Search

The main goal of this research is to try and understand influence of psychological and social factors in children with tendencies to repeat tooth trauma so we could in the perspective prevent such happenings on time. Research included 147 patients, children of preschool and school age (88 boys and 59 girls). In the research patients were divided in two age groups: 5-8 and 9-12 years. In both groups there were 49 patients with no experience of dental trauma and 69 patients with experience of one dental trauma and 29 patients with repeated dental trauma. All patients that were involved in the study had previous experience with dental and medical treatment. Study included evaluation of dental anxiety and also factors that caused dental phobia previous their visit to the office in the children with no dental trauma compared to repeat dental trauma patients. The evaluation of the previous negative medical or dental experience was also taken. On the whole study group differences considering sex, age and psychosocial status in the level of dental anxiety and dental fear were also measured. Categories of children without trauma and with one or multiple trauma showed that it is a similar sex division in the categories. In the no trauma group participation of the boys is lower (46, 9%) while in the group with repeated trauma their participation is significantly higher (79, 3%). Based on that the risk of repeated dental trauma is characteristic of boys. Results of this study show that tested psychosocial variables do not differentiate participants according to the tested groups or in other words there is no difference between tested groups in their psychosocial standing.

Dosadašnje spoznaje: Akutne dentalne boli, kada se dogode, ne biraju ni mjesto ni vrijeme. Ispitanici kojima je glavni simptom bol imaju u odnosu na ispitanike sa drugim stomatološkim problemima – bez boli skoro dvaput veću potrebu da ih se pregleda. Cilj: Cilj ovog istraživanja je bio istražiti tip i prevalenciju hitnih stomatoloških pacijenata koji su dolazili nakon radnog vremena i neradnim danima tijekom godine u ordinaciju dentalne medicine u Puli. Ispitanici i postupci: U istraživanje je uključeno 462 pacijenata (291 muškog i 191 ženskog spola) koji su tražili hitnu stomatološku uslugu izvan radnog vremena. Ispitanici su u dobi od 12 do 84 godina, a ispitanice od 10 do 78. Za svakog ispitanika je utvrđena dijagnoza/dijagnoze, štetne navike, broj neuspjelih pokušaja dobivanja pomoći kao i socio- demografski čimbenici. Rezultati: Domaćih pacijenata bilo je 66%, a pacijenata turista 34%. Upale su bile zastupljene u 90%, a ozljede u 10% slučajeva. Preko 50% ispitanika prethodni posjet stomatologu obavilo je prije tri i više godina. Kod 16% ispitanika evidentirana je odlična oralna higijena, srednja kod 55%, a loša kod 29%. Dinamika dolazaka pokazala je kako se u prvih pet dana u tjednu javlja oko 15% domaćih pacijenata i oko 10% pacijenata turista. Preko polovica svih pacijenata se javlja vikendom (28% subotama i 28% nedjeljama). Zaključak: Učestalost potrebe domaćih i stranih (turisti) pacijenata za hitnim stomatološkim uslugama izvan uobičajenog radnog vremena ukazuje na potrebu, pogotovo u turističkoj sezoni, za organizacijom hitne stomatološke službe u Puli.

Poslovi u vatrogastvu su poslovi s posebnim uvjetima rada te se kandidati odabiru profesionalnom selekcijom. Svrha istraživanja bila je na reprezentativnom uzorku od 300 pripadnika operativne vatrogasne postrojbe (isključivo muški spol, prosječna dob 43 ±7, 84 g, prosječni ukupni radni staž 18, 5 ±7, 67, a u vatrogastvu 14, 9±6, 44 g) uvidom u medicinsku dokumentaciju nadležne službe medicine rada i WAI upitnikom utvrditi indeks radne sposobnosti i morbiditetni profil. Kvalitativne varijable opisane su apsolutnim i relativnim frekvencijama, a kvantitativne parametrima centralne tendencije i disperzije te testirane na normalnost razdiobe Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Statistički značajnim smatran je  = 0, 050. Zastupljenost hipertenzije (7, 1 %) i kardiovaskularnih bolesti (2 %) niža je negoli u općoj populaciji. Oštećenja vida zastupljena su sa 6, 7 %, a sluha i ravnoteže sa 2%. Uočen je i problem pretilosti (BMI do 39, 6 %) te povišenih razina šećera (14, 8 %) i kreatinina u serumu (7, 1 %). Ispitanici vlastitu radnu sposobnost visoko rangiraju i nisu skloni apsentizmu. Postojeći sustav selekcije omogućuje postizanje „efekta zdravog radnika“.

