Search

Dragi čitatelji, studenti medicine, specijalizanti i specijalisti kliničke radiologije, specijalisti različitih medicinskih disciplina koji imate doticaj s radiologijom, radiološki tehnolozi, medicinski fizičari i liječnici obiteljske medicine, s osobitim zadovoljstvom pred vas donosimo prvo izdanje udžbenika Sveučilišta u Rijeci posvećenog kliničkoj radiologiji. Posljednje izdanje cjelovitog udžbenika za studente medicine u Republici Hrvatskoj datira iz 2007. godine. Budući da se radi o iznimno dinamičnoj medicinskoj disciplini, čiji je razvoj usko povezan s tehnološkim napretkom te progresivnim rastom kliničkih indikacija, radiologija je doživjela nevjerojatnu ekspanziju posljednjih godina. To nas je potaknulo da predstavimo radiologiju u sklopu kliničkih entiteta, uključujući prednosti i nedostatke radiološke dijagnostike i intervencije. Ideja za pisanje ovog udžbenika nastala je na Kliničkom zavodu za radiologiju KBC-a Rijeka iz potrebe da se budućim liječnicima, specijalizantima i specijalistima kliničke radiologije sustavno prikažu brojni primjeri iz kliničke prakse s naglaskom na ulogu radiologije. U izradi udžbenika sudjelovali su članovi Katedre za radiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i drugi eksperti pojedinih područja dijagnostičke i intervencijske radiologije. Željeli smo otići korak dalje od razine kolegija na studiju medicine te ponuditi štivo korisno specijalizantima i specijalistima kliničke radiologije, ali i drugim liječnicima koji u svojoj kliničkoj praksi usko surađuju s radiologijom. Budući da „slika govori tisuću riječi“, nastojali smo opise u tekstu popratiti adekvatnim slikovnim materijalom koji je plod vlastitog rada i iskustva autora. Ovaj udžbenik ne otvara sve entitete kojima se radiologija bavi, nego se fokusira na najzastupljenije bolesti u kliničkoj praksi kod kojih radiologija može pridonijeti liječenju bolesnika. Također smo nastojali ukazati na ograničenja radioloških metoda u pojedinim kliničkim scenarijima, kako bismo osvijestili rastući problem pretjerane i neopravdane dijagnostike koja iscrpljuje ljudske i materijalne resurse ne pridonoseći kvaliteti liječenja bolesnika. Svrha ove knjige je pružiti brzu, prenosivu referencu za poboljšanje osnovnog znanja iz dijagnostičke i intervencijske radiologije. Najbolju ocjenu o tome u kolikoj smo mjeri uspjeli u našim nastojanjima u konačnici ćete, poštovani čitatelji, dati vi. Udžbenik je podijeljen u nekoliko poglavlja. Prvo poglavlje upoznaje čitatelja s osnovama x-zračenja, a drugo donosi temeljne postavke radioloških dijagnostičkih i intervencijskih modaliteta. Svako od sljedećih poglavlja posvećeno je radiologiji pojedinog organskog sustava s prikazom specifičnih dijagnostičkih zahtjeva, kratkim osvrtom na radiološku anatomiju te prikazom potencijalne uloge radiologije u tipičnim kliničkim entitetima. Zasluge za mogućnost da ovaj udžbenik ugleda svjetlo dana pripadaju svim autorima, kojima iskreno zahvaljujem na velikom trudu i dobroj suradnji koja je, zbog vremenskih rokova, bila vrlo intenzivna. Posebnu zahvalnost zaslužuju prvi autori pojedinih poglavlja, koji su koordinirali rad na poglavljima i usklađivali poglavlja s osnovnom koncepcijom čitavog udžbenika.

