Search

Komentar Obiteljskog zakona predstavlja prvi sustavni komentar Obiteljskog zakona (NN, 103/2015, 98/2019). Komentar Obiteljskog zakona, I. knjiga odnosi se na prvih sedam dijelova Obiteljskog zakona (Uvodne odredbe, Brak, Odnosi roditelja i djece i mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, Posvojenje, Skrbništvo, Uzdržavanje, te Obvezno savjetovanje i obiteljsku medijaciju. Uvodni dio svakog od ključnih obiteljskopravnih instituta sadrži kratki povijesni razvoj, nakon čega slijede suvremeni međunarodni i europski dokumenti pod čijim utjecajem je došlo do promjena u obiteljskopravnom uređenju Republike Hrvatske. Komentar ujedno sadrži ona međunarodna rješenja i preporuke koji predstavljaju daljnje međunarodne obveze Republike Hrvatske i smjer u kojemu se očekuje daljnji razvoj obiteljskog zakonodavstva u hrvatskom pravnom sustavu. U Komentaru se uz bitne novine prezentira obrazloženje promjena prema Konačnom prijedlogu Obiteljskog zakona 2015, međunarodni standardi i smjernice s kojima se određena nacionalna rješenja usklađuju, kao i putokaz prema kojemu bi se odredbe trebale primjenjivati i tumačiti. Komentar napokon sadrži pregled relevantne sudske prakse počevši od prakse Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda, Vrhovnog suda sve do županijskih sudova u Republici Hrvatskoj. Nakon svake pojedine odredbe Obiteljskog zakona slijedi analiza i komentar normativnog uređenja što obuhvaća relevantnu literaturu i sudsku praksu. Sudska praksa obuhvaća opsežnu i relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH i županijskih sudova RH.

Uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u život zajednice interdisciplinarna je tema pri čemu pravni aspekti igraju značajnu ulogu. Normativni okvir ovoga procesa daje mu pravnu utemeljenost, stvara mehanizme njegove realizacije, ali i sustave nadzora i praćenja, čime posljedično determinira smjer i uspješnost njegove provedbe. Uzimajući u obzir ulogu ljudskih prava za uspješno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u život zajednice, cilj je ovoga rada prikazati i analizirati relevantne međunarodne i europske norme te ispitati usklađenost nacionalnih standarda s međunarodnim i europskim standardima zaštite osoba s intelektualnim teškoćama u ovome pravnom području. U radu se osobit naglasak stavlja na normativni okvir za provođenje procesa deinstitucionalizacije koji igra ključnu ulogu za potpunu inkluziju osoba s intelektualnim teškoćama i njihovo aktivno sudjelovanje u društvenoj zajednici, uvažavajući i poštujući slobodu izbora tih osoba i načelo osobne kontrole nad vlastitim životom.

U kontekstu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda cilj je čl. 8. zaštita obiteljskog života građana od proizvoljnog miješanja javnih tijela (sudova, socijalnih službi i dr.) u obiteljski život građana. Obiteljskopravna mjera izdvajanja djeteta iz obitelji je najdrastičniji primjer miješanja države u obiteljski život građana (roditelja i djece). Europski sud za ljudska prava u ovim predmetima ispituje opravdanosti takva miješanja države u obiteljski život, pri čemu opravdanje nalazi samo u slučajevima u kojima je to bilo nužno za zaštitu interesa djeteta. U radu se opisuje opći test na temelju kojega Europski sud za ljudska prava procjenjuje je li miješanje države u obiteljski život bilo opravdano. Ujedno se analiziraju odabrane presude Europskog suda za ljudska prava kako bi se istaknula zajednička načela u ovoj vrsti predmeta. Ta načela mogu poslužiti kao smjernice domaćim sudovima i centrima za socijalnu skrb kad odlučuju i provode mjere za zaštitu osobnih prava djece, kako u pogledu izdvajanju djece iz obitelji tako i povjeravanju skrbi o djeci ustanovama socijalne skrbi, drugim pravnim osobama ili udomiteljskim obiteljima.

Rad prikazuje pravni položaj djeteta pacijenta u pogledu informiranog pristanka na liječenje. Analiziraju se propisi koji reguliraju informirani pristanak pacijenta kao i propisi koji reguliraju prava djece na zdravlje i zdravstvenu zaštitu, te pravo djeteta na informirani pristanak. U radu se razjašnjavaju tri pitanja: 1. tko sve može biti ovlašten u ime djeteta dati informirani pristanak na medicinski zahvat, 2. što ako roditelj uskrati informirani pristanak za djetetovo liječenje i 3. koji je doseg obveze poštivanja prava na povjerljivost podataka o stanju djetetovog zdravlja i zaštite osobnih podataka.

