Search

Studiranje podrazumijeva razne izazove koji mogu narušiti homeostazu, a neki su od tih izazova opterećenost učenjem, želja za akademskim postignućem i studiranje uz rad. S obzirom na navedeno, kod studentske je populacije općenito važno promicati osobne zdrave navike, a kod studenata sestrinstva i medicine uz to i navike promoviranja zdravog načina života. Cilj je ovog preglednog rada utvrditi kojim se mjerama procjenjuje i kojim se metodama istražuje životni stil studenata sestrinstva i medicine. Pregled opsega proveden je i dovršen 28. prosinca 2020. godine pretraživanjem baze podataka Medline/WoS. Uključeni su članci koji opisuju primarna opažajna istraživanja o zdravom životnom stilu studenata sestrinstva i medicine. Od 68 identificiranih članaka, 12 ih je prihvaćeno (17,7 %) za konačnu analizu. Izrađene su kvantitativna i kvalitativna analiza podataka. Za procjenu životnog stila koriste se upitnici i antropometrijski instrumenti, a fokus je na kriterijima zdravog načina života, kao što su učestalost tjelesne aktivnosti, indeks tjelesne mase, kvaliteta spavanja, balansiranost prehrane, mentalno zdravlje i drugi. Mjere tjelesnog zdravlja u većoj su mjeri zastupljene od mjera mentalnog zdravlja. Sva su istraživanja bila presječnog tipa. Istraživanja pokazuju da studenti sestrinstva i medicine nemaju optimalan životni stil. Potrebna su daljnja istraživanja povezanosti mentalnog zdravlja i životnog stila s ciljem osmišljavanja strategija za unapređenje zdravog načina života u ovoj populaciji, kao i ispitivanja učinkovitosti takvih strategija., Studying involves a host of challenges that can disrupt homeostasis. Some of these include the burden of learning, the desire for academic achievement, and studying while working. Therefore, it is important to promote personal healthy habits in the student population, and for nursing and medical students, additional habits to promote healthy lifestyles. This scoping review aims to determine which measures are used to assess the lifestyle of nursing and medical students and which methods are used to research them. The scoping review was conducted and completed on December 28, 2020, by searching the Medline / WoS database. Articles describing primary non-experimental research on the healthy lifestyles of nursing and medical students were included. Of the 68 articles identified, 12 (17.7%) were accepted for final analysis. Quantitative and qualitative data analyses were conducted. Questionnaires and anthropometric tools are used for the assessment, and the focus is on healthy lifestyle criteria such as frequency of physical activity, body mass index, sleep quality, balanced diet, mental health, and others. Physical health is represented more frequently than mental health. All studies were cross-sectional studies. Research shows that nursing and medical students do not have an optimal lifestyle. The relationship between mental health and lifestyle needs further research to develop strategies to promote healthy lifestyles in this population and also to study the effectiveness of these strategies.

Plan upravljanja istraživačkim podacima za istraživački projekt EUROBIOMED - Od različitosti tradicija do zajedničke euromediteranske bioetičke platforme – stvaranje alata za dijalog i djelovanje (IP-2020-02-7450)

Smrt i drugi vitalni događaji (rađanje, pomor dojenčadi, brakovi, razvodi) u populaciji nose značajne kratkoročne i dugoročne posljedice i to za različite segmente društva. Stoga ne čudi da sustav vođenja i pohrane podataka mortalitetne statistike zahtijeva interdisciplinarni pristup. Pregledom zakonodavnog okvira i razvoja mortalitetne statistike u istraživanom razdoblju, od 1960. do 2012. na području današnje Republike Hrvatske, utvrđeno je kako je sustav izvješćivanja o uzrocima smrti i organizacije prikupljanja podataka mortalitetne statistike od tijela državne uprave na teritoriju današnje Republike Hrvatske bio prilično brzo uspostavljen po završetku Drugoga svjetskog rata. S jedne strane to je bila posljedica postojanja razvijenog sustava prikupljanja takvih podataka i u prijašnjim državnim sustavima, odnosno supostojanja usporednog sustava prikupljanja i vođenja podataka o smrtnosti unutar okvira koje je za svoje članove postavila administracija religijskih zajednica na području današnje Hrvatske. U svojoj osnovi pravna regulacija mrtvozorstva i određivanja uzroka smrti te prikupljanja podataka o smrtnosti tijekom gotovo cjelokupnog razdoblja, nije bila podvrgnuta značajnijim izmjenama. U formalnom smislu izmjene donosi Pravilnik o obrascu potvrde o smrti iz 1975., a aktualnim Pravilnikom o obrascu potvrde o smrti znatno se mijenja formu i sadržaj obrasca čime ona postaje u potpunosti usklađena s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Europskog ureda za statistiku (EUROSTAT). Terensko istraživanje obilježja smrtnosti u razdoblju od 1960. do 2012. u trima sjevernojadranskim lokalnim zajednicama (Bakar, Mali Lošinj i područje Labinštine) potaknula su na promišljanje novih smjernica koje bi mogle biti implementirane u sustav vođenja i pohrane podataka mortalitetne statistike.