Background: This article aims at testing of psychometric characteristics of the Beck Depression Inventory (BDI) and the Defense Style Questionnaire – 40 (DSQ-40) in a sample of Croatian professional fire-fighters, so as to justify their use in Occupational Health. A pioneer effort to interrelate mental states and psychological job demands, ranked using the WAI questionnaire, was made as well. Subjects and methods: Upon informed consent, the tools were tested on a sample of 300 members of the operative fire-fighting squad of the City of Zagreb, all men (average age 43; average years of fire-fighting service 18.5). The participation was voluntary and anonymous. Results: The average BDI score was 2.34, revealing a low representation of depression in the target population. The score indicating severe depression was seen in 0.7% of examinees only. Cronbach alpha of 0.92 showed satisfactory inner tool consistency. As for DSQ-40, mature, neurotic and immature defence mechanisms were evaluated. The highest mean score of 75.24 (±26.07) was obtained with immature defence (Cronbach alpha 0.87). Self-assessed current working capacity was revealed to be strongly dependent on total years of service (r=-0.134; p=0.021), while the representation of neurotic defence positively correlated with the respondents’ age and total years of service. Immature defence strongly positively correlated with the total years of firefighting service. Conclusions: The employed tools were shown to be appropriate for use in Croatian professional fire-fighting population. Nevertheless, the interrelations disclosed by this pioneer research should be investigated further.

Background: Minor physical anomalies (MPA) can serve as a strong tool in the delineation of many major malformations, syndromes, metabolic and psychiatric disorders. Aim: To asses the frequency and weight of MPA in developmentally disturbed (DD) children: mentally retarded (MR), children with hearing impairment(HI), and vision impairment (VI). Methods: The study was carried out on a sample of 776 children aged 5 to 20 years ; 473 DD children, and 303 healthy subjects. The patient sample comprised 268 MR children (157 boys and 111 girls) ; 121 HI children (82 boys and 39 girls) and 84 VI children (37 boys and 47 girls). Children with recognizable genetic syndromes were excluded from the study. Waldrop physical anomaly score was used to asses MPA in all groups. Results: The average number of MPA per individual (W1) was significantly higher in MR group (M = 4.09), HI group (M = 4.32), VI group (M = 3.27) than in healthy controls (M = 1.89 ; p

Background There has been a significant increase in prevalence of obesity among younger individuals over the last few decades. Significant health problems not only in adult age but also in young age are associated with obesity in children and adolescence. The aim of this study was to find out whether the prevalence of obesity is associated with elevated blood pressure among the last 10 generations of the university students including female/male comparison. Methods All students mentioned above measured each others’ weight, height and blood pressure during regular practical lecture on risk factor determination. BMI was calculated and categorized according to WHO categories: low weight

Oralne i tjelesne minor anomalije imaju visoku zastupljenost u djece sa smetnjama u razvoju u usporedbi sa zdravom djecom. Cilj ovoga rada bio je na temelju orodentalnih i tjelesnih minor anomalija potvrditi mogućnost diskriminacije djece sa smetnjama u razvoju od zdrave djece. Istraživanje je provedeno na uzorku od 303 djece sa smetnjama u razvoju (SR) i 303 zdrave djece kontrolne skupine. Uzorak djece sa smetnjama u razvoju uključivao je 176 mentalno nedovoljno razvijene djece (MNR), 70 nagluhe i gluhe djece (NG) te 57 slabovidne i slijepe djece (SV). Kontrolnu skupinu činilo je 303 zdrave osobe istog spola i dobi. Multivarijatna diskriminacijska raščlamba provedena je u manifestnom prostoru 18-ero dentalnih i tjelesnih minor anomalija. Početni prostor od 18 izvornih varijabli reduciran je na tri diskriminacijske funkcije. Postoji jasna diskriminacija i velika udaljenost centroida kontrolne od skupina djece sa smetnjama u razvoju. Za razdvajanje skupina važne su prve dvije diskriminacijske varijable koje objašnjavaju ukupno 95, 7% ukupne varijance. Prva varijabla nosi 87, 2% informacija i definirana je orodentalnim anomalijama i anomalijama nožnih prstiju. Druga varijabla objašnjava 8, 5% ukupnoga varijabiliteta, a definirana je dentalnim anomalijama i anomalijama uške. Treća funkcija, koja nije važna, sadrži samo 4, 3% ukupnoga varijabiliteta. Dobivene diskriminacijske funkcije omogućuju da se jasno razdvoje tri skupine djece sa smetnjama u razvoju, ali ne i da se jasno među se razdvoje pojedini entiteti unutar uzorka djece sa smetnjama u razvoju.

