Search

U posljednjih nekoliko godina lijeska se sve više uzgaja na području Republike Hrvatske, te se velik broj proizvođača odlučuje za ekološki uzgoj te voćarske kulture. Lijeska se smatra manje zahtjevnom kulturom s gledišta zaštite od štetnih organizama, međutim unazad nekoliko godina, u nasadima lijeske počele su se sve češće uočavati i razne bolesti, katkad i u jačem intenzitetu. Tako je od uzročnika gljivičnih bolesti na plodovima lijeske zabilježena pojava Botrytis cinerea, Monilinia fructigena i Nematospora coryli, a na listovima pojava Phyllactinia guttata. Utvrđena je i trulež korijena uzrokovana gljivom Armillaria mellea. U članku su ukratko opisani simptomi nekih bolesti lijeske i mogućnosti zaštite., In the last few years, hazelnut trees have been increasingly grown in the Republic of Croatia, with a large number of producers who are deciding to grow this crop in an ecological production. Hazel is considered a less demanding crop from the point of view of the protection against harmful organisms, however, in the past few years, various diseases have been observed more often in hazelnut plantations, sometimes at a higher intensity. Botrytis cinerea, Monilinia fructigena, Nematospora coryli have been reported to cause fungal diseases on hazelnut fruits. Root rot caused by the fungus Armillaria mellea was also found. The article briefly describes the symptoms of some hazel diseases and the possibilities of protection.

Šljiva (Prunus domestica L.) je na europskom tržištu uglavnom zastupljena kao svježa ili industrijski prerađena kao suho voće. Postupak sušenja šljive obično se izvodi na višim temperaturama između 85 i 90 ° C, što može rezultirati gubitkom bioaktivnih spojeva, osjetnih svojstava, teksture, okusa i arome. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati učinkovitost primjene različitih predtretmana u kombinaciji s nižom temperaturom sušenja (42 ° C) kako bi se dobio visokokvalitetni proizvod i najviše zadržavanje bioaktivnih spojeva (ukupni fenoli, ukupni hidroksicimetne kiseline i ukupni flavonoli). Tri sorte šljive: cv 'Hauszwetschge Schuffer', cv 'President' i cv 'Topend plus' tretirane su s 11 različitih predtretmana: abrazija u trajanju od 5, 10 i 15 minuta ; potapanje u otopinu KOH u koncentraciji od 0, 5, 1, 0 i 1, 5% na dvije temperature od 22 ° C i 60 ° C u trajanju od 1 minute, i potapanje plodova u destiliranu vodu na dvije temperature (22 i 60 ° C) u trajanju od 1 minute. Najveće zadržavanje bioaktivnih spojeva (ukupni fenoli, ukupne hidroksicinaminske kiseline i ukupni flavonoli) dobiveno je u sušenim plodovima svih sorti šljive obrađenih kemijskom i termičkom predobradom, dok su najmanje vrijednosti utvrđene u plodovima prethodno obrađenim abrazijom.

Hrvatska je zemlja s vrlo dugom tradicijom proizvodnje voća u kojoj autohtone i udomaćene sorte zauzimaju važno mjesto. Zavod za voćarstvo i povrćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo se 2014. uključio u Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u RH s ciljem inventarizacije i prikupljanja biljnih genetskih izvora i izgradnju kapaciteta za njihovo čuvanje, održavanje, regeneraciju, opis i procjenu svojstava primki. Tijekom 2016. i 2017. godine prikupljeni su uzorci lišća 145 genotipova jabuke iz kolekcijskog nasada u Donjoj Zelini za potrebe molekularne identifikacije sorti koja je izvršena upotrebom 12 mikrosatelitskih (SSR) biljega (CH04c07, CH01h10, CH01h01, Hi02c07, CH01f02, CH01f03b, GD12, GD147, CH04e05, CH02d08, CH02c11, CH02c09, europski standardni set dogovoren na razini ECPGR) u DNA Fingerprinting Service, NIAB EMR, UK. Podaci su dobiveni upotrebom Applied Biosystems 3110 Prism Genetic Analyzer i analizirani pomoću GENESCAN i GENOTYPER softverske aplikacije. Svi analizirani uzorci su uredno očitani i uspoređeni međusobno s više od 2000 genotipova jabuke iz baze genotipova koja je formirana iz tri kolekcijska nasada: National Fruit Collection, Tamar Valley Group i Irish Seed Savers Association. Na temelju dobivenih rezultata za 22 genotipa potvrđen je identitet, kod 19 genotipova utvrđeno je pravo ime sorte, za 54 genotipova utvrđeno je da su jedinstveni, 45 genotipova su bili duplikati, a za pet genotipova je utvrđeno da se ne radi o tradicionalnim sortama. Rezultati ovog istraživanja dali su jasniju sliku stanja tradicionalnog sortimenta jabuke u RH.