Introduction: The information system currently used in the everyday practice of Croatian hospitals, ambulatories of general practitioners, community health care facilities, pharmacies, and other health care institutions, is far from being on a satisfactory level: it is generally highly bureaucratized, the system units do not communicate between each other adequately, and the process of health care service quality suffers. In the UK, for instance, the aim has been set to fully avoid using paper in hospitals by 2020. Overall computerization is supposed to alleviate the position of both patients and health care system employees, enable better communication, offer improved health care service, and above all, increase the general level of satisfaction. Methods: We conducted a review of the relevant literature published within the last ten years (2010- 2019) in the Medline database. We searched for accounts of positive and negative effects of health care system digitalisation and computerization on treatment errors, waiting lists, communication between health care providers and patients, patient safety, personal data protection, and other relevant parameters. Results: In March 2019, Croatian Health Insurance Fund reported that it had secured the means to speed up the process of computerization of the health care system by introducing e-patient- dossiers and e-orders by 2021, thus shortening waiting lists for medical examinations. In Slovenia, it is said that the health care business model largely failed to integrate ICT into its operational context. In Germany, it also seems that the degree of digitalisation in health care is low when compared internationally and with other German industries. A more general study concluded that successful implementation of new technology requires organisational and collegial support. Discussion and conclusion: Although digitalisation and computerization have proved to result in an overall increase in economic efficiency of a health care system, the process of digitalisation brings certain risks related to the collision of inherited technologies with a new complex organisation and performing structures, as well as to limited resources and other social and political phenomena. Our analysis of pros and cons of digitalisation and computerization experiences in various European health care systems has revealed the expected benefits but also certain specific ethical dilemmas. From the findings we have concluded that for a system to achieve success in the digitalisation process, it should pay attention to health care system users and providers, to the protection of privacy and the improvement of safety, and to the increase in interoperability and transparency. It should also foster the inclusion of health care providers in the design and performance of the digitalisation process.

Studenti zdravstvenih profesija trebaju se obrazovati tako da postanu stručnjaci u području ljudskog zdravlja, no to ne bi trebao biti jedini cilj njihova obrazovanja. Jednako je važno učenje o tome kako pristupiti procjeni pacijenta i o tome kako ga potaknuti na promjene u životnim navikama u smislu aktivnog sudjelovanja u vlastitom liječenju. Neizostavno je učenje o komunikacijskim vještinama i moralnom rasuđivanju. Nikako se ne smije zaboraviti ni na učenje o brizi za vlastito zdravlje, suočavanje s teškoćama i kvalitetu života te o primjerenim i uvažavajućim kolegijalnim odnosima. Svi su ovi čimbenici važni u očuvanju cjelokupnog zdravlja. U ovom će se izlaganju govoriti o tome na koji način odgojem i obrazovanjem zdravstvenih djelatnika možemo tome doprinijeti. Bit će prikazani rezultati samoprocjene kvalitete života i mentalnoga zdravlja studenata Fakulteta zdravstvenih studija kao dviju važnih dimenzija uobičajenog pitanja ,,Kako ste?“ koje ne bi smjelo podrazumijevati isključivo procjenu tjelesnoga zdravlja. Pokušat će se na temelju spomenutih rezultata potaknuti refleksija o osobnom angažmanu u uvođenju pozitivnih promjena.

Zagreb: Školska knjiga, 2021.; 271 stranica; Kazalo pojmova i mena;Popis slika (84); Literatura na kraju svakog poglavlja Prikaz knjige