Prevalencija tjelesnih minor anomalija istraživana je u uzorku od 116 djece s idiopatskim oštećenjem sluha (66 dječaka i 50 djevojčica). Kontrolnu skupinu činilo je 246 djece uredna sluha (123 dječaka i 123 djevojčice) u dobi od 8 do 12 godina. Komparirani su brojevi nađenih minor anomalija po djetetu (W1) i zbrojevi težina anomalija po Waldropu (W2) u djece uredna sluha (DUS) i djece oštećena sluha (DOS). Utvrđen je veći broj minor anomalija po djetetu u djece oštećena sluha. U skupini DOS je bilo njih (33.6%) s 4 i više anomalija, dok je u DUS svega 7.7% imalo 4 ili više anomalija. Visoka vrijednost W2 od 5 ili više utvrđena je u 18.9% DOS, a niti u jednog ispitanika kontrolne skupine. Razlike između DOS i DUS skupina u prosječnoj vrijednosti W1 i W2 bile su visoko značajne. Prosječna vrijednost W1 za DOS bila je 2.90 i 1.70 za DUS. Prosječna vrijednost W2 bila je za DOS 2.93, a za DUS 1.46. Sudeći prema dobivenim rezultatima u DOS su tijekom ranog razvoja vjerojatno djelovali zajednički etiološki faktori koji, dovode do tjelesnog i slušnog poremećaja. Nalaz visoke zastupljenosti multiplih minor anomalija u DOS pretpostavlja značajnu ulogu genetskih faktora u etiologiji temeljnog poremećaja u skupini analizirane djece.

A discriminant analysis was performed in a sample of 303 children with developmental disorders (DD) and 303 healthy controls (C) in order to test whether some oro-dental and physical minor anomalies could discriminate these groups of children. DD sample comprised 176 mentally retarded (MR) children, 70 children with impaired hearing (IH) and 57 children with impaired vision (IV). The control group included 303 healthy subjects, matched for sex and age. The analysis comprised seven common oral and dental anomalies: median diastema, hypodontia, impacted teeth, microdontia, dens invaginatus, upper lip frenulum and frenulum of the tongue. Minor physical anomalies were assessed by the method proposed by Waldrop et al., as the average number of minor anomalies per individual (W1) and as the weighted score of minor anomalies (W2). Three discriminant functions were obtained by analysis of nine initial variables. Distinct discrimination and considerable distances were found between the centroids of the controls and all groups of DD children. The first two discriminant functions were significant for discrimination between the groups and they explained 98.6% of the total variance. The first function contained 90.2% of in formation and was defined by the number and weighted scores of minor anomalies. The second variable explained 8.4% of the total variability and was defined by three dental anomalies. The results obtained by the discriminant analysis show that application of dental and minor physical anomalies enables discrimination between the group of healthy children and the groups of children with different developmental disorders.