The paper first shows its history. then it presents the applicable provisions of the Family Act wish regulate marital property agreements in Croatia. Finally, the paper presents three cases pertaining to marital property agreements dealt with by Croatian Courts.

U cilju zaštite, promicanja i unaprjeđenja zaštite prava djece, te prevencije i suzbijanju svih oblika nasilja nad djecom, fokusirajući se na prevenciju i suzbijanje nestanka djece, u ovom pravnom okviru se određuju pojmovi dijete i nestalo dijete, podjela nestale djece na pet kategorija, prikazuju međunarodni izvori prava djeteta i pravne zaštite za sve kategorije nestale djece, kao i nacionalni zakonski i podzakonski pravni izvori zaštite nestale djece za sve kategorije nestale djece Pravni okvir sistematizira pravne izvore na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kao i postupanje hrvatskih nadležnih tijela u vezi s nestankom djeteta.

Knjiga okuplja autore iz različitih grana prava koji analiziraju nove institute hrvatskog obiteljskog prava i postupka te raspravljaju o suvremenim obiteljskopravnim temama.

Najugroženiji pojedinci u društvu su djeca i osobe s invaliditetom kojima je potrebna posebna zaštita društva. Kad se ove dvije kategorije osoba spoje u jednu govorimo o najranjivijoj skupini društva - djeci s invaliditetom. Djeca s invaliditetom se u (međunarodno) pravnoj terminologiji definiraju kao djeca s tjelesnim i psihičkim poteškoćama u razvoju, kojima se Ustavom RH i Konvencijom o pravima djeteta jamči pravo na dostojanstven život u uvjetima koji razvijaju djetetovu samostalnost i aktivno sudjelovanje u zajednici, te na posebnu njegu, pomoć i zaštitu, kako od strane roditelja tako i od strane države. Djeca s poteškoćama u razvoju posebno uživaju pravo na školovanje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u svrhu društvene integracije i individualnog razvoja. Jednako se tako Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom djeci s poteškoćama u razvoju jamči posebna zaštita, sva ljudska prava i temeljne slobode jednako kao i svakom drugom djetetu. Dužnost je svake države koja je potpisala navedene međunarodne ugovore, pa tako i RH, ispuniti preuzete obveze. Ovaj rad prikazuje temeljna prava koja su djeci s poteškoćama u razvoju zajamčena na međunarodnoj i nacionalnoj razini, ocjene međunarodnih institucija o ostvarivanju ovih prava u RH.

Utvrđivanjem porijekla djeteta zasniva se obiteljskopravni statusni odnos roditelj - dijete i nastaju sva prava i obveze koji iz tog odnosa proizlaze. Od iznimnog je interesa djeteta i roditelja predvidjeti adekvatne pravne mehanizme za utvrđivanje djetetova porijekla pomoću kojih će se ovaj odnos uspostaviti što je prije moguće nakon djetetova rođenja. U radu se analiziraju odredbe o utvrđivanju porijekla djeteta u hrvatskome obiteljskom zakonodavstvu s posebnim osvrtom na nova rješenja koja je u ovome pravnom području donio novi Obiteljski zakon. S jedne strane se ukazuje na vrlo važne pomake vezano za utvrđivanje porijekla djeteta koji su nastali pod utjecajem relevantne prakse Europskog suda za ljudska prava, dok se s druge strane ukazuje na propuste zakonodavca koje bi de lege ferenda trebalo ispraviti.

Uvodnik tematskog broja prikazuje sažetke radova inozemnih autora iz područja ustavnog prava koji raspravljaju o komparativnim pravnim sustavima kad europski ustavni sudovi odlučuju o ustavnosti pojedinog propisa. Povod tematskom broju bila je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske iz siječna 2015. godine kojom je "privremeno suspendiran" novi Obiteljski zakon iz 2014. godine, te je u primjenu vraćen prijašnji propis Obiteljski zakon iz 2003.godine. Uvod ujedno prikazuje kritički osvrt inozemnih stručnjaka na novo uvedenu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske - suspenziju jednog cijelog propisa i vraćanje na snagu prijašnjeg propisa koji je prestao važiti.

