Search

Squamous cell carcinoma of the Bartholin’s glands is a very rare form of vulvar neoplasm. This case presents a 46-year-old female diagnosed with advanced primary squamous cell cancer of the Bartholin glands that has proven positive for human papillomavirus (HPV). The patient was treated with a wide excision of the tumor, an ipsilateral lymphadenectomy, and an adjuvant chemotherapy and irradiation. After two years of follow-up the patient remains in remission.

Rak jajovoda je najrjeđi među svim ginekološkim tumorima s najvećom incidencijom u dobnoj skupini od 54 do 63 godine. Rad prikazuje primarni adenokarcinom jajovoda kod 67-godišnje bolesnice, gravida 1, para 1, otkriven i prijeoperacijski dijagnosticiran u kliničkom stadiju III c. Bolesnica je bila asimptomatska, a jedini simptom je bio blagi vaginalni iscjedak jantarne boje, uz uredne izmjerene vrijednosti CA 125. Dijagnoza se temeljila na kliničkom pregledu i ultrazvučnoj dijagnostici, nakon čega je potvrđena perioperacijski, kroz kirurško-patološko određivanje stupnja proširenosti. Nakon operacijskog zahvata bolesnica je podvrgnuta kemoterapiji zasnovanoj na paklitakselu i platini. Bolesnica se devet godina nalazi u remisiji.

Cervical cancer, in comparison with other gynecological malignancies, mainly affects younger women. It can be prevented trough educational programs, screening and early detection. It also can be efficiently treated when it appears. Treatment modalities include surgery, chemotherapy and radiotherapy, according to the stage of the disease and patient condition. Treatment decisions should be made after multidisciplinary team discussion. Due to the significance of this disease it is important to define and implement standardized approach for diagnostic, treatment and monitoring algorithm as well. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize the procedures and criteria for the diagnosis, management, treatment and monitoring of patients with uterine cervical cancer in the Republic of Croatia.

Ovarian cancer together with fallopian tube represents the fifth most common female cancer in the Republic of Croatia. Epithelial ovarian cancer, serous subtype, encompasses most of malignant ovarian neoplasms. Less common are various non-epithelial ovarian malignancies. A special group consists of epithelial carcinomas of low malignant potential with clinically indolent flow, good prognosis and no invasion, and primary cancer of the peritoneum and fallopian tube cancer. Clinically, these malignant tumors are generally asymptomatic in early stages, and usually diagnosed in advanced stages. The diagnosis is confirmed by pathological examination, and occasionally, cytological findings after completing diagnostic procedures. Multidisciplinary team makes treatment decisions, taking into account age, general condition and comorbidities of the patient and characteristics of the tumor itself, including disease stage, histological type and grade of the tumor. The principles of treatment of primary peritoneal and fallopian tube cancer are based on the principles of treatment of epithelial ovarian cancer involving surgery, chemotherapy, immune and hormone therapy, and symptomatic-supportive care throughout the treatment. Less common histological types have a different treatment approach being more frequently diagnosed in the early stages of the disease, have more indolent flow, so in these patients conservative surgeries with the goal of preserving fertility are more often employed. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize the procedures and criteria for the diagnosis, management, treatment and monitoring of patients with ovarian carcinoma, fallopian tube and primary peritoneal cancer in the Republic of Croatia.

Rak jajnika i jajovoda po učestalosti je peta zloćudna bolest žena u Hrvatskoj. Histološki je rak jajnika najčešće epitelnog podrijetla, i to seroznog podtipa. Rjeđi su različiti neepitelni malignomi jajnika, a posebnu skupinu čine epitelni karcinomi niskoga zloćudnog potencijala karakterizirani neinvazivnošću, klinički indolentnim tijekom i dobrom prognozom te primarni rak potrbušnice i rak jajovoda. Klinički su ovi zloćudni tumori u ranim stadijima razvoja uglavnom asimptomatski, zbog čega se najčešće dijagnosticiraju u kasnijim stadijima bolesti. Dijagnoza se potvrđuje patohistološkim nalazom, a iznimno citološkim nalazom nakon provedene dijagnostičke obrade. O liječenju odlučuje multidisciplinarni tim uzimajući u obzir dob, opće stanje i komorbiditete bolesnice, kao i obilježja samog tumora uključujući stadij bolesti, histološki tip i gradus tumora. Principi liječenja primarnog raka potrbušnice i jajovoda temelje se na principima liječenja epitelnog raka jajnika koji obuhvaćaju primjenu kirurških zahvata, kemoterapije, imunoterapije i hormonske terapije, kao i suportivno-simptomatskih mjera tijekom cijelog liječenja. Razlikuje se terapijski pristup rjeđim, neepitelnim histološkim tipovima tumora koji se češće dijagnosticiraju u ranim stadijima bolesti, imaju indolentniji tijek pa se kod ovih bolesnica češće primjenjuju poštedni kirurški zahvati s ciljem očuvanja plodnosti. U tekstu koji slijedi predstavljene su kliničke upute s ciljem standardizacije postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja te praćenja bolesnica s rakom jajnika, jajovoda i potrbušnice u Republici Hrvatskoj.