Prevalencija tjelesnih minor anomalija istraživana je u uzorku od 109-ero mentalno nedovoljno razvijene djece (MNR) (65 dječaka i 44 djevojčice), a za usporedbu je ispitana skupina od 246-ero zdrave školske djece (123 dječaka i 123 djevojčice) u dobi od 8 do 12 godina. Uspoređen je broj nađenih minor anomalija po djetetu (W1) i njihov težinski skor prema Waldropu (W2) u zdrave i MNR djece. Utvrđen je veći broj minor anomalija po djetetu u MNR djece. U skupini MNR djece prevladavali su oni sa 4 i više anomalija (56, 9%), dok je u zdrave djece samo 7, 7% imalo 4 ili više anomalija. Visoka vrijednost težinskog skora (W2) od 5 ili više utvrđena je u 36, 7% MNR djece, a niti u jednog ispitanika kontrolne skupine. Razlike između, MNR i zdrave djece u prosječnoj vrijednosti broja minor anomalija po osobi (W1) i prosjeku težinskog skora (W2) bile su značajne. Prosječna vrijednost broja minor anomalija po osobi(W1) za MNR djecu bila je 3, 65 a 1, 7 za zdravu djecu. Prosječna vrijednost težinskog skora (W2) za MNR djecu bila je 3, 82, a za zdravu 1, 46. Dobiveni rezultati upućuju na to da su tijekom ranog razvoja u MNR djece djelovali zajednički etiološki čimbenici koji dovode do tjelesnog i mentalnog poremećaja. Nalaz visoke zastupljenosti multiplih minor anomalija u MNR djece upućuje na značajnu ulogu genetskih čimbenika u etiologiji temeljnog poremećaja u skupini analizirane djece.

Djelomično ili potpuno nepostojanje kliničke krune avitalnih zuba dovodi do određenog stupnja defektnosti zubnoga niza pri čemu u određenoj mjeri nastaje i poremećaj funkcije žvačnoga sustava. U takvim slučajevima potrebno je napraviti nadogradnje za pojačanje zuba nosača kao podloge krunicama i mostovima. Svrha istraživanja bila je usporediti otpornost avitalnih zuba opskrbljenih lijevanim kovinskim i konfekcijskim nadogradnjama na dinamičko pulzirajuće razaranje u tlačno-vlačnom području, s posebnim osvrtom na različite širine preparacije korijenskoga kanala. Rezultatifraktografske raščlambe upućuju na zaključak da najveću otpornost dinamičkom opterećnju bez nastanka loma pokazuju zubi opskrbljeni uskim konfekcijskim nadogradnjama koji, primjerice, pri opterećnju od 1aaaN izdrže prosječno 7.497.318 ciklusa. Proširenje korijenskoga kanala kod preparacije intraradikularnog dijela zuba za nadogradnju veće od 3, 5 mm znatno smanjuje njezinu retenciju i povećava mogućnost loma korijena. Svi lomovi uzoraka ispitivan ih nadogradnji utvrđeni su u korijenu zuba, anadogranje su ostale intaktne.

The study examined the hypothesis that the prevalence of Waldrop's minor physical anomalies in children with developmental disorders (DD) (mentally retarded - MR, with impaired hearing - IH and impaired vision - IV) is higher in relation to a control group of healthy schoolchildren (HS). Methods: The study was carried out on a sample of 469 children ; 223 children with DD (109 MR, 64 IH, 50 IV) and 246 healthy schoolchildren. Those children with recognizable genetic syndromes were excluded from the study. Results: The examined groups of subjects with DD and HS significantly differed according to the number of minor anomalies and also their weighted scores according to Waldrop. Multivariate discrimination analysis with two discriminational functions explained as many as 96.51% of the total variability, significantly distinguishing the HS group from the DD group. However, it was not possible to achieve clear distinction between MR and IV. The interrelation of the number and sum of the weighted scores of minor anomalies according to Waldrop show similar minor anomalies in the MM group (mean per person 3.65 and 3.82 respectively) and the IV group (mean per person 3.24 and 3.50 respectively) and in the IH group (mean per person 3.84 and 3.67 respectively) and the HS group (mean per person 1.70 and 1.46 respectively) although at different levels. Conclusions: The significantly higher number of minor anomalies and their weighted score according to Waldrop in all three groups of children with DD compared to healthy children, suggest that during early development the factor which is the cause of a specific developmental disorder (handicap) and the occurrence of a minor anomaly, have a joint effect.

