Search

Aim: To evaluate the association of remdesivir use and the survival of hospitalized patients with coronavirus disease 2019 (COVID-19). ----- Methods: We retrospectively reviewed the medical records of 5959 COVID-19 patients admitted to our tertiary-level hospital from March 2020 to June 2021. A total of 876 remdesivir-treated patients were matched with 876 control patients in terms of age, sex, Charlson comorbidity index (CCI), WHO-defined COVID-19 severity on admission, and oxygen requirement at the time of remdesivir use. ----- Results: Among 1752 COVID-19 patients (median age 66 years, 61.8% men), 1405 (80.2%) had severe and 311 (17.8%) had critically severe COVID-19 on admission. Remdesivir was given at a median of one day after hospital admission and at a median of eight days from the onset of symptoms. Overall, 645 (73.6%) patients received remdesivir before high-flow oxygen therapy (HFOT) or mechanical ventilation (MV), 198 (22.6%) after HFOT institution, and 83 (9.5%) after MV institution. Remdesivir use was associated with improved survival in the entire cohort (hazard ratio 0.79, P=0.006). Survival benefit was evident among patients receiving remdesivir during low-flow oxygen requirement (hazard ratio 0.61, P

Introduction: Competency frameworks which prompt personal and professional development have become an important component of lifelong learning and are driven by the need for development and professional recognition of pharmacists and other healthcare professionals. Aim: The aim of this study was to assess the competencies that need to be developed in community pharmacists-preceptors by using the Croatian Competency Framework (CCF). Subjects and methods: This observational prospective study has included community pharmacists-preceptors who have voluntarily accepted the invitation of the Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb to provide support and mentoring to students-trainees within the Professional training for pharmacists. At the beginning of their mentorship they assessed their competencies and delivered them by e-mail. Data were collected by using the CCF (1), validated tool for assessment and self- assessment of community and hospital pharmacists, in the period from October 2015 to February 2017. Results: Of the total of 293 community pharmacists invited in this study, final analysis included 254 respondents (F:233 ; M:21). The response rate was 86, 69 %. Community pharmacists-preceptors assessed themselves as the most competent in competencies pertaining to the cluster Organization and management competencies" (3.65 ± 0.342), while they considered themselves as the least competent in the competencies pertaining to the cluster Pharmaceutical public health competencies" (2.78 ± 0.773). The highest score was assessed for the competency Professional and ethical practice" (3.76 ± 0.394), while the lowest score was recorded for the competency Assurance of safe medicines use" (2.63 ± 0.691). Conclusion: This research represents the first testing of the CCF in practice and has identified competencies that need to be improved in community pharmacists- preceptors. Consequently, areas in which additional professional education is required are defined.

Uvod rada Istraživanja pokazuju da primjena određenih skupina lijekova u osoba starije živote dobi povećava rizik od neželjenih događaja te može dovesti do padova i lomova, pogoršanja kognitivnih funkcija itd. U takve lijekove ubrajaju se: antikolinergici, sedativi, antihipertenzivi koji dovode od ortostatske hipotenzije i dr. Dostupni su različiti kriteriji i validirani alati koji mogu pomoći prepoznati takve lijekove te poboljšati kvalitetu propisivanja lijekova u starijih osoba. Stariji bolesnici su također izloženi visokom riziku suboptimalnog propisivanja lijekova, zbog čega se ne postižu optimalni ishodi liječenja. Neophodan dio skrbi za osobe starije životne dobi predstavlja optimiziranje farmakoterapije. Svrha rada Koristeći validirane alate utvrditi 1) lijekove koje povećavaju rizik od nuspojava (antikolinergičke i sedativne lijekove, lijekove koji povećavaju rizik od padova (engl. Fall Risk Increasing Drug, FRID) i 2) suboptimalno propisane lijekove u osoba starije životne dobi. Također će biti analizirani i prikazani čimbenici rizika koji utječu na nedostatno propisivanje, te koji povećavaju rizik od propisivanja lijekova s nepovoljnim profilom nuspojava u starijih osoba. Metode Istraživanje je provedeno u javnim ljekarnama na području Grada Zagreba, Slavonije i Istre u sklopu projekta EuroAgeism Horizon 2020. U istraživanje su uključeni ispitanici UP-2 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 68 koji su zadovoljili uključne kriterije (dob ≥ 65 godina te propisan barem jedan lijek na recept). Istraživanje je provedeno u skladu s etičkim načelima i ispitanici uključeni u istraživanje su dobrovoljno potpisali informirani pristanak prije početka istraživanja. Podaci su prikupljani korištenjem strukturiranog, standardiziranog upitnika koji je razvijen za potrebe projekta EuroAgeism Horizon 2020, a analizirani pomoću START kriterija (engl. Screening Tool to Alert doctors to the Right Treatment) (O’Mahoney i sur.), Indeksa opterećenosti antikolinergičkim i sedativnim lijekovima (engl. DBI, Drug Burden Index) (Hilmer i sur.) i STOPPFall alata (Seppala i sur.). Sva tri alata su prilagođena za analizu lijekova dostupnih u Hrvatskoj. U analizi dobivenih rezultata korištene su deskriptivne i interferencijalne statističke metode, p

