Search

This article investigates the influence of digital technologies on the experience of adventure in outdoor activities at a time when outdoor activities are becoming increasingly popular in Croatia. Based on ethnographic research conducted among outdoor enthusiasts and new adventurers, adventure tour guides, and adventure sports practitioners in Croatia, this paper aims to show some of the ways in which the widespread use of digital media and technologies, from social networks to smart watches, affects us and the perception, concepts, and practices of adventure in Croatia., Ovaj članak istražuje utjecaj digitalnih tehnologija na iskustvo avanture u aktivnostima na otvorenom u vrijeme porasta popularizacije outdoor aktivnosti u Hrvatskoj. Na temelju etnografskog istraživanja provedenog među ljubiteljima outdoora i novopečenim avanturistima, pustolovnim turističkim vodičima i praktičarima avanturističkih sportova u Hrvatskoj, ovaj rad ima za cilj prikazati neke od načina na koje raširena uporaba digitalnih medija i tehnologija, od društvenih mreža do pametnih satova, utječe na nas i na percepciju, koncepcije i prakse avanture u Hrvatskoj.

Planinarenje i alpinizam su aktivnosti odavno prisutne u Hrvatskoj. Prije desetak godina pojavio se novi trend koji na temelju neoliberalne ekonomske politike popularizira planinarske aktivnosti izvan postojećih planinarskih klubova, Hrvatskog planinarskog saveza i časopisa Hrvatski planinar, što se pokazalo korisnim za turizam i cjelokupni poslovni sektor. Na temelju etnografskog istraživanja provedenog među entuzijastima outdoora, pustolovnim turističkim vodičima i praktičarima pustolovnih sportova u Hrvatskoj, te analize online sadržaja vezanih uz outdoor aktivnosti i planine, ovaj rad ispituje kakav avanturistički narativ stvaraju komercijalni pustolovni programi u Hrvatskoj te kako ti programi utječu na redefiniranje značenja avanture u vremenu komodifikacije aktivnosti na otvorenom., Hiking and mountaineering have long been present in Croatia. However, a decade ago, a new trend emerged. Based on a business mindset and neoliberal economy, this trend popularizes mountaineering activities outside and beyond long-existing mountaineering clubs, the Croatian Mountaineering Association, and the magazine Hrvatski planinar and has proved beneficial to the tourism sector and the business sector as a whole. Based on ethnographic research conducted among outdoor enthusiasts, adventure tour guides, and practitioners of adventure sports in Croatia and analysis of online content related to the outdoors and mountains, this paper examines what kind of adventure narrative is created by the commercial adventure programs in Croatia, and how these programs affect the redefinition of adventure in a time of commodification of outdoor activities.

U suvremenim teorijama društva sve se češće može naići na tvrdnje da u neoliberalnim uređenjima javni politički prostor nestaje ili se sve više sužava te da se nastoji izgraditi političnost građana utemeljena na patriotizmu i nekritičkom stavu prema radu vlasti. Biopolitičke strukture neoliberalnih režima stvaraju i koriste se nepovoljnim društveno-ekonomskim uvjetima, općom prekarnošću, nestabilnim uvjetima rada i života te komodifikacijom roba i usluga kako bi disciplinirale građane, učinile ih poslušnima i nekritičnima, kako bi upravljale njima. Procesi sužavanja političkih sloboda vidljivi su u brojnim zemljama danas, pa tako i u Hrvatskoj, i to posebno na području reproduktivnih prava i sloboda seksualnih i rodnih manjina. S druge strane, javljaju se novi oblici organiziranja građanstva kojima se pokušava spriječiti sužavanje stečenih građanskih sloboda. U ovom radu autorica se pita može li se nacionalnim politikama seksualnosti pristupiti kao zajedničkom dobru (commons) kojim upravljaju građani. Može li se time postići ono čemu teže queer politike, a to je da se sferu intimnog i seksualnog života građana učini slobodnom od državne i institucionalne kontrole, a da se istovremeno građanstvu vrati političnost?, In contemporary social theory, there are often claims that in neoliberal regimes, the public political space is disappearing or is becoming increasingly narrow, and a politically engaged citizenry is being replaced by patriotism and an uncritical stance regarding how governments operate. The biopolitical structures of neoliberal regimes are creating and using unfavourable socio-economic conditions, general precariousness, unstable working and living conditions, and the commodification of goods and services to discipline citizens and make them obedient and uncritical. These processes are visible in many countries today, including Croatia, and particularly in the areas of reproductive rights and freedoms for sexual and gender minorities. However, there are new forms of civic organization that have become a barrier to this narrowing of civil liberties. This paper poses the question of whether we can approach national politics of sexuality as a form of commons that are created and managed by citizens. Can this approach contribute to what queer politics entail? Specifically, can it widen a sphere of sexual and intimate life that is freed from state and institutional control and return political engagement to the citizenry?

Prikaz zbornika radova "Ekofeminizam. Između ženskih i zelenih studija".

Poststrukturalistička teorija diskursa kao koncept i metodologija, na mala vrata, sramežljivo i još uvijek nailazeći na odbijanje, ulazi u humanističke i društvene znanstvenoistraživačke krugove u Hrvatskoj. Nakon pregleda razvoja teorije diskursa, ovim će se radom kroz opis primjera diskurzivne borbe oko uvođenja definicije braka u hrvatski Ustav 2013. godine čitatelju nastojati približiti osnovne ideje poststrukturalističke teorije diskursa te njezine slabe točke. U članku ćemo uputiti i na to da je uz diskurzivnu borbu u slučaju uvođenja definicije braka u Ustav riječ i o pokušaju pritiska na biopolitiku države i o opasnoj biopolitičkoj borbi usmjerenoj protiv gay osoba.