U sklopu Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u RH uključene su i primke lijeska (Corylus spp.) koje su zasađene u ex situ kolekciji pokusnog voćnjaka HCPHS u Donjoj Zelini. U kolekciji se nalaze i primke autohtonih genotipova lijeske 'Istarski duguljasti' i 'Istarski okruglasti' koje vode porijeklo iz Istre i predstavljaju značajan izvor genetske varijabilnosti unutar populacije lijeske. Zbog velikog doprinosa i značaja očuvanja vrijednih genetskih resursa potrebno je determinirati i sačuvati naše autohtone genotipove lijeske. Obilaskom terena locirana su stabla kandidati in situ te su provedena opažanja, mjerenja i analize za potrebe opisa primki. Tijekom istraživanja utvrđena je morfološka raznolikost unutar populacije lijeske. U analizi autentičnosti korištena su svojstva navedena u vodiču UPOV-a TG/71/3 za provođenje testova različitosti, ujednačenosti i postojanosti (DUS ispitivanje) za lijesku, s naglaskom na morfološka i pomološka svojstva. Da bi se utvrdile razlike na temelju morfometrijskih svojstava, izvršena je analiza prikupljenog biljnog materijala novim sofisticiranim tehnologijama pomoću WinFOLIATM i WinSEEDLETM sustava. Analiza pomoću ovih tehnologija pokazuje veću pouzdanost i predstavlja značajan napredak za točniju karakterizaciju primki voćnih vrsta. Utvrđena je značajna varijabilnost između primki te visok stupanj morfološke raznolikosti za većinu istraživanih svojstava. Nastavno na utvrđenu varijabilnost među primkama in situ, dobiveni rezultati upućuju na potrebu kolekcioniranja primki kako bi se potvrdila varijabilnost u istovjetnim uvjetima.

Na pokušalištu Hrvatskog centra za poljoprivredu hranu i selo u Donjoj Zelini posađen je ex situ kolekcijski nasad tradicionalnih i starih sorti kontinentalnih voćnih vrsta zastupljen sa 286 primki upisanih u CPGRD bazu podataka. Cilj sakupljanja i kolekcioniranja tradicionalnih sorti je očuvanje bio-raznolikosti i održivosti poljoprivredne proizvodnje. Interes malih proizvođača koji su orijentirani na prodaju na kućnom pragu je usmjeren prema našim starim sortama i sortama koje su prikladne za proizvodnju sa smanjenom uporabom kemijskih tvari (sredstva za zaštitu bilja, mineralna gnojiva) zbog toga je provedeno istraživanje mogućnosti uzgoja tradicionalnih i autohtonih sorti u intenzivnim nasadima u usporedbi s najzastupljenijim komercijalnim sortama i sortama otpornim na bolesti. U istraživanju su uspoređene stare (Ovčji gubec, Mašanka i Zlatna zimska parmenka) s otpornim (Topaz, Pinova i Florina) i komercijalnim sortama (Gala Schnitzer Schniga, Golden Delicious i Idared) u sustavu intenzivne proizvodnje. Tijekom istraživanja bilježene su fenološke faze, vršena su mjerenja morfoloških svojstava, te pomološka i mjerenja unutarnjih svojstava ploda (fizikalna i kemijska svojstva ploda: čvrstoća ploda destruktivno i nedestruktivno, boja kožice ploda, topljiva suha tvar refraktometrijski, ukupna kiselost te pH). S ciljem bolje procjene potencijala istraživanih sorti za stvaranje dodatne vrijednosti kroz preradu za svaku sortu posebno obavljena je prerada plodova u jabučni sok. U soku i svježim plodovima utvrđen je sadržaj ukupnih fenola. Sorte su se razlikovale s obzirom na sadržaj ukupnih fenola pri čemu je kod komercijalnih sorti utvrđen u prosjeku manji sadržaj ukupnih fenola, a slijede otporne te tradicionalne sorte. Rezultati senzorskih ocjenjivanja upućuju na visok potencijal tradicionalnih sorti za preradu u prirodne sokove.

Održiv sustav proizvodnje karakterističan je za uzgoj komercijalnih sorti jabuka. Tradicionalne i otporne sorte jabuka su zanimljive za uzgoj zbog posebnih karakteristika ploda i smanjenje potrebe za kemijskim sredstvima. Cilj istraživanja bio je utvrditi morfološko – pomološke karakteristike tradicionalnih, otpornih i komercijalnih sorti jabuka u održivom sustavu proizvodnje. Istraživanje je provedeno u pokusnom voćnjaku Zavoda za voćarstvo, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo u Donjoj Zelini. Analizirane su sorte jabuke: tradicionalne (Ovčji nos, Mašanka, Zlatna zimska parmenka) ; otporne (Topaz®, Pinova®, Querina-Florina) i komercijalne (Gala Schnitzer Schniga®, Zlatni delišes, Idared). Mjerena su svojstva: površina poprečnog presjeka debla (trunk cross-sectional area - TCSA), površina krošnje, volumen krošnje, prirod po stablu, učinkovitost priroda (yield efficiency - YE), masa, visina i obujam ploda. Najmanja TCSA iznosila je 69, 36 cm2 (Zlatni delišes), a najveća 174, 44 cm2 (Querina-Florina). Prirod po stablu kretao se od 4, 73 kg/stablo (Zlatna zimska parmenka) do 22, 63 kg/stablo (Zlatni delišes). YE je iznosila od 0, 04 kg/cm2 (Querina-Florina) do 0, 33 kg/cm2 (Zlatni delišes). Najmanju masu ploda imao je Ovčji nos (80, 59 g), a najveću Topaz (203, 19 g). Otporne sorte su imale značajno najveću TCSA (138, 61 cm2), dok između komercijalnih (81, 90 cm2) i tradicionalnih (89, 69 cm2) nije bilo značajne razlike. Prirod po stablu je bio značajno najmanji kod tradicionalnih sorti (7, 41 kg/stablo), a između komercijalnih (13, 30 kg/stablo) i otpornih (17, 43 kg/stablo) nije bilo značajne razlike. Učinkovitost priroda bila je značajno različita i iznosila je 0, 09 kg/cm2 za tradicionalne, 0, 14 kg/cm2 za otporne i 0, 23 kg/cm2 za komercijalne sorte.

Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017. do 2020. godine donesen je odlukom Vlade R. Hrvatske od 26. siječnja 2017. Aktivnosti Nacionalnog programa usmjerene su prvenstveno na domaće biljne genetske izvore (autohtone sorte i populacije, sorte stvorene oplemenjivanjem u Republici Hrvatskoj) te u manjoj mjeri na sorte stranog podrijetla koje su udomaćene i imaju dugu tradiciju uzgoja. Nacionalnim programom obuhvaćena je većina značajnih institucija u Republici Hrvatskoj koje se na neki način bave biljnim genetskim izvorima (HCPHS – Zavod za sjemenarstvo u rasadničarstvo te Zavod za voćarstvo i povrćarstvo ; Agronomski fakultet, Zagreb ; Fakultet biotehničkih znanosti, Osijek ; Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split ; Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč ; Visoko gospodarski učilište, Križevci ; Podravka d.d., Koprivnica ; Poljoprivredni institut, Osijek ; BC Institut, Zagreb te Sveučilište u Dubrovniku, Zavod za mediteranske kulture). Kako bi podaci o čuvanim biljnim genetskim izvorima bili dostupni svim sudionicima Nacionalnog programa, kao i široj javnosti, razvijen je informacijski sustav za biljne genetske izvore kojeg predstavlja Hrvatska baza podataka biljnih genetskih izvora (Croatian Plant Genetic Resources Database – CPGRD). Podatci o primkama koji se trebaju voditi u bazi uključuju putovničke podatke, prikupljačke podatke, podatke o opisu i procjeni svojstava te o rukovanju primkama. Podatci iz hrvatske Nacionalne inventarizacije dostupni su i u europskoj bazi EURISCO od 2009. godine. Trenutno CPGRD broji 3 785 primki (žitarice i kukuruz – 378 primki, industrijsko bilje – 63 primke, povrće – 99 primki, krmno bilje – 197 primki, voćne kulture – 381 primku, vinova loza – 147 primki te ljekovito i aromatično bilje 2 520 primki).

Lijeska (Corylus spp.) je voćna vrsta s najvećim zabilježenim rastom s obzirom na količine deklariranog sadnog materijala iz domaće proizvodnje i uvoza. Uspoređujući podatke o podignutim nasadima lijeske iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APRRR) i količine proizvedenog i deklariranog sadnog materijala iz evidencije HCPHS, Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo dolazimo do podatka da je lijeska po zastupljenosti na četvrtom mjestu s evidentiranih 3660 ha nasada. Većina naše proizvodnje smještena je na području kontinentalne Hrvatske s naglaskom na obronke Papuka, Krndije i Bilogore. Međutim, u posljednjih nekoliko godina podignuti su značajniji nasadi lijeske u Osječko - baranjskoj županiji i u drugim područjima. Najzastupljeniji uzgojni oblik je modificirana grmolika vaza, ali se u novijim nasadima uočava uzgojni oblik stablo te gušći sklopovi sadnje koji bi trebali olakšati strojnu berbu. Prema podacima FAO-a u Hrvatskoj se godišnje proizvede od 1000 do 1500 tona lješnjaka u ljusci. Većina Hrvatske proizvodnje je smještena na području Orahovice i Daruvara. U našim nasadima su najzastupljenije sorte Istarski duguljasti i Rimski. Ostale sorte imaju slabu zastupljenost - oko 5%. Budući da se uglavnom radi o mladim nasadima za nekoliko godina možemo očekivati značajnije količine lješnjaka na tržištu te se zbog toga dio proizvodnje mora ciljano usmjeravati za potrebe konditorske industrije. Hrvatska konditorska industrija orijentirana je uglavnom na uvoz jezgre lješnjaka iz Turske i Italije. Rezultati istraživanja lijeske u našim agroekološkim uvjetima ukazuju da sorte lijeske uzgojene u našim nasadima imaju dobru i redovitu rodnost, međutim zbog zahtjeva konditorske industrije daljnja istraživanja treba usmjeriti na poboljšanje sortimenta uvođenjem novih sorti sitnijeg ploda i okrugle jezgre.