Ovaj rad analizira sporna pitanja bračne stečevine: definiciju bračne stečevine, pravnu narav plaće i drugih stalnih novčanih primanja bračnih drugova u kontekstu bankovnog i ovršnog prava, obveznopravne zahtjeve u kontekstu razvrgnuća bračne stečevine, odgovornost bračnih drugova za novčane tražbine te pravni položaj bračne stečevine u bankovnom pravu i ovršnom postupku. Razmatraju se kreditni ugovori bračnih drugova i to: za kupnju nekretnine, automobila i nenamjenski ugovori.

This article deals with an interdisciplinary, legal and sociological, analysis of divorce in Croatia. In the legal context, we provide an overview of the legal and historical development of key elements appearing in relation with divorce: the principle of fault and parental custody of children after divorce. We present statistical data on concluded marriages, age at marriage conclusion, dissolved marriages, and duration of marriage in Croatia in the last fifty years. We provide guidelines for contemporary divorce regulation in Croatia by introducing mandatory education of parents prior to divorce involving children, family mediation, and meeting international liabilities of Croatia to provide children with the option of taking part in divorce proceedings.

Rad prikazuje njemačko uređenje obiteljske medijacije.

Knjiga prikazuje pravnu zaštitu prava na susrete i druženja u komparativnom pravu, koja se odnosi se na materijalnopravne i procesnopravne aspekte pravne zaštite prava na susrete i druženja u njemačkom, talijanskom, švedskom, engleskom i američkim pravnim sustavima. Međunarodnopravna zaštita opisana u knjizi prikazuje zaštitu prava na susrete i druženja u ratificiranim međunarodnim konvencijama koje su izvor prava u Republici Hrvatskoj: Konvenciju o pravima djeteta (1989), Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950), Europsku konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1996) te Europsku konvenciju o kontaktima (2003). Od haških dokumenata nalazimo Hašku konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (1980) i Hašku konvenciju o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u predmetima o roditeljskoj skrbi te mjerama za zaštitu djece (1996). U knjizi se ujedno obrađuju međunarodnim dokumentima koji nisu izvor prava u Republici Hrvatskoj, ali u dogledno vrijeme mogu utjecati na pravni sustav RH - Konvenciju o priznanju i izvršenju odluka glede roditeljske skrbi i o ponovnoj uspostavi roditeljske skrbi (1980), te instrument Europske Unije - Uredbu Bruxelles II bis. U kontekstu europskog prava se ujedno prikazuje pravna zaštita prava na susrete i druženja prema Povelji o temeljnim pravima (2000), kao i prema neobvezujućim Načelima o roditeljskoj skrbi Europske komisije za obiteljsko pravo iz 2007. U knjizi se opisuje pravna zaštita prava na susrete i druženje u hrvatskome pravnom sustavu, a ujedno se prikazuju rezultati istraživanja sudske prakse općinskih sudova u Zagrebu, Splitu i Osijeku u pogledu odlučivanja i ovrhe odluka o susretima i druženju. Konačno se daje ocjena stanja pravne zaštite prava na susrete i druženja u hrvatskome pravnom sustavu s prijedlogom potrebnih normativnih poboljšanja u skoroj budućnosti.

Rad prikazuje razvoj pravne zaštite prava na susrete i druženje na području Hrvatske, počevši od zakonodavnog uređenja iz 1946. pa do današnjeg pozitivnopravnog uređenja iz 2003. godine

U radu se prikazuje pravna zaštita prava na susrete i druženje u njemačkom, talijanskom, švedskom, engleskom i američkim pravnim sustavima, s posebnim naglaskom na materijalnopravnim i procesnopravnim aspektima. Međunarodnopravna zaštita prava na susrete i druženje, prikazana u ovom radu, obuhvaća međunarodne instrumente među kojima se posebno ističu Konvencija o pravima djeteta (UN), konvencije Haške konferencije, konvencije Vijeća Europe, kao i instrumetni Europske unije. U okviru hrvatskog pravnog sustava u radu se opisuje pravna zaštita prava na susrete i druženje u obiteljskom pravu, s posebnim osvrtom na procesnopravne aspekte, kao i sudsku praksu hrvatskih sudova pri odlučivanju i ovrsi odluka o susretima i druženju s djetetom.