Raširenost oro-dentalnih anomalija analizirana je u djece sa smetnjama u razvoju. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 606 djece u dobi od 5 do 20 godina, koji se sastoji od 303 djeteta sa smetnjama u razvoju (SR) i 303 zdrave djece (K). Skupinu djece sa smetnjama u razvoju činilo je 176 mentalno nedovoljno razvijene djece (MR), 70 djece s oštećenjem sluha (NG) i 57 slijepe i slabovidne djece (SV). Istraživana je i povezanost oro-dentalnih anomalija u navedenim skupinama s ostalim tjelesnim minor anomalijama. Iz istraživanja su isključena djeca s prepoznatljivim genetičkim sindromima. Nalaz oralnih i dentalnih anomalija pokazuje značajne razlike u prevalenciji između skupine ispitanika sa smetnjama u razvoju i zdravih osoba utvrđene su za anomalije hipodoncija (9.2% u skupini SR i 2.0% u skupini K ; P < 0.001), diastema mediana (20.8% u skupini SR i 11.6% u skupini K ; P < 0.002), frenulum gornje usne (24.4% u skupini SR i 16.8% u skupini K ; P < 0.05) i frenulum lingue (6.6% u skupini SR i 1.3% u skupini K ; P < 0.001). Utvrđena je visoka povezanost između anomalije frenuluma gornje usne i dijasteme mediane u skupini djece sa SR. U zdrave djece (K) utvrđena je značajna povezanost anomalija frenuluma gornje usne i dijasteme, mikrodoncije i hipodoncije te mikrodoncije i frenuluma jezika. Visoke vrijednost težinskog skora minor anomalija po Waldropu utvrđene su za skupine SV djece s mikrodoncijom (W = 6.00), MR djece s mikrodoncijom (W = 5.43) i NG djecu s dens invaginatusom (W = 4.80) i MR djecu s frenulumom jezika (W = 4.45). Značajno veći broj oralnih i dentalnih anomalija i veći težinski skor minor anomalija po Waldropu u djece sa smetnjama u razvoju ukazuje da tijekom ranog razvoja u tih skupina djeluju činitelji koji uzrokuju određene tjelesne razvojne poremećaje.

The prevalence of minor physical anomalies was examined in a sample of 109 children with idiopathic mental retardation (65 boys and 44 girls). Control group consisted of 246 healthy schoolchildren (123 boys and 123 girls) aged 8 to 12 years. A comparison was made between number of found minor anomalies per child (W1) and their Waldrop weight scores (W2) in healthy and mentally retarded (MR) children. The MR children were found to have a higher number of minor anomalies per child. In their group predominated those with four or more anomalies (56.9%), whereas among healthy children only 7.7% had four anomalies or more. In contrast to the high weighted score value (W2) of five or greater in 36.7% of MR children, it was absent in all control group subjects. There were highly significant differences between the MR and healthy children in the average value of the number of minor anomalies per child (W1) and in the average weighted score (W2). The average number of minor anomalies per child (W1) in MR and well children was 3.65 and 1.7, respectively. In MR children the average weighted score (W2) was 3.82, being 1.46 in healthy children. Our results suggest that common etiological factors, which had led to a physical and mental disorder, were active early in the development of MR children. The finding of high incidence of multiple minor anomalies in MR children indicates that genetic factors may play an important role in the etiology of the underlying disorder in the child group studied.

Minor anomalies may occur in completely healthy individuals, but their frequency is significantly increased in some groups with prenatal developmental disturbances. High frequency of minor anomalies observed in particular group of children may serve as an indicator of disturbed prenatal development. In the present study minor physical anomalies were examined in a group of developmentally disturbed (DD) children, The sample comprised 606 children and adults aged 5 to 20 years (303 DD children, and 303 controls). The patient sample of 303 DD children comprised 176 mentally retarded (MR), 70 children with hearing impairment (HI), and 57 children with visual impairment (VI). The control sample included 303 healthy subjects matched in sex and age. Waldrop physical anomaly score was used to assess minor anomalies in all groups. There were no significant sex differences in number of minor anomalies in different groups. The average number of minor anomalies per individual or Waldrop 1 (Wl) was significantly higher in DD children (M = 3.81) than in control group (M = 1.99 ; P < 0.001). Waldrop weighted score (W2) was also significantly higher in DD children (M = 3.80) comparing to healthy controls (M = 1.82 ; P < 0.001). The high values of W1 and W2 comparing to normal controls were obtained in the groups of MR, HI and VI children. The obtained findings of high number of minor anomalies per person and their high weighted score in DD children suggest that basic developmental problems in particular groups could be attributed to the common underlying factors acting during early prenatal development.