Croatia excels in a valuable and rich, but insufficiently investigated olive biodiversity. Significant efforts have been made in the last decade to collect national genetic resources to ensure their long-term conservation in ex situ collections, and thus, their sustainable management. In Croatia there are four ex situ olive germplasm collections, with 88 accessions officially registered in the Croatian Plant Genetic Resources Database. In all countries with centuries-long tradition of olive growing, there are numerous traditional cultivars, as well as a pronounced problem of homonymy, synonymy and intravarietal variability. The aim of this study, carried out within the National programme for conservation and sustainable use of plant genetic resources for food and agriculture, was to characterize the collections and to assess the genetic diversity of collected olive germplasm. We genotyped 69 accessions of 39 traditional cultivars, along with five introduced cultivars, using 14 polymorphic SSR markers. The number of distinct genotypes, duplicated accessions, and the cases of homonymy and synonymy have been determined and the genetic structure and relationships among Croatian traditional olive cultivars have been accessed. Results obtained in this study can be used for germplasm conservation, breeding programs, nursery production improvement and for optimizing a national strategy for the management of olive genetic resources.

Stability of bioactive compounds (phenols and carotenoids) during drying process and the antioxidant capacities of two different coloured carrot varieties (domestic yellow and conventional purple carrot) were examined. Sliced carrots were dehydrated either by using conventional or freeze drying process. In fresh and dried samples total phenolic content was determined by the Folin-Ciocalteu method and antioxidant capacity according to the DPPH radical scavenging method. Four types of carotenoids were determined by the use of HPLC methods. Purple carrot contained 5.9 fold total phenols (1235 mg GAE /100 g d.w.) than domestic yellow carrot and remarkable higher antioxidant capacity (4155 µmol in purple and 213 µmol TE/100 g d.w. in yellow).The most common carotenoid was lutein in amount of 6.18 mg in purple and 4.00 mg/100 g d.w. in yellow carrot. Yellow carrot contained slightly more β-carotene (2.60 mg/100 g d.w.). Lycopene was not detected and α-carotene was detected only in freeze dried sample of purple carrot. Drying process did not affect remarkable on antioxidant capacity and on total phenolic content, but the amount of carotenoids decreased remarkably in conventionally dried yellow carrot sample. This study highlights purple carrot as a rich source of polyphenol with very high antioxidant capacity. Dried carrots, especially purple carrot, could presents very valuable source of health-promoting compounds in diet.

Tradicionalne, otporne i komercijalne sorte jabuka se u pokusnom voćnjaku Zavoda za voćarstvo, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo u Donjoj Zelini, uzgajaju u intenzivnom sustavu proizvodnje. Cilj istraživanja bio je odrediti svojstva kvalitete i kemijska svojstva ploda. Analizirane su sorte jabuke: tradicionalne (Ovčji nos, Mašanka, Zlatna zimska parmenka) ; otporne (Topaz®, Pinova®, Querina-Florina) i komercijalne (Gala Schnitzer Schniga®, Golden Delicious, Idared). Prikazani rezultati istraživanja za 2017. godinu. Mjerena su svojstva: čvrstoća ploda, topljiva suha tvar refraktometrijski, ukupne kiseline i pH vrijednost, sadržaj vitamina C, ukupni antocijani, boja ploda. Boja ploda je izmjerena spektrofotometrom i izražena prema CIE L*a*b* sustavu. Rezultati su statistički obrađeni analizom varijance i LSD testom. Tradicionalne sorte su bile najčvršće (8, 36 kg/cm2), imale su najviše topljive suhe tvari (16, 04 °Brix), najviše ukupnih kiselina (20, 81 g/l) i najveću b* vrijednost (30, 98), a najmanje ukupnih antocijana (0, 73 mg/100 g svježeg ploda) i najmanju vrijednost za a* (11, 58). Komercijalne sorte su imale najviše ukupnih antocijana (8, 19 mg/100 g svježeg ploda) i vitamina C (3, 04 mg/l), a najmanju čvrstoću (6, 16 kg/cm2), količinu topljive suhe tvari (13, 35 °Brix) i ukupnih kiselina (16, 01 g/l). Otporne sorte imale su najvišu vrijednost a* (31, 22), a najmanje vitamina C (1, 42 mg/l), L* (45, 09) i b* vrijednost (25, 81). Komercijalne, otporne i tradicionalne sorte uzgajane intenzivnom sustavu proizvodnje su prema ispitivanim svojstvima postigle zadovoljavajuću kvalitetu ploda.