SAŽETAK. Cilj rada uključio je analizu prijeoperacijske obrade i načina liječenja bolesnica s rakom endometrija tijekom 2011. godine u Republici Hrvatskoj. Metode. Anonimni upitnik koji je sadržavao pitanja u svezi iskustva ispitanika, načinu prijeoperacijske obrade, broju i vrsti operacijskih zahvata te mišljenju o primjeni adjuvantnog liječenja bolesnica s rakom endometrija poslan je u 27 zdravstvenih ustanova Republike Hrvatske koje se bave liječenjem ove bolesti. Rezultati. Na upitnik je odgovorilo 70 ispitanika iz 18 ustanova. Abdominalna histerektomija (TAH) učinjena je u 481 (85, 0%) slučajeva. Laparoskopski asistirana vaginalna histerektomija (LAVH) ili totalna laparoskopska histerektomija (TLH) učinjena je u 64 slučajeva (11, 3%). Zdjelična limfadenektomija, selektivna ili sistematska primijenila se u 334 (59, 0%) slučajeva, dok u 197 (34, 8%) slučajeva nije vrednovan status limfnih čvorova. Ispitanici iz kliničkih bolnica značajno češće primjenjuju limfadenektomiju kao sastavni dio operacijskog liječenja i intraoperativnu analizu dubine invazije miometrija u odnosu na ispitanike iz županijskih odnosno općih bolnica. Nema značajne razlike u indikacijama za primjenu adjuvantne radioterapije izme|u ginekologa općih i kliničkih bolnica. U slučajevima kada je učinjena limfadenektomija ispitanici rje|e postavljaju indikaciju za adjuvantnu radioterapiju, a isto vrijedi i za ispitanike koji aktivno sudjeluju u indikacijskim sastancima u odnosu na ispitanike koji ne sudjeluju aktivno u odluci o primjeni adjuvantnog liječenja. Zaključak. Kirurško liječenje raka endometrija u Republici Hrvatskoj nije standardizirano. Ipak, za naglasiti je da adbominalna histerektomija s obostranom adneksektomijom predstavlja najčešći oblik kirurškog liječenja. Limfadenektomija se znatno češće primjenjuje u kliničkim ustanovama u odnosu na opće bolnice. Indikacije za adjuvantnu primjenu radioterapije se bitno ne razlikuju ovisno o radu ispitanika u različitim vrstama bolničkim ustanova. Me|utim, dokazali smo važnost limfadenektomije u postavljanju indikacija za adjuvantu radioterapiju. Ovi rezultati prikazuju trenutno stanje u prijeoperacijskoj pripremi i načinu liječenja bolesnica s rakom endometrija 2011. godine u Republici Hrvatskoj. Nadamo se da će rezultati biti baza za buduća istraživanja s ciljem standardizacije postupaka u liječenja ove bolesti.

Rak vrata maternice jest bolest mlađih žena koja se može redovitim kontrolama i zdravstvnim odgojem prevenirati, a u slučaju bolesti učinkovito liječiti. Metode liječenja uključuju kirurgiju, radioterapiju i kemoterapiju, ovisno o stadiju bolesti i općem stanju bolesnica, Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim. Potrebno je definirati i provoditi standardizirani pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. Iznesene su kliničke smjernice s ciljem implementacije standardiziranih postupaka u radu s bolesnicama s rakom vrata matenice u Republici Hrvatskoj

Cervical cancer, in comparison with other gynecological malignancies, mainly affects younger women. It can be prevented trough educational programs, screening and early detection. It also can be efficiently treated when it appears. Treatment modalities include surgery, chemotherapy and radiotherapy, according to the stage of the disease and patient condition. Treatment decisions should be made after multidisciplinary team discussion. Due to the significance of this disease it is important to define and implement standardized approach for diagnostic, treatment and monitoring algorithm as well. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize the procedures and criteria for the diagnosis, management, treatment and monitoring of patients with uterine cervical cancer in the Republic of Croatia. Rak vrata maternice, u odnosu na malignome drugih ginekoloških sijela, jest bolest mlađih žena koja se može redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem prevenirati, a u slučaju pojave bolesti učinkovito liječiti. Metode liječenja uključuju kirurgiju, radioterapiju i kemoterapiju, ovisno o stadiju bolesti i općem stanju bolesnica. Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim. S obzirom na važnost ove bolesti, potrebno je definirati i provoditi standardizirani pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu koji slijedi iznesene su kliničke smjernice s ciljem implementacije standardiziranih postupaka u radu s bolesnicama s rakom vrata maternice u Republici Hrvatskoj.