Zakonom o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona iz 2007. godine znantno je izmijenjen način određivanja uzdržavanja za maloljetnu djecu te djecu nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb nakon punoljetnosti. Budući da novi način određivanja uzdržavanja stvara određene dvojbe u praksi, svrha je ovog rada pokušati ih razjasniti s teorijskog i praktičnog aspekta. U tom se smislu najprije uspoređuje "staro" s "novim" rješenjem te se iznose razlozi koji su bili neposredan povod reformi u području obiteljskopravnog uzdržavanja djece. Najznačajnijoj materijalnopravnoj novini sadržanoj u odredbi čl. 233. ObZ-a određuje se ratio legis te njezina pravno-tehnička narav. S obzirom da rezultate reforme u ovom području nije moguće procijeniti a da se ista ne razmotri s praktičnog aspekta, posebno je poglavlje posvećeno upravo određivanju uzdržavanja za maloljetnu djecu u sudskoj praksi nakon stupanja na snagu Novele iz 2007. U radu se konačno izdvaja nekoliko spornih pitanja koja ukazuju na pojedine nedorečenosti novog rješenja, te se ukazuje na smjer kojim bi se ta pitanja trebalo rješavati de lege lata i de lege ferenda.

In terms of the Croatian legislation, on 1 January 2008 new provisions of the Family Law came into force and are to be seen as a reform in the field of the family law maintenance. The legal provisions on maintenance had not been modified for the entire period of 20 years, i.e. from the Marriage and Family Relations Act of 1978 or the time when Croatia was a consisting part of the former Yugoslavia. The issue that triggered the new legal organization of child maintenance in Croatia also exists in other contemporary legal systems – the inefficiency of collecting maintenance contribution from the non-resident parent. Therefore, in Croatia it was fundamental to modernize legislation in order to accelerate and simplify judicial proceedings as well as to regulate new instruments of efficient collection of maintenance contribution. On the other hand, the state was obliged to find a conscientious approach to fulfilling its constitutional and international obligation of protecting the child and providing them with the material assistance and support programmes necessary for exercising their right to a decent living standard. A standard notice regarding non-settlement of maintenance contribution, instituting enforcement and criminal proceedings ex officio, representing the child in maintenance proceedings free of charges as well as state advance for the support of children are just some of the new instruments which imply the public law more than the civil law. It seems that the Croatian legislator is making the right steps since relieving the resident parent of instituting and participating in obnoxious legal proceedings (both civil and criminal) against the non-resident one also reduces the risk of their hostile attitude towards each other. Due to the fact that various researches all over the world have undoubtfully shown that conflict and hostile relations between parents are the biggest threat to child's welfare, child maintenance which would be a concern of the public law more than of the civil law, represents the right solution for the above issue and takes care of child's best interests.

Tema rada je vjerski brak s učincima građanskog braka u RH, pri čemu se naprije daje širi prikaz pravnih učinaka građanskog, odnosno vjerskog braka sklopljenog prema odredbama Obiteljskog zakona. U radu se posebno razmatra još uvijek otvoreno pitanje iz čl. 13. st. 4. Ugovora o pravnim pitanjima zaključenog između RH i Svete Stolice. Sporno priznavanje pravnih učinaka odluka crkvenih sudova o ništavosti braka te odluka Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenog veza autorica analzira najprije s aspekta komparativnog prava, a potom s aspekta pravne stečevine Europske zajednice - Uredbe (EZ) br. 2201/2003 o nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima i u predmetima roditeljske skrbi.

This article questions the justification of the system of community of property (limited and deferred) in the context of the current notion of marriage and de facto relations between spouses in Europe, with the primary goal of the community of property from the first half of the 20th century as its starting point, i.e., the correction of the de facto inequality of men and women in society. The basic means for such correction was and still is recognizing the value of indirect contributions of spouses in the form of childrearing and housework. Accordingly, one may say that indirect contribution and its equalization with direct contribution are the common issue of a functional approach to various matrimonial property systems in Europe. This paper provides an insight into the results of the interdisciplinary research of indirect contribution in the above legal systems as well as into the de facto division of childrearing and household duties as the main elements of the contribution. On one hand, the obtained results lead to a (re)defining of the common problem within various European systems: the de facto inequality of spouses which has been most efficiently corrected by the community of property (limited and deferred). On the other hand, new trends in the field of division of childrearing and household duties and in the field of matrimonial contracts as well as new goals of the European Union policy with respect to gender equality, influence a new vision in this matter: will the community of property become a thing of the past?