Pelargonska kiselina je karboksilna masna kiselina. Naziva se još i nonanonska kiselina. Prisutna je u biljkama, životinjama i u proizvodima biljnog i životinjskog porijekla u količini 0, 2-400 mg/kg. Zbog toga utvrđivanje maksimalno dopuštenih količina nije primjenjivo. Kao pesticid prvi put registrirana je 1992. u SAD-u. U skladu s Uredbom 1107/2009 nalazi se na popisu odobrenih aktivnih tvari u EU. Hrvatskoj još nije registriran ni jedan pripravak. Osim korova, izdanaka i zaperaka suzbija i mahovine te neke alge i lišajeve, zbog čega se nalazi i na popisu biocidnih proizvoda. Ima vrlo široko područje primjene: suzbijanje izbojaka i izdanaka (na vinovoj lozi i voćkama), suzbijanje korova i mahovine na nepoljoprivrednim površinama, lokalno suzbijanje korova, suzbijanje izniklih korova prije nicanja kulture, primjena u mirovanju kulture, prorjeđivanje cvjetova kod nekih voćnih vrsta, desikacija te primjena prije žetve. S gledišta herbicidnog djelovanja može se opisati kao ne selektivni, kontaktni herbicid bez rezidualnog djelovanja. Iako mehanizam djelovanja nije potpuno razjašnjen, poznato je da u dodiru s lisnom površinom otapa kutikularne voskove i vrši destrukciju stanične membrane. Ubrzo nakon primjene mlado tkivo koje je došlo u dodir s pelargonskom kiselinom vene a potom slijedi potpuna nekroza, odnosno desikacija. Učinak je ovisan o dozi/koncentraciji, kvaliteti aplikacije (pokrivenost tretiranog tkiva), starosti listova i grančice (ne smije odrvenjeti) i o vremenskim prilikama.

The aim of this study was to examine the influence of preparation procedure (PP) of olive leaves drink and its stability within 7 hours (h). Drinks were prepared by pouring leaves with boiling water, or by boiling leaves in water 1 and 3 min additionally leaving them 5, 10 and 15 min. After decanting, drink was left at ambient temperature (AT) 7 h. Analysis were done 5, 15, 30, 60, 240 and 420 min after decanting. Total phenols (TP) by Folin-Ciocalteu reagent, antioxidant capacity (AC) by DPPH method, L*a*b* color parameters by colorimeter and sensory properties (SP) by QDA were done. Obtained results showed that generally amount of TP increased with the boiling and soaking time, but the highest values were obtained after 3 min of boiling and 10 min of soaking (3/10) and remained stable over the period of 7h. The highest AC was determined in sample 1/10, but numerically very similar to sample 3/10. Also, AC remained stable during 7h. In general, boiling and soaking increased b*(yellowness) and decreased lightness, but the highest b* was in sample 3/10. It was evident that over 7 h drinks became more yellow and darker but still with appropriate color. By each procedure sensorially acceptable drink was obtained. The staying time significantly influenced drinks SP, but they still remained typical even with some improvement. E.g. it was observed that bitterness and astringence, as usual SP of olive leaves drink, were less pronounced and drinks were more pleasant with staying time. The best PP was 3 min of boiling/10 min of soaking and such drink remained stable over 7 h/AT.

Priručnik o rezultatima projekta Vijeća za istraživanje u poljoprivredi (VIP) Ministarstva poljoprivrede RH.

U istraživanju su uspoređene tradicionalne (Ovčji nos, Mašanka i Zlatna zimska parmenka) s otpornim (Topaz®, Pinova® i Querina-Florina) i komercijalnim sortama (Gala, Golden Delicious, Idared) u sustavu intenzivne proizvodnje s ciljem bolje procjene potencijala i pogodnosti plodova sorti za daljnju preradu te za implementaciju ekološki prihvatljivije proizvodnje pojedinih sorti jabuka u intenzivnom sustavu uzgoja.Pokus je proveden u pokusnom voćnjaku Zavoda za voćarstvo, Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo. U vrijeme optimalnog roka berbe za svaku sortu zasebno, dio plodova sorti jabuka u istraživanju je posušen u sušari M.Bucher AG Typ 20, a dio je iskorišten za dobivanje soka u sklopu tvrtke LuPo-Voćni sokovi d.o.o. Na svježim i sušenim plodovima kao i u soku jabuka zasebno je određivan sadržaj ukupnih fenola (UF) i ukupnih hidroksicimetnih kiselina (UHK). Sadržaj UF bio je u prosjeku niži u soku, a slijede svježi te sušeni plod (96, 60 ; 130, 23 ; 470, 49 mg/100gFW). Sorte su se razlikovale s obzirom na sadžaj UF pri čemu je kod komercijalnih utvrđen u prosjeku manji sadržaj UF, a slijede otporne te tradicionalne sorte, osim Mašanke koja je imala niži sadržaj UF od ostalih tradicionalnih i Topaza kod kojeg je utvrđen veći sadržaj od ostalih otpornih sorti. Sadržaj UHK također je bio najmanji u soku, a slijedi svježi te sušeni plod (22, 39 ; 31, 51 ; 101, 76 mg/100gFW). Komercijalne i otporne sorte su u prosjeku imale niži, dok su sve tradicionalne imale značajno veći sadržaj UHK.