Objective: Testicular feminization syndrome is a form of male pseudohermaphroditism clinically characterized with female phenotype. We evaluate morphologic features of male gonad in 47 years old patient with an accent on its immunohistochemical properties. Method: Our patient have had a primary amenorrhea. External genitals were female, without pubic and axillary hair. Patient complained of light low abdominal discomfort, and pelvic mass. US confirmed cystic formation of the left gonad and lack of uterus. Tumor markers, including Ca 125, Ca 19, 9, Ca 1.53, CEA, AFP, LDH i HCG were normal but testosterone was high. Cystic formation of the left gonad was surgically removed, initially specified as a left ovary, and sent to quick frozen diagnostic. After that, the other gonad was removed. Pathohistological examination and karyotyping was done. Results: The inner layer of the cystic formation of the left gonad consisted of a single layer of serous cells. The wall of the cyst contained tissue which histological looks like immature testis with small lumen less only Sertoli cells seminiferous tubules, and hyperplastic clusters of Leydig cells between them. Quick frozen section histology, without clinical data, was suggestive for well differentiated Sertoli-Leydig cell tumor of the ovary. The other gonad macroscopically and microscopically was testis that had the same appearance of the seminiferous tubules and had hyperplastic Leydig cell areas. Immunohistochemical analyzes of the gonad sample reveal that Sertoli cells showed positivity for Inhibin α, Vimentin, CD99, CKAE1/AE3 and Calretinin and Leydig cells showed positivity for Inhibin α, Vimentin, CD99, CKAE1/AE3 and Calretinin, and weak positivity for S-100, Synaptophysin i NSE. Immunoreactivity for CD99 in hyperplastic areas of Leydig cells showed the most intensive positivity. PLAP and chromogranin were negative. Ki-67 nuclear positivity was found in less than 1% of Sertoli cells and in about 1% of Leydig cells in hyperplastic areas. Karyotype was 46xy. Conclusion: Although, surgical pathologists encounter TFS rare in a clinical practice, they should be aware of this condition, especially in lack of relevant clinical data, when it could be interpreted as tumor.

The aim of this research was to determine the VEGF A expression in tumor cells and the intratumoral microvessel density and their prognostic significance in the survival of the subjects. 87 subjects were monitored retrospectively for a period of 60 to 132 months. The subjects were treated at the Department of Obstetrics and Gynecology of Osijek University Hospital Center, Croatia. We analysed standard clinical, pathohistological and therapeutical prognostic factors, intratumoral microvessel density and expression of VEGF A. Five-year survival was calculated by the life chart method and presented graphically by Kaplan-Meier curves. Reaching conclusions on statistical hypotheses in this paper was done with a reliability level p < 0.05. Of the analyzed clinical prognostic factors, those which proved to be statistically significant and independent prognostic factors were age and clinical stage of the disease, and of pathohistologic ones it was the depth of myometrial invasion and VEGF expression. An elevated VEGF expression is associated with deep myometrial invasion, poorly differentiated tumors, histologic type and intratumoral microvessel density to a statistically significant degree. Elevated VEGF expression, age, FIGO stage and depth of myometrial invasion play a significant prognostic role in patients with endometrial cancer. VEGF receptors could be a target for adjuvant therapy in VEGF positive endometrial cancer.

The aim of this retrospective study was to answer the following questions: 1) is HPV DNA test for high-risk types able to predict lesion behaviour in women with cytological abnormalities lower than CIN3 (ASC-US, CIN1 and CIN2) ; 2) how to predict the histological diagnosis CIN3, and 3) is its use in diagnostic management in these patients justified or not? The study included 345 women (11 ASC-US, 312 CIN1 and 22 CIN2) that underwent conventional diagnostic management (repeat cytology and colposcopy with or without histology) and HPV testing for high-risk HPV types by PCR method. The value of HPV DNA test in predicting lesion regression/ persistence was assessed in 275 subjects without histology. In 70 subjects, diagnostic accuracy (sensitivity, specificity, and positive and negative predictive value) of repeat cytology and HPV DNA test in predicting severe intraepithelial lesion (CIN3) was determined on the basis of colposcopy guided biopsy. The prevalence of persistent lesions was significantly higher in the group of HPV positive than in the group of HPV negative subjects (37.7% vs. 16.4% ; p

A case report of pleomorphic leiomyoma in Bartholin gland's area in 26-year-old woman. After diagnostic treatment, primarly excision was done. A big solid tumor, 10x7, 5 cm was extirpated. Tumor showed local invasive behavior, which, because of localisation and outlook of tumor, sugested, that it is a malign tumor of Bartholin gland Based in pathohistological examine and immunohistochemical reactions, conclusion is, that it is mesenchymal tumor, smooth muscle origin, with marked polymorphism, without mitosis, with myxoid stroma and with biological aggressivity, and posibility of appearance of local recidiv.Because of this, second surgicaly procedure, more radical, was brought. In excised tissue, residual tumor was not found, and all lymphonodi ware negative.