Ciljevi istraživanja: odrediti dijagnostičku točnost alfa-fetoproteina (AFP), ultrazvuka (US), njihove kombinacije, kontrastnog ultrazvuka (CEUS), kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetske rezonancije (MR) u dijagnostici i procjeni resektabilnosti hepatocelularnog karcinoma (HCC) u osoba s kroničnom bolesti jetre koristeći Cochrane sustavne pregledne radove i meta-analize. Dodatni cilj rada je osmisliti dijagnostički algoritam obrade osoba sa sumnjom na postojanje hepatocelularnog karcinoma temeljen na dokazima. Ispitanici i metode: uključeni su ispitanici iz primarnih studija dijagnostičke točnosti svakog dijagnostičkog postupka koje su dobivene temeljitom analizom rezultata sustavne pretrage relevantnih bibliografskih baza. Traženi su podatci o stvarno pozitivnim, lažno pozitivnim, lažno negativnim i stvarno negativnim rezultatima za svaki dijagnostički postupak. Koristeći prikladne meta-analitičke modele izračunate su vrijednosti skupne osjetljivosti i specifičnosti te post-testnih vjerojatnosti za pozitivan i negativan test, a rezultati su prikazani u obliku forest plotova, ROC grafova (prema engl. receiver operating characteristics) i krivulja post-testnih vjerojatnosti. Učinjene su i usporedbe dijagnostičkih postupaka u dvije razine dijagnostičke obrade: trijažni testovi i dodatni testovi. Rezultati: sustavnim pretraživanjem literature pronađeno je ukupno 141 651 znanstvenih radova. Nakon isključivanja duplikata i radova temeljem naslova i sažetaka, analiziran je cjeloviti tekst 929 radova, a u konačne analize uključena je 451 primarna studija. Među trijažnim testovima najveću dijagnostičku točnost ima kombinacija AFP-a s graničnom vrijednosti 20 ng/mL i US-a uz najveću post-testnu vjerojatnost za negativan test od 1 % (95 % CI 0,4 % do 2,5 %). U skupini dodatnih testova najveće post-testne vjerojatnosti za pozitivan test imaju CEUS 96,6 % (95 % CI 94,1 % do 98 %) i MR 94,5 % (95 % CI 91,5 % do 96,5 %). U svrhu procjene resektabilnosti HCC-a, najveću dijagnostičku točnost ima MR uz osjetljivost 84,3 % (95 % CI 77,6 % do 89,3 %) i specifičnost 92,9 % (95 % CI 88,3 % do 95,9 %). Temeljem rezultata svih postupaka osmišljen je dijagnostički algoritam. Zaključci: svi trijažni testovi imaju veliku točnost u isključivanju HCC-a, a najbolji dijagnostički postupak je kombinacija AFP-a s graničnom vrijednosti 20 ng/mL i US-a. Najbolji dijagnostički postupci za potvrđivanje HCC-a su CEUS i MR, a za procjenu resektabilnosti HCC-a MR. CT ima najslabiju točnost u potvrđivanju bolesti pa se preporučuje kao metoda izbora za stupnjevanje bolesti. Objectives: to determine the diagnostic accuracy of alpha-fetoprotein (AFP), ultrasound (US), their combination, contrast ultrasound (CEUS), computed tomography (CT) and magnetic resonance imaging (MRI) in the diagnosis and assessment of hepatocellular carcinoma (HCC) resectability in people with chronic liver disease using Cochrane systematic reviews and metaanalyzes. An additional objective is to create an evidence-based diagnostic algorithm for assessment of people with suspected hepatocellular carcinoma. Patients and methods: we included patients from primary diagnostic accuracy studies which were obtained through a systematic search of relevant scientific databases. From each included primary study, data on true positive, false positive, false negative and true negative results for each diagnostic procedure was obtained. Using appropriate meta-analytical models, the values of pooled sensitivity, pooled specificity and post-test probabilities for positive and negative tests were calculated. Results are presented with forest plots, ROC graphs (receiver operating characteristics) and post-test probability curves. Comparisons of diagnostic procedures was also performed in two levels of diagnostic work-up: triage tests and additional tests. Results: systematic literature search yielded a total of 141,651 records. After excluding duplicates and records based on titles and abstracts, 929 full-texts were analyzed, and in total 451 primary studies were included in the final analyzes. Among the triage tests, the combination of AFP with a cut-off value of 20 ng/mL and US has the highest diagnostic accuracy and post-test probability for a negative test result of 1 % (95 % CI 0.4 % to 2.5 %). Among additional tests, the highest post-test probabilities for a positive test result are found in CEUS 96.6 % (95 % CI 94.1 % to 98 %) and MR 94.5 % (95 % CI 91.5 % to 96,5 %), respectively. For the purpose of assessing HCC resectability, MR has the best diagnostic accuracy with a sensitivity of 84.3 % (95 % CI 77.6 % to 89.3 %) and a specificity of 92.9 % (95 % CI 88.3 % to 95,9 %), respectively. A diagnostic algorithm was designed based on all results. Conclusions: all triage tests have high accuracy in excluding HCC, and the optimal diagnostic procedure is a combination of AFP with a cut-off value of 20 ng/mL and US. CEUS and MR are optimal diagnostic procedures for confirming HCC, while MR is optimal for assessing HCC resectability. Among additional tests, CT has the lowest accuracy in disease confirmation and is therefore recommended as the modality of choice for disease staging.