Kruška je popularna voćna vrsta u Republici Hrvatskoj ali njena proizvodnja, kao i u većini ostalih voćarskih zemalja, nije ni približna proizvodnji jabuke. Razlozi tome su: zahtjevnija tehnologija proizvodnje i čuvanja, složenije pitanje podloga i s tim povezanih poteškoća vezanih uz dunju: nepodudarnost, ferokloroza, te značajnije štete kod niskih temperatura. U radu je dan prikaz uzgoja kruške u Republici Hrvatskoj s naznakom proizvodnje sadnica, proizvodnih nasada, proizvodnje ploda, trgovinske bilance svježeg ploda kruške i prerađevina od kruške, te temeljne informacije u pogledu selekcija i ocjena novih podloga i sorata krušaka kao i tehnološka istraživanja vezana za daljnju intenzifikaciju koje se provode u najznačajnijim voćarskim centrima u Europi i SAD-u. Po proizvodnim površinama, u odnosu na ostale voćne vrste, u Republici Hrvatskoj kruška je tek na 9. mjestu, s udjelom koji čini 3, 47%. Proizvodnja je nedostatna pa se uvoze znatne količine ploda za potrošnju u svježem stanju i za preradu. Od podloga najzastupljenija je Pyrus communis L. (39.1%.), zatim dunje, BA 29 (25.4%), MC (17.8%) i MA (16.4%), a od sorata: Viljamovka (27.3%), Konferans (16%), Lipanjska ljepotica (8.5%), Fetelova (7.1%) i Rana Morettinijeva (5.5%). Posljednjih godina dolazi do postupne promjene u zastupljenosti podloga na način da se smanjuje postotni udio generativnih podloga (za 9%), a raste postotni udio vegetativnih podloga, posebice MC (12%). Analizirajući svjetsku proizvodnju kruške, nakon Kine, EU je najveći svjetski proizvođač, zatim slijede SAD i Argentina. Italija Španjolska, Nizozemska i Belgija proizvode ¾ EU proizvodnje, slijede ih Francuska i Portugal. Najzastupljenija sorta u Europi je Konferans zatim Fetelova, Viljamovka, te Roša.

Masline se u Hrvatskoj u najvećoj količini prerađuju u ulje i komercijalno je interesantan samo plod, iako je maslinov list od davnina poznat po ljekovitosti. Danas postoji niz znanstvenih istraživanja koji potvrđuju ili upućuju na njegov blagotvoran učinak u liječenju visokog krvnog tlaka, ateroskleroze, dijabetesa, kao i na protuupalno i antibakterijsko djelovanju te doprinos jačanju imuniteta. Fenolni spojevi kojih je u maslinovom listu prisutno više od 20 imaju jako antioksidacijsko djelovanje iz čega proizlaze mnogi navedeni zdravstveni benefiti. Među njima posebno je proučeno djelovanje oleuropeina, hidroksitirosola, kavske kiseline, verbaskozida i tirosola. Od maslinovog lista mogu se pripremati ekstrakti koji se koriste kao dodaci prehrani ili biljne infuzije tj. napitci, za što je uvriježen naziv čaj, iako je ispravno taj naziv koristiti samo za infuzije biljke Camellia sinensis. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj postupka pripreme napitka od lista masline te njegovu stabilnosti obzirom na udio fenolnih spojeva. Pri tome su varirani temperatura vode (90 i 100oC) i vrijeme kontakta lista i vode (5, 10, 15 minuta), a pripremljene infuzije analizirane su nakon 5, 15 i 30 minuta te 1, 4 i 7 sati stajanja na sobnoj temperaturi. Fenolni spojevi određivani su spektrofotometrijski s Folin-Ciocalteu reagensom. Udio fenolnih spojeva raste s porastom temperature i vremena kontakta listića i vode, a tijekom 7 sati ostaje stabilan ili pokazuje blagi porast.

Influence of four different dwarfing rootstocks: ‘Gisela 5’, ‘Gisela 6’, ‘PHL-C’ and ‘PiKU1’ on the amount of polyphenols (total phenols, total and individual anthocyanins and individual hydroxycinnamic acids) of sweet cherry cultivars ‘Kordia’ and ‘Regina’ was researched as well as correlations between polyphenols and colorimetrically measured fruit skin colour. Total phenols (TP) and total anthocyanins (TA) were determined by spectroscopic methods, while individual anthocyanins and hydroxycinnamic were quantified and identified by high performance liquid chromatography (HPLC). ‘Gisela 6’ and ‘PiKU1’ had the strongest influence on the TP content of both cultivars. The main hydroxycinnamic acid identified was p-coumaric acid (p-CA) which content was influenced by cultivar, vegetation year and interaction of cultivar*rootstock*year. Content of p-CA varied the most on rootstock ‘Gisela 5’ for both cultivars, with its lowest amount obtained in 2013 and the highest in 2014 in comparison to other rootstocks.The largest difference in TA content in cultivar*rootstock interaction was identified in ‘Gisela 6’. Substantial difference in correlation pattern between cvs. ‘Kordia’ and ‘Regina’ lead to the conclusion that values L* and b* are better TA indicators rather than values a* and Hue., Journal of Applied Botany and Food Quality, Vol 89 (2016), p.29-37