To establish serologically a contact with causative agents of human monocytic and granulocytic ehrlichiosis, human babesiosis, recently detected rickettsioses, and Lyme disease in individuals with a history of tick bite from three counties in eastern Croatia. Methods. Seroepidemiologic testing was performed in 102 subjects with a history of tick bite, who either requested examination for a tick bite or were suspected of having tick-borne disease. The study was carried out during the 1998-1999 period in the area of the Vukovar-Srijem, Osijek-Baranya, and Brod-Posavina counties. Serum analysis was performed by indirect immunofluorescence assay for the detection of antibodies to causative agents of human monocytic and granulocytic ehrlichiosis (Ehrlichia chaffeensis and human granulocytic ehrlichiosis agent), human babesiosis (Babesia divergens), and rickettsiosis. Enzyme-linked immunosorbent assay was used for the detection of antibodies to the spirochete Borrelia burgdorferi, the cause of Lyme disease. The assays were performed at the Department of Microbiology, Osijek Public Health Institute in Osijek, and their results were confirmed at the Department of Microbiology and Immunology, School of Medicine in Ljubljana, Slovenia. Results. Ehrlichia chaffensis antibodies were detected in 5 sera, and antibodies to the causative agent of human granulocytic ehrlichiosis in 7 sera. A low titer of antibodies to the etiologic agent of babesiosis (Babesia microti) was detected only in a single serum. Eight sera that were positive for rickettsial antibodies contained rather high titers of antibodies against Rickettsia conorii, the agent of Mediterranean fever, and Rickettsia rickettsii, the agent of Rocky Mountain spotted fever. In six out of these 8 sera, antibodies to Rickettsia typhi, the cause of murine typhus, were detected possibly as a cross-reaction with some "newly detected" rickettsia circulating in this part of Europe, most likely Rickettsia slovaca. Positive titer of antibodies to Borrelia burgdorferi was detected in 15 sera. Conclusion. The agents of human monocytic and granulocytic ehrlichiosis and of possibly newly detected rickettsiae were indirectly demonstrated to circulate in eastern parts of Croatia. The results obtained by IFA failed to provide definite evidence for the circulation of the human babesiosis agent, because the IFA used in our study detected Babesia microti, which prevails in the USA, but not Babesia divergens, which is the predominant cause of the disease in Europe. Serologic evidence for Borrelia burgdorferi infection was demonstrated in 80% of the subjects suspected of having the skin manifestation of Lyme disease.

During the period from October 1, 1999 till February 29, 2000, 500 pregnant vomen were analyzed according to overnutrition, i.e. weight gain. The analysis was performed in the Department of Gynecology and Obstetrics, Osijek University Hospital for pregnangt women from east Slavonia, Baranya and West Srijem, where large quantities of dietary fats and carbohydrates are used. The mean weight gain during pregnancy was assessed. The mean weight of male infants in primiparae was 3,22 g, i.e. 8% higher than the mean value for the same population in Zagreb. The rate of EPH gestoses in patients with weight gain over 12 kg was significantly higher (4,0%) than in those with weight gain less than 12 kg (1,8%). In pregnant patients with weight gain >12 kg, the rate of cesarean section was significantly higher (9,2%) than in those with weight gain 12 kg than in those with weight gain < 12 kg (2,0%). It is concluded that dependence on overeating in pregnancy may result in higher rates of EPH gestosis, cesarean section and perinatal mortality.

TVT is the modern operative technique for the treatment of female urinary stress incontinence which was invented by Ulmsten and his co-operators. Tension-free vaginal tape implies the implantation of a prolene tape around mid-urethra via a minimal vaginal incision. It is the minimal invasive procedure under local anaesthesia and ambulatory performed. The majority of the women to be discharged from the clinic the same day or the day after the procedure. Results of studies about tension-free vaginal tape operation presents high success rate (90%) without serious complications, specially long term urinary incontinence. There is no signs of rejection the tape.

A case of pleomorphic leiomyoma in Bartholin gland's area in a 26-year-old woman is reported. After diagnostic treatment, primary excision was done. A large, solid tumor 10 x 7.5 cm was extirpated. The tumor showed locally invasive behavior, which suggested a malignant tumor of Bartholin gland, because of it's localization and outlook. Pathohistological examination and immunohistochemical reactions proved that it was a mesenchymal tumor of smooth muscle origin with marked polymorphism, without mitosis, with a myxoid stroma and with biological aggressivity, and the possibility of local recurrence. Thus, a second more radical surgical procedure, was performed. In the excised tissue, no residual tumor was found and all lymphnodes were negative.