Umjetnost se definira kao ekspresija ili primjena ljudske kreativne vještine ili mašte u stvaranju djela koja se cijene ponajprije zbog svoje ljepote i emocionalne snage. Ars medica i ars musica dva su pojma koja se međusobno isprepleću još od antičkih vremena. Mnogi su vrhunski liječnici tijekom povijest pokazivali sklonosti prema stvaranju i izvođenju glazbe. Vođeni strašću prema medicini i glazbi, skupina studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci okuplja se od 2006. u okrilju Hrvatskoga znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture u neformalnu skupinu pod nazivom Asklepiju i Orfeju u čast u sklopu koje provode brojna zapažena glazbena događanja poput koncerata, prigodnih glazbenih izričaja i događanja, među kojima su najvažniji tradicionalni koncert hrvatskih studenata medicine i projekt Europski zbor i orkestar studenata medicine. Osim u Rijeci, nastupali su više puta u Ljubljani, Zagrebu, Puli, Karlovcu, Krku, Opatiji i Crikvenici. Skupina nastavlja svoj rad vođena motivom koji pokreće svakog liječnika-glazbenika – umjetnost., Art is defined as the expression or application of the human creative skill and imagination, producing works to be appreciated primarily for their beauty or emotional power. „Ars medica“ and „Ars musica“ represent two concepts which have been mutually intertwined since the ancient times. Through history, many extraordinary physicians have shown talent towards making and performing music. Guided by the passion for medicine and music, since 2006 the students from the University of Rijeka, Faculty of Medicine have founded an informal group named „In honour of Asclepius and Orpheus“ under the aegis of the Croatian Scientific Society for the History of Health Culture. The group organizes many musical activities such as concerts, musical recitals and events, among which are the most important - the traditional annual concert of Croatian medical students and the European Medical Students Orchestra and Choir project. Apart from Rijeka, they performed several times in Ljubljana, Zagreb, Pula, Karlovac, Krk, Opatija and Crikvenica. The members of this group plan their future work guided by the principles that motivate every physician-musician – art.

Cilj: Cilj ovog retrospekti vnog istraživanja bio je ispitati dijagnosti čku vrijednost kompjutorizirane tomografi je (CT) kod neoperiranih pacijenata koji su se prezenti rali kliničkom slikom akutnog abdomena u procjeni potrebe kirurškog liječenja te u detekciji uzroka nastanka kliničke slike. Ispitanici i metode: Retrospekti vno istraživanje obuhvati lo je neoperirane pacijente starije od 18 godina koji su upućeni na CT pretragu s kliničkom slikom i uputnom dijagnozom akutnog abdomena u razdoblju od 31. 10. 2014. do 31. 10. 2015. godine. Isključeni su pacijenti s laparotomijom ili laparoskopijom učinjenom unutar 30 dana prije CT pretrage te pacijenti koji su preminuli ti jekom hospitalizacije bez učinjenog kirurškog zahvata. Osim operacijskog nalaza, referentna metoda je bila kliničko praćenje ti jekom 30 dana nakon CT-a u neoperiranih pacijenata. CT nalaze neovisno su analizirala dva radiologa s više od 5 godina iskustva s abdominalnim CT pretragama, a nesuglasja su rješavana konsenzusom. Rezultati : Od ukupno 81 pacijenta (dobni raspon od 19 do 91 god., medijan 69 godina, omjer muškaraca i žena 45/36), 51 pacijent podvrgnut je hitnom kirurškom liječenju. Perforacija duodenalnog/želučanog ulkusa, diverti kuliti s i apendiciti s s komplikacijama, perforacija crijeva i komplikacija akutne upale žučnog mjehura bile su najčešće indikacije za operaciju. Osjetljivost i specifi čnost CT pretrage u ispiti vanoj skupini iznosila je 94,6 % i 84,0 %, dok su poziti vna i negati vna predikti vna vrijednost bile 93,0 % i 87,5 %. U stvarno poziti vnih nalaza CT-om smo uspješno procijenili uzrok nastanka kliničke slike u 83 % pacijenata. Zaključak: CT pretraga abdomena i zdjelice