Dječje bolnice, kao specijalizirane zdravstvene zgrade, zahtijevaju specijalizirana znanja iz medicine, a kako bi postigle bolju tehnološku funkcionalnost važno mjesto u projektiranju zgrada namijenjenih zdravstvu imaju arhitekti i tehnolozi. Kako bi se razumio kontekst nastajanja i gradnje dječje bolnice na moru Marije Terezije u Rovinju (danas bolnica Martin Horvat), u radu se u uvodnom dijelu u kratko opisuju društvene prilike u Austro-Ugarskoj monarhiji radi unaprjeđenje zdravlja, zatim društveno-ekonomske prilike u Rovinju, gradnja bolnice, popis medicinskog osoblja te njena povezanost sa zdravstvenim turizmom. U radu se zaključuje kako su krajem 19. stoljeća u kreiranju suvremenih dječjih bolnica liječnici i arhitekti bili međusobno povezani te su razmjenjivali tadašnja specijalizirana znanja. Istraživanje se bazira na induktivno-deduktivnoj metodi podataka prikupljenih iz austrijskih i hrvatskih arhitektonskih, medicinskih i turističkih časopisa i knjiga kao i statističkih podataka. Rezultati istraživanja pridonose boljem poznavanju međuodnosa medicine i arhitekture, povijesti medicine i arhitekture te početaka zdravstvenog turizma na prostoru hrvatskog Jadrana za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.

Posljednja velika epidemija kolere u 19. stoljeću u Hrvatskoj pojavila se u Rijeci u ljeto 1886., tijekom petog pandemijskog vala 1881-1896. Dosadašnja istraživanja nisu uključivala detaljniju analizu smrtnosti od ove zarazne bolesti na području tadašnje Rijeke. Analizirajući upise smrti u maticu umrlih na području župe Rijeka u 1886., autori u tekstu predstavljaju neka obilježja smrtnosti preminulih od kolere. Kako bi se dobio dodatan uvid u pojavu i tijek epidemije u gradu, u provedene javno-zdravstvene i druge mjere od strane gradskih vlasti kao i u reakciju građanstva na ugrozu, učinjena je analiza sadržaja članaka riječkog tjednika na talijanskom jeziku La varietà. U zaključku autori problematiziraju izvješćivanje o broju smrti od kolere i navode potrebu da se za širu sliku o epidemiji u Rijeci 1886. istraže i izvori na mađarskom jeziku., The last major cholera epidemic in the 19th century hit the city of Rijeka in the summer of 1886, during the fifth pandemic wave of 1881-1896. Previous research did not encompass a detailed analysis of the deaths caused by this infectious disease in the area of what was then the city of Rijeka. Analysing the causes of deaths in the register of deaths for the territory of the Rijeka parish, the authors present some of the characteristics of those who fell victim to the consequences of cholera. According to their death certificates, a total of eighty-two men and sixty-seven women died during epidemic. The average age of those who died of cholera was 36.4 years. The first death from cholera recorded in the Rijeka parish register of deaths occurred on June 25, and the last on September 24, 1886. In order to gain additional insight into the origin and course of the epidemic in the city, public health measures and measures enforced by the city authorities, as well as public reactions to the threat, the content of articles published in the weekly periodical La varietà was analysed. La varietà was published in Rijeka in the Italian language. Along with regular updates on the number of new cases and deaths, it contain until-now unrevealed details about the epidemic in the city, such as elements of oral tradition – the legend of cholera in Rijeka - and ethnomedically relevant information and superstitions tied to cholera infections or their treatment. In conclusion, the authors underscore the problem of reporting the number of deaths caused by cholera, which differ between the register of deaths and reports published in La varietà, as well as the need to investigate other archival sources in order to gain a broader insight into the cholera epidemic in the city of Rijeka in 1886.

Padom komunizma u istočnoj Europi otvorene su i neke svjetonazorske granice koje su mnogim zapadnjačkim trendovima omogućile ulazak u različite sfere života. Tako su pojedine zemlje istoka brzo i bezuvjetno prigrlile, uz štošta drugo, i bioetiku na angloamerički način, sužen na biomedicinska istraživačka i praktična pitanja. Ovakva „bioetika“ u Europi je potkraj 1990-ih, ipak dobila ofilozofljenu alternativu, otkrićem djela Fritza Jahra, vraćanjem na Potterovu izvornu baštinu i sadržajnim i metodološkim inoviranjem kakvo je unijela, primjerice, integrativna bioetika. Analizirajući bioetički status zemalja istočne Europe, prvenstveno Češke, Slovačke, Poljske, Ukrajine, Rusije i Bjelorusije, istražili smo neke originalne pristupe, razmjerno rijetke u odnosu na uobičajeno pomodarsko slijeđenje modela koji već desetljećima propagira Institut za etiku Kennedyjevih u Georgetownu. Premda se ove originalne bioetike ne oslanjaju nikada na Jahra (ponekad eventualno na Pottera), vjerujemo da one predstavljaju izvorište ideja vrijedno poticaja i umrežavanja.