U posljednje vrijeme sve je veće zanimanje voćara za uvođenje sustava održive poljoprivrede u voćarsku proizvodnju. Pri tome je poseban interes proizvođača i potrošača usmjeren prema našim starim sortama i sortama koje su prikladne za proizvodnju sa smanjenom uporabom kemijskih tvari (sredstva za zaštitu bilja, mineralna gnojiva). Stoga je ovo istraživanje usmjereno na ispitivanje mogućnosti uzgoja tradicionalnih i autohtonih sorti u intenzivnim nasadima u usporedbi s najzastupljenijim komercijalnim sortama i sortama otpornim na bolesti. U istraživanju su uspoređene stare (Ovčji gubec, Mašanka i Zlatna zimska parmenka) s otpornim (Topaz, Pinova i Florina) i komercijalnim sortama (Gala Schnitzer Schniga, Golden Delicious i Idared) u sustavu intenzivne proizvodnje. Tijekom istraživanja bilježene su fenološke faze, vršena su mjerenja morfoloških svojstava, te pomološka i mjerenja unutarnjih svojstava ploda (fizikalna i kemijska svojstva ploda: čvrstoća ploda destruktivno i nedestruktivno, boja kožice ploda, topljiva suha tvar refraktometrijski, ukupna kiselost te pH) s ciljem bolje procjene potencijala istraživanih sorti za stvaranje dodane vrijednosti kroz preradu. Preliminarni rezultati upućuju da je za uzgoj jabuka u održivoj proizvodnji potrebno odabrati sortiment koji daje zadovoljavajuću kvalitetu plodova uz značajno manju uporabu kemijskih sredstava i koji je prikladan za preradu kako bi se dobila dodatna vrijednost plodova jabuka.

Tijekom dvadesetog stoljeća selekcionirane su i uspiješno se koriste slabobujne podloge za većinu voćnih vrsta. Smanjenje bujnosti stabla, intenzifikacija proizvodnje/ha i pojačano korištenje strojeva značajke su suvremene voćarske proizvodnje. Intenzifikacija maslinarske proizvodnje krenula je u Španjolskoj sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća na načina da je gustoće sklopa sa cca 100 stabala/ha podignuta na 300-400 stabala/ha uz pojačanu primjenu mehanizacije i priključaka. Istovremeno tragalo se za pronalaskom i upotrebom sorata koje su pogodne za gusti (do 1000 stab./ha) i super gusti sklop/=SGS/ (1000-2000 stab./ha). SGS predstavlja novi sustav uzgoja koji zahtijeva sorte niskog vegetativnog vigora, a većina operacija od sadnje do berbe obavlja se strojno čime se značajno pojeftinjuje proizvodnja. Iz postojećeg sortimenta izdvojene su i uspješno se koriste: 'Arbequina', 'Arbosana' i 'Koroneiki', a selekcionirane su i nove sorte pogodne za uzgoj u SGS: 'Sikitita' /='Chiquitita'®/ (Španjolska) i 'Tosca 07'® /='Vas One'/ (Italija). Temeljem petogodišnjih istraživanja, u radu su prikazane biološke i pomološke značajke sorata 'Sikitita' i 'Tosca' uzgajanih u gustom sklopu (1544, 1744 i 2002 sadnica/ha) u Republici Hrvatskoj. Obje sorte pripadaju ranim sortama dozrijaevanja (prva polovica studenog), a ušle su u rod u trećoj godini ('Sikitita' 3, 16 kg/sta., a 'Tosca' 1, 92 kg/sta.). Sorte su se značajno razlikovale u formiranju krošnje ('Sikitita' -piramidalna krošnja, 'Tosca' - kuglasta krošnja), kao i značajkama ploda i ulja. Ulja obiju sorata pripadaju kategoriji ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Sorta 'Sikitita' imala je blago i slatko ulje, veoma pogodno za konzumente koji se prvi put susreću s maslinovim uljem.

Na pokušalištu Zavoda za voćarstvo, Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo u Donjoj Zelini u proljeće 2006. godine posađene su dvadeset i tri sorte i selekcije oraha od kojih je deset obrađeno u ovome radu. Ispitivane su slijedeće sorte i selekcije: Franquette, Fernette, Lara, Meylannaise, Geisenheim 139, Hartley, Milotai 10, Elit, Rasna i Kasni grozdasti. Svaka sorta/selekcija je zastupljena s 5 stabala, osim selekcije Milotai 10 koja je zastupljena s 3 stabla. Sorte/selekcije su cijepljene na podlozi običnog oraha (Juglans regia L.). Razmak sadnje je 8, 0 x 8, 0 m. Cilj istraživanja je bio utvrditi svojstva plodova i značajke ispitivanih sorti i selekcija u agroekološkim uvjetima Donje Zeline. Tijekom vegetacijske sezone u 2011. i 2012. godini mjerena su i praćena slijedeća svojstva: masa ploda (g), debljina, širina i dužina ploda (mm), oblik ploda, indeks oblika ploda, hrapavost ljuske, masa jezgre (g), boja jezgre i randman (%). U radu su obrađeni podaci o vremenu listanja, cvatnje, zriobe plodova i podrijetlu sorti. Masa ploda kretala se od 11, 74 g (Rasna) do 8, 26 g (Lara), debljina ploda od 35, 02 mm (Meylannaise) do 28, 66 mm (Kasni grozdasti), širina ploda od 34, 40 mm (Rasna) do 28, 31 mm (Elit), dužina ploda od 46, 19 mm (Rasna) do 32, 30 mm (Lara), indeks oblika ploda od 1, 02 (Lara) do 0, 75 (Rasna), masa jezgre od 5, 25 g (Hartley) do 4, 08 g (Lara), randman od 49, 39 % (Lara) do 41, 35 % (Franquette). Kretanje vegetacije bilo je relativno kasno, tijekom treće dekade travnja i prve dekade svibnja. Cvatnja muških cvjetova odvijala se od kraja travnja do kraja druge dekade svibnja, a cvatnja ženskih cvjetova od kraja travnja do kraja svibnja.