Nalaz invazivnog karcinoma vrata maternice u trudnoći je rijedak, ali je prisutan trend porasta incidencije cervikalnog karcinoma kod mlađih žena. Uzimanje PAPA testa je rutinski dio antenatalne zaštite u trudnoći. Mnoge promjene cerviksa u trudnoći rezultat su visoke razine estrogena. Povećana vaskularizacija stvara lividni izgled, izrazitija je reakcija metaplastičnog epitela na octenu kiselinu, a zbog hipertrofije fibromuskularne strome povećan je cervikalni volumen. Endocervikalni kanal je evertiran, te se zbog kiselog sadržaja rodnice povećava razina metaplazije. Povećano je stvaranje endocervikalne sluzi. Endocervikalna kiretaža je kontraindicirana u trudnoći. Sve nabrojano predstavlja objektivne poteškoće kolposkopije u trundoći. Najvažniji aspekt trijaže abnormalnih PAPA nalaza u trudnoći je isključiti invazivni karcinom. U posljednjih 6 godina u Odjelu za ženske bolesti i porode Kliničke bolnice Osijek ukupno su kolposkopirane 83 trudnice (0,6%).Abnormalni citološki nalaz imalo je 0,4% trudnica. Od ukupnog broja kolposkopiranih, njih 22 (26,5%) upućeno je na kolposkopski pregled u sklopu nastavka redovitog kolposkopskog praćenja zbog citoloških abnormalnosti prije trudnoće. S citološkom dijagnozom CIN I na kolposkopski pregled upućeno je 33,8% od ukupnog broja kolposkopiranih trudnica, s CIN II 10,8%; CIN III 14,4%; CIS 10,8%; AGUS 2,4%, te s urednim PAPA nalazom 27,8%.Abnormalnu kolposkopsku sliku (AKS) prije trudnoće imalo je 63,6% pacijentica, a u trudnoći 54,3%. Skvamokolumnalna (SK) granica je prije trudnoće bila vidljiva u 50%, a u vrijeme trudnoće u 40,9% pacijentica. Ektopija je prije trudnoće bila prisutna u 13,6%,a u vrijeme trudnoće u 30,1% kolposkopiranih. Tipična je hipervaskularizacija prije trudnoće uočena u 4,5%, a u trudnoći u 9,6% pacijentica. CIN I od prije trudnoće, u trudnoći je progredirao u 57,1%, perzistirao u 14,2% i regredirao u 28,5%; CIN II je u trudnoći regredirao u 80%, a perzistirao u 20%; CIN III je u trudnoći perzistirao u 100%. U trudnoći je u 4 pacijentice učinjena ciljana biopsija i u sva 4 slučaja histološki se radilo o CIN III. Poslije trudnoće histološka verifikacija je učinjena u 7 pacijentica. Od toga 5 ciljanih biopsija s 3 dijagnoze CIN III, 2x Cervicitis chronica, te 2 konizacije oba puta histološki se radilo o CIS-u. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da je od ukupnog broja kolposkopiranih trudnica, kod njih 73,5% citološka atipija otkrivena u trudnoći. Najčešće se radilo o LSILu. Polovica kolposkopiranih je imala AKS, od toga se u 69% radilo o acido-bijelom epitelu, što ukazuje na izraženiju metaplaziju. SK granica je bila vidljiva u 40% pacijentica, što je rjeđe nego prije trudnoće, a ektopija i tipična hipervaskularizacija su bile dvostruko češće zastupljene, nego prije trudnoće. Unatoč ovim poteškoćama kolposkopije, na ciljanu biopsiju u trudnoći odlučili smo se u samo 4 slučaja (4,8%).Kako bi se na što manju mjeru sveo broj nepotrebnih invazivnih dijagnostičkih postupaka kolposkopiju u trudnoći treba prepustiti najiskusnijim kolposkopičarima, a definitivnu dijagnostiku i tretman, treba planirati 1-2 mjeseca iza poroda.

U razdoblju od 1996. do 2001. gdine u Odjelu za ginekologiju i porodništvo KB Osijek imali smo liberalan pristup što se tiče broja carskih rezova. Učinjen je 2411 carski rez (16%)Liberalan stav je bio u nedonoščadi u stavu zatko gdje je carski rez učinjen u 92% pacijentica. Restriktivan stav je zauzet prema željama pacijentica da one odlučuju da li porod dovršiti carskim rezom. tu odluku treba donijeti opstetričar.