Uvod rada Inhibitori protonske pumpe (IPP) indicirani su za liječenje ulkusne bolesti želuca i dvanaesnika, u eradikacijskoj terapiji infekcije bakterijom Helicobacter pylori, za liječenje i prevenciju refluksnog ezofagitisa i kod Zollinger-Ellisonovog sindroma. Također, koriste se u liječenju lezija sluznice uzrokovanih primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAR) kao i za prevenciju lezija kod rizičnih skupina bolesnika. Iako se IPP smatraju sigurnim lijekovima, koje bolesnici dobro podnose, dostupni su podaci o mogućim nuspojavama (kronična bolest bubrega, demencija, lomovi, infekcija bakterijom Clostridium difficile, nedostatak mikronutrijenata, i dr.) koje bolesnici mogu iskusiti prilikom dugotrajnog uzimanja IPP-a. Rezultati istraživanja o nuspojavama IPP-a ukazuju da IPP treba uzimati samo kada su indicirani, u najmanjoj učinkovitoj dozi, kroz najkraće moguće trajanje. Depreskripcija je planirani i kontrolirani proces smanjivanja doze ili ukidanja lijeka u terapiji koji bi potencijalno mogao biti štetan po pacijentovo zdravlje ili ako upotreba određenog lijeka bolesniku više ne koristi. Cilj depreskripcije je smanjiti financijsko opterećenje (pacijenta, zdravstvenog sustava) i štetnosti, uz održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Pacijenti starije životne dobi često boluju od više kroničnih bolesti te im je propisano više lijekova. Stariji pacijenti su pod većim rizikom od razvoja nuspojava lijekova, pri čemu korištenje velikog broja lijekova može povećati taj rizik, stoga je za tu skupinu bolesnika od velike važnosti prekinuti korištenje lijekova od kojih bolesnici nemaju više koristi. PS-16 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 128 Svrha rada Cilj ovog istraživanja je procijeniti racionalnost korištenja IPP-a kod bolesnika starije životne dobi te pomoću kriterija sastavljenih prema smjernicama Depreskripcija inhibitora protonske pumpe (Canadian family physician) odrediti udio bolesnika kojima bi depreskripcija IPP-a koristila. Metode Istraživanje je provedeno kao neintervencijsko, opservacijsko istraživanje, a dio je većeg istraživanja koje se provodi u više europskih zemlja u sklopu projekta Horizon 2020 EuroAgeism. Istraživanje je provedeno na uzorku od 391 bolesnika starije životne dobi (≥65 godina), na području grada Zagreba, Istre i Slavonije. Podaci su prikupljani u javnim ljekarnama, od ožujka 2019. do ožujka 2020.pomoću upitnika razvijenog za potrebe projekta EuroAgeism. Na temelju smjernica za depreskripciju IPP-a (Depreskripcija inhibitora protonske pumpe, Canadian family physician) korišteno je pet kriterija prema kojima se odlučivalo o potrebi za depreskripcijom IPP-a kod bolesnika koji u terapiji imaju propisan IPP. A) ne postoji indikacija za korištenje IPP-a B) indikacija je prisutna u bolesnikovoj anamnezi, ali ne uključuje dugotrajno korištenje IPP-a te je trenutno trajanje terapije predugo C) navedena indikacija za IPP je gastroprotekcija, ali ne postoji jasna potreba za njom D) smanjenje doze u slučaju korištenja više doze IPP-a nego što je preporučeno za gastroprotekciju zbog korištenja nestereoidnih antireumatika (NSAR-a) E) prekid konstantnog korištenja IPP-a i korištenje po potrebi uz NSA Rezultati U ispitivanju je sudjelovao ukupno 391 ispitanik (143 muškarca i 248 žena). Prosječna dob ispitanika je 74, 33 (SD=10, 65) godine, a u terapiji imaju prosječno 5, 85 (SD 3, 15) lijekova. IPP koriste 122 (31, 2%) ispitanika, dok je pantoprazol najčešće je korišten lijek. Ispitanici su u prosjeku IPP koristili 5 (SD 4, 84) godina. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da kod 20, 5% ispitanika koji koriste IPP postoji potreba za depreskripcijom. Najviše ispitanika koristili su IPP, iako prema korištenom kriteriju „navedena indikacija za IPP je gastroprotekcija, ali ne postoji jasna potreba za njom“, te „indikacija je prisutna u bolesnikovoj anamnezi, ali ne uključuje dugotrajno korištenje IPP-a, te je trenutno trajanje terapije predugo“. 3. hrvatski kongresKLINIČKE FARMACIJE 09. - 11. lipnja 2022. Hilton Garden Inn, ZAGREB 129 Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu za racionalnijim korištenjem IPP-a kod pacijenata starije životne dobi te pokazuju kojim bi bolesnicima depreskripcija koristila. Korištene smjernice i kriteriji koji definiraju potrebu za depreskripcijom mogu pridonijeti racionalizaciji uporabe IPP-a.

Uvod rada Prema rezultatima multinacionalnog istraživanja koje je uključivalo 9.459 žena iz 23 zemlje s četiri kontinenta (Europa, Sjeverna Amerika, Južna Amerika i Australija), prevalencija korištenja biljnih lijekova/biljnih pripravaka tijekom trudnoće u prosjeku je iznosila 28, 9 %, dok je na području Hrvatske bila utvrđena prevalencija od 24, 8 %. Prema istom istraživanju, najčešće korištene biljne vrste u trudnoći bile su đumbir, brusnica, valerijana, malina, kamilica i paprena metvica, pri čemu nije poznato koji su biljni lijekovi/ pripravci tijekom trudnoće najčešće korišteni na području Republike Hrvatske. Svrha rada Svrha rada bila je utvrditi sklonost trudnica korištenju biljnih pripravaka i prikupiti njihove stavove i uvjerenja o biljnim pripravcima te podatak o načinu informiranja o biljnim pripravcima. Kod trudnica koje su tijekom trudnoće koristile biljne pripravke, cilj je bio prikupiti podatke o tome u kojem su ih tromjesečju i koliko često u prosjeku koristile, prema čijoj preporuci, jesu li s time upoznale svog ginekologa te gdje su bili kupljeni i za koje smetnje i/ili namjene su bili korišteni koji biljni pripravci. Metode Provedeno je presječno, opažajno ispitivanje putem anketnog upitnika kojeg su ispunjavale trudnice prilikom dolaska na pregled u trudničku ambulantu Odjela za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, Bračak 8, PS-8 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 108 Zabok. Anketni upitnik se sastojao od 27 pitanja, podijeljenih u četiri cjeline. U prvom dijelu upitnika prikupljeni su demografski podaci o trudnicama. Drugi dio upitnika bio je namijenjen prikupljanju njihovih stavova i uvjerenja o sigurnosti korištenja biljnih lijekova/pripravaka u trudnoći, kao i o njihovoj učinkovitosti i dostupnosti. Također, trudnice su trebale procijeniti vlastiti stupanj informiranosti o biljnim pripravcima koji se smiju koristiti u trudnoći te navesti kome bi se prvome obratile za informacije o biljnim pripravcima, kao i koga smatraju najpouzdanijim izvorom navedenih informacija. Treći dio upitnika bio je namijenjen prikupljanju podataka o navikama vezanim uz korištenje biljnih lijekova/pripravaka, periodu i učestalosti njihovog korištenja, osobi koja ih je preporučila, upoznatosti ginekologa s navedenim korištenjem, te mjestu nabave. Četvrti dio upitnika bio je namijenjen isključivo trudnicama koje su tijekom postojeće trudnoće koristile biljne lijekove/pripravke, pri čemu su prikupljeni podaci o smetnjama u trudnoći i/ili drugim namjenama za koje su oni bili korišteni, kao i o tome koji su biljni pripravci bili korišteni za svaku od njih. Anketni upitnik su tijekom mjesec dana ispunile 102 trudnice. Trudnice su upitnik ispunjavale uz pomoć ispitivača ili samostalno, a nakon što su putem Informiranog pristanka bile upoznate sa svrhom istraživanja. Rezultati Udio pravilno ispunjenih anketnih upitnika bio je 98 %, a od čega su 92 % ispunile trudnice koje stanuju na području Krapinsko- zagorske županije. Njih 56 % koristilo je biljne lijekove i/ili biljne pripravke u postojećoj trudnoći, od čega 57 % u sva tri tromjesečja, a 27 % svakodnevno. Čak 32 do 33 % svih trudnica izjavilo je da se djelomično slaže s tvrdnjom da su biljni pripravci sigurni za korištenje u trudnoći odnosno da su sigurniji za korištenje od konvencionalnih lijekova, dok se njih 28 % i 27 % u potpunosti složilo s ovim tvrdnjama. Najveći udio trudnica koje su koristile biljne pripravke u potpunosti se složio s tvrdnjom da su oni dostupniji od konvencionalnih lijekova (36 %), dok se podjednaki udio trudnica koje ih nisu koristile s ovom tvrdnjom nije niti slagao, niti ne slagao. Samo 12 % trudnica u potpunosti se složilo s tvrdnjom da su dovoljno informirane o biljnim pripravcima koji se smiju koristiti u trudnoći. Čak 55 % smatralo je da najpouzdanije informacije o biljnim pripravcima može dati liječnik, dok je nešto manji % trudnica naveo ljekarnika (47 %), a podjednaki udio trudnica izjavio je da bi informacije o biljnim pripravcima prvo zatražile od liječnika (40 %) i ljekarnika (39 %). Nešto više od polovice trudnica (52 %) izjavilo je da biljne pripravke kupuje u ljekarnama, dok ih veći broj nabavlja i u ostalim trgovinama (29 %) te biljnim ljekarnama, specijaliziranim prodavaonicama ili drogerijama (18 %). Od trudnica koje su koristile biljne pripravke, njih čak 55 % je koristilo biljne pripravke bez preporuke, a gotovo polovica korištenje biljnih pripravaka nije prijavila svome 3. hrvatski kongresKLINIČKE FARMACIJE 09. - 11. lipnja 2022. Hilton Garden Inn, ZAGREB 109 ginekologu (48 %). Primjena pojedinih biljnih vrsta mogla bi predstavljati povećan rizik kod trudnica. Primjerice, dvije trudnice navele su kako su zbog infekcije mokraćnog sustava koristile čaj koji u svom sastavu sadrži listove medvjetke, a čije bi korištenje u trudnoći trebalo izbjegavati. Kao najčešće smetnje tijekom trudnoće, trudnice su navodile umor i iscrpljenost (68 %), mučninu i povraćanje (63 %), suhu kožu (59 %), žgaravicu (55 %) te suhi i nadražajni kašalj (50 %). Za umor i iscrpljenost nisu koristile biljne pripravke, dok su za mučninu, povraćanje i žgaravicu najčešće koristile đumbir, za suhu kožu pripravke na bazi badema, a za kašalj one na bazi bijelog sljeza. Kao najčešće korištene biljne vrste u trudnoći zabilježeni su badem, đumbir, kamilica, brusnica i bijeli sljez. Zaključak Provedeno istraživanje ukazalo je na to da u prosjeku svaka druga trudnica s područja Krapinsko-zagorske županije koristi biljne lijekove i/ili biljne pripravke tijekom svoje trudnoće, najčešće bez preporuke, a često i bez znanja svog ginekologa. Iako većina trudnica ne smatra da je dovoljno informirana o biljnim pripravcima koji se smiju koristiti u trudnoći, njih 60 % vjeruje da su biljni pripravci sigurni za korištenje u trudnoći te sigurniji od konvencionalnih lijekova. Kao najpouzdaniji izvor informacija o biljnim pripravcima trudnice su navele liječnike i ljekarnike, zato je na njima odgovornost pripadnicama ove posebno osjetljive populacije pružiti pravovremene i potpune informacije o biljnim lijekovima i biljnim pripravcima, a kako bi se izbjegli mogući rizici te osigurala njihova sigurna i učinkovita primjena.

