Search

BFRs (brominated flame retardants) have been used as flame retardants for the last 60 years, but their negative effects on animals and possibly humans have been observed only in the last 20 years, as this is when they began to be the subject of more intense studies. They can migrate out of products to which they are added and enter the environment ; consequently they have been detected in a variety of samples, including the atmosphere, lake and sea sediments, human and pet (dogs, cats) serum and food, cow fat and milk, moos liver, arctic fox and polar bear adipose tissue, bald eagles and herring gull eggs. The widespread presence of flame retardants in the indoor environment makes domestic pets, who share human environment and even food, a perfect indicator for biomonitoring studies. Among BFRs, the polybrominated diphenyl ethers (PBDEs) have received the most attention. We measured the concentrations of some PBDE congeners (BDE 28, BDE 47, BDE 66, BDE 100, BDE 99, BDE 85, BDE 154, BDE 153, and BDE 183) in the serum of 20 obese and 20 normal house dogs. We found no statistical difference between the concentrations of all PBDE congeners in both groups of dogs. Average values were 0.0190±0.0302 ng g-1 and 0.0112±0.0091 ng g-1, respectively. BDE 47 and BDE 99 were the predominant congeners in both groups of dogs.

Background: Development of medicine, biochemistry and immunology has provided a more complete insight into factors which take part in the pathogenesis of canine babesiosis. Today it is known that the inflammatory mechanism has a major role in complicated and severe form of disease. Lipid metabolism is of importance in babesiosis within the acute phase response as a part of a complex process regulated by nervous and endocrine system and also because of the fact that the majority of hemoparasites including babesia cannot synthesize their own lipids, so they take them up from host plasma, predominantly from high density lipoproteins fraction. Objective: The aim of this research was to determine if there are changes in lipid metabolism during babesiosis and when they occur during the course of disease. Methods: Research were conduct on 17 healthy and 26 naturally infected dogs. Blood samples were taken on 1st day, (at admission), and on 3rd and 7th day after admission. Biochemical parameters were obtained using an automated biochemical analyzer (Olympus AU 600) according to standard methods with original reagent kits. Biochemical profile included triglycerides, high density lipoproteins, low density lipoproteins and cholesterol. Results: In this research it was established that the cholesterol concentration has significantly increased on day 3 in sick dogs, while the high density lipoproteins concentration had significantly decreased at day 1. There were no major alterations in the triglyceride and low density lipoproteins concentration. Conclusion: This study confirms that lipid metabolism is being activated during babesiosis.

Babesiosis can cause severe tissue hypoxia with consequent widespread tissue damage and probable release of inflammatory mediators (Lobetti, 1998). The major mediators are cytokines, nitric oxide, free oxygen radicals, eicosanoids, and platelet-activating factor (Purvis et al., 1994). Eicosanoids are a family of lipid mediators regulating numerous physiological processes (Hwang, 1989). There is clear evidence that the eicosaniod pathway is involved in many metabolic diseases of animals and humans (Cook, 2002). Thromboxanes (TX) are part of a family of biologically active lipids derived from eicosanoids. They are the major arachidonic acid metabolite produced by platelet (via COX-1). The platelet accounts for about 95% of the TX detectable in serum with neutrophils being another source (Higgs et al., 1985). Thromboxane is a very potent vasoconstrictor and agonist for platelet aggregation. We investigated the serum levels of the thromboxanes B2 (TXB2) in Babesia canis patients. Twentysix dogs presented at the Veterinary Hospital with clinical signs of acute babesiosis were prospectively studied. In all cases Babesia canis infection was confirmed by detection of the parasite using Romanowsky- stained thin blood smears. The control group consisted of 17 healthy dogs, clinically normal and aparasitemic. Blood was collected before treatment with imidocarb dipropionat (Imizol, Schering Plough) and on the 1st, and 2nd day after treatment. The thromboxane serum concentration was measured using a competitive enzyme immunoassay test kit (Thromboxane B2 EIA Kit, Catalog No.519031, Cayman Chemical Company). Statistical analysis of the data were carried out by the Mann-Whitney U test at p

Dijagnostika bolesti jetre u pasa i mačaka predstavlja vrlo složenu i zahtijevnu kliničku pretragu. Potrebno je učiniti hematološke pretrage i biokemijske odrednice u serumu, analizu urina, analizu tekućine iz abdomena, te rendgenološku i ultrazvučnu dijagnostiku jetre. Za konačnu dijagnozu vrlo je bitna histopatološka pretraga biopsata jetre.

Upalna crijevna bolest je termin uzet iz humane medicine koji opisuje skupinu poremetnji karakteriziranu histološkim nalazom upale crijeva i nazočnošću trajnih ili povremenih gastrointestinalnih simptoma. Ovaj rad daje kratki uvid u etiologiju, kliničku sliku, dijagnostiku i terapiju ove bolesti.

Uz upotrebu rastućeg spektra laboratorijskih analiza koje ispituju zgrušavanje krvi, moguća je točnija dijagnostika većine bolesti. Nasljedne poremetnje sustava zgrušavanja u životinja mogu izazvati: A.KRVARENJA 1. HEMOFILIJA A: javlja se kod mnogobrojnih čistokrvnih pasmina pasa, mješanaca, konja te kod mačaka ; 2. von Willebrandova bolest (VWD): životinja s VWD-om može iskrvariti do smrti nakon kirurškog zahvata ; 3. hemofilija B: klinički znakovi sliče hemofiliji A, ali su puno izraženiji ; 4. manjak čimbenika X (Stuartov čimbenik): javljaju se krvarenja u neonatalnom periodu koja često završavaju smrtno ; 5. defekti funkcije trombocita: klinički znakovi variraju, a dolaze do izražaja prilikom kirurških zahvata. B. TROMBOZU: 1. manjak antitrombina lll: poznat kao heparin kofaktor, najvažniji je inhibitor sustava zgrušavanja ; 2. manjak PC-a ; 3. manjak PS-a ; 4. disfibrinogenemija: fibrinogen nije funkcionalno aktivan ; 5. plazminogenemija: javlja se ako se poveća aktivnost inhibitora tkivnog aktivatora plazminogena. Stečene poremetnje sustava zgrušavanja mogu izazvati: A. KRVARENJA: 1. trovanje preparatima rodenticida- ovisno o stupnju trovanja, klinički znakovi variraju od blage anemije do teških krvarenja ; 2. trombocitopenije: vrlo čest poremećaj kod životinja. Krvarenja, ako se jave, obično su kapilarnog tipa ; 3. trombopatije: označavaju kvalitativne poremetnje trombocita, bez promjene njihovog broja ; 4. monoklonske gamapatije: mogu biti uzrokom nespecifične tendencije krvarenju ; 5. bolesti jetre: akutne ili kronične jetrene bolesti često uzrokuu sklonost krvarenju ; 6. potrošna koagulaopatija (DIK) uvijek se javlja kao sekundarni sindrom, i vrlo često završava smrću životinje. B. TROMBOZU: 1. mnogobrojna klinička stanja koja uključuju parazitemiju, hemolizu, trudnoću, sepsu, vaskulitis i mnoga druga ; 2. trombocitni defekti: povećan broj trombocita, pojačana agregacija, povećane koncentracije supstancija koje oslobađaju aktivirani trombociti ; 3. poremetnje protoka krvi i krvnih žila: imobilizacija značajno doprinosi riziku razvoja tromboze

Autori su željeli utvrditi da li postoje odstupanja između biokemijskih parametara u krvnom serumu različitih pripadnika jelenskih vrsta divljači s obzirom na tip staništa. Tijekom mjeseca travnja 2000. godine u Nacionalnom Parku "Brijuni" uzeta je krv od trinaest jednogodišnjih jelena lopatara (devet mužjaka i četiri ženke). Uspoređene su biokemijske vrijednosti krvnog seruma u jelenskih vrsta otočkih (lopatar) i kontinentalnih (lopatar, bjelorepan, crnorepi jelen) staništa. Dobiveni rezultati pokazuju da postoje statistički značajna odstupanja biokemijskih parametara između pripadnika pojedinih vrsta. U lopatara s otočkog staništa utvrđen je veći nivo ureje u krvnom serumu te nešto jača aktivnost ALP-a, dok su svi ostali biokemijski parametri (kreatinin, kolesterol, ukupni proteini, albumini, AST, ALT) iskazali veće vrijednosti u jelena s kontinentalnih staništa. Istraživanje je pokazalo da postoje značajne razlike u rasponu i srednjim vrijednostima većine istraživanih biokemijskih parametara u serumu otočkih i kontinentalnih vrsta jelena. Ove razlike postoje zbog različitih stanišnih uvjeta, drugačijeg načina prehrane te različitog broja životinja po jedinici površine, što sve utječe na aktivnost bazalnog metabolizma te posljedično i na koncentraciju pojedinih biokemijskih parametara u serumu. Rad je izvorni znanstveni članak iz područja hematologije jelenske divljači. Važnost provedenog istraživanja i značaj ovog rada očituje se u primjeni hematoloških i biokemijskih metoda prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja jelenske populacije na određenom prostoru.

Tijekom travnja 2000. godine u Nacionalnom parku "Brijuni" uzeta je krv od trinaest jednogodišnjih jelena lopatara (devet mužjaka i četiri ženke). Životinje od kojih su uzeti uzorci krvi bile su dobrog zdravstvenog stanja, ali slabije tjelesne građe i zbog toga su izlučene iz daljnjeg uzgoja. Budući da na Brijunima obitava vrlo velika populacija jelene lopatara na relativno malom prostoru (500 ha), željeli smo ustanoviti postoje li odstupanja u biokemijskim pokazateljima iz krvnog seruma između pripadnika pojedinih vrsta jelenske divljači s obzirom na tip staništa. Usporedili smo biokemijske vrijednosti krvnog seruma u jelenskih vrsta otočkih (lopatar) i kontinentalnih (lopatar, bjelorepan, crnorepi jelen). Dobiveni rezultati pokazuju da postoje statistički značajna odstupanje biokemijskih parametara između pripadnika pojedinih vrsta. U lopatara s otočkog staništa utvrdili smo veću razinu ureje u krvnom serumu te nešto jaču aktivnost ALP-a, dok su svi ostali biokemijski parametri (kreatinin, kolesterol, ukupni proteini, albumini, AST, ALT) iskazali veće vrijednosti u jelena s kontinentalnih staništa.

U radu se prikazuju rezultati sitraživanja bolesti ovaca u području Ličko-Senjske županije. Provedene kliničke, patološke, parazitološke, hematološke i serološke pretrage upućuju na nazočnost šuge, nutritivne miopatije, anemije i kronične metiljavosti.

Kako su tijekom protekle jeseni i zime 1995/1996 uočena znakovito povećana uginuća ovaca svih dobi i pasmina na području Ličko-senjske županije, te smo tijekom proljeća 1996. proveli pilot istraživanja zdrastvenog stanja ovaca na tom području. Rezultati ukazuju na vrlo kompleksnu patologiju koja se može istražiti i sanirati samo sustavnim visoko stručnim veterinarskim radom. Pored sporadičkih uginuća ovaca uzrokovanih različitim bolestima, najčešće utvrđene patološke promjene pokazuju teške poremećaje zdravlja kao što su teške anemije, oštećenja skeletne muskulature i srca i nazočnost toksoplazmoze.