u pacijenata s kliničkom slikom akutnog abdomena pouzdana je dijagnosti čka metoda u procjeni indikacije za kirurško liječenje i detekciji uzroka nastanka kliničke slike., Aim: The aim of this retrospecti ve study was to determine the diagnosti c value of computerized tomography (CT) in pati ents without prior surgery who presented with clinical signs and symptoms of acute abdomen with the goal of assessment of the need for surgery and the detecti on of causes of acute abdomen. Pati ents and methods: This retrospecti ve study included all adult pati ents without prior surgery who were referred to perform abdominal CT scan with the diagnosis of acute abdomen in the period from October 31st 2014 ti ll October 31st 2015. Pati ents who had laparotomy of laparoscopy performed within 30 days prior to CT examinati on and those who died during hospitalizati on aft er the CT examinati on and without surgery were excluded. Reference standards in this study were surgery report and hospital observati on during 30 days aft er CT exam in pati ents who had no surgery. CT exams were independently analysed by two radiology specialists with more than 5 years of experience in abdominal CT imaging and all disagreements were sett led with consensus. Results: Out of 81 pati ents (age 19-91, median 69 years, male/female rati o 45/36) 51 had emergency surgery. Duodenal/gastric ulcer perforati on, diverti culiti s and appendiciti s with complicati ons, bowel perforati on and complicati ons of acute cholecysti ti s were the most common causes for surgery. Sensiti vity and specifi city of abdominal CT were 94.6% and 84.6%, while positi ve and negati ve predicti ve values were 93.0% and 87.5%, respecti vely. In pati ents with true positi ve results, CT successfully assessed the localizati on of the cause of acute abdomen in 83% of pati ents. Conclusion: Abdominal CT examinati on in pati ents with signs and symptoms of acute abdomen is a reliable diagnosti c method in the assessment of indicati on for surgery and the detecti on of causes of acute abdomen.

Cilj: Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je ispitati dijagnostičku vrijednost kompjutorizirane tomografije (CT) kod neoperiranih pacijenata koji su se prezentirali kliničkom slikom akutnog abdomena u procjeni potrebe kirurškog liječenja te u detekciji uzroka nastanka kliničke slike. Ispitanici i metode: Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je neoperirane pacijente starije od 18 godina koji su upućeni na CT pretragu s kliničkom slikom i uputnom dijagnozom akutnog abdomena u razdoblju od 31.10. 2014. do 31.10.2015. godine. Isključeni su pacijenti s laparotomijom ili laparoskopijom učinjenom unutar 30 dana prije CT pretrage te pacijenti koji su preminuli tijekom hospitalizacije bez učinjenog kirurškog zahvata. Osim operacijskog nalaza, referentna metoda je bila kliničko praćenje tijekom 30 dana nakon CT- a u neoperiranih pacijenata. CT nalaze neovisno su analizirala dva radiologa s više od 5 godina iskustva s abdominalnim CT pretragama, a nesuglasja su rješavana konsenzusom. Rezultati: Od ukupno 81 pacijenta (dobni raspon od 19 do 91 god., medijan 69 godina, omjer muškaraca i žena 45/36), 51 pacijent podvrgnut je hitnom kirurškom liječenju. Perforacija duodenalnog/ želučanog ulkusa, divertikulitis i apendicitis s komplikacijama, perforacija crijeva i komplikacija akutne upale žučnog mjehura bile su najčešće indikacije za operaciju. Osjetljivost i specifičnost CT pretrage u ispitivanoj skupini iznosila je 94, 6 % i 84, 0 %, dok su pozitivna i negativna prediktivna vrijednost bile 93, 0 % i 87, 5 %. U stvarno pozitivnih nalaza CT-om smo uspješno procijenili uzrok nastanka kliničke slike u 83 % pacijenata. Zaključak: CT pretraga abdomena i zdjelice u pacijenata s kliničkom slikom akutnog abdomena pouzdana je dijagnostička metoda u procjeni indikacije za kirurško liječenje i detekciji uzroka nastanka kliničke slike.

