research was conducted at the University Hospital CentreZagreb, General Hospital Šibenik and online through collaboration with Croatian BC patientassociations. A validated instrument, the Functional Assessment of Cancer Therapy- EndocrineSymptoms (FACT-ES), was used. The collected data were analysed using SPSS v. 29, (p≤0.05).Results: Overall, 314eligible BC survivors with amedian age of 45 years (22-65) and a medianduration of AET of 2 years (3 months–12 years) responded to FACT-ES and were included in theanalysis. Altogether45.2% (n=142) of participants were prescribedtamoxifen (TAM), 25.8% (n=81)GnRH+TAM, and 29%(n=91)GnRH+aromatase inhibitor(AI) ; exemestane (9%), letrozole (13.6%) andanastrozole (6.4%). The total QoL(FACT-ES)score was higher in patientstreated withTAMasopposed topatients treated with AI+GnRH (p=0.01)(Table 1).Adding GnRH to TAM did notsignificantly change QoL when compared to TAM aloneorAI+GnRH.In addition, patients on AI+GnRHhad lowerphysical well-being (PWB)score thanpatientsonTAM+GnRH (p=0.03) orTAMalone(p=0.05) and lower endocrine subscale score (ESS-19) thanpatientsprescribedTAM(p=0.01), indicating more endocrine symptomsin premenopausal women treated withAI+GnRH.Amongpatients treated with AI+GnRH letrozole had lower PWB(p=0.03)and ESS-19 score(p=0.01)thanexemestane. Conclusion:This study showed thatGnRH+AIin premenopausal women with early HR+ BC resultsingreaterESBand lowerQoLcompared to patients treated with TAM or GnRH+TAM. Therefore, interventions helping decrease the ESB in patients treated with AI+GnRH should be explored anddeveloped to help patients adhere to and persist in AET.

Introduction: Competency frameworks which prompt personal and professional development have become an important component of lifelong learning and are driven by the need for development and professional recognition of pharmacists and other healthcare professionals. Aim: The aim of this study was to assess the competencies that need to be developed in community pharmacists-preceptors by using the Croatian Competency Framework (CCF). Subjects and methods: This observational prospective study has included community pharmacists-preceptors who have voluntarily accepted the invitation of the Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb to provide support and mentoring to students-trainees within the Professional training for pharmacists. At the beginning of their mentorship they assessed their competencies and delivered them by e-mail. Data were collected by using the CCF (1), validated tool for assessment and self- assessment of community and hospital pharmacists, in the period from October 2015 to February 2017. Results: Of the total of 293 community pharmacists invited in this study, final analysis included 254 respondents (F:233 ; M:21). The response rate was 86, 69 %. Community pharmacists-preceptors assessed themselves as the most competent in competencies pertaining to the cluster Organization and management competencies" (3.65 ± 0.342), while they considered themselves as the least competent in the competencies pertaining to the cluster Pharmaceutical public health competencies" (2.78 ± 0.773). The highest score was assessed for the competency Professional and ethical practice" (3.76 ± 0.394), while the lowest score was recorded for the competency Assurance of safe medicines use" (2.63 ± 0.691). Conclusion: This research represents the first testing of the CCF in practice and has identified competencies that need to be improved in community pharmacists- preceptors. Consequently, areas in which additional professional education is required are defined.

Background: Dihydropyrimidine dehydrogenase, coded by the DPYDgene, isarate-limitingenzyme in the metabolism of fluoropyrimidines.Data on the frequency of DPYD haplo type sand impact of common DPYD variants on fluoropyrimidine-related toxicityis limited.We analysed genotype and haplotype frequencies off our DPYD variants from pharmacogenomics guideline sand three additional common DPYD polymorphisms in the Croatian population. Methods: In this study, we analysed data DPYD genotyping from routine pharmacogenetic testing in cancer patients treated with fluoropyrimidine therapy. A total of 998 subjects of Caucasian an cestry were genotyped for DPYD*2A (c.1905+1G>A), *13 (c.1679T>G), c.2846A>T, c.1236G>A/HapB3, c.496A>G (rs2297595), *6(c.2194G>A, rs1801160) and *9A(c.85T>C, rs1801265)by TaqMan real-time PCR. Genotyping data were analysed to estimate allele frequencies, common haplotypes and haplotype frequencies. Results: The DPYD variants allele frequency were*2A q=0.01653, *13q=0.0005, c.2846A>T q=0.00401, c.1236G>A q=0.02555, *6q=0.05962, *9Aq=0.23447 andc.496A>Gq=0.13176.439subjects (44.0%) were carriers of wt alleles, 141(14.1%) were carriers ofc.496G/*9A genotype, 134 (13.4%) of *1/*9A genotype, 67 (6.7%) of *1/*6 genotype, 36(3.6%) of *1/c.496G genotype, 29(2.9%) ofc.1236A/*9A genotype, 6(0.6%) of *1/c.1236Agenotype.Analysing the combination of DPYD variants revealed that263subjects(26.4%)were carriers of one variant allele, while271(27.2%)were carriers of two or more different (compound) variant alleles. Conclusions: This study provides information on DPYD haplotype frequencies in the Caucasian population, which is essential for the design of pharmacogenetic studies investigating the impact of common DPYD variants and haplotypes on fluoropyrimidine-related toxicity.