Minor anomalije se mogu javiti u zdravih osoba, ali je njihova zastupljenost značajno povišena u skupinama s prenatalnim razvojnim poremećajima. Visoka zastupljenost minor anomalija u neke osobe može biti indikator poremećenog prenatalnog razvoja. U ovom radu istraživane su tjelesne minor anomalije U skupini djece sa smetnjama u razvoju (SR). Uzorak je uključivao 606-ero djece i mladeži u dobi od 5 do 20 godina (303-je djece sa SR i 303-je zdrave djece). Uzorak ispitanika od 303-je djece sa SR uključivao je 176-ero mentalno nedovoljno razvijene djece (MNR), 70-ero nagluhe i gluhe djece (NG) i 57-ero slabovidne i slijepe djece (SV). U kontrolnoj je skupini bilo 303-je zdrave djece iste dobi i spola. Korišten je Waldropov skor za procjenu minor anomalija u različitim skupinama. Prosječan broj minor anomalija po osobi ili Waldrop 1 (W1) bio je značajno viši u SR djece (M =3, 81) nego u kontrolnoj skupini (M = 1, 99 ; p < 0.001). Waldropov težinski skor (W2) bio je također značajno viši u SR djece (M = 3, 80) u usporedbi su zdravom kontrolom (M = 1.82 ; p < 0.001). Visoke vrijednosti Wl i W2 u usporedbi s kontrolnom skupinom dobivene su u skupinama MNR, NG i SV djece. Dobiveni nalazi visokog broja minor anomalija po osobi i visoke vrijednosti njihovih težinskih skorova u SR djece upućuju na to da su genetski čimbenici imali važnu ulogu u razvojnom poremećaju djece tih skupina tijekom ranog prenatalnog razdoblja. Minor anomalije u djece sa smetnjama u razvoju mogu poslužiti kao važan indikator ranog razvojnog poremećaja.

U ovom se istraživanju pošlo od hipoteze kako je raširenost tjelesnih minor anomalija u djece sa smetnjama u razvoju (SR) (nedovoljno mentalno razvijene - MR, s oštećenjem sluha - NG te oštećenjem vida - SV) veća u odnosu na kontrolnu skupinu zdrave školske djece - K. Istraživana je raširenost minor anomalija u navedenim skupinama, njihov težinski skor, kvantificirana njihova težina i nalaz kompariran s analognim za skupinu zdrave školske djece. Ispitivanje je realizirano na uzorku od 469 djece u dobi od 6 do 18 godina koji se sastoji od 223 djece sa smetnjama u razvoju (109 MR, 64 NG, 50 SV) i 246 zdrave školske djece. Iz istraživanja su isključena djeca s prepoznatljivim genetskim sindromima. Samo je ispitivanje usmjereno na otkrivanje i težinsko rangiranje 18 tjelesnih minor anomalija koje daju ukupni zbroj nađenih minor anomalija za osobu i sumu težinskih skorova tih anomalija za osobu po Waldropu. Ustanovljeno je kako se promatrane skupine ispitanika sa SR i K skupina jasno razlikuju po broju minor anomalija (prosječan je broj 3.61, odnosno 1.70 ; p

Informacijske potrebe tima primarne zdravstvene zaštite zahtijevaju primjenu kompjuterskih metoda. Zbog prirode medicinskih postupaka u takvom radu najprikladnije je upotrebljavati mikrokompjuterske sustave. Prikazani su i razmatrani preliminarni rezultati u razvoju mikrokompjuterskog sustava za primarnu zdravstvenu zaštitu koji uključuju opis potrebne medicinske dokumentacije i programske podrške.