Cilj rada: Namjera je procijeniti mogućnost detekcije karcinoma in situ žlijezdanog epitela vrata maternice (ACIS=adenocarcinoma in situ cervicis uteri) u odnosu na skvamozni karcinom in situ (SCIS) dostupnim metodama porobira te učinak detekcije na sekundarnu prevenciju i ranudijagnostiku adenokarcinoma vrata maternice. Metode. Od 1. siječnja 1990. do 31. prosinca 1999. godine analizirano je 678 bolesnica liječenih zbog karcinoma in situ ili zbog invazivnog karcinoma vrata maternice. Rezultati. SCIS je otkriven u 374 (96, 6%), a ACIS u 13 (3, 4%)bolesnica s karcinomom in situ (ukupno 387). Invazivni rak stanica višeslojhnog pločastog epitela vrata maternice imale su 244 (87, 5%) bolesnicce, a invzivni rak sluzavog epitela 35 (12, 5%) boelsnica (ukupno279). Dvanaest bolesnica s adenoskvamoznim karcinomom i nediferenciranim karcinomom vrata maternice isključeno je iz istraživanja. U tako pročišćenoj populaciji omjeri su slijedeći: invazivni skvamozni karcinom vrata maternice:SCIS=1:1, 5 ; unvazivni adenokarcinom vrata maternice:ACIS=2, 7:1. U promatranom razdoblju izrazito se povećao broj bolesnica s ACIS, dok se zastupljenost ostalih lezija nije bitno promijenila. Svi histološki dokazani ACIS bili su udruženi s prekancerozom ili s karcinomom skvamoznog epitela. citološki nalaz atipija žlijezdnog epitela (in situ ili invazivni rak)otkriveni su samo u 4 od 113 bolesnica s ACIS (30, 8%) bolesnica. ACIS nije pokazao karakteristične kolposkopske abnormalnosti, ali je nužno istaknuti da se lezija u 5 (38, 5%) bolesnica nalazila unutar velike ektopije, a ne u zoni transformacije. Zaključak. Prema našem iskustvu i na temelju iznesenih podataka izgleda da današnje dostupne metode probira karcinoma vrata maternice (citologija, kolposkopija), nisu dovoljno pouzdane za otkrivanje čistog oblika ACIS.

U odjelu za ginekologiju i porodništvo KB Osijek laparoskopske operacije čine trećinu svih ginekoloških operacija. Najčešće indikacije za operativnu laparoskopiju su ektopična trudnoća, novotvorine jajnika, subserozni miomi i dr. Operirane su žene prosječne dobi od 29 godina.Srednja veličina operairanih tvorbi bila je 56 mm. U 16 (53%) žena učinjena je tumorektomija s prezervacijom jajnika, u 11 (37%) adneksektomija, u 2 (6, 7%) učinjena je detorzija jajnika (prepoznata torzija bez nekroze) i u jedne žene radilo se o corpus hemorrhagicumu.Prema patohistološkimdijagnozama najčešće indikacije bile su cysta endometriotica ovarii 10(33%), teratoma dermoides 8(27%), cystadenoma serosum ovarii 8(27%), abscessus tuboovarialis 1(3, 3%).Postooperativni tijek svih pacijentica prošao je bez komplikacija. Pacijentice su većinom otpuštane kući četvrti ili peti postoperativni dan.