Uvod Medikacijske pogreške su nenamjerne greške u propisivanju, čuvanju, izdavanju, pripremi i primjeni lijekova u kliničkoj praksi koje su uzrokovale ili su mogle uzrokovati nuspojave. Primjena lijekova u djece identificirana je kao rizični faktor za nastanak medikacijskih pogrešaka te se objašnjava složenim doziranjem u djece pri čemu je predoziranje najčešće prijavljena medikacijska pogreška u djece (procijenjeno je da predoziranje uzrokuje 21% svih medikacijskih pogrešaka u djece) [1-4]. Povremeno postoji potreba za složenim otapanjem od strane zdravstvenih radnika te su medikacijske pogreške povezane s infuzijama otopina i elektrolita česte. Tekuće formulacije koje se često koriste u djece mogu biti rizični faktor ako se koristi neprimjereno pomagalo za doziranje. Pokazano je kako su odmjerne šprice najprikladnije za točno doziranje tekućih formulacija u djece [5]. Cilj Analizirati uzroke medikacijskih pogrešaka spontano prijavljene Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) kako bi se upozorili zdravstveni radnici te smanjio nastanak nuspojava uzrovan medikacijskim pogreškama. Metode Baza nuspojava HALMED-a pretražena je koristeći standardnu pretragu Standardised MedDRA Query (SMQ) u regulatornom medicinskom rječniku Medical Dictionary for Regulatory Activities (MedDRA) te su identificirani slučajevi u kojima je prijavljena medikacijska pogreška u osoba mlađih od 18 godina, pristigli zaključno s 31.12.2021. Prijavljeni slučajevi medikacijskih pogreška analizirani su prema spolu i dobi pacijenta. Detaljno su analizirani slučajevi medikacijskih pogrešaka djelatnih tvari PS-6 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 102 za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva kako bi se utvrdili uzroci nastanka medikacijske pogreške. Najčešće medikacijske pogreške dodatno su analizirane prema vrsti medikacijske pogreške te ATK skupini djelatne tvari. Rezultati Baza nuspojava HALMED-a je na dan 31.12.2021. sadržavala 8 375 prijava za pacijente mlađe od 18 godina od kojih se 1 610 prijava odnosilo na slučajeve medikacijskih pogrešaka u djece. Medikacijske pogreške za najčešće djelatne tvari najviše su prijavljene u dobnoj skupini od 2 do 11 godina (67%) te za dječake (53%). Ukupno 912 (57%) slučajeva se odnosilo na djelatne za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva medikacijskih pogrešaka u djece te su ti slučajevi detaljno analizirani kako bi se utvrdili uzroci medikacijskih pogrešaka. Najčešće prijavljene medikacijske pogreške bile su slučajna izloženost i predoziranje. Djelatne tvari koje su najčešće uzrokovale medikacijske pogreške pripadale su sljedećim ATK skupinama: lijekovi s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari (ATK skupina A), lijekovi koji djeluju na krv i krvotvorne organe (ATK skupina B), lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav (ATK skupina C), lijekovi koji djeluju na kožu – dermatici (ATK skupina D), lijekovi koji djeluju na urogenitalni sustav i spolni hormoni (ATK skupina G), sustavni hormonski lijekovi, izuzev spolnih hormona (ATK skupina H), lijekovi za liječenje sustavnih infekcija (ATK skupina J), lijekovi koji djeluju na koštano-mišićni sustav (ATK skupina M), lijekovi koji djeluju na živčani sustav (ATK skupina N), lijekovi koji djeluju na respiratorni sustav (ATK skupina R). Prvih pet najčešće prijavljenih djelatnih tvari bile su: kolekalciferol, ibuprofen, salbutamol, paracetamol i diazepam. Najčešći uzroci koji su doveli do medikacijske pogreške bili ostavljanje lijeka izvan nadzora roditelja (diazepam, ketoprofen, acetilsalicilna kiselina, bisoprolol, alprazolam, etinilestradiol i gestoden, varfarin, klonazepam, zolpidem), privlačno pakiranje i primamljiv okus lijeka (Hedera helix sirup, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina, paracetamol sirup), primjena krive doze lijeka od strane roditelje zbog nerazumijevanja uputa (salbutamol, dimetiden, trovalentno željezo, amoksicilin i klavulanska kiselina, amoksicilin, azitromicin, paracetamol), lijek iz uvoza (valproat), zamjena jačina lijekova za lijekove iste formulacije (ibuprofen sirup, zamjena čepića paracetamola), zamjena lijekova zbog sličnosti u izgledu i načinu doziranja (vitamin D i naftifin, vitamin D i simetikon, vitamin D i salbutamol, dimetiden i bromheksidin kapi), složeno razrjeđivanje - pogreške u doziranju uzrokovane zabunom između miligrama (mg) i mililitra (ml) (paracetamol primijenjen intravenozno), primjena neprikladne formulacije za djecu (valproat, pantoprazol) i korištenje krivog dozatora (oralna otopina trovalentnog željeza). 3. hrvatski kongresKLINIČKE FARMACIJE 09. - 11. lipnja 2022. Hilton Garden Inn, ZAGREB 103 Zaključak Ukupno 19% svih spontano prijavljenih slučajeva HALMED-u u pacijenata mlađih od 18 godina odnosilo se na medikacijske pogreške što upućuje na važnost poznavanja uzroka medikacijskih pogrešaka kako bi se iste mogle spriječiti. Potreban je poseban oprez u slučajevima kada postoje različite jačine lijeka iste formulacije, kada se istodobno primjenjuju slični lijekovi (slična formulacija i sličan način doziranja), kada se primjenjuje lijek iz uvoza koji nije opremljen na hrvatskom jeziku, kod primjena jako male količine lijeka i primjene lijekova koje zahtijevaju složeno razrjeđivanje. Jako je važno čuvati lijekove izvan dohvata djece jer je ovo najčešći uzrok medikacijskih pogrešaka u djece