Lijeska (Corylus spp.) je voćna vrsta s najvećim zabilježenim rastom s obzirom na količine deklariranog sadnog materijala iz domaće proizvodnje i uvoza. U kontinentalnom dijelu Hrvatske zahvaljujući različitim poticajnim mjerama značajno su povećane površine intenzivnih nasada lijeske, pa se za nekoliko godina mogu očekivati veće količine plodova na tržištu. Najzastupljenija je autohtona sorta Istarski duguljasti 49 %, slijedi je sorte Rimski 45 % te ostale sorte 6%. Provedeno je istraživanje kojim je utvrđena autentičnost sortimenta. Uspoređivane su biljke iz nasada posađenih na različitim lokacijama sa biljkama koje se nalaze u kolekcijskom nasadu Zavoda za voćarstvo u Donjoj Zelini. Svojstva koja su korištena u procesu analize autentičnosti su svojstva navedena u UPOV protokolu TG/71/3 za provođenje testova različitosti, ujednačenosti i postojanosti (DUS protokol) za lijesku. Razlike među ispitivanim uzorcima očitovale su se u vremenu cvatnje, veličini i obliku ploda.

Zahvaljujući raznolikosti klimatskih i edafskih uvjeta, u Republici Hrvatskoj uzgaja se velik broj voćnih vrsta. Dugogodišnjim selekcijskim radom kod većine voćnih vrsta stvorene su brojne sorte (autohtone, udomaćene ili introducirane). U intenzivnoj proizvodnji uglavnom je zastupljen samo manji broj sorata, dok su ostale sorte zastupljene pojedinačno na određenim lokalitetima ili su u fazi nestanka. Zbog sve veće ekspanzije i intenzivnijih sustava uzgoja raste potreba za vrednovanjem, očuvanjem i racionalnom uporabom genetskih izvora voćnih vrsta. Najčešći način očuvanja genetskih izvora višegodišnjih voćnih vrsta je ex situ (izvan mjesta prirodnog rasprostiranja) u regionalnim, nacionalnim ili internacionalnim kolekcijama. U Hrvatskoj postoji nekoliko kolekcijskih nasada voćnih vrsta (pokušališta Zavoda za voćarstvo - Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pokušalište Zavoda za voćarstvo Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, pokušališta Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta u Osijeku i dr.), u sklopu kojih se provode mnoga istraživanja vezana uz evaluaciju različitih sorti voćnih vrsta, ali nema ciljanih istraživanja morfoloških svojstava sjemenki. Dosadašnja istraživanja sjemenki voćnih vrsta bile su uglavnom na razini rodova odnosno vrste, međutim sjemenke različitih sorti unutar određene voćne vrste nisu prikupljene na jedno mjesto, a kamoli detaljno proučavane i sačuvane. Stoga je prikupljanje sjemenki predstavlja osnovu za stvaranje nacionalne zbirke sjemenki voćnih vrsta u sklopu Agronomskog fakulteta kao vodeće nastavno znanstvene institucije u RH, a morfološka i digitalna karakterizacija sjemenki pomoću novijih sofisticiranih metoda (skener sa informatičkim paketom „WinSEEDLE“ koji služi za utvrđivanje i analizu morfoloških svojstava sjemenki) predstavlja značajan izvor podataka kao dopunu istraživanja u vrednovanju sorata.

Tradicionalne sorte voćnih vrsta dragocjeno su bogatstvo i prirodna baština svake zemlje i značajne su iz gospodarskih, agronomskih, bioloških i zdravstvenih razloga. Hrvatska je zemlja s vrlo dugom tradicijom u proizvodnji voća u kojoj autohtone i udomaćene sorte zauzimaju važno mjesto. Mnoge su rijetke i lokalno raširene sorte nepovratno nestale, a danas se teško pronalaze i one koje su ne tako davno igrale važnu ulogu u proizvodnji. Kako bi se spriječilo njihovo izumiranje u Republici Hrvatskoj, odnosno očuvala bio-raznolikost i dragocjen genetski izvor u voćarskom sektoru Zavod za voćarstvo se 2014. godine uključio u Nacionalni program očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj u okviru Radne skupine voće – Podskupine kontinentalno voće. Nacionalni program uključuje inventarizaciju i prikupljanje biljnih genetskih izvora i