Uvod rada Osobe starije životne dobi često boluju od više kroničnih bolesti što vodi ka propisivanju većeg broja lijekova. Lijekove nerijetko propisuju liječnici različitih specijalnosti koji skrbe za istog bolesnika, a pritom nemaju uvid u cjelokupnu terapiju. Stoga su ti pacijenti izloženi povećanom riziku od nastanka interakcija lijek-lijek što može biti povezano s nepovoljnim ishodima liječenja. Svrha rada Svrha rada bila je utvrditi učestalost i kliničku značajnost interakcija lijekova u propisanoj terapiji osoba starijih od 65 godina te utvrditi povezanost klinički značajnih interakcija sa sociodemografskim i kliničkim karakteristikama ispitanika. Metode Opservacijsko presječno istraživanje provedeno je od srpnja do listopada 2019. godine u ljekarnama na području Istarske županije. Ispitanici su bile osobe starije od 65 godina koje u javnim ljekarnama podižu najmanje dva lijeka propisana na recept. U istraživanju je korišten upitnik razvijen za potrebe projekta EuroAgeism H2020 ESR 7. Interakcije su analizirane pomoću Lexi-Comp® online baze podataka te su svrstane u kategorije prema stupnjevima kliničke značajnosti ; C (interakcije kod kojih je potreban pojačani nadzor te moguća intervencija), D (interakcije lijekova koje zahtijevaju intervenciju u propisanu terapiju) i X (kontraindicirana primjena kombinacije lijekova). PS-5 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 100 Rezultati U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika (67, 7% žena) prosječne dobi 74, 9±6, 4 godina. Ispitanici su u prosjeku koristili 6, 8±3, 6 lijekova propisanih na recept te je uočeno prosječno 4, 4±5, 4 interakcija po ispitaniku. Barem jedna interakcija lijek-lijek u propisanoj terapiji uočena je u 82, 3% ispitanika ; kod njih 78, 3% interakcije C stupnja, kod 30, 2% interakcije D stupnja te kod 11, 5% ispitanika interakcije X stupnja kliničke značajnosti. U X kategoriju interakcija najviše su stupali lijekovi s učinkom na koštano mišićni sustav (najčešće nesteroidni protuupalni lijekovi) i lijekovi s učinkom na srce i krvožilje (najčešće antiaritmici), dok su od interakcija D kategorije najviše uočene one između lijekova s djelovanjem na živčani sustav (najčešće opioidni analgetici) i lijekova s djelovanjem na probavni sustav i mijenu tvari (najčešće antidijabetici). Visoka povezanost (p0, 05). Zaključak Rezultati ovog istraživanja ukazuju da osobe starije životne dobi kojima je propisana politerapija predstavljaju rizičnu skupinu za pojavu interakcija lijek-lijek te mogućih posljedica povezanih s istima. Klinički farmaceut mogao bi imati važnu ulogu u prepoznavanju i sprečavanju interakcija lijekova, a time i poboljšanju ishoda liječenja u ovoj vulnerabilnoj dobnoj skupini.