The paper tries to briefly present the thorny way of development of bioethics and bioethics institutionalisation in the two countries of South-East Europe – the Republics of Kosovo and Albania – with respect to legal, public-administrative, and societal parameters. Departing from a “European institutionalisation” primer, the article analyses the history and current situations in Kosovo and Albania, taking into account the most prominent individuals and ideas in the domain of bioethics institutionalisation. While Kosovo is missing the ratification of some basic documents (the Oviedo Declaration), Albania has a longer and richer experience in this field, but still lacks the diversity of approach so present and promising in the majority of European countries. Finally, recommendations for bioethical institutionalisation are provided, and the particular role of ethics in the development of public administration in the case of Kosovo is exposed in more detail., U radu se ukratko pokušava prikazati trnovit put razvoja bioetike i institucionalizacije bioetike u dvjema državama jugoistočne Europe - Republici Kosovo i Republici Albaniji - s obzirom na pravne, javnoupravne i društvene parametre. Polazeći od primjera “europske institucionalizacije”, u članku se analiziraju povijest i aktualna situacija na Kosovu i u Albaniji, uzimajući u obzir najistaknutije pojedince i ideje u domeni institucionalizacije bioetike. Dok Kosovu nedostaje ratifikacija nekih temeljnih dokumenata (Deklaracija iz Ovieda), Albanija ima duže i bogatije iskustvo u ovom području, ali još uvijek nema raznolikost pristupa koja je tako prisutna i obećavajuća u većini europskih zemalja. Konačno, daju se preporuke za bioetičku institucionalizaciju te je detaljnije izložena posebna uloga etike u razvoju javne uprave u slučaju Kosova.

Posljednjih desetljeća post-potterovska i post- hellegerovska bioetika u Europi nesumnjivo je uspjela pronaći puteve vlastita razvoja i niše opstanka. To su prvenstveno bile pojedinačne znanstvene institucije i centri koji su u velikoj mjeri rezultat individualnih napora, a ne sustavne institucionalne i državne potpore. Kao i u nekoliko drugih istočnoeuropskih zemalja, bioetika je »stigla« na Kosovo i u Albaniju tek početkom 1990-ih, nakon sloma komunističkih režima. Bioetika se počela razvijati među stručnjacima za sudsku medicinu i njihovim angažmanom. Novije publikacije pokazuju širi raspon tema, uključujući medicinsku etiku, etiku umjetne inteligencije itd. Pojava UNESCO-ovih katedri, kao i spor, ali sljediv porast broja publikacija, pokazuje određeni stupanj napretka bioetike u obje zemlje.

Despite some earlier significant discoveries and widespread vaccination successful practic-es, the history of understanding immunological mechanisms is actually relatively short and associated only with the second half of the 20th century when, among other things, the laws of activation of these mechanisms are crucial for transplantation medicine. Among the first experts in Croatia who turned to these topics was Šime Vlahović. Born in Split, he gradu-ated and received his PhD in Zagreb. He worked on the problems of transplant immunology from 1963 to 1965 at the eminent centers in the United States. He was the head of the Rijeka Department of Physiology at the Faculty of Medicine from 1965 to 1977, since 1976 as a full professor. He was the winner of the Ruđer Bošković award and many others, but his crucial contribution to the medical heritage of Rijeka and Croatia is certainly less known. Based on family archives and memories, this work will attempt to at least partially correct that gap.Thanks to the immunological preparation of Šime Vlahović, as well as, of course, a large team led by surgeon Vinko Frančišković, in January 1971, the first kidney transplant was performed in Croatia from a living relative (mother to son), a year later from a cadaver, and in the decades following that, an experimental liver and pancreas transplant program has been developed in Rijeka. Today, we can only speculate about the intriguing directions of the development of the Rijeka Transplant and Immunology School, which would have been led by Šime Vlahović, had he not passed away at the age of less than 45, Unatoč nekim ranijim značajnim otkrićima i raširenoj uspješnoj praksi vakcinacije, povijest razumijevanja imunoloških mehanizama zapravo je razmjerno kratka i povezuje se tek s drugom polovicom 20. stoljeća kada se, između ostaloga, iznalaze i zakonitosti aktivacije tih mehanizama od ključnog značenja za transplantacijsku medicinu. Među prvim stručnjacima koji su se u Hrvatskoj okrenuli ovim temama bio je Šime Vlahović. Rođenjem Splićanin, diplomirao je i doktorirao u Zagrebu. Na problemima transplantacijske imunologije radio je 1963. – 1965. u najboljim centrima u SAD-u. Riječki zavod za fiziologiju vodio je 1965. – 1977., od 1976. u zvanju redovitog profesora. Bio je dobitnik nagrade Ruđer Bošković i drugih, ali je njegov krucijalni prinos riječkoj i hrvatskoj medicinskoj baštini svakako premalo poznat. Temeljeći se na obiteljskoj arhivi i sjećanjima, ovaj rad uzeo je zadaćom pokušati makar i dijelom ispraviti tu prazninu. Zahvaljujući upravo Šimi Vlahoviću i njegovoj imunološkoj pripremi bolesnika i, naravno, velikom timu predvođenom kirurgom Vinkom Frančiškovićem, u siječnju 1971. izvedeno je prvo presađivanje bubrega u Hrvatskoj sa živog srodnika (s majke na sina), a godinu dana poslije i s kadavera. U desetljećima koja slijede razvijan je u Rijeci i eksperimentalni program transplantacije jetre i gušterače. Danas možemo samo spekulirati o intrigantnim pravcima razvitka riječke transplantacijske i imunologijske škole kojima bi je poveo Šime Vlahović da nije preminuo već s nepunih 45 godina.