Three institutions: Teaching Institute of Public Health of Primorsko-Goranska County, Croatian Association "Albert Einstein" and Eye Clinic "Dr B.Vojniković" Rijeka agreed a five-year project to study children´s health status of vision at Primorsko-Goranska County. Main task was the study of damage of vision in children due to prolonged sun exposure. Examination were conducted on a three locations, with the assumption of varying insolation: Island of Rab, Novi Vinodolski and Delnice. The study included children aged between 9 to 14 years. The study included 189 children. Except routine ophthalmologic examinations in addition were preformed biomicroscopic examination of the anterior segment of the eye , intraocular pressure and eye fundus. In a certain number of children with suspect of a specific disease (macular degeneration, glaucoma and refractive error), additional tests were performed: glaucoma treatment , field of vision, optical coherence tomography (OCT) of the eye and detailed eye refraction. This study specifically addressed of refractive error at that three different regions. It was found that the most difficult situation was at the Novi Vinodolski where as many as 40% of children have a refractive error, followed by Island of Rab with 17% and Delnice with 9%. Especially like to mention that on the island of Rab, 50-60 years ago, it was a very rare occurrence of some refractive errors in children.

Cilj: Stopa plodnosti bolesnika s dijagnozom shizofrenije značajno je niža negoli u općoj populaciji. Smanjenoj stopi plodnosti pridonose spol, bračni status, reproduktivna dob, socioekonomski, kulturni, ali i genetički čimbenici. U ovom smo radu pretpostavili genetičku povezanost shizofrenije i smanjene plodnosti muških bolesnika. Ispitanici i metode: U uzorku od 105 muškaraca s kliničkom dijagnozom shizofrenije (prema DSM-IV) i 100 kontrolnih muškaraca ispitali smo prisutnost mikrodelecija područja čimbenika azoospermije (AZF) kromosoma Y kako bismo utvrdili pridonose li spomenute mikrodelecije riziku i/ili smanjenoj plodnosti muških bolesnika. Ispitivani STS-biljezi (engl. sequence tagged sites) AZF područja jesu: sY86, sY134, sY255, te sY84, sY127, sY254 koji su analizirani dvjema multipleks lančanim reakcijama polimeraze. Kao kontrolni lokusi korišteni su STS-biljeg sY14 (Yp) i presudoautosomni lokus ZFX/ZFY. Rezultati: Mikrodelecije kromosoma Y nismo pronašli niti u uzorku bolesnika niti u kontroli. Zaključak: Mikrodelecije AZF područja kromosoma Y ne pridonose riziku niti smanjenoj plodnosti muškaraca oboljelih od shizofrenije. Aim: Fertility rate of patients with schizophrenia is lower than in the general population. The contributing factors are sex, marital status, reproductive age, socioeconomic, cultural, and genetic factors. In this work, we tested the possible genetic association between schizophrenia and lower fertility rate of male patients. Patients and methods: DNA samples taken from 105 male patients with clinical diagnosis of schizophrenia (according to DSM-IV criteria) and 100 control men were analysed for the presence of chromosome Y azoospermia factor (AZF) microdeletions. Six sequence tagged sites (STS) spanning AZFa-c region were analysed using two multiplex polymerase chain reactions: sY84, sY127, sY254, and sY86, sY134, sY255. STS-marker sY14 (Yp) and pseudoautosomal locus ZFX/ZFY were used as control loci in both reactions. Results: No evidence of AZF-microdeletions were found in both groups. Conclusion: Microdeletions of the chromosome Y AZF-region do not contribute to the risk or reduced fertility rate in males with schizophrenia.