Uvod rada Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest i vodeći maligni uzrok smrti u žena. Oko 70% karcinoma dojke je hormonski ovisno uz karakterističnu ekspresiju estrogenskih (ER) i/ili progesteronskih (PR) receptora u tkivu tumora. S toga je većini pacijentica s tumorom dojke nakon akutnog liječenja indicirano adjuvantno endokrino liječenje (AEL), koje čine tamoksifen i aromatazni inhibitori (AI) anastrozol, letrozol i eksemestan. Adherencija je od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) definirana kao stupanj ili mjera u kojoj se ponašanje bolesnika, uključujuči uzimanja propisanih lijekova, prehrane i životnih navika, podudara s preporukama propisivača lijekova. Suboptimalnom ili niskom adherencijom smatra se primjena propisane terapije u manje od 80% slučajeva. Suboptimalna adherencija povećava vjerojatnost recidiva tumora i rizik od smrtnosti za 49% uz dodatne troškove liječenja. Rizik od smrtnosti je povećan za 26% uslijed preranog prekida terapije. Svrha rada Cilj ovog istraživanja je istražiti adherenciju pri AEL validiranim instrumentima u obliku anonimnih upitnika. S obzirom na dostupne podatke o suboptimalnoj adherenciji pri AEL u Europi, jasno je da postoji potreba za istraživanjem razine adherencije i u Republici Hrvatskoj (RH), što do sad nije bilo istraženo. Metode U presječno istraživanje uključene su punoljetne žene koje su bolovale od hormonski ovisnog raka dojke stadija 0-III prema klasifikaciji Američke udruge za rak. Iz istraživanja su isključene žene s uznapredovalim (metastatskim) rakom dojke stadija IV, pacijentice koje su bolovale od psihotičnih poremećaja ili nisu bile u stanju samostalno odlučivati. Istraživanje je provedeno u razdoblju od srpnja do prosinca 2021. u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Zagreb gdje su ispitanice uz informirani pristanak ispunile anonimne upitnike uz pomoć istraživača. Istraživanje su odobrila etička povjerenstva KBC-a Zagreb i Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dio upitnika činila su pitanja vezana uz sociodemografske podatke ispitanica. U drugom dijelu upitnika je za procjenu adherencije pacijentica pri AEL korištena modificirana verzija skale MARS-5(engl. Medication adherence Reporting Scale) koja uključuje pet tvrdnji Likertovog tipa o uzimanju lijekova koje su bodovane prema ljestvici od pet stupnjeva (odgovor 'uvijek'nosi 1 bod, a odgovor 'nikada' nosi 5 bodova). Prema rezultatima MARS-5 upitnika ispitanice su podijeljene u 4 skupine ; skupinu adherentnih pacijentica i tri skupine neadherentnih (nenamjerno neadherentne, namjerno neaherentne te one koje su istovremeno namjerno i nenamjerno neadherentne). Adherencijom se smatra uzimanje svih indiciranih doza lijeka.Prikupljeni podaci su obrađeni i prikazani deskriptivnom statistikom i postotnom vrijednošću u programu Microsoft Office Excel 2016. Rezultati U istraživanju su sudjelovale 353 ispitanice, a 343 (97, 0%) ih je u potpunosti odgovorilo na upitnik. Većina ispitanica je udana ili u izvanbračnoj zajednici (69, 9%) te zaposlena na puno radno vrijeme (44, 9%) sa završenom srednjom stručnom spremom (45, 1%). Tamoksifen je najčešće korišten lijek (40, 7%)u odnosu na ostale (letrozol 27, 4%, anastrazol 24, 8%, eksemestan 5, 0%). Od 334 ispitanice, nešto više od polovice ispitanica (55, 2%) je bilo visoko adherentno (uzimanje svih indiciranih doza lijeka). 26.5% ispitanica je bilo nenamjerno neadherentno, dok je namjerno neadherentnih ispitanica bilo tek 5, 0%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih ispitanica pripadalo je 13, 3%. Od 138 ispitanica na terapiji tamoksifenom adherentno je bilo 37, 7%, nenamjerno neadheretno 36, 9%, a namjerno neadherentnih ispitanica tek 5, 8%, dok je skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 19, 6% ispitanica. Od 194 ispitanica na aromataznim inhibitorima adherentnih je bilo 69, 0% ispitanica, nenamjerno neadherentnih 19, 1%, a namjerno neadherentnih 2, 6%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 9, 3% ispitanica. Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na suboptimalnu adherenciju pri AEL pacijentica s ranim rakom dojke u RH. Dobiveni podaci jasno ukazuju na potrebu za provođenjem ciljanih intervencija koje bi rezultirale poboljšanjem ponajprije nenamjerne adherencije.

Usluga upravljanja farmakoterapijom (usluga UF) predstavlja novi model pružanja cjelovite skrbi (ljekarničke prakse) unutar kojeg ljekarnici u suradnji s liječnicima obiteljske medicine i pacijentima optimiziraju kompleksnu terapiju pacijenata s kroničnim bolestima, a sve s ciljem poboljšanja zdravstvenih ishoda. Ona predstavlja standard skrbi kojim se osigurava da su svi pacijentovi lijekovi indicirani, učinkoviti za određeno stanje, sigurni s obzirom na komorbiditete i ostalu terapiju te da ih je pacijent u stanju uzimati kako je propisano. Sveobuhvatno upravljanje farmakoterapijom omogućuje individualizirani pristup pacijentu te postizanje boljih ishoda liječenja pacijenata s kroničnom bubrežnom bolesti i polifarmacijom, koji trenutno predstavljaju jedan od najvećih izazova hrvatskog zdravstvenog sustava.

Introduction High survival rate in early breast cancer is a direct consequence of highly effective adjuvant endocrine treatment (AET) recommended to be taken 5 to 10 years. However, AET has numerous side effects that adversely affect the quality of life (QoL) and preclude long-term adherence. This study aimed to investigate the Qo Linearly-stage breast cancer in women receiving AET and to explore its association with adherence. Materials and methods This cross-sectional study included women with early hormone-dependent breast cancer treated with AET for more than 3 months. There search was conducted at the University Hospital Centre (UHC) Zagreb. Validated instruments, the Medication Adherence Report scale(MARS-5) and the Functional Assessment of Cancer Therapy, endocrine symptoms- FACT-ES, were used. The collected data were processed and presented with descriptive statistics and an independentt-test. Results Overall, 329 respondents completed the survey. In line with the MARS score participants were divided into 4 groups: 56.3% of adherers (taking all indicated doses), unintentional non- adherers(26.3%), intentionalnon-adherers(3.9%) andintentional/unintentionalnon-adherers(13.5%). Total QoL score was generally high (score range 138-146 out of 184) and not significantly different between the groups (t-test, p

