Search

Tijekom 2010. i 2011. godine testirana su 22 hibrida kukuruza na 2 lokacije u Hrvatskoj i na 4 lokacije (sa 2 roka sjetve) u Turskoj. Pokusi su bili posijani u 2 ponavljanja, po sluĉajnom bloknom rasporedu. Analizom varijance ustanovljeni su izvori variranja. Dvofaktorijelnom i trofaktorijelnom ANOV-om kao statistiĉki znaĉajan izvor variranja potvrĊeni su i okoline i hibridi. Interakcija hibrida i okoline (GxE), bila je statistiĉki vrlo znaĉajna, osim u jednom sluĉaju. Statistiĉki vrlo znaĉajna interakcija bila je i izmeĊu okolina i godina (ExY). Kod interakcija hibrida i okolina (GxL), kao i kod interakcije hibrid x godina (GxY) nije ostvarena statistiĉka znaĉajnost, dok je interakcija hibrida, okolina i godina (GxLxY) bila statistiĉki znaĉajna uz P, Total of 22 maize hybrids were tested in 2010 and 2011 at two locations in Croatia and four locations (with two different planting times) in Turkey. Trials were set in two replications with randomized complete block design. Sources of variation were determined with analysis of variance. Combined (two-way and three way factorial) ANOVA showed environments and genotypes as statistically significant sources of variation. Genotype and environment interaction (G×E) was statistically very significant, except at one occasion. Combination of locations and years (L×Y) showed statistically very significant interaction, interactions between genotypes and locations (G×L) and between genotypes and years (G×Y) were not statistically significant, while interaction between genotypes, locations and years (G×L×Y) showed statistical significance at P

Istraživanja su provedena tijekom 2012. i 2013. godine na dva tipa tla: humoglej i močvarno glejno djelomično hidromeliorirano tlo. Korišten hibrid u sjetvi bila je Colonia KWS (KWS). U pokusu je korišten mikrobiološki pripravak Mikro – Vital koji u svom sastavu sadrži bakterijske vrste Azotobacter vinelandii, Azospirillum lipoferum, A. brasilense, Bacillus megaterium, B. subtilis, B. cirkulans, B. polymiksa i Pseudomonas fluorescens. Dvofaktorijalni pokus postavljen je po randomiziranom blok rasporedu u 4 ponavljanja i 6 varijanti: A1 – kontrola ; A2 – primjena mikrobiološkog pripravka Mikro – Vital (1 l ha-1) ; B1 – gnojidba dušikom na osnovi analiza tla ; B2 – reducirana gnojidba dušikom za 20% ; B3 – reducirana gnojidba dušikom za 40%. Najbolji rezultati dobiveni su uz primjenu mikrobiološkog pripravka Mikro – Vital, dok je gnojidba dušikom ovisila o kemijskim svojstvima tla, kao i o vremenskim prilikama tijekom vegetacije.// Investigations were carried out in 2012 and 2013 on two soil types Humogley and Swampy gleys partially hydroameliorated soil. Hybrid Colonia KWS (KWS) was used in sowing .In experiment we used microbial preparation Mikro – Vital which in its composition contains Azotobacter vinelandii, Azospirillum lipoferum, A. brasilense, Bacillus megaterium, B. subtilis, B. cirkulans, B. polymyxa and P. fluorescens. The experiment was set up in completely randomized block design, with 6 different variants and 4 repetitions: A1 – control ; A2 – application of microbiological preparation Mikro – Vital (1 lha-1) ; B1 – mineral nitrogen fertilization on the basis of analysis of the soil ; B2 – reduced nitrogen mineral fertilization by 20% ; B3 – reduced nitrogen mineral fertilization by 40%. The best results were obtained with the application of microbiological preparation Mikro - Vital, while nitrogen fertilization depended on the chemical properties of soil and weather conditions during the growing season.

Žuta ili crtičava hrđa (Puccinia striiformis f.sp. tritici) je u mnogim uzgojnim područjima pšenice destruktivna bolest, a u Hrvatskoj se do 2014. godine javljala sporadično. Razlozi pojave bolesti u izrazito jakom intenzitetu tijekom prošle vegetacije su: vrlo blaga zima, sjetva osjetljivih kultivara, stvaranje i širenje rasa gljive koje su jako agresivne i patogene (potvrđeno prisustvo izrazito agresivne Warrior rase u Hrvatskoj u 2014. godini) i neadekvatna zaštita fungicidima.

Šećerna repa je izrazito zahtjevna industrijska kultura. Zahtjeva duboka tla dobrih pedo – fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških osobina, kao i pravilnu agrotehniku. Međutim, ako su i zadovoljeni svi uvjeti redovito svake godine, zavisno od klimatskih prilika, dolazi u manjem ili većem intenzitetu do razvoja bolesti lista ili truleži korijena šećerne repe. Patogena gljiva CersosporabeticolaSacc. najopasnija je bolest lista, dok je gljiva Rhizoctonia solani najopasniji uzročnik truleži korijena šećerne repe. Ova gljiva osim što dovodi do propadanja klijanacauzrokuje i bolest zadebljalog korijena tijekom vegetacije te truljenje repe tijekom njenog skladištenja. Istraživanja vezana za trulež korijena šećerne repe uzrokovanog patogenom gljivom Rhizoctonia solanisu provedenana dva tipa tla: eutrično smeđe tlo i humoglej, tijekom 2013. i 2014. godine po shemi potpuno randomiziranogbloknog rasporeda u 4 ponavljanja i 12 različitih varijanti koje su uključivale 2 tolerantna (Santino, oplemenjivačka kuća Strube ; Jadranka, oplemenjivačka kuća KWS) i 2 osjetljivahibrida(Fred, oplemenjivačka kuća Strube ; Terranova, oplemenjivačka kuća KWS), te 3 različite varijante primjene mikrobioloških preparata. Uz kontrolu, tlo je predsjetveno tretirano mikrobiološkim pripravcima EM Aktiv i Mikro - Vital, koji sadržebenefitne bakterije koje pokazuju izrazito antagonističko djelovanje prema patogenoj gljivi R. solani. Tijekom vegetacije praćena je pojava simptoma uzrokovana infekcijom R. solani. U fazi 2 – 4 prava lista određen je postotak inficiranih i propalih biljaka uslijed napada ovog patogena. Nakon vađenja repe, određen je prinos korijena (t/ha), sadržaj šećera (%) i prinos čistog šećera (t/ha). Dobiveni rezultati obrađeni su multifaktorijalnom analizom varijance u programu Statistica 7.

Between the years 2010 and 2012 research on production values of 8 varieties was performed on eutric brown soil in eastern Croatia in the conditions of natural infection with a pathogenic fungus Cercospora beticola Sacc. with and without fungicide application. Varieties involved in the experiments had unequal tolerance to the fungus C. beticola. Weather conditions during the research differed significantly in the individual years. Compared to the long term average, the overall rainfall was high in the first year and low in the other two years. Monthly air temperatures during the growing period were elevated in all three years, especially in 2012. The obtained results show strong dependence of yield and quality of the roots on leaf conservation during the vegetation period, on variety and on year. Due to substantial damage to the leaves in variants with no treatment in relation to the well-preserved variant with three treatments, root yield in the latter increased by an average of 15.92 t/ha (20.64%), sugar content 1.61% (rel. 10.37%) and sugar yield for 3.07 t/ha (30.67%). /// V letech 2010 až 2012 bylo na kyselých hnědých půdách východního Chorvatska provedeno zkoušení produkčních hodnot 8 odrůd cukrové řepy, a to v podmínkách přirozené infekce patogenní houbou Cercospora beticola Sacc., s použitím a bez použití fungicidů. Odrůdy zařazené do pokusu měly různou odolnost vůči cerkosporové listové skvrnitosti řepy. Povětrnostní podmínky v jednotlivých letech se výrazně lišily. V prvním roce byl vysoký úhrn srážek, v dalších dvou letech pak naopak nízký, v porovnání s dlouhodobým průměrem. V průběhu všech tří let byly měsíční teploty vzduchu v průběhu období růstu zvýšené, především pak v roce 2012. Získané výsledky ukazují silnou závislost výnosu a kvality bulev na zachovávání listové hmoty během vegetace, na odrůdě i ročníku. Kvůli silnému poškození listů se u variant s trojí aplikací fungicidu v porovnání s neošetřenou kontrolou výnos kořene průměrně zvýšil o 15, 92 t/ha (20, 64 %), cukernatost o 1, 61 % (neboli 10, 37 % rel.) a výnos cukru o 3, 07 t/ha (30, 67 %).

Cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj hranjive podloge (krumpir dekstrozni agar (PDA), podloga od mrkve) i temperature (15, 22 i 30ºC) na rast i razvoj micelija i formiranje sklerocija gljive Sclerotinia sclerotiorum. Istraživanje je provedeno u laboratorijskim uvjetima 2013. godine. Statističkom obradom podataka utvrđeno je da podloga i temperatura značajno utječu na porast micelija i formiranje sklerocija. Utvrđen je statistički značajno bolji razvoj micelija na PDA podlozi te na temperaturama 15 i 20ºC nego na drugom ispitivanom supstratu i temperaturi 30ºC. Sklerociji su se također formirali samo na PDA podlozi i na dvije niže temperature. Sklerociji formirani na 15ºC bili su veći od sklerocija formiranih na 20ºC.

U proizvodnji šećerne repe, ovisno o klimatskim uvjetima, stupnju zaraženosti tla patogenima i agrotehnici, javlja se problem truleži korijena šećerne repe. Uzročnici su brojni, a štete koje nanose su vrlo velike. Od patogena, uzročnika truleži korijena šećerne repe, najviše štete nanosi gljiva Rhizoctonia solani.Osim klimatskih uvjeta koji pridonose razvoju ovog tipa truleži korijena, bitno je istaknuti da je značajan faktor i narušena agrotehnika – nepravilna obrada tla koja za rezultat ima narušavanje strukture tla i povećanje njegove kiselosti. Uzimajući u obzir pedološke, kemijske i mikrobiološke osobine tla, pokus je postavljen na dva tipa tla: eutrično smeđe tlo i humoglej. U periodu od 2010. do 2012. godine na oba lokaliteta utvrđeno je prisustvo patogene gljive R. solani. koje su uključivale 2 tolerantna (Santino, oplemenjivačka kuća Strube ; Jadranka, oplemenjivačka kuća) i 2 osjetljivahibrida(Fred, oplemenjivačka kuća Strube ; Terranova, oplemenjivačka kuća KWS ) na ovu patogenu gljivu, te 3 različite varijante primjene mikrobioloških preparata. Uz kontrolu, tlo je predsjetveno tretirano mikrobiološkim preparatom EM Aktiv, koji sadržibenefitne bakterije koje pokazuju izrazito antagonističko djelovanje prema patogenoj gljivi R. solani. Tijekom vegetacije praćena je pojava simptoma uzrokovana infekcijom R. solani. U fazi 2 – 4 prava lista određen je postotak inficiranih i propalih biljaka uslijed napada ovog patogena. Nakon vađenja repe, određen je prinos korijena (t/ha), sadržaj šećera (%) i prinos čistog šećera (t/ha). Dobiveni rezultati obrađeni su multifaktorijalnom analizom varijance u programu Statistica 7.

Bolesti lista pšenice javljaju se svake godine diljem svijeta uzrokujući smanjenje količine i kakvoće uroda. Intenzitet pojave i utjecaj na prinos ovise o velikom broju čimbenika uključujući i vremenske prilike, agrotehničke mjere, osjetljivost sorata i patogenost uzročnika bolesti. U radu su opisani simptomi i epidemiologija najznačajnijih uzročnika bolesti lista pšenice u Hrvatskoj

Dvogodišnji pokusi provedeni su na dva tipa tla (humoglej, eutrično smeđe tlo) tijekom 2011. i 2012. godine. Istraživali smo utjecaj zemljišnih mikroorganizama na intenzitet napada parazitne gljive Cercospora beticola Sacc. te prinos korijena i sadržaj šećera u repi. U pokusu su korištena 4 kultivara šećerne repe od kojih su dva tolerantna na C. beticola Sacc.: Severina (KWS), Marcus (Strube), dok su dva osjetljiva na cerkosporu - Pharaon (Van der Have) i Belinda (KWS). Manji intenzitet napada cerkospore zabilježen je na tipu tla humoglej u obje godine istraživanja. Na eutričnom smeđem tlu simptomi su bili izraženiji, posebno 2011. godine koja je imala povoljniji raspored oborina. Veći prinos korijena i sadržaj šećera ostvaren je kod svih ispitivanih kultivara 2011. godine, međutim značajno bolji proizvodni rezultati, tolerantnih i osjetljivih kultivara na C. beticola Sacc., ostvareni su na humogleju, tlu boljih kemijskih i mikrobioloških svojstava.

Na Poljoprivrednom institutu Osijek (PIO) kreirane su linije (9) ozimog golozrnog ječma koje se nalaze u mikropokusima, proizvodnim pokusima kod poljoprivrednih proizvođača, a u postupku priznavanja i zaštite novih biljnih sorti u Republici Hrvatskoj je linija Osk.4.1/189GZ-10 (Matko). U pokusima na pokušalištu Instituta u razdoblju od 2010. do 2013. godine ispitivane su linije ozimog golozrnog ječma i sorte pljevičaste forme zrna. Istraživanja ukazuju da linije Osk.4.1/189GZ-10, Osk.4.1/184GZ-10, Osk.4.1/186GZ-10 golozrnog ječma ostvaruju urod zrna na razini standardnih sorti pljevičaste forme zrna uz višu hektolitarsku masu zrna (68, 60-80, 60 kg) u odnosu na sorte pljevičaste forme zrna (59, 30-70, 20 kg). Linija Matko ističe se višim udjelom zrna I klase (56, 19-89, 91%), masom 1000 zrna (46, 30-51, 22 g), sadržajem proteina (13, 20-15, 10%). Na uzorcima golozrnog ječma provedeno je mikroslađenje, a rezultati analize slada ukazuju na visoki sadržaj ekstrakta, te slabije citolitičke i proteolitičke parametre slada u odnosu na kvalitetne pivarske sorte ječma. Naročito visok sadržaj ekstrakta (86, 3%) imala je linija Osk.4.1/179GZ-10 uz nižu viskoznost slada u odnosu na ostale ispitivane linije golozrnog ječma. Analiza sadržaja β-glukana u zrnu ječma ukazuje da linije Matko (5, 42 g/100 g.s.t.) i Osk.4.1/186GZ-10 (5, 27 g/100 g.s.t.) imaju viši sadržaj β-glukana u zrnu u odnosu na sortu Bingo (4, 24 g/100 g.s.t.) najvišeg ostvarenog sadržaja β-glukana kod sorti pljevičaste forme zrna

Posljednjih godina u svijetu raste interes za korištenjem golozrnog ječma u ljudskoj ishrani i industrijskoj preradi. Golozrni ječam predstavlja bogat izvor razgradljivih biljnih vlakana (prvenstveno β-glukana), koji povoljno utječu na ljudsko zdravlje. β-glukani ječma su dobar osnov za zasnivanje proizvodnje funkcionalne hrane, koja se razvija i ostvaruje visoku cijenu na svjetskom tržištu. Golozrni ječam se može koristiti bez obrade (ljuštenja) nakon žetve i ima mogućnost šire namjene, naročito u ishrani ljudi i stoke. Kod ovog ječma se može koristiti ista oprema za meljavu kao i kod pšenica i na taj način dobiti brašno ili prekrupa koja se može koristiti u ishrani svinja mlađe uzgojne dobi. Ječam se koristi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad koji se koristi i u pekarskoj, konditorskoj i drugim industrijama. Mogućnost slađenja i proizvodnja sladnog brašna od golozrnog ječma dodatno proširuje njegovu primjenu. Potencijal golozrnog ječma kao ratarske kulture očituje se i u ekološkoj i organskoj proizvodnji hrane. U RH nema tradicije uzgoja golozrnog ječma, te još uvijek nije prepoznata i iskorištena mogućnost veće namjenske primjene u prehrambenoj industriji. Navedeno ukazuje na opravdanost poticanja proizvodnje golozrnog ječma u cilju stvaranja inovacija, adekvatne i optimizirane tehnologije proizvodnje, kao i sorte kojima bi proizvođači mogli ostvariti najbolje rezultate uroda zrna uz adekvatnu namjensku kvalitetu.

U svijetu raste interes za korištenjem golozrnog ječma u ljudskoj ishrani, ali i industrijskoj preradi. U Republici Hrvatskoj nema tradicije uzgoja golozrnog ječma, te nije prepoznata i iskorištena mogućnost većeg namjenskog korištenja ječma u prehrambenoj industriji. Golozrni ječam se može koristiti bez naknadne obrade (ljuštenja, brušenja) nakon žetve i ima mogućnost šire primjene u ishrani ljudi. Ciljano oplemenjivanje kultivara ječma za posebne namjene zrna je vezano uz selekciju i proizvodnju prema određenim parametrima i pokazateljima kvalitete. U tome pogledu kriterije prehrambene kvalitete ječma treba usmjeriti prema fizikalnim kvalitativnim pokazateljima zrna (prisustvo/odsutstvo pljevica, boja aleurona, masa zrna, hektolitarska masa zrna, tvrdoća, učešću zrna pojedinih frakcija, hranidbene vrijednosti…) i prema kemijskom sastavu zrna (ugljikohidrati, neškrobni polisaharidi, aminokiseline, vlakna, proteini, masti, minerali i vitamini). Na Poljoprivrednom institutu Osijek (PIO) kreirane su linije ozimog golozrnog ječma koje se nalaze u ispitivanjima na PIO, mikropokusima na lokacijama (Slavonski Brod, Požega, Tovarnik), proizvodnim pokusima kod poljoprivrednih proizvođača, te u postupku priznavanja (1 linija) i zaštite novih biljnih sorti kod Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo RH. U provedenim istraživanjima na pokušalištu Instituta ispitivane su linije (9) ozimog golozrnog ječma PIO i standardne sorte PIO pljevičaste forme zrna. Provedena istraživanja ukazuju da novostvorene linije Osk. 4.1/189GZ- 10 (Matko), Osk. 4.1/184GZ-10, Osk. 4.1/186GZ- 10 golozrnog ječma su u provedenim istraživanjima ostvarivali urod zrna na razini standardne sorte, uz vrlo visoku hektolitarsku masu zrna (iznad 76 kg), udjel zrna I klase iznad 80 %, masu 1000 zrna od 44 grama, sadržaj proteina iznad 14 %. Na uzorcima golozrnog ječma provedeno je mikroslađenje, a rezultati analize slada ukazuju na vrlo visoki sadržaj ekstrakta, te nešto slabije citolitičke i proteolitičke parametre slada. Naročito visok sadržaj ekstrakta (86, 3) imala je linija Osk. 4.1/179GZ-10 uz nižu viskoznost slada u odnosu na ostale ispitivane linije golozrnog ječma. Analiza sadržaja β-glukana u zrnu ječma ukazuje da linija Matko (5, 42 g/100 g.s.t.), linija Osk. 4.1/186GZ-10 (5, 27 g/100 g.s.t.) imaju povećani sadržaj β-glukana u zrnu u odnosu na pljevičastu sortu najvišeg ostvarenog sadržaja β-glukana ozimog dvorednog ječma sorte Bingo (4, 24 g/100 g.s.t.). Razgradljiva biljna vlakna (prvenstveno β-glukani), povoljno utječu na ljudsko zdravlje a genotipovi povišenog sadržaja β-glukana u zrnu predstavljaju dobar osnov za zasnivanje proizvodnje „novel food” i funkcionalne hrane, koja se razvija i ostvaruje visoku cijenu na svjetskom tržištu Sjemenarstvo i održanje genetske čistoće kultivara golozrnog ječma je zahtjevnije s obzirom na uočeni povećani postotak stranooplodnje kod ove odlike ječma, kao i očuvanja klijavosti i energije klijanja zbog moguće većeg oštećenja zrna prilikom žetve u odnosu na pljevičaste forme ječma.

Za razliku od Hrvatske, u Turskoj se kukuruz uzgaja u potpuno drugačijim proizvodnim uvjetima – isključivo uz navodnjavanje i sije se u dva vremenska roka, odnosno u dvije sjetve: početkom svibnja i početkom srpnja. Cilj ovoga rada je istražiti postoje li značajne razlike među hibridima unutar pojedine sjetve i između dvije sjetve, odnosno postoji li značajna interakcija između ovih dviju skupina okolina i genotipova. Predmet ovoga rada je bio prinos zrna hibrida duže vegetacije (FAO skupine 500 i 600) posijanih na četiri lokacije u Turskoj u 2011. godini u dvije sjetve početkom svibnja i početkom srpnja (sveukupno osam okolina). Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da postoji značajna interakcija genotip × okolina i da se jedna skupina okolina (prva sjetva) razlikuje od druge skupine okolina (druga sjetva) na istim lokacijama u jednoj proizvodnoj godini. Razlika je prije svega u visini ostvarenih prinosa analiziranih hibrida, jer je prinos u drugoj sjetvi bio niži za 15-20%. Između hibrida također postoje značajne razlike, po pitanju visine i stabilnosti ostvarenih prinosa. Kao najprinosniji hibrid izdvajaju se 'OSSK 613', 'OSSK 625', te dva hibrida koje je Poljoprivredni institut Osijek stvorio u Turskoj – 'Toni' i 'Leonid'. Utjecaj ovih specifičnosti višeokolinskih pokusa kukuruza na donošenje strategije u oplemenjivanju kukuruza na Poljopivrednom institutu Osijek bit će raspravljen.

Cilj istraživanja bio je ispitati proizvodnost krme naknadnog usjeva sudanske trave i utjecaj hranidbe svježom zelenom masom sudanske trave na mliječnost muznih krava. Ispitivanje je provedeno na černozemnom tlu VUPIK-a d.d. Vukovar, PJ Ovčara i na mliječno-govedarskoj farmi Jakobovac, također VUPIK-a d.d. Unatoč kasnom roku sjetve (5.7.2010.) postignuti su visoki prinosi zelene mase prvog porasta (24, 5 tha-1) i manji prinosi drugog porasta (10, 4 tha-1). Uvođenje svježe zelene mase sudanske trave u obrok bilo je povezano s kontinuiranim povećanjem mliječnosti sa 17, 9 na 19, 3 litara mlijeka po kravi dnevno.