Remdesivir je prvi antivirusni lijek odobren za liječenja COVID-19 bolesnika, a na osnovu dokaza o skraćenju dužine hospitalizacije i moguće tendencije poboljšanja preživljenja na temelju randomizirane kliničke studije. Metaboliti remdesivira su analozi adenozina, ali s duljim poluvijekom života. Spektar toksičnosti lijeka uključuje bubrežnu i jetrenu toksičnost, dok se javljaju i informacije o mogućem utjecaju na poremećaje srčanog ritma. Cilj je ovog predavanja prikazati klinička iskustva primjene remdesivira. Prikazani su originalni prospektivni i retrospektivni rezultati publiciranih kliničkih studija provedenih u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, a vezani uz primjenu lijeka remdesivira. KB Dubrava je tijekom pandemije bila u potpunosti prenamijenjena za liječenje COVID-19 bolesnika te je do sada liječeno više od 8000 bolesnika s ovom bolesti. Kliničke karakteristike, komorbiditeti i ishodi liječenja svih liječenih bolesnika obuhvaćeni su projektom bolničkog Registra na kojem je baziran i ovaj pregled. Prikazani su rezultati serije publiciranih retrospektivnih analiza u kojima smo utvrdili kako u odnosu na usklađenu kontrolnu skupinu bolesnici liječeni remdesivirom imaju niži mortalitet (HR 0.79, P=0.006). Ishod liječenja moderiran je prisutnošću komorbiditeta i komplikacija, te npr. bolesnici koji imaju fibrilaciju atrija imaju veći benefit primjene lijeka, dok bolesnici koji razviju bakteremiju imaju smanjeni benefit primjene lijeka. Među bolesnicima koji su liječeni remdesivirom, oni koji razviju bradikardiju tijekom liječenja imaju bolje kliničke ishode u smislu manje tendencije daljnjeg respiratornog pogoršanja i nižeg mortaliteta. Primjena lijeka mogla bi biti povezana s većom pojavnosti bakterijskih infekcija. Također smo u prospektivnoj studiji evaluirali EKG promjene nakon primjene lijeka gdje smo utvrdili mogući utjecaj na devijaciju osi T vala. COVID-19 je nova bolest, a primjena lijeka remdesivira u njenom liječenju nema u potpunosti poznate koristi i rizike. Naša iskustva pomažu boljem razumijevanju učinkovitosti i potencijalnih nuspojava primjene ovog lijeka.

ntroduction Prolonged use of benzodiazepines is linked to unfavourable outcomes, including tolerance, dependence, memory impairment and psychomotor retardation. It is expected that COVID-19 will have a negative impact on mental health which could lead to increased prescribing and use of benzodiazepines. Community pharmacist’s role in safe use of medicine is to recognise potential overuse, educate patients, collaborate with prescribers, and suggest deprescribing as a mean to combat inappropriate use. Objectives To compare benzodiazepine dispensing between the COVID-19 pandemic period and the pre-pandemic period in a community pharmacy in Croatia. Methods A retrospective cohort study of benzodiazepine prescriptions was performed in a community pharmacy in Zagreb, Croatia. Dispensing data was collected for patients who filled-out two or more prescriptions for benzodiazepines, prescribed for anxiety disorders during the period of COVID-19 pandemic (April 2020.-March 2021.) and preCOVID-19 (April 2019.-March 2020.) period. Collected data, included: age, sex, number of medicines, type of benzodiazepines, and comorbidities. Patients prescribed antidepressants, antipsychotics, or anticonvulsives alongside benzodiazepines were excluded Results 170 patients were identified and 91 were included (54.2%). 68.1% were female (median age 66 (IQR 57- 72)), 51.6% used more than five medicines, 56.0% were older than 65 years, 29.7% had more than five comorbidities, and 37.4% used two or more different benzodiazepines concomitantly. In the COVID-19 cohort 28.4% new patients were identified. Most commonly used benzodiazepines were diazepam (41.8%) and alprazolam (17.6%). No statistically significant differences were found between cohorts in age, sex, type of benzodiazepines, or number of medicines. One third of patients (30.8%) used benzodiazepines for more than four consecutive months during the COVID-19 period. Conclusion Preliminary results show an increase in number of patients who started using benzodiazepines during COVID-19. Pharmacist should focus on early identifying potential deprescribing candidates, especially in vulnerable patients groups, such as elderly patients, patients with polypharmacy or patients using potentially inappropriate medicines.

Introduction: Type 2 diabetes is one of the most common causes of death. Early, timely identification and treatment can reduce the risk of developing related chronic diseases and prevent death. Like other chronic diseases, type 2 diabetes also require lifelong treatment and lifestyle changes with focus on dietary management. Encouraging healthier lifestyle can positively effect all negative metabolic changes. Objective: The objective was to investigate effects of the Mediterranean and Standard hypolipemic diet (1573 kcal/6581 kJ vs 1287/5385 kJ) on anthropometric parameters, HbA1c and glycemia in 124 obese individuals, BMI (41.59±7.32 kg/m2). Methods: Subjects were enrolled in multidisciplinary structured program, which lasted for 5 days. The main aim was to change dietary and lifestyle habits. Results: The highest change in body weight was after three months of follow-up period, when also the most significant decrease in body weight was observed. The results showed that the Mediterranean diet group had better anthropometric parameters (weight loss 9, 38 %, BMI 3, 8 kg/m2) compared to Standard hypolipemic group (weight loss 8, 28 %, BMI 3, 4 kg/m2) after 12 months. In Mediterranean group statistically significant changes in HbA1c were associated with lower daily serving of meat dish, bread and pastries, biscuits and confectionery, as in Standard hypolipemic group. Also better glucose control, in Mediterranean group, correlated with lower daily intake of alcohol, as with higher daily intake of milk and dairy, fresh juice, vegetables, beans and cereals. In Standard hypolipemic group higher change in glucose values correlated with lower daily intake of dried meat products, cakes and alcohol. The reduction in body weight and waist circumference proved to be greater in subjects in the Mediterranean group compared to subjects in the Standard hypolipemic group, although the Mediterranean group had an average higher energy intake of 286 kcal. Conclusions: In both groups positive changes in dietary habits were noted, but given result provides a contribution to the evidence that the Mediterranean diet may be better model for safe weight loss applicable in clinical practice.

With a prevalence of people older than 65 years of 20.1 %, Croatia is considered a very old country regarding its population1. This percentage is among the highest in already old Europe. This demographic picture indicates a serious public health problem and is the cause of a significant economic and health care burden for Croatia. Potentially inappropriate prescribing is an important determinant of the therapy evaluation in older people. Evidence from cross sectional studies in Croatian population indicate that prevalence of potentially inappropriate medication (PIM) range between 24, 6- 68, 8 % in inpatient setting2, 3, 4 and 8, 3-62, 4% in outpatient setting5, 6. The most prevalent PIM in all studies were benzodiazepines, followed by amiodarone in three studies. In Croatia, clinical pharmacy services are available in both primary and secondary health care settings, such as medication review and medication reconciliation. However, no services focused on older people exist. Moreover, clinical pharmacy services are not standard of care nor are remunerated. Older people, as a vulnerable population with their complex therapy and considerable polypharmacy are in need of specialised serviced focused on medication optimisation. The research on PIMs in Croatian population arguably indicates the need of developing clinical pharmacy services in geriatric area in this country, what will be even more pronounced due to long-term demographic changes.