Poznat je utjecaj stresa na negativnu ekspresiju imunološkog odgovora, tako da se u stanjima kroničnog stresa može između ostalog očekivati i učestalija pojava malignih bolesti.U svakodnevnoj praksi stekao se dojam da se neposredno po završetku ratnih zbivanja povećala pojavnost i ginekoloških malignih bolesti, pa tako i preinvazivnih i invazivnih lezija vrata maternice. Stoga smo uvidom u patohistološke dijagnoze dobivene dijagnostičko-terapijskim postupcima na vratu maternice pokušali provjeriti postavljenu hipotezu. Obuhvatili smo 15-godišnje razdoblje, od 1986. do 2000. g i u njemu obradili sve slučajeve histološki potvrđenih intraepitelnih i invazivnih lezija vrata maternice prema pojavnosti, prema prosječnoj životnoj dobi bolesnica, prema histološkom tipu, te prema stadiju i dijagnostičko terapijskom postupku kojim je postavljena dijagnoza. Promatrano 15-godišnje razdoblje je uvjetno podjeljeno na tri petogodišnja razdoblja (5 prijeratnih, 5 ratnih i 5 poslijeratnih godina), kako bi se mogle uočiti eventualne specifičnosti pojedinih razdoblja. Utvrđeno je ukupno 1308 slučajeva CIN III (CIS), od toga značajno najviše- 654 (50%) u pet prijeratnih godina, 274 (21%) u pet ratnih i 380 (29%) u pet poslijeratnih godina.U istom razdoblju dijagnosticirano je 443 invazivna karcinoma vrata maternice.Od toga 168 (38%) u prvom, 110 (25%) u drugom i 165 (37%) u trećem petogodišnjem razdoblju.Patohistološka dijagnoza CIS-a je u 35% slučajeva postavljena konizacijom, u 31% histerektomijom, u 21% ciljanom biopsijom, u 7% kiretažom i u 6% ekskohleacijom s abrazijom.Histološka dijagnoza invazivnog karcinoma (IC) je u 69% slučajeva postavljena ciljanom biopsijom, u 13 % histerektomijom, u 10 % ekskohleacijom i abrazijom i 1% kiretažom. Prema histološkom tipu kod CIS-a se u 99% slučajeva radi o skvamoznoj in situ leziji, a u 1% o adenokarcinoma in situ. Kod invazivnog karcinoma histološki je bilo 86% carcinoma planocellulare, 11% adenocarcinoma, 2% ca. adenosquamosum, 0,7 % nediferencirani karcinom i 0,3% adenoacanthoma. Od ukupnog broja lezija 25% je invazivnih, a 75% neinvazivnih. Odnos IC : CIS je 1:3,9 u prvoj, 1:2,5 u drugoj i 1:2,3 u trećoj skupini, odnosno ukupno 1:3.Prosječno je CIN III dijagnosticiran sa 33,3 g u prvoj, 34,4 g u drugoj i 37,5 g u trećoj skupini, a IC s 53,2 u prvoj, 54,4 u drugoj i 53,1u trećoj skupini.IC je najčešće dijagnosticiran u III stadiju (31,3%), zatim u IIb (22,4%), Ib (21%) Ia (18,6%),IIa (4,7%) i IV (0,9%). Iz navedenih rezultata možemo zaključiti da je pojavnost i preinvazivnih i invazivnih lezija u ratnom periodu znatno smanjena prvenstveno zbog odlaska stanovništva i okupacije dijela teritorija, ali odnos CIS:IC nije znatnije narušen.Dijagnoza preinvazivnih lezija je najčešće postavljana konizacijom, histerektomijom i ciljanom biopsijom, a invazivnih karcinoma ciljanom biopsijom.Prema histološkoj dijagnozi uglavnom se kod invazivnog karcinoma radi o planocelularnom (86%), a kod preinvazivnih lezija u 99% slučajeva. IC je u predratno vrijeme dijagnosticiran uglavnom u III i Ib stadiju, u ratno vrijeme pretežno u III stadiju, a u poslijeratnom periodu u III,IIb i Ib stadiju podjednako.Očekivalo bi se, da će se preinvazivne i invazivne lezije u ratnom periodu zbog ranije spomenutih utjecaja kroničnog stresa, promjenjenih uvjeta i standarda života, higijenskih navika i dostupnosti zdravstvene službe, te migracijskih efekata , javljati u nešto ranijoj životnoj dobi, nego inače, no dogodilo se gotovo potpuno suprotno. I jedna i druga vrsta lezija javila se u nešto kasnijoj životnoj dobi.

The term "apoptosis"originates from Greek and means "fallinf of leaves". In 1972 Kerr was the first to use this in medical science to describe degeneration of cells without activated inflamatory reaction. Apoptosis is a genetically programed sequence of biochemical and morphological changes manifested by formation of small "granular protuberancies" on plasma membrane, by cell shrinkage, fragmentation, and chromatin condensation on the nuclear membrane. Despite all these chromatin changes cell organelles remain undamaged. The process further continues with desintegration of cells in a number of small so-called "apoptotic bodies" enveloped by disintegrated cell membrane. These bodies are then phagocytized by macrophages and adjacent cells without initiated inflamatory reaction. Unlike apoptosis, cell necrosis is characterised by cell expansion, loss of membrane integrity, desintegration of cellulare organelles, intumescence of cell nucleus, DNA fragmentation, release of lysosomal enzymes, lack of "apoptotic bodies", and strong surrounding inflamatory reaction.