Patients with reduced dihydropyrimidine dehydrogenase (DPD) activity are at increased risk of severe fluoropyrimidine (FP)- related adverse events (AE). Several guidelines recommend FP dosing based on genotyping of four clinically relevant DPYD variants to predict DPD activity. We investigated the relationship between three further DPYD polymorphisms and the risk of severe FP-related AES. Study involved FP-treated cancer patients, genotyped for recommended DPYD variants 2A. *13 (c.1679T G). c.2846A T. c.1236G>A/HapB3. as well for c.496A G. c.2194G>A and c.85T>C (TaqMan real-time PCR) and for UGT1A1*28 (LightSNIP) if irinotecan was included. Patients were monitored for occurrence of grade 23 (National Cancer Institute Common Terminology Criteria) vs. grade 0-2 AES. For each tested polymorphisms, variant allele carriers were matched to respective wild type controls. Of 503 included patients (82.3% colorectal cancer), 283 (56.3%) developed grade 23 AES. Odds of grade 23 AEs were higher in c.496A G variant allele carriers (n=127) than in controls (n-376) [OR-5.20 (95%CI 1.88-14.3). Bayesian OR-5, 24 (95% Cri 3.06- 9.12)]. Odds tended to be higher in c.2194G>A variant allele carries (n=58) than in controls (n=432) (OR=1.88 (0.95-3.73), Bayesian OR=1.90 (1.03.3.56), c.8ST-G variant did not appear associated with grade 23 AES. DRYD C496ADG variant might need to be considered for inclusion in the DPYD genotyping pariel.

Pacijenti s kroničnim bolestima i pratećom politerapijom često imaju veći broj terapijskih problema što se negativno odražava na zdravlje pacijenata i troškove u zdravstvu. Stoga bi Usluga upravljanja farmakoterapijom (engl. Comprehensive Medication Management), koju bi na razini primarne zdravstvene zaštite pružao ljekarnik u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, mogla odgovoriti na spomenutiproblem te optimizacijom terapije pridonijeti poboljšanju kliničkih ishoda i kvalitete života pacijenata.Ljekarnik pružanjem ove usluge vrši pregled cjelokupne terapije pacijenta (receptni lijekovi, bezreceptnilijekovi, biljni lijekovi, dodaci prehrani itd.) te na sveobuhvatan način procjenjuje pacijentove terapijske potrebe, identificira postojeće te sprječava potencijalne TP-e, izrađuje plan skrbi za svakog pojedinog pacijenta te procjenjuje i prati ishode liječenja. Istraživanja su pokazala da upravo pacijenti koji boluju od kroničnih bolesti imaju najveću potencijalnu dobrobit od ove usluge. Cilj ovog izlaganja je podijeliti iskustva rane implementacije pilot projekta Usluge upravljanja farmakoterapijom u Domu zdravlja Zagreb.

New model of providing comprehensive care (pharmaceutical care practice) where the pharmacist works directly with the patient in collaboration with physicians and other rmembers of the multidisciplinary health care team to optimize patients' medication experience and clinical outcomes. Pharmacist’s goal is to understand patient’s unique medication experience-be his partner, help them make best decisions regarding their therapy. The care process becomes specific to pharmacy when it is driven by a philosophy of practice and supported by a practice management system where addressing all of a patient’s medication related needs is the central purpose of the pharmacist’s work.

Uvod: Starenje stanovništva postalo je jedno od najvažnijih pitanja budućeg društvenog razvoja velikog broja zemalja. Posljedice ubrzanog povećanja udjela starije populacije u društvu ogledaju se u najvažnijim sektorima kojima pripada i zdravstvo. Stoga će se demografskim promjenama morati prilagoditi i pristupi liječenju. Kvaliteta života osoba starije životne dobi značajno utječe na ishode liječenja i zdravstveno stanje pojedinca. Svrha rada: Istraživanje je provedeno kako bi se procijenila kvaliteta života osoba smještenih u domu za starije i nemoćne i omogućio uvid u nova područja ljekarničkog djelovanja u skrbi o osobama starije životne dobi. Metoda: Ispitivanje je provedeno među osobama starije životne dobi u domu za starije i nemoćne Sv. Kamilo de Lellis u Vrbovcu. Za procjenu kvalitete života korišten je validirani upitnik Older People's Quality of Life (OPQOL-35). Upitnik sadrži 35 pitanja podijeljenih u osam glavnih domena kvalitete života: cjelokupni život ; zdravlje ; socijalni odnosi ; neovisnost, kontrola nad životom i sloboda ; dom i mjesto življenja ; psihološko i emocionalno stanje ; financijske prilike ; slobodno vrijeme i aktivnosti. Svaka domena sastoji se od četiri tvrdnje koje se procjenjuju na Likertovoj skali od 1 do 5, gdje svaka tvrdnja može biti ocijenjena s najvećim (5) ili najmanjim (1) brojem bodova. Najveća ocjena unutar pojedine domene iznosi 20 i označava visoku kvalitetu života. Rezultati su izraženi kao srednja vrijednost ± standardna devijacija. Rezultati: U studiji je sudjelovalo 60 korisnika doma za starije i nemoćne s medijanom dobi 78, 8 godina (raspon 57-97), od kojih 47 ženskog spola. Ispitanici su procijenili da im je kvaliteta života najlošija u domenama zdravlje (10, 9±2, 2) te dom i mjesto življenja (10, 2±2, 7). Najzadovoljniji su bili socijalnim odnosima (15, 6±3, 8) te slobodnim vremenom i aktivnostima (13, 3±2, 8). Srednje vrijednosti preostalih kategorija kvalitete života iznosile su: cjelokupni život (12 ± 2, 1) ; neovisnost, kontrola nad životom i sloboda (11, 9 ± 2, 7) ; psihološko i emocionalno stanje (13, 1 ± 4, 4) ; financijske prilike (14, 9 ± 3, 1). Ukupna kvaliteta života procijenjena je sa 101, 8 ± 14, 4 bodova. Zaključak: Analizom upitnika identificirane su domene najviše i najniže kvalitete života starijih osoba. Dobiveni rezultati ukazali su na moguća nova područja ljekarničke skrbi o osobama starije životne dobi i potrebu kontinuiranog razvoja kompetencija javnih ljekarnika.