Prve vijesti o ljekarni u Cresu datiraju iz XV. stoljeća. Još 1431. se creski gradonačelnik bavio pitanjem nabave lijekova, a od kraja stoljeća, pa sve do suvremenog doba, zapisnici creskog općinskog vijeća vrve od vijesti o dobivanju ljekarničkih licenci, kao i plaćama i prijeporima ljekarnika. Dugo vremena su ljekarnicima bili doseljenici iz Istre i Italije, koji bi u Cresu ostajali kraće ili duže vrijeme, da bi se od XIX. stoljeća ljekarništvo skrasilo u rukama obitelji Colombis i Rossi. Nakon Drugog svjetskoga rata, Ljekarna Cres postala je dijelom riječke tvrtke Ljekarna Jadran. Analizirajući desetine izvora i literaturnih jedinica, ovaj prilog nastoji osvijetliti bogatu i nedovoljno poznatu povijest jedne profesije koja paralelno razotkriva ne manje zanimljive fragmente creske svakodnevice i kulture.

Athough, first forms of legal provisions concerning medical research in Croatia (ex Yugoslavia) came into force during 1970s (regulating work of „commissions for drugs“), more vivid presence and impact of law within bioethics can be traced in the 1990s. Beside the new Law on Health Protection (1997) – articles 51 and 52 requiring the establishment of ethics committees and regulating the framework of their duties, the introduction and the success of the law occured as a consequence of political changes and international opening, influencing education, research, health and social policies. Later progression of the legal discipline within bioethics can be noticed not only with respect to the work of prominent legal experts, but also the main tide of Croatian bioethics, particularly the Integrative Bioethics of Ante Čović. The aim of this paper is to detect the main representatives of legal perspective and discipline within modern bioethical trends in Croatia, as well as to clarify some of the many intriguing mutal influences Bien que les premières formes de dispositions juridiques concernant la recherche médicale en Croatie (l’ex-Yougoslavie) soient entrées en vigueur au cours des années 1970 (réglementation du travail des « commissions pour les drogues »), une présence plus active et l’impact de la loi au sein de la bioéthique remontent aux années 1990. A côté de la nouvelle Loi sur la Protection de la Santé (1997) – les articles 51 et 52 exigent l’établissement de comités d’éthique et réglementent le cadre de leurs devoirs, l’introduction et le succès de la loi sont une conséquence de changements politiques et de l’ouverture internationale, influençant l’éducation, la recherche, la santé et la politique sociale. La progression ultérieure de la discipline juridique au sein de la bioéthique est à noter non seulement en ce qui concerne le travail d’éminents experts juridiques, mais aussi dans le courant dominant de la bioéthique croate, en particulier la Bioéthique Intégrante d’Ante Čović. L’objectif de cet article est d’identifier les principaux représentants de la perspective et de la discipline juridiques au sein des tendances bioéthiques modernes en Croatie, ainsi que de clarifier quelques-unes des nombreuses influences fascinantes.

Transplantacija organa zasigurno predstavlja jedno od najvećih dostignuća 20. stoljeća. Transplantacija bubrega je najučinkovitija metoda od svih oblika nadomještanja bubrežne funkcije. Prva uspješna transplantacija bubrega u ljudi je učinjena u Bostonu, SAD, 1954. godine. U bivšoj Jugoslaviji prva transplantacija bubrega je učinjena 16. travnja 1970. u Ljubljani, Slovenija, a potom 30. siječnja 1971. u Rijeci, Hrvatska. Darivatelj je kod oba bolesnika bila majka, a primatelj sin. U članku ćemo prikazati što je prethodilo ovim operacijama, značajke prvih bolesnika te utjecaj transplantacijskog programa na razvoj matičnih bolnica i fakulteta.