Search

Karcinom dojke predstavlja najčešće sijelo karcinoma i vodeći je uzrok smrti u žena. Rizik od karcinoma dojke raste sa dobi. Poznavanje patoloških lezija u dojci od iznimne je važnosti kako bi se moglo što prije započeti s praćenjem ili liječenjem pacijentica. Lezije u dojci mogu se podijeliti na benigne i maligne lezije. Dijagnostiku patologije dojke, nakon sistematske anamneze i fizikalnog pregleda, slijede slikovne metode kojima ćemo pobliže znati o kakvoj se leziji radi. Glavna metoda otkrivanja malignih lezija je mamografija. Naposljetku, odlučiti ćemo se i za moguće citološke i patohistološke metode. Perkutana biopsija osnovna je metoda u dijagnostici sumnjivih lezija dojke. Temeljni cilj perkutane biopsije (engl., core needle biopsy, CNB) je da se vidljiva ili suspektna lezija nađena radiološkim metodama ili fizikalnim pregledom pošalje na patohistološku analizu kako bi došli do konačne dijagnoze, ali i da izbjegnemo kirurški zahvat moguće benigne lezije i ne izlažemo pacijenticu većem stresnom čimbeniku. Ultrazvuk je metoda izbora za nadzor vođenja biopsija jer je jednostavna, najbrža i najmanje štetna za pacijente. Jedine apsolutne kontraindikacije su odbijanje intervencije i lezija koja se ne vidi na prisutnom UZV. Najčešće se javlja malena bolnost u području biopsije, a rijetke komplikacije koje se mogu pojaviti su hematom ili infekcija. U 2 % slučajeva široko iglene biopsije, iako je manja učestalost u odnosu na ostale metode, dolazi do lažno negativnih rezultata. Širokoiglena biopsija je dovoljno vrijedna i dostatna metoda za točnu dijagnozu., Globally, breast cancer is the most frequently diagnosed malignancy and the leading cause of cancer death in women. The risk of breast cancer increases with older age. Knowledge of pathological lesions in the breast is extremely important in order to begin monitoring or treatment of patients as soon as possible. Breast lesions can be divided into benign and malignant lesions. The diagnosis of breast pathology, after a systematic anamnesis and physical examination, is followed by imaging methods by which we will know in more detail what kind of lesion it is. The main method of detecting malignant lesions is mammography. Finally, we will decide on possible cytological and pathohistological methods. Percutaneous breast biopsy is widely practised to evaluate suspicious breast lesions. The primary goal of core needle biopsy (CNB) is to send a visible or suspicious lesion found by radiological methods or physical examination for pathohistological analysis to arrive at a definitive diagnosis, but also to avoid surgery for possible benign lesions and not expose the patient to a major stressor. Ultrasound is the method of choice for guiding biopsy management because it is simple, fastest, and least harmful to patients. The only absolute contraindications are refusal of intervention and lesions that are not visible on the present ultrasound. Minor pain in the biopsy area is most common and rare complications that may occur are hematoma or infection. In 2 % of cases of wide-needle biopsy, although the frequency is lower compared to other methods, false negative results can occur. Wide-needle biopsy is a sufficiently valuable and sufficient method for accurate diagnosis.

"Slagalica nasljeđa" - priručnik za opismenjavanje iz medicinske genetike ima tri namjene. Prije svega, on je edukativna slikovnica za studente, liječnike i pacijente, ali i druge zainteresirane pojedince jer su u njoj kroz ilustracije objašnjene osnove genetike čovjeka, kao i osnove medicinske genetike. Od toga kako prepoznati osobu s genetičkim poremećajem, kako nastaju i koje vrste genetičkih poremećaja postoje pa sve do toga na koji ih način možemo dijagnosticirati. Nadalje, nakon svake ilustracije na pojedinoj stranici nalaze se definicije 79 pojmova iz medicinske genetike koje čine tezaurus za studente, liječnike i pacijente koji se na bilo koji način susreću s genetičkim poremećajima. Naposljetku, ova knjiga sadrži i primjere rečenica u koje su ubačeni stručni pojmovi iz medicinske genetike, a koji su namijenjeni studentima prilikom savladavanja komunikacijskih vještina na kolegiju Medicinska genetika, ali i liječnicima prilikom informiranja svojih pacijenata o (mogućem) genetičkom poremećaju. Uz kreatoricu ideje i urednicu izdanja, doc. dr. sc. Ninu Perezu, autori izdanja su studenti šeste godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicina i prof. dr. sc. Saša Ostojić.