Introduction: Professional training for pharmacists programme, based on the Croatian Competency Framework (CCF), enables students to further develop competencies acquired at the Faculty, in their everyday work. CCF assists as practice support tool for pre-registration or newly qualified pharmacists providing multiple source feedback from peers, mentors or tutors for informal and formal evaluations and appraisals Aim To compare students' self-assessment with students' pharmacists-preceptore assessment at the end of the 6-month Professional training for pharmacists programme. Methods: In this prospective, observational study, all students attending Professional programme training for pharmacists in the period from January 2016 to March 2017, and their pharmacist- preceptors were recruited. The data were collected by using the CCF, validated tool for assessment and self-assessment of pharmacists' competencies (1). All students were assessed and self-assessed themselves at 6 months on a four-point scale indicating how often they demonstrated each behaviour, i.e. "rarely "sometimes", "usually" to "consistently". Results: Students (n=129) that self-assessed themselves and were assessed by their pharmacists- preceptors were predominantly female (n=111, 86, 0 %), with a median age of 24 (23-27) years. In all competencies, except "Organization" (3, 41 ± 0, 822 vs 3, 62 ± 0, 532, respectively) and "Finance management" (3, 02 ± 0, 991 vs 3, 06 ± 0, 931, respectively) the average grades awarded by pharmacists-preceptors were higher than those from students' self-assessment. Significant correlations (p

Introduction: Several studies have shown that differences in pharmacists' competency level depend on their sociodemographic characteristics such as age, gender, educational level, length of working experience, etc.. Aim: The aim of this study was to explore the association between the community pharmacists- preceptors' sociodemographic characteristics and their self-assessed competencies by using the Croatian Competency Framework (CCF). Subjects and methods: Community pharmacists- preceptors, providing support and mentoring to students-trainees within the Professional training for pharmacists, were included in this study. Data were collected by using the CCF, a validated tool for assessment and self-assessment of community and hospital pharmacists, between October 2015 and February 2017. Community pharmacists-preceptors self-assessed their competencies at the beginning of their mentorship and delivered them by e- mail. Participants' sociodemographic characteristics were obtained from community pharmacists- preceptors' database (age, gender, educational level, length of working experience in a community pharmacy, location and type of community pharmacy). Results: Final study analysis included 254 respondents (F: 233 ; M: 21). The response rate was 86, 69 %. Community pharmacists-preceptors with additional postgraduate education perceived themselves significantly more competent in competencies pertaining to the cluster Pharmaceutical public health competencies" (t=-2, 175 ; p< 0, 05). One-Way ANOVA with post hoc Tuckey HSD test has revealed that younger participants (≤ 35 years) perceived themselves significantly more competent in competencies "Assurance of safe medicines use" (F=2, 962 ; p

Background/Introduction: New European (EU) pharmacovigilance (PV) legislation, introduced in 2012, widened the scope of an Adverse Drug Reactions definition so that it also includes noxious and unintended response to a medicinal product arising from the use outside the terms of the marketing authorisation (MA), whereby the use outside the MA also includes off-label use, overdose, misuse, abuse and medication errors (MEs). Objective/Aim: To describe ADRs arising from the use outside the terms of the MA reports in the Croatian pharmacovigilance database. Methods: A retrospective, observational study of the HALMED PV database. The outcome measure included ADRs arising from the use of the products outside the terms of the MA. An assessment was performed based on the information provided in a reference document, an SmPC, on a case-by-case basis, using predefined criteria. Results: Among 679 ADRs included in the analysis, 162 (23.9%) ADR reports were related to the use outside of the MA, 370 (54.5%) were related to the use within the MA and 147 (21.6%) were adjudged as not-assessable. Majority were due to medication errors (N = 155). Off-label use was identified in 87 reports, while misuse and overdose were identified in 11 and 39 reports, respectively. There were no reports of abuse among the analysed reports. In only 27 out of 128 reports (21.09%), reporters recognized an ADR as a consequence of use outside MA. Conclusion: The main observation derived from this study was a rather high proportion of ADR reports that arise from the medicinal product use outside the use of MA. Moreover, a considerable portion of ADRs outside the terms of the MA was not- assessable nor recognized by a reporter, suggesting the need for targeted education and improving reporting systems, since forms currently used were not designed for reporting ADRs outside the MA. Disclosure of Interest: None declared.

Uvod: Promjene u ljekarničkoj struci zahtijevaju od ljekarnika unapređenje postojećih i usvajanje novih stručnih znanja i vještina. Upravo su kompetentni zdravstveni stručnjaci važan preduvjet kvalitetnog zdravstvenog sustava. Dosadašnja istraživanja pokazala su da kompetencijski okviri predstavljaju vrijedan alat u edukaciji i poboljšanju performansi ljekarnika te da mogu poslužiti kao metoda za identifikaciju edukacijskih potreba ljekarnika [1-3]. Svrha rada: Cilj ovog istraživanja je procijeniti kompetencije javnih ljekarnika-mentora pomoću Hrvatskog ljekarničkog kompetencijskog okvira (HUKO-a). Metode: Ova opservacijska prospektivna studija uključuje tzv. javne ljekarnike-mentore, odnosno ljekarnike koji su se na poziv Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta (FBF-a) dobrovoljno prijavili za pružanje potpore i mentorstvo studentima-pripravnicima u okviru Stručnog osposobljavanja za ljekarnike (SO). Navedeni javni ljekarnici-mentori prisustvovali su edukaciji za javne ljekarnike-mentore u listopadu 2015. i veljači 2016. godine kada su se imali prigodu upoznati s programom SO, temeljenom na HUKO-u. Javni ljekarnici-mentori procijenili su svoje kompetencije u početnoj točci vremena, prije uključivanja u program SO te su svoje samoprocjene naknadno dostavili elektroničkom poštom. Podaci su prikupljani pomoću HUKO-a, validiranog alata za procjenu i samoprocjenu kompetencija javnih i bolničkih ljekarnika [3], u razdoblju od listopada 2015. godine do travnja 2016. godine. Rezultati: Od ukupno 260 javnih ljekarnika pozvanih u istraživanje, u konačnu analizu je uključeno 223 ispitanika (Ž: 204 ; M: 19) iz 168 javnih ljekarni. Stopa odaziva iznosila je 85, 8%. Medijan dobi ispitanika iznosio je 41 godinu (raspon 27-65), a medijan radnog staža provedenog u javnoj ljekarni 14 godina (raspon 2-40). Javni ljekarnici-mentori samoprocjenili su se najboljima u kompetencijama iz klastera "Organizacijske i upravljačke kompetencije" (3, 64 ± 0, 336), dok se najmanje kompetentnima smatraju za kompetencije iz klastera "Javnozdravstvene ljekarničke kompetencije" (2, 75 +0, 769). Najboljima su se ocijenili u kompetenciji "Stručna letička praksa" (3, 77±0, 393), dok je najniža srednja ocjena zabijeme za kompetenciju "Osiguravanje sigurne primjene lijekova" (2, 62 +0, 685). Zaključak: Analizom dobivenih odgovora identificirane su kompetencije koje je neophodno razvijati u javnih ljekarnika s ciljem poboljšanja kvalitete jlekarničkih intervencija u javnim ljekarnama te su definirana područja iz kojih je javnim ljekarnicima najpotrebnija dodatna stručna izobrazba.