ULOGA KOLPOSKOPIJE U OBRADI TRUDNICA S CITOLOŠKIM ATIPIJAMA Obrađeno je 137 žena koje su u trudnoći kolposkopirane zbog citološke atipije, a s ciljem da se utvrdi uloga i mjesto kolposkopije u postupku s tim lezijama. Težina citološke lezije određena je prema najtežem nalazu. Citološki nalaz II-Ia grupe imalo je 59,1% ispitanica, III-b grupe 25,5%, IV 13,9% i V grupe 1,5% ispitanica. Abnoprmalni kolposkopski nalaz (AK) u trudnoći imala je ukupno 101 (73,3%) ispitanica s citološkim atipijama. AK imalo je 65,4% ispitanica s III -a grupom, 80,0% s III- b grupom i 94,7% s IV grupom citoloških nalaza. Najteži citološki nalaz nađen je u 21,5% žena prije trudnoće, a 74,4% u trudnoći i u 4,4% poslije trudnoće. Slični su rezultati raspodjele citoloških nalaza po grupama. Do regresije citoloških nalaza, za jedan stupanj ili više, došlo je u 66,3% ispitanica, perzistiranje je zabilježeno u 22,5%, a progresija u 11,5%.Progresija u invazivni rak nije zabilježena niti u jedne ispitanice. Od ukupnog broja citoloških atipija koje su regredirale, već u trudnoći je regrediralo 59,3% atipija, a poslije trudnoće 39,0%. Regresija kolposkopske abnormalnosti zabilježena je samo u 16,3% ispitanica, perzistencija u 77,6%, a progresija u 6,1% ispitanica. Histološka verifikacija učinjena je ukupno 42 puta i to 5 (11,9%) puta prije trudnoće, 10 (23,8%) puta u trudnoći i 27 (64,3%) puta poslije trudnoće. Ukupno je bilo 26,2% benignih promjena, 7,1% kondiloma, 9,5% CIN I, 21,4% CIN 2, 31,0% CIN 3 i u 4,8% invazivnog raka vrata maternice. Skvamo-kolumnarna granica (SK), odnosno granica izneđu pločastog i cilindričnog epitela bila je vidljiva samo u 34,3% ispitanica s citološkom atipijom, u 45,3% je bila djelomično vidljiva, a u 20,4% se nije vidjela. U ispitanica s III-a grupom SK je bila vidljiva u 39,5%, s III-b grupom u 37,1% i s IV grupom samo u 10,5% ispitanica. Pokazano je da citološke prekancerozne atipije ne pokazuju u trudnoći tendenciju progresije prema invazivnim lezijama. Stoga se većina autora zalaže za konzervativan pristup takvim lezijama u trudnoći. To znači da ih treba u trudnoći redovito citološki i kolposkopski pratiti, a nakon trudnoće se donosi odluka o načinu liječenja. Jedino je u slučaju sumnje na invaziju (citološke, kolposkopske) potrebno bez obzira na trudnoću provesti histološku verifikaciju. Pokazalo se da citologija nadmoćnija metoda od kolposkopije za praćenje preinvazivnih lezija vrata maternice u trudnoći, jer su joj dostupne i lezije koje se nalaze u cervikalnom kanalu, a koje kolposkopija ne može vizualizirati. Ovo je važno stoga što se iz rezultata vidi da ZT nije u trudnoći u potpunosti dostupna kolposkopskom pregledu u 2/3 trudnica. Uloga kolposkopije u trudnoći bila bi kao i izvan trudnoće, u vizualnom pregledu dostupne ZT, a zatim u određivanju tipa, veličine i granice postojeće lezije. Kolposkopija je također nezamjenjiva u izvođenju ciljane biopsije, te provođenju konzervativne terapije preinvazivnih lezija izvan trudnoće (laser, electrocoagulatio, krioterapija).

U Odjelu za ginekologiju i porodništvo Kliničke bolnice Osijek u razdoblju od 1.1.1993. do 31.12.1995. godine bilo je 576 ranih pobačaja (do 16 tjedna trudnoće), tj. 4,61% od ukupnog broja trudnica i 8,57% na ukupni broj rodilja. Prema godišnjem prikazu broj spontanih pobačaja je podjednak 1993.g. 158 (27,4%), 1994.g. 208 (36,1%) i 1995.g. 210 (36,7%). Broj žena sa dva i više spontanih pobačaja do 16 tjedna trudnoće u navedenom razdoblju iznosi 79 (13,7%) od ukupnog broja ranih pobačaja i 0,63% na ukupni broj trudnica. Nulipara je bilo 25 (31,65%), sa jednim djetetom 33 (41,8%), a višerotki 21 (26,6%). Prema dijagnozama ranih pobačaja najčešći su missed abortion (489 tj.84,9%), blighted ovum (84 tj.14,6%) i molla hydatidosa (3 tj. 0,52%). Sve navedene dijagnoze potvrđene su kliničkim, ultrazvučnim i patohistološkim nalazima. Prema trajanju gestacije rani spontani pobačaji najčešći su od 7 do 12 tjedna (402 tj. 69,8%), zatim od 12 do 16 tjedna (154 tj.26,7%) i do 7 tjedana (20 tj. 3,47%). U smislu prevencije ranih spontanih i habitualnih pobačaja potrebno je prekoncepcijski uputiti oba supružnika u citogenetski laboratorij, u prva tri mjeseca trudnoće potreban je klinički pregled i stalan UZV nadzor što će pridonijeti kvalitetnijoj perinatalnoj zaštiti trudnica.