U knjizi Arhitektura i disjunkcija Bernard Tschumi (2004) upozorio je na važnu ulogu koju arhitektura i organizacija prostora imaju u stvaranju i ograničavanju osobne i političke slobode građana, a koju on nazva nasiljem arhitekture. Naime, prostor i događaji koji se zbivaju u nekom prostoru međusobno utječu jedni na druge. Opisujući javni prostor kao produkt društvenih sila i kao mjesto koje ima “aktivnu ulogu u stvaranju i reproduciranju društvenih identiteta, kao što i društveni identiteti, značenja i odnosi stvaraju materijalna i simbolička mjesta”, Gill Valentine (2002) razlikuje tri razine prostora: materijalnu, regulatornu i performativnu. U ovom radu propitivat ćemo kako te tri razine prostora korespondiraju s queer zajednicom u gradu Zagrebu. Propitivat ćemo kako se LGBTIQ udruge organiziraju u materijalnom prostoru i koliko ih Grad Zagreb u tome podržava, a kako se bore za svoja prava i slobode u areni regulativnog prostora odnosno javnih politika. Istražit ćemo i kako queer aktivizam mobilizira performativni potencijal prostora kako bi transformirao grad Zagreb iz heteroseksualnog prostora u prostor kulturne različitosti, odnosno prostor koji uključuje nehetero ili queer seksualne identitete., According to architect Bernand Tschumi, architecture and the organization of space play a significant role in the creation and limitation of personal and political freedom. Tschumi refers to this power of architecture over citizens as ‘violence of architecture’. Space and events which happen in a particular space influence each other. Gill Valentine describes public spaces as the product of social forces. Just like place has an active role in the creation and reproduction of social identities, social identities, meanings and relations create material and symbolic spaces, notices Valentine. Further, Gill Valentine distinguishes three levels of space: material, regulatory and performative. In this paper I will try to demonstrate how these three levels of space correspond to the queer community in the city of Zagreb. First, I describe how queer groups organize in material spaces of the city and how the city authorities support their organization on the material space level. Then, I present how queer groups use regulatory space, i.e. public policies, to accomplish rights and freedoms that straight citizens already have and take for granted. And finally, I describe how queer activism is mobilizing the performative level of space in order to transform the city of Zagreb from a straight heterosexual space to a space of cultural differences, i.e. a space which includes non-hetero or queer sexual identities.

Isabell Lorey detektira prekarnost kao novi modus upravljanja populacijom i kao neizbježno stanje svakoga građana u neoliberalno organiziranom društvu, ali i kao stanje koje otvara nove mogućnosti emancipacije.

U ovom radu pokazat ćemo kako se tri povijesna muzeja u regiji Magallanes u Čileu – Muzej sjećanja (Museo de Recuerdo), Regionalni muzej Braun-Menéndez (Museo Regional Braun-Menéndez) i Salezijanski muzej Maggiorino Borgatello (Museo Salesiano Maggiorino Borgatello) – odnose prema određenim događajima iz prošlosti regije i kako artikuliraju društveno sjećanje na te događaje. Svaki muzej to čini na svoj način: narativi u muzejima ponekad gotovo da prešućuju neke momente i aktere u opisivanju povijesti i razvoja regije, a favoriziraju i mitiziraju druge i ne uvijek iste, što možemo tumačiti kao borbu različitih diskursa za moć odnosno za dominaciju nad hegemonijskim diskursom sjećanja. Budući da muzeji konstrukcijom društvenog sjećanja oblikuju društvene identitete u sadašnjosti (Bal 1999:vii; Hirsch 1997:22; Huyssen 1995:249; Zerubavel 2007), na kraju ćemo pokazati i kakve efekte na društvenu stvarnost ima dominantno društveno sjećanje konstruirano u spomenutim muzejima., This article analyses the construction of social memory in three historical museums of the Magallan region in Chile. The narration of the history of the region in the museums constructs a social imaginary in which domestic Chileans who came to the Magallan region from the Chiloé island were mainly negatively connoted as dirty and lazy, or completely excluded from the narratives about the economic development of the region in museums, while aboriginal groups which were living in the region for a long time now exist only within discourses of extinct species. In contrast, Europeans who migrated to South America in the second half of the nineteenth century, and in some circumstances especially Croats, were discursively imposed as pioneers and as the builders of the region.

prikaz znanstvene publikacije

Analizom dominantnog diskursa o seksualnosti u radu se opisuje politika seksualnosti u Hrvatskoj od 1990. godine do danas uobličena u natalitetnu politiku države i Crkve. Tom se politikom nastoji upravljati populacijom i upućuje se na ambivalentnost tog procesa., The principal aim of the article is to examine politics of the body and sexuality in contemporary Croatia. Croatia, like many other East European countries, is often described as a country in transition, undergoing many changes. Among these changes, I would like to examine the changes of the politics of sexuality in dominant discourses after the foundation of the new Croatian state and to show how these discourses form a new social reality using demographic politics or, in Foucault’s words, bio-power to save the nation from extinction.

Razgovor sa dr. Nadeždom Čačinovič, izvanrednom profesoricom na katedri za estetiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pregledni rad knjige Sigmunda Freuda "Nelagodnost u kulturi".