Backgrounds: Drug therapy problems (DTP) are prevalent in elderly patients as elderly often take many drugs. Purpose: The objective of this study was to identify and categorize drug therapy problems in hospitalized type 2 diabetic patients. Methods: An observational prospective study was conducted in patients admitted to the hospital. The seven categories of DTPs were employed and identified based on the therapy at the discharge and patients’ medical records. Results: In 30 patients included in the study (gender M: 21, F: 9, age 72, 6 ± 4, 8 (range 65-81), number of medicines 8, 9 ± 3 (range 3-17), comorbidities 7 ± 2, 2 (range 3- 11)), a total of 93 DTPs were identified. The average number of identified DTPs per individual patient was 3, 3 (range 1-7). The frequency of DTPs related to patient’s unmet drug-related needs was as follows: a) indication (n=30, 32, 2%), b) effectiveness (n=28, 30%), c) safety (n=24, 25, 8%) and d) compliance (n=11, 11, 8%). The most frequent DTPs were ineffective low dose (n=18, 19, 3%), untreated condition (n=12, 12, 9%), unsafe drug for the patient (n=8, 8, 6%)) and unintentional non-adherence (patient forgets to take his therapy) (n=6, 6, 5%). The drugs most frequently involved in DTPs involved beta blockers (n=10) and metformin (n=5). Conclusions: A high prevalence of DTPs was detected and categorized. In type 2 diabetic patients ineffective dose of oral hipoglycemics and beta blockers was the most frequent cause of DTPs. By categorizing DTPs, patients may benefit in achieving optimal therapeutic outcomes.

Introduction As laid down in the Directive 2010/84/EU amending, Directive 2001/83/EC on the Community code, term 'adverse drug reaction' is noxious and unintended effects resulting not only from authorised use of a medicinal product at normal doses, but also from medication errors and uses outside the terms of the marketing authorisation, including overdose, abuse and misuse and suspected adverse reactions associated with occupational exposure. Medication errors are the most common preventable cause of adverse drug reactions (ADRs) in medication practice and present a major public health burden. Materials and methods Non-interventional, observational study aimed at identifying, evaluating and describing preventable adverse drug reactions among the spontaneously reported ADRs was conducted. The previously validated “P-method” was employed as to systematically detect preventable ADRs among the individual case safety reports (ICSR) reported to the Croatian Agency for Medicinal Products and Medical Devices (HALMED). Additionally, medication errors were analyzed according to the „Good practice guide on recording, coding, reporting and assessment of medication errors”1. Results A high proportion of MEs was identified among the spontaneously reported ADRs to the HALMED. In most cases ME was identified only by an assessor and not recognized by a reporter. The two most commonly identified preventability criteria for ADR occurrence were “Incorrect dose” and “Documented hypersensitivity to administered drug”. On the other hand, among MEs without harm “Labelled drug-drug interaction” was the most commonly identified type of ME. Conclusion Our results indicate the need for enforcing a standardized education for reporters and for customizing ADR forms for ME reporting.

Backgrounds: The current drivers in healthcare are changing workforce demand which in turn brings about changes in pharmacy education. The advent of changes has resulted in a new pharmacy curriculum at the University of Zagreb and the implementation of the new Consultation skills course starting in Autumn 2015. Purpose: The aim of the study was to design the new undergraduate Consultation skills course for fifth year pharmacy students at the University of Zagreb Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Methods: Based on strong theoretical and research evidence, the consensus statement was developed by an iterative process of discussions between course coordinators. Additionally, piloting of teaching methods was carried out during a two-day workshop by involving a small group of volunteering students whose satisfaction was evaluated by a five-point Likert scale questionnaire (1 = not relevant and 5 = very relevant). Results: The framework for a new Consultation skills course was developed and will be presented. Variety of learning and teaching strategies were chosen to satisfy predefined learning objectives such as scenario based learning, peer review and recording of a consultation process followed by an evaluation and self-evaluation. Piloting of this methodology yielded students’ satisfaction as very high (4, 79). Conclusions: Blended approach of a consensus statement based on a theoretical and research evidence and piloting of teaching methods in a small group of students could assist in the development and design of a new course.

Background: Medication errors are the most common preventable cause of adverse drug reactions (ADRs) in medication practice and present a major public health burden. Aim of the study: The objective of the study was to identify, evaluate and describe medication errors (ME) among the spontaneously reported ADRs to the Croatian Agency for Medicinal Products and Medical Devices (HALMED). Method: A retrospective observational study was performed on 100 spontaneously reported ADRs in 2013. The previously validated ‘‘P-method’’1 was employed to systematically detect MEs in individual case safety reports (ICSR) sent to the Croatian pharmacovigilance centre (PVC) at HALMED. ME that lead to ADR identified by reporter as well as ME suspected by assessor are described. Results: Ninety-seven MEs were detected in 100 analysed cases [gender 38 M, 62 F ; age 56.1 ± 21.9 (range 2–93) ; number of medicines 2.8 ± 2, 0 (range 1–13), comorbidities 1.7 ± 1.2 (range 0–5)]: 21, 65 % (n=21) related to a suspected drug led to an ADR, whereas 78, 3 %(n=76) related to both suspected drug or concomitant therapy did not lead to harm. In only 3 cases (14, 29 %) ME that lead to ADR was identified by reporter. Out of 36 (36 %) spontaneously reported serious ADRs, 9 (25 %) were caused by medication errors. The most commonly identified preventability criteria for ADR occurrence was ‘‘Drug–drug interaction’’ reported in 24.7 % of overall MEs, followed by ‘‘Incorrect dose’’ (21.6 %). Conclusion: A high proportion of MEs was identified in ICSRs sent to PVC with one fourth of the serious ADRs caused by medication errors. In 20 % of reported ADRs MEs was identified. In most cases (86 %), ME was suspected only by assessor. In process of identifying a medication error in practice it is very hard to check that in particular case it was unintended failure in the drug treatment process. Process of identifying ME is very sensitive and relationship between reporter and national pharmacovigilance centre as well as legal implications in the context of HCP liability in some countries must be taken into account. Our results indicate the need to capture suspected ME by assessor in databases as well as promoting reporting of ME and customizing ADR forms for reporting ME.

Objective: The study aimed to explore the effect of the Mediterranean diet (MD) and Standard hypolipemic diet (SHD) on patient’s antioxidative capacity by measuring serum antiradical capacity. Methodology: Patients at the outpatient Clinic of the Department of Endocrinology, Diabetes and Metabolism disorders at the Dubrava University Hospital were randomly assigned to either MD or SHD. Both groups received counseling and education by dietitian, clinical pharmacist and endocrinologist during the initial week. The blood samples were collected at the initial and each subsequent visit and stored at -20 ºC. Antiradical capacity was determined by TEAC (Trolox equivalent antioxidant capacity) method at the initial visit and after one and twelve months. Anthropometric measures, such as body weight, height and waist circumference were obtained, as well. Data were entered into SPSS version 20.0 (SPSS Inc, Chicago, III) and analyzed. Results: Out of 124 randomized patients 84 (67.7%) completed the 12-month program. The antioxidative potential, measured at the beginning, after 1 month and after 12 months, for MD group was 641.48± 65.80 µg TE/ml, 671.73±65.80 µg TE/ml and 652.19±75.51 µg TE/ml, respectively and for SHD group, 630.24±89.62 µg TE/ml, 666.14±82.69 µg TE/ml and 629.11±87.02 µg TE/ml respectively. There was statistically significant difference after one month for both diets (p= 0.015 for MD ; p= 0.003 for SHL). However, after 12 months, the values of the serum’s antioxidative potential were similar to the initial measurements, and the difference was not significant anymore. Also, there was no significant difference in weight reduction between the two diets. Number of patients who accomplished a target decrease of more than 7.5% of the initial body weight, was similar for MD and SHD groups, 18.2% and 18.9%, respectively. During the first 6 months of the program, patients were more successful ; 33.3% participants in MD group and 39.6% in SHD group accomplished the same target decrease of more than 7.5% of the initial BW. Conclusions: Both diets showed short term positive increase of the antioxidative status and beneficial effect on weight reduction with no significant difference between the diets. The long term results probably imply that there is a problem of long term adherence to the diet recommendations and a need for a better management of a long term weight reduction program.

Uvod Medikacijske pogreške su nenamjerne greške u propisivanju, čuvanju, izdavanju, pripremi i primjeni lijekova u kliničkoj praksi koje su uzrokovale ili su mogle uzrokovati nuspojave. Primjena lijekova u djece identificirana je kao rizični faktor za nastanak medikacijskih pogrešaka te se objašnjava složenim doziranjem u djece pri čemu je predoziranje najčešće prijavljena medikacijska pogreška u djece (procijenjeno je da predoziranje uzrokuje 21% svih medikacijskih pogrešaka u djece) [1-4]. Povremeno postoji potreba za složenim otapanjem od strane zdravstvenih radnika te su medikacijske pogreške povezane s infuzijama otopina i elektrolita česte. Tekuće formulacije koje se često koriste u djece mogu biti rizični faktor ako se koristi neprimjereno pomagalo za doziranje. Pokazano je kako su odmjerne šprice najprikladnije za točno doziranje tekućih formulacija u djece [5]. Cilj Analizirati uzroke medikacijskih pogrešaka spontano prijavljene Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) kako bi se upozorili zdravstveni radnici te smanjio nastanak nuspojava uzrovan medikacijskim pogreškama. Metode Baza nuspojava HALMED-a pretražena je koristeći standardnu pretragu Standardised MedDRA Query (SMQ) u regulatornom medicinskom rječniku Medical Dictionary for Regulatory Activities (MedDRA) te su identificirani slučajevi u kojima je prijavljena medikacijska pogreška u osoba mlađih od 18 godina, pristigli zaključno s 31.12.2021. Prijavljeni slučajevi medikacijskih pogreška analizirani su prema spolu i dobi pacijenta. Detaljno su analizirani slučajevi medikacijskih pogrešaka djelatnih tvari PS-6 Klinička farmacija u sustavu zdravstva: MOGUĆNOSTI I IZAZOVI 102 za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva kako bi se utvrdili uzroci nastanka medikacijske pogreške. Najčešće medikacijske pogreške dodatno su analizirane prema vrsti medikacijske pogreške te ATK skupini djelatne tvari. Rezultati Baza nuspojava HALMED-a je na dan 31.12.2021. sadržavala 8 375 prijava za pacijente mlađe od 18 godina od kojih se 1 610 prijava odnosilo na slučajeve medikacijskih pogrešaka u djece. Medikacijske pogreške za najčešće djelatne tvari najviše su prijavljene u dobnoj skupini od 2 do 11 godina (67%) te za dječake (53%). Ukupno 912 (57%) slučajeva se odnosilo na djelatne za koje je prijavljeno više od 10 slučajeva medikacijskih pogrešaka u djece te su ti slučajevi detaljno analizirani kako bi se utvrdili uzroci medikacijskih pogrešaka. Najčešće prijavljene medikacijske pogreške bile su slučajna izloženost i predoziranje. Djelatne tvari koje su najčešće uzrokovale medikacijske pogreške pripadale su sljedećim ATK skupinama: lijekovi s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari (ATK skupina A), lijekovi koji djeluju na krv i krvotvorne organe (ATK skupina B), lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav (ATK skupina C), lijekovi koji djeluju na kožu – dermatici (ATK skupina D), lijekovi koji djeluju na urogenitalni sustav i spolni hormoni (ATK skupina G), sustavni hormonski lijekovi, izuzev spolnih hormona (ATK skupina H), lijekovi za liječenje sustavnih infekcija (ATK skupina J), lijekovi koji djeluju na koštano-mišićni sustav (ATK skupina M), lijekovi koji djeluju na živčani sustav (ATK skupina N), lijekovi koji djeluju na respiratorni sustav (ATK skupina R). Prvih pet najčešće prijavljenih djelatnih tvari bile su: kolekalciferol, ibuprofen, salbutamol, paracetamol i diazepam. Najčešći uzroci koji su doveli do medikacijske pogreške bili ostavljanje lijeka izvan nadzora roditelja (diazepam, ketoprofen, acetilsalicilna kiselina, bisoprolol, alprazolam, etinilestradiol i gestoden, varfarin, klonazepam, zolpidem), privlačno pakiranje i primamljiv okus lijeka (Hedera helix sirup, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina, paracetamol sirup), primjena krive doze lijeka od strane roditelje zbog nerazumijevanja uputa (salbutamol, dimetiden, trovalentno željezo, amoksicilin i klavulanska kiselina, amoksicilin, azitromicin, paracetamol), lijek iz uvoza (valproat), zamjena jačina lijekova za lijekove iste formulacije (ibuprofen sirup, zamjena čepića paracetamola), zamjena lijekova zbog sličnosti u izgledu i načinu doziranja (vitamin D i naftifin, vitamin D i simetikon, vitamin D i salbutamol, dimetiden i bromheksidin kapi), složeno razrjeđivanje - pogreške u doziranju uzrokovane zabunom između miligrama (mg) i mililitra (ml) (paracetamol primijenjen intravenozno), primjena neprikladne formulacije za djecu (valproat, pantoprazol) i korištenje krivog dozatora (oralna otopina trovalentnog željeza). 3. hrvatski kongresKLINIČKE FARMACIJE 09. - 11. lipnja 2022. Hilton Garden Inn, ZAGREB 103 Zaključak Ukupno 19% svih spontano prijavljenih slučajeva HALMED-u u pacijenata mlađih od 18 godina odnosilo se na medikacijske pogreške što upućuje na važnost poznavanja uzroka medikacijskih pogrešaka kako bi se iste mogle spriječiti. Potreban je poseban oprez u slučajevima kada postoje različite jačine lijeka iste formulacije, kada se istodobno primjenjuju slični lijekovi (slična formulacija i sličan način doziranja), kada se primjenjuje lijek iz uvoza koji nije opremljen na hrvatskom jeziku, kod primjena jako male količine lijeka i primjene lijekova koje zahtijevaju složeno razrjeđivanje. Jako je važno čuvati lijekove izvan dohvata djece jer je ovo najčešći uzrok medikacijskih pogrešaka u djece

Uvod rada Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest i vodeći maligni uzrok smrti u žena. Oko 70% karcinoma dojke je hormonski ovisno uz karakterističnu ekspresiju estrogenskih (ER) i/ili progesteronskih (PR) receptora u tkivu tumora. S toga je većini pacijentica s tumorom dojke nakon akutnog liječenja indicirano adjuvantno endokrino liječenje (AEL), koje čine tamoksifen i aromatazni inhibitori (AI) anastrozol, letrozol i eksemestan. Adherencija je od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) definirana kao stupanj ili mjera u kojoj se ponašanje bolesnika, uključujuči uzimanja propisanih lijekova, prehrane i životnih navika, podudara s preporukama propisivača lijekova. Suboptimalnom ili niskom adherencijom smatra se primjena propisane terapije u manje od 80% slučajeva. Suboptimalna adherencija povećava vjerojatnost recidiva tumora i rizik od smrtnosti za 49% uz dodatne troškove liječenja. Rizik od smrtnosti je povećan za 26% uslijed preranog prekida terapije. Svrha rada Cilj ovog istraživanja je istražiti adherenciju pri AEL validiranim instrumentima u obliku anonimnih upitnika. S obzirom na dostupne podatke o suboptimalnoj adherenciji pri AEL u Europi, jasno je da postoji potreba za istraživanjem razine adherencije i u Republici Hrvatskoj (RH), što do sad nije bilo istraženo. Metode U presječno istraživanje uključene su punoljetne žene koje su bolovale od hormonski ovisnog raka dojke stadija 0-III prema klasifikaciji Američke udruge za rak. Iz istraživanja su isključene žene s uznapredovalim (metastatskim) rakom dojke stadija IV, pacijentice koje su bolovale od psihotičnih poremećaja ili nisu bile u stanju samostalno odlučivati. Istraživanje je provedeno u razdoblju od srpnja do prosinca 2021. u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Zagreb gdje su ispitanice uz informirani pristanak ispunile anonimne upitnike uz pomoć istraživača. Istraživanje su odobrila etička povjerenstva KBC-a Zagreb i Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dio upitnika činila su pitanja vezana uz sociodemografske podatke ispitanica. U drugom dijelu upitnika je za procjenu adherencije pacijentica pri AEL korištena modificirana verzija skale MARS-5(engl. Medication adherence Reporting Scale) koja uključuje pet tvrdnji Likertovog tipa o uzimanju lijekova koje su bodovane prema ljestvici od pet stupnjeva (odgovor 'uvijek'nosi 1 bod, a odgovor 'nikada' nosi 5 bodova). Prema rezultatima MARS-5 upitnika ispitanice su podijeljene u 4 skupine ; skupinu adherentnih pacijentica i tri skupine neadherentnih (nenamjerno neadherentne, namjerno neaherentne te one koje su istovremeno namjerno i nenamjerno neadherentne). Adherencijom se smatra uzimanje svih indiciranih doza lijeka.Prikupljeni podaci su obrađeni i prikazani deskriptivnom statistikom i postotnom vrijednošću u programu Microsoft Office Excel 2016. Rezultati U istraživanju su sudjelovale 353 ispitanice, a 343 (97, 0%) ih je u potpunosti odgovorilo na upitnik. Većina ispitanica je udana ili u izvanbračnoj zajednici (69, 9%) te zaposlena na puno radno vrijeme (44, 9%) sa završenom srednjom stručnom spremom (45, 1%). Tamoksifen je najčešće korišten lijek (40, 7%)u odnosu na ostale (letrozol 27, 4%, anastrazol 24, 8%, eksemestan 5, 0%). Od 334 ispitanice, nešto više od polovice ispitanica (55, 2%) je bilo visoko adherentno (uzimanje svih indiciranih doza lijeka). 26.5% ispitanica je bilo nenamjerno neadherentno, dok je namjerno neadherentnih ispitanica bilo tek 5, 0%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih ispitanica pripadalo je 13, 3%. Od 138 ispitanica na terapiji tamoksifenom adherentno je bilo 37, 7%, nenamjerno neadheretno 36, 9%, a namjerno neadherentnih ispitanica tek 5, 8%, dok je skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 19, 6% ispitanica. Od 194 ispitanica na aromataznim inhibitorima adherentnih je bilo 69, 0% ispitanica, nenamjerno neadherentnih 19, 1%, a namjerno neadherentnih 2, 6%. Skupini namjerno i nenamjerno neadherentnih pripadalo 9, 3% ispitanica. Zaključak Rezultati istraživanja ukazuju na suboptimalnu adherenciju pri AEL pacijentica s ranim rakom dojke u RH. Dobiveni podaci jasno ukazuju na potrebu za provođenjem ciljanih intervencija koje bi rezultirale poboljšanjem ponajprije nenamjerne adherencije.

Uvod: Promjene u ljekarničkoj struci zahtijevaju od ljekarnika unapređenje postojećih i usvajanje novih stručnih znanja i vještina. Upravo su kompetentni zdravstveni stručnjaci važan preduvjet kvalitetnog zdravstvenog sustava. Dosadašnja istraživanja pokazala su da kompetencijski okviri predstavljaju vrijedan alat u edukaciji i poboljšanju performansi ljekarnika te da mogu poslužiti kao metoda za identifikaciju edukacijskih potreba ljekarnika [1-3]. Svrha rada: Cilj ovog istraživanja je procijeniti kompetencije javnih ljekarnika-mentora pomoću Hrvatskog ljekarničkog kompetencijskog okvira (HUKO-a). Metode: Ova opservacijska prospektivna studija uključuje tzv. javne ljekarnike-mentore, odnosno ljekarnike koji su se na poziv Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta (FBF-a) dobrovoljno prijavili za pružanje potpore i mentorstvo studentima-pripravnicima u okviru Stručnog osposobljavanja za ljekarnike (SO). Navedeni javni ljekarnici-mentori prisustvovali su edukaciji za javne ljekarnike-mentore u listopadu 2015. i veljači 2016. godine kada su se imali prigodu upoznati s programom SO, temeljenom na HUKO-u. Javni ljekarnici-mentori procijenili su svoje kompetencije u početnoj točci vremena, prije uključivanja u program SO te su svoje samoprocjene naknadno dostavili elektroničkom poštom. Podaci su prikupljani pomoću HUKO-a, validiranog alata za procjenu i samoprocjenu kompetencija javnih i bolničkih ljekarnika [3], u razdoblju od listopada 2015. godine do travnja 2016. godine. Rezultati: Od ukupno 260 javnih ljekarnika pozvanih u istraživanje, u konačnu analizu je uključeno 223 ispitanika (Ž: 204 ; M: 19) iz 168 javnih ljekarni. Stopa odaziva iznosila je 85, 8%. Medijan dobi ispitanika iznosio je 41 godinu (raspon 27-65), a medijan radnog staža provedenog u javnoj ljekarni 14 godina (raspon 2-40). Javni ljekarnici-mentori samoprocjenili su se najboljima u kompetencijama iz klastera "Organizacijske i upravljačke kompetencije" (3, 64 ± 0, 336), dok se najmanje kompetentnima smatraju za kompetencije iz klastera "Javnozdravstvene ljekarničke kompetencije" (2, 75 +0, 769). Najboljima su se ocijenili u kompetenciji "Stručna letička praksa" (3, 77±0, 393), dok je najniža srednja ocjena zabijeme za kompetenciju "Osiguravanje sigurne primjene lijekova" (2, 62 +0, 685). Zaključak: Analizom dobivenih odgovora identificirane su kompetencije koje je neophodno razvijati u javnih ljekarnika s ciljem poboljšanja kvalitete jlekarničkih intervencija u javnim ljekarnama te su definirana područja iz kojih je javnim ljekarnicima najpotrebnija dodatna stručna izobrazba.

Uvod: Primjena velikog broja lijekova u osoba starije životne dobi često uzrokuje terapijske probleme koji za posljedicu imaju učestalije prijeme u bolnicu, povećanje trajanja i intenziteta bolničkog liječenja, neodgovarajuću skrb te neuspjeh u liječenju. Svrha rada: Svrha ovog istraživanja bila je odrediti učestalost i vrstu terapijskih problema u bolesnika starije životne dobi smještenih u domu za starije i nemoćne. Metode: Prospektivno intervencijsko istraživanje provedeno je u razdoblju od veljače do lipnja 2016. godine u Domu za starije i nemoćne "Sv. Kamilo de Lellis" u Vrbovcu. U istraživanje su bili uključeni stacionirani korisnici koji su imali dva ili više lijekova u terapiji te su potpisali informirani pristanak. Podaci o terapiji i komorbiditetima te osnovni laboratorijski nalazi prikupljeni su uvidom u medicinsku dokumentaciju te kroz razgovor s korisnicima i medicinskim osobljem Doma. Procjena moguće neprikladnosti propisane terapije provedena je primjenom kategorizacije terapijskih problema prema Strand i sur [1]. Provedbu ovog istraživanja odobrilo je Etičko povjerenstvo Doma za starije i nemoćne "Sv. Kamilo de Lellis". Rezultati: U istraživanje su bila uključena 104 ispitanika s prosječnom dobi 79 godina (raspon 60- 96) koji su u prosjeku uzimali 6, 4 ± 2, 97 lijekova (raspon 2-16) te imali 3 ± 1, 52 različitih dijagnoza (raspon 0-11). Broj propisanih lijekova iznosio je 665, a komorbiditeta 301. Utvrđeno je ukupno 430 terapijskih problema, što je iznosilo 3, 9 ± 3, 56 terapijskih problema po osobi. Najviše ih je svrstano u sljedeće kategorije: Predugo trajanje primjene lijeka (61, 5%), Nuspojava (53, 8%) i Ovisnost (42, 3%). Zaključak: Istraživanjem je ustanovljena visoka učestalost terapijskih problema u ispitivanoj skupini pacijenata starije životne dobi. Ujedno je ukazano na moguću ulogu ljekarnika u poboljšanju skrbi o osobama starije životne dobi smještenih u domu za starije i nemoćne, a koja se temelji na ljekarničkim kompetencijama.

Uvod Povećanje pogrešne uporabe i zlouporabe lijekova globalni je javnozdravstveni problem. Značajan broj lijekova koji se nalaze ureceptnom i bezreceptnom imaju visok potencijal pogrešne uporabe i zlouporabe. Odgovornost je na ljekarnicima da prepoznaju ovaj problem te se aktivno uključe u njegovo suzbijanje kroz informirano savjetovanje pacijenata što uključuje uvid ljekarnika u sve izdane lijekove, prepoznavanje rizičnih faktora te prikladno upućivanje ove skupine bolesnika nadležnim liječnicima. Cilj Cilj ove radionice je na slučajevima bolesnika koji pogrešno primjenjuju i/ili zlorabe lijekove procijeniti terapiju, identificirati terapijske probleme i predložiti moguće ljekarničke intervencije. Dodatno, cilj je predložiti mjere koje bi ljekarnicima mogle omogućiti sprečavanje i rješavanje razvoja ovisnosti. Način izvođenja Radionice će se provesti u interaktivnom formatu učenja temeljenog na problemu (engl.rob-lem- basedlearning, PBL) gdje će polaznici u malim skupinama rješavati konkretne slučajeve iz prakse. Svi polaznici radionica dobit će predložena konačna rješenja po završetku radionica Ishodi učenja Po završetku radionice polaznici će se upoznati sa skupinama lijekova koji nose najveći potencijal za pogrešnu uporabu i zlouporabu te s ključnim mjerama čijom bi se implementacijom problem zlouporabe i pogrešne primjene lijekova mogao smanjiti. Dodatno, upoznat će se s protokolima ukidanja terapije nakon dugotrajnijeg liječenja benzodiazepinima i/ili z-lijekovima mjerama sprečavanja i rješavanja ovisnosti o kodeinu itd.

Uvod: Medikacijske pogreške smatraju se jednim od najčešćih uzroka nuspojava koje su se mogli spriječiti te predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Svrha rada: Svrha ovog rada je utvrditi učestalost te ocijeniti i opisati medikacijske pogreške među spontano prijavljenim nuspojavama lijekova Agenciji za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). Metode: Retrospektivno opservacijsko istraživanje provedeno je na uzorku od 300 spontano prijavljenih nuspojava u 2012. i 2016. godini. Prethodno validirana "P-metoda" [1] i smjernice Europske agencije za lijekove [2] korištene su za otkrivanje medikacijskih pogrešaka među prijavljenim nuspojavama HALMED-u. Rezultati: Svaka peta nuspojava bila je uzrokovana medikacijskom pogreškom. U većini slučajeva (99, 3%) medikacijska pogreška nije bila identificirana od strane prijavitelja već samo ocjenitelja. U slučajevima u kojima su medikacijske pogreške dovele do nuspojave, najveći broj suspektni lijekova pripadao je Ci N skupinama ATK klasifikacije lijekova. Najčešća identificirana medikacijska pogreška koja je dovela do nuspojave bila je "netočna doza" (29, 6% slučajeva). Zaključak: U velikom broju slučajeva medikacijska pogreška je dovela do razvoja nuspojava. Nuspojave najčešće nisu bile prepoznate od strane prijavitelja što ukazuje na potrebu za ciljanom edukacijom i izmjenama samog obrasca za prijavljivanje nuspojava.