Uvod: Primjena velikog broja lijekova u osoba starije životne dobi često uzrokuje terapijske probleme koji za posljedicu imaju učestalije prijeme u bolnicu, povećanje trajanja i intenziteta bolničkog liječenja, neodgovarajuću skrb te neuspjeh u liječenju. Svrha rada: Svrha ovog istraživanja bila je odrediti učestalost i vrstu terapijskih problema u bolesnika starije životne dobi smještenih u domu za starije i nemoćne. Metode: Prospektivno intervencijsko istraživanje provedeno je u razdoblju od veljače do lipnja 2016. godine u Domu za starije i nemoćne "Sv. Kamilo de Lellis" u Vrbovcu. U istraživanje su bili uključeni stacionirani korisnici koji su imali dva ili više lijekova u terapiji te su potpisali informirani pristanak. Podaci o terapiji i komorbiditetima te osnovni laboratorijski nalazi prikupljeni su uvidom u medicinsku dokumentaciju te kroz razgovor s korisnicima i medicinskim osobljem Doma. Procjena moguće neprikladnosti propisane terapije provedena je primjenom kategorizacije terapijskih problema prema Strand i sur [1]. Provedbu ovog istraživanja odobrilo je Etičko povjerenstvo Doma za starije i nemoćne "Sv. Kamilo de Lellis". Rezultati: U istraživanje su bila uključena 104 ispitanika s prosječnom dobi 79 godina (raspon 60- 96) koji su u prosjeku uzimali 6, 4 ± 2, 97 lijekova (raspon 2-16) te imali 3 ± 1, 52 različitih dijagnoza (raspon 0-11). Broj propisanih lijekova iznosio je 665, a komorbiditeta 301. Utvrđeno je ukupno 430 terapijskih problema, što je iznosilo 3, 9 ± 3, 56 terapijskih problema po osobi. Najviše ih je svrstano u sljedeće kategorije: Predugo trajanje primjene lijeka (61, 5%), Nuspojava (53, 8%) i Ovisnost (42, 3%). Zaključak: Istraživanjem je ustanovljena visoka učestalost terapijskih problema u ispitivanoj skupini pacijenata starije životne dobi. Ujedno je ukazano na moguću ulogu ljekarnika u poboljšanju skrbi o osobama starije životne dobi smještenih u domu za starije i nemoćne, a koja se temelji na ljekarničkim kompetencijama.

Uvod Povećanje pogrešne uporabe i zlouporabe lijekova globalni je javnozdravstveni problem. Značajan broj lijekova koji se nalaze ureceptnom i bezreceptnom imaju visok potencijal pogrešne uporabe i zlouporabe. Odgovornost je na ljekarnicima da prepoznaju ovaj problem te se aktivno uključe u njegovo suzbijanje kroz informirano savjetovanje pacijenata što uključuje uvid ljekarnika u sve izdane lijekove, prepoznavanje rizičnih faktora te prikladno upućivanje ove skupine bolesnika nadležnim liječnicima. Cilj Cilj ove radionice je na slučajevima bolesnika koji pogrešno primjenjuju i/ili zlorabe lijekove procijeniti terapiju, identificirati terapijske probleme i predložiti moguće ljekarničke intervencije. Dodatno, cilj je predložiti mjere koje bi ljekarnicima mogle omogućiti sprečavanje i rješavanje razvoja ovisnosti. Način izvođenja Radionice će se provesti u interaktivnom formatu učenja temeljenog na problemu (engl.rob-lem- basedlearning, PBL) gdje će polaznici u malim skupinama rješavati konkretne slučajeve iz prakse. Svi polaznici radionica dobit će predložena konačna rješenja po završetku radionica Ishodi učenja Po završetku radionice polaznici će se upoznati sa skupinama lijekova koji nose najveći potencijal za pogrešnu uporabu i zlouporabu te s ključnim mjerama čijom bi se implementacijom problem zlouporabe i pogrešne primjene lijekova mogao smanjiti. Dodatno, upoznat će se s protokolima ukidanja terapije nakon dugotrajnijeg liječenja benzodiazepinima i/ili z-lijekovima mjerama sprečavanja i rješavanja ovisnosti o kodeinu itd.

Uvod: Medikacijske pogreške smatraju se jednim od najčešćih uzroka nuspojava koje su se mogli spriječiti te predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Svrha rada: Svrha ovog rada je utvrditi učestalost te ocijeniti i opisati medikacijske pogreške među spontano prijavljenim nuspojavama lijekova Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Metode: Retrospektivno opservacijsko istraživanje provedeno je na uzorku od 300 spontano prijavljenih nuspojava u 2012. i 2016. godini. Prethodno validirana "P-metoda" [1] i smjernice Europske agencije za lijekove [2] korištene su za otkrivanje medikacijskih pogrešaka među prijavljenim nuspojavama HALMED-u. Rezultati: Svaka peta nuspojava bila je uzrokovana medikacijskom pogreškom. U većini slučajeva (99, 3%) medikacijska pogreška nije bila identificirana od strane prijavitelja već samo ocjenitelja. U slučajevima u kojima su medikacijske pogreške dovele do nuspojave, najveći broj suspektni lijekova pripadao je Ci N skupinama ATK klasifikacije lijekova. Najčešća identificirana medikacijska pogreška koja je dovela do nuspojave bila je "netočna doza" (29, 6% slučajeva). Zaključak: U velikom broju slučajeva medikacijska pogreška je dovela do razvoja nuspojava. Nuspojave najčešće nisu bile prepoznate od strane prijavitelja što ukazuje na potrebu za ciljanom edukacijom i izmjenama samog obrasca za prijavljivanje nuspojava.

S obzirom na povećanu prevalenciju komorbiditeta i posljedičnu primjenu velikog broja lijekova u osoba starije životne dobi, povećan je i rizik od propisivanja potencijalno neprikladnih lijekova (PNL).Potencijalno neprikladni lijekovi u bolesnika starije životne dobi često su povezani s povećanim rizikom od nastanka nuspojava, lijek- lijek interakcija, povećanim pobolom, smrtnošću te većim obimom korištenja zdravstvene zaštite. Primjena implicitnih kriterija koji definiraju lijekove koje valja izbjegavati u starijoj životnoj dobi omogućuje najsveobuhvatniju analizu kakvoće propisivanja u ovoj iznimno vulnerabilnoj skupini bolesnika. Cilj Primarni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi neprikladne lijekove u bolesnika starije životne dobi i učestalost njihovog propisivanja korištenjem validiranog protokola Medication Appropriateness Index (MAI). Metode Prospektivno intervencijsko istraživanje započelo se provoditi od veljače 2016. godine u Domu za starije i nemoćne „Sv. Kamilo de Lellis". U istraživanje su bili uključeni stacionirani korisnici koji su uzimali dvam ili više lijekova i koji su potpisali pristanak za sudjelovanje u istraživanju. Za svakog korisnika prikupljeni su podaci o terapiji i komorbiditetima te osnovni laboratorijski nalazi. Podaci su prikupljani iz medicinske dokumentacije, iz informativnih razgovora s korisnicima te medicinskim osobljem doma. Potencijalno neprikladni lijekovi bili su određeni pomoću MAI protokola.Odobrenje za provedbu ovog istraživanja dobiveno je od Etičkog povjerenstva Doma za starije i nemoćne „Sv.Kamilo de Lellis" i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati Ukupno je bilo uključeno 120 bolesnika prosječne dobi 73, 99 godina (raspon 60-100), koji su u prosjeku trošili 6, 91 lijekova (raspon2-16) te imali 3, 82 dijagnoze (raspon 0-11). Potencijalno neprikladni lijekovi identificirani putem MAI protokola bit će predstavljeni liječniku obiteljske medicine te glavnoj medicinskoj sestri doma. Zaključak U racionalizaciji liječenja osoba starije životne dobi potrebno je propisivati što manji broj lijekova te izbjegavati PNL-e i lijekove koji mogu stupati u međusobne interakcije. Uključivanjem ljekarnikau skrb za korisnike domova te izravnim kontaktom i individualnim razgovorom ljekarnika i štićenika doma o lijekovima stvara se veće povjerenje, razumijevanje terapije i suradljivost u liječenju.Ljekarnik kao zdravstveni stručnjak važan je čimbenik u racionalizaciji farmakoterapije, sprječavanju nuspojava i interakcija u domovima za stare i nemoćne.

Backgrounds: Drug therapy problems (DTP) are prevalent in elderly patients as elderly often take many drugs. Purpose: The objective of this study was to identify and categorize drug therapy problems in hospitalized type 2 diabetic patients. Methods: An observational prospective study was conducted in patients admitted to the hospital. The seven categories of DTPs were employed and identified based on the therapy at the discharge and patients’ medical records. Results: In 30 patients included in the study (gender M: 21, F: 9, age 72, 6 ± 4, 8 (range 65-81), number of medicines 8, 9 ± 3 (range 3-17), comorbidities 7 ± 2, 2 (range 3- 11)), a total of 93 DTPs were identified. The average number of identified DTPs per individual patient was 3, 3 (range 1-7). The frequency of DTPs related to patient’s unmet drug-related needs was as follows: a) indication (n=30, 32, 2%), b) effectiveness (n=28, 30%), c) safety (n=24, 25, 8%) and d) compliance (n=11, 11, 8%). The most frequent DTPs were ineffective low dose (n=18, 19, 3%), untreated condition (n=12, 12, 9%), unsafe drug for the patient (n=8, 8, 6%)) and unintentional non-adherence (patient forgets to take his therapy) (n=6, 6, 5%). The drugs most frequently involved in DTPs involved beta blockers (n=10) and metformin (n=5). Conclusions: A high prevalence of DTPs was detected and categorized. In type 2 diabetic patients ineffective dose of oral hipoglycemics and beta blockers was the most frequent cause of DTPs. By categorizing DTPs, patients may benefit in achieving optimal therapeutic outcomes.

Introduction As laid down in the Directive 2010/84/EU amending, Directive 2001/83/EC on the Community code, term 'adverse drug reaction' is noxious and unintended effects resulting not only from authorised use of a medicinal product at normal doses, but also from medication errors and uses outside the terms of the marketing authorisation, including overdose, abuse and misuse and suspected adverse reactions associated with occupational exposure. Medication errors are the most common preventable cause of adverse drug reactions (ADRs) in medication practice and present a major public health burden. Materials and methods Non-interventional, observational study aimed at identifying, evaluating and describing preventable adverse drug reactions among the spontaneously reported ADRs was conducted. The previously validated “P-method” was employed as to systematically detect preventable ADRs among the individual case safety reports (ICSR) reported to the Croatian Agency for Medicinal Products and Medical Devices (HALMED). Additionally, medication errors were analyzed according to the „Good practice guide on recording, coding, reporting and assessment of medication errors”1. Results A high proportion of MEs was identified among the spontaneously reported ADRs to the HALMED. In most cases ME was identified only by an assessor and not recognized by a reporter. The two most commonly identified preventability criteria for ADR occurrence were “Incorrect dose” and “Documented hypersensitivity to administered drug”. On the other hand, among MEs without harm “Labelled drug-drug interaction” was the most commonly identified type of ME. Conclusion Our results indicate the need for enforcing a standardized education for reporters and for customizing ADR forms for ME reporting.

Characteristics of Pharmacy Education in Croatia: 2 Pharmacy studies ; state funded ; urban areas: 5 year university education at Masters level, both award the Master of Pharmacy as the only entry- level degree for practising pharmacists. University of Zagreb Faculty of Pharmacy and Biochemistry-the only independent Faculty in Croatia. 1882.-Pharmacy studies started at the Univerity of Zagreb and since 1986 the Faculty organizes 2 study programmes: pharmacy and medicalbiochemistry. Faculty is the only institution in the Republic of Croatia that offers postgraduate doctoral study programme Pharmaceutical-Biochemical Sciences doctoral study programme in two modules and 6 postgraduate specialist study programmes: Clinical Pharmacy(since2010), Drug Development, Medical Biochemistry and Laboratory Medicine , Phytopharmacy and Dietotherapy, Dermatopharmacy and Cosmetology and Molecular Diagnostics.

Backgrounds: The current drivers in healthcare are changing workforce demand which in turn brings about changes in pharmacy education. The advent of changes has resulted in a new pharmacy curriculum at the University of Zagreb and the implementation of the new Consultation skills course starting in Autumn 2015. Purpose: The aim of the study was to design the new undergraduate Consultation skills course for fifth year pharmacy students at the University of Zagreb Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Methods: Based on strong theoretical and research evidence, the consensus statement was developed by an iterative process of discussions between course coordinators. Additionally, piloting of teaching methods was carried out during a two-day workshop by involving a small group of volunteering students whose satisfaction was evaluated by a five-point Likert scale questionnaire (1 = not relevant and 5 = very relevant). Results: The framework for a new Consultation skills course was developed and will be presented. Variety of learning and teaching strategies were chosen to satisfy predefined learning objectives such as scenario based learning, peer review and recording of a consultation process followed by an evaluation and self-evaluation. Piloting of this methodology yielded students’ satisfaction as very high (4, 79). Conclusions: Blended approach of a consensus statement based on a theoretical and research evidence and piloting of teaching methods in a small group of students could assist in the development and design of a new course.

Background Certain drugs are classified as potentially inappropriate medications (PIM) for the elderly because they carry an increased risk of adverse drug events in this patient group. Purpose The aim of the study was to identify PIMs and relevant drug-drug interactions (DDI) using validated originally developed protocol 1. Methods One hundred and nine patients acutely and electively admitted to the Department of Internal Medicine of the University Hospital Dubrava were included in the study. For each patient the prescribed therapy at hospital admission and discharge, comorbidities and basic lab reports were collected. Data on drugs were obtained by interviewing the patient and were retrieved from medical records and the patient’s family physician. PIMs and clinically important DDIs were defined in the originally developed protocol. Results Out of patients included in the study (gender M:65, F:44, age 73, 7 ± 6, 6 (range 65-92), number of medicines 7, 55±3(range 2-17), comorbidities 5, 75 ± 2, 6(range 2-12)), a total of 75 (68, 8 %) patients received 113 PIMs and 93 DDIs at hospital discharge. Sixty-six (60%) patients were taking PIMs, while 51 (46, 8%) patients were taking drugs with potentially serious DDIs. The most frequent PIMs or drugs involved in DDI included benzodiazepines, antihypertensive drugs, NSAIDs and anticoagulants. Conclusion By using the original protocol, a high prevalence of PIMs and clinically important drug-drug interactions was determined.

Background: Medication errors are the most common preventable cause of adverse drug reactions (ADRs) in medication practice and present a major public health burden. Aim of the study: The objective of the study was to identify, evaluate and describe medication errors (ME) among the spontaneously reported ADRs to the Croatian Agency for Medicinal Products and Medical Devices (HALMED). Method: A retrospective observational study was performed on 100 spontaneously reported ADRs in 2013. The previously validated ‘‘P-method’’1 was employed to systematically detect MEs in individual case safety reports (ICSR) sent to the Croatian pharmacovigilance centre (PVC) at HALMED. ME that lead to ADR identified by reporter as well as ME suspected by assessor are described. Results: Ninety-seven MEs were detected in 100 analysed cases [gender 38 M, 62 F ; age 56.1 ± 21.9 (range 2–93) ; number of medicines 2.8 ± 2, 0 (range 1–13), comorbidities 1.7 ± 1.2 (range 0–5)]: 21, 65 % (n=21) related to a suspected drug led to an ADR, whereas 78, 3 %(n=76) related to both suspected drug or concomitant therapy did not lead to harm. In only 3 cases (14, 29 %) ME that lead to ADR was identified by reporter. Out of 36 (36 %) spontaneously reported serious ADRs, 9 (25 %) were caused by medication errors. The most commonly identified preventability criteria for ADR occurrence was ‘‘Drug–drug interaction’’ reported in 24.7 % of overall MEs, followed by ‘‘Incorrect dose’’ (21.6 %). Conclusion: A high proportion of MEs was identified in ICSRs sent to PVC with one fourth of the serious ADRs caused by medication errors. In 20 % of reported ADRs MEs was identified. In most cases (86 %), ME was suspected only by assessor. In process of identifying a medication error in practice it is very hard to check that in particular case it was unintended failure in the drug treatment process. Process of identifying ME is very sensitive and relationship between reporter and national pharmacovigilance centre as well as legal implications in the context of HCP liability in some countries must be taken into account. Our results indicate the need to capture suspected ME by assessor in databases as well as promoting reporting of ME and customizing ADR forms for reporting ME.

The development of the Croatian Competency Framework(CCF) was a project initiated by the Croatian Chamber of Pharmacists in collaboration with the University of Zagreb Faculty of Pharmacy and Medical Biochemistry and the Croatian Pharmaceutical Society. It is based on the Global Competency Framework(GBFv1) developed by the FIP Education Initiative (FIPEd)to support the educational development of pharmacy practitioners in Croatia. A number of steps were taken to adjust the document to our national needs using the FIPEd needs-based educational professional model.Following translation and back translation, anextensive adaptation and validation were carried out by three consensus panel groups. Finally it went through a profession wide consultation and subsequent up-dating to complete the document. The aim of the lecture is to address CCF’s scope both as a part of a new continuous professional development (CPD) model and the structure for the pre-registration training program of Croatian pharmacy students.