Debates about child custody following parental separation often have been framed in terms of a battle between the competing rights of different family members. In the United States, advocates of mothers’ rights square off against proponents of fathers’ rights, with each side claiming to truly represent children’ s rights. Of course, not all advocates lay claim to children’ s rights in contact and custody disputes merely as a tactical maneuver. Some experts believe that children are entitled to (and benefit from) their own, independent legal advocate in custody cases. In theory, at least, the position that children lay claim to a third set of independent rights is strongly held in Europe, more strongly than in many U.S. states, because of the adoption of United Nations Convention on the Rights of the Child in Europe, but not in the United States. In this article, we examine children’ s rights in custody disputes from a European perspective, particularly children’ s legal right to contact with their parents, as well as the children’ s right to be heard in custody and contact disputes. We find that, despite differences in legal theory, tradition, and family demographics, European countries ultimately face a familiar reality: Custody and contact disputes are, in reality, more about renegotiating family relationships than they are a matter of a mother’ s, father’ s, or child’ s rights.

The subject of this paper is contacts between parents and children in cases of domestic violence in Croatia. The paper describes the provisions regulating domestic violence in Croatian legislation and the provisions by which contacts concerning children are regulated.It also presents some issues deserving special attention when deciding on contacts between a parent and a child in cases of domestic violence.

Obiteljski zakon iz 2003. godine sadrži novu odredbu o prestanku uzdržavanja između bračnih i izvanbračnih drugova. Prestanak uzdržavanja između partnera u istospolnim zajednicama reguliran je na jednak način. Rad sadržava usporedbu starog s novim zakonskim rješenjem, kao i pojašnjenje razloga koji su doveli do njegove izmjene.

U radu se analiziraju problemi obiteljskog nasilja sa stajališta novi propisa, poglavito glede naknade štete.

Uzdržavanje djece primarno je obveza roditelja, a potom i drugih članova obitelji. U slučajevima u kojima ne žive s roditeljima, djeca svoje pravo na uzdržavanje najčešće ostvaruju putem suda. Dva su ključna elementa pri određivanju uzdržavanja u sudskom postupku: brzina postupanja i način određivanja uzdržavanja. Autorica predlaže rješenja de lege ferenda kojima bi se postupak određivanja uzdržavanja pojednostavnio i skratio.

U radu se obrađuje pojam obiteljskopravnog uzdržavanja. Na početku se daje povijesni razvoj ovog instituta. U razradi se prikazuju rješenja komparativnog prava te obiteljskopravno uzdržavanje u hrvatskom pravu. Na kraju se daju prijedlozi de lege ferenda.

Knjiga sadrži istraživanja provedena na temu određivanja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nacionalnom, europskom te međunarodnom kontekstu. Posebnu vrijednost imaju poredbenopravne analize njemačkog, austrijskog, talijanskog i engleskog sustava te postupka radi određivanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, kao i rješenja Uredbe Brisel II bis te Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece (1996). Uz to, u knjizi se ističu novine iz prakse Europskog suda za ljudska prava. Knjiga je oplemenjena i sudskom praksom.

Jedna od poveznica između kaznenog i obiteljskog prava zaštita je prava koja pripadaju djeci. U ovome radu bit će analizirana ova poveznica, ne samo s teorijske nego i s praktične strane kako bismo mogli doznati funkcionira li i kako zaštita prava djeteta u praksi. U tu ćemo svrhu najprije izložiti relevantnu teorijsku podloguu kojoj će biti riječi o međunarodnim, ustavnim i zakonskim okvirima zaštite prava djeteta. Taj teorijski temelj uključuje kaznenopravnu regulaciju de lege lata i de lege ferenda, s obzirom na trenutačnu specifičnu situaciju unutar glavnog materijalnog kaznenopravnog zakonodavstva. Naime, u trenutku pisanja ovoga rada, u tijeku jereforma hrvatskog kaznenog zakonodavstva. Promjene koje su previđene novim tekstom Kaznenog zakona tiču se i kaznenih djela koja su predmet istraživanja ovogarada. Reforma je tih kaznenih djela bila nužna i radi razgraničenja od prekršaja. Jedan dio rada posvećen je i usporedbi s odgovarajućim djelima pozitivnog njemačkog Kaznenog zakona. U zadnjem dijelu rada predstavit ćemo rezultate interdisciplinarnog istraživanja koje je obavljeno na Općinskom sudu u Osijeku i osje čkom Centru za socijalnu skrb, kao i analizu povezanih potencijalnih sudskih odluka vezanih uz lišenje roditeljske skrbi. Uvodni citat stoga predstavlja nit vodilju ovog rada i provedenoginterdisciplinarnog istraživanja

Rad se bavi onime što danas možemo nazvati uzorkom naše kulture, jer se najupadljivija promjena u međuljudskim odnosima dogodila upravo u uzajamnim odnosima i shvaćanjima žene i muškarca, samim time razumije se i u shvaćanju braka, bračne vjernosti i, konačno, razvoda. Ključno pitanje koje se pojavljuje u ovom radu je utjecaj prava na društvene promjene. Da li i kako pravo pokreće i nadzire društvene promjene? Primjer prava na razvod iznimno je interesantan za praćenje tog odnosa. Prvi dio rada iznosi promjene u kulturi društva koje govore o vrijednosti braka danas. Drugi dio rada ukazuje kako promjene u kulturi društva prožimaju i utječu na pravo koje čini „podvrstu“ te iste kulture.

Imovinskopravni aspekti razvoda braka predstavljaju skup pravnih pitanja iz složenog područja obiteljskog, stvarnog i obveznog prava, zadirući pri tom u druge pravne discipline. Aktualnost teme razvoda i njegovih imovinskopravnih učinaka danas je jednako prisutna u hrvatskom, europskom, te međunarodnom kontekstu. Tako je u EU od nedavno u primjeni Uredba o uzdržavanju, dok je rad na uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova aktualiziran s dva nova prijedloga: Prijedlogom Uredbe Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka u imovinskopravnim bračnim predmetima te Prijedlogom Uredbe Vijeća o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i ovrsi odluka o imovinskim posljedicama registriranih partnerstva. Na globalnoj su razini nastojanja Haške konferencije u vezi s uzdržavanjem uobličena u novu Hašku konvenciju o uzdržavanju. Upravo su nas navedena interdisciplinarnost i aktualnost u ovom području potaknuli na organiziranje Drugog znanstveno-stručnog interdisciplinarnog skupa pod nazivom Imovinskopravni aspekti razvod braka u hrvatskom, europskom i međunarodnom kontekstu, održanog 17. i 18. lipnja 2010. godine na Pravnom fakultetu u Osijeku, čiji plod je ova knjiga. U knjizi se uvodno osvrćemo na sociološko poimanje razvoda, te na imovinskopravne aspekte prestanka braka u rimskoj pravnoj tradiciji. Potom se, u pogledu hrvatskog pozitivnopravnog reguliranja bračne stečevine, prikazuju recentni stavovi i mišljenja iz prakse Vrhovnog suda RH, analizira se pojam dugova i darova pri njezinoj diobi, te se bračna stečevina napokon analizira u kontekstu Zakona o trgovačkim društvima. U području uzdržavanja djece u knjizi se nastoje riješiti dvojbe vezane uz novi način određivanja uzdržavanja za djecu, te se preispituje uloga centra za socijalnu skrb u provjeri imovinskih prilika djetetovih roditelja. Kako brak mogu sklopiti i poslovno nesposobne osobe, jedna od tema odnosi se na ulogu skrbnika u zaštiti imovinskih prava štićenika.Knjiga o imovinskopravnim aspektima razvoda izlazi iz okvira hrvatskog prava, predstavljajući aktualnosti u europskom, međunarodnom i komparativnom pravu. U tom se kontekstu najprije opisuje pravna regulativa razvoda i njegovih pravnih učinaka u europskom pravosudnom prostoru, te se analiziraju postupovni aspekti odlučivanja o imovinskim i statusnim posljedicama prestanka braka u praksi europskih sudova u Strasbourgu i Luxembourgu. Potom se polemizira i o učincima koje strana odluka o uzdržavanju proizvodi u drugim jurisdikcijama. Iz perspektive europskih nastojanja usklađivanja materijalnog prava u završnom dijelu knjige se uspoređuju načela o razvodu i uzdržavanju bračnih drugova Europske komisije za obiteljsko pravo s domaćim institutima razvoda i uzdržavanja bračnih drugova, te se kroz prizmu komparativnog prava analizira problematika valjanosti bračnog ugovora. U posljednjem se dijelu knjige iz europske perspektive istražuje povijesni razvoj neizravnog doprinosa u stjecanju imovine bračnih drugova, sadašnja europska rješenja koja privilegiraju režim bračne stečevine, te suvremene trendove koji nas vode ka autonomnom i sporazumnom uređivanju odvojene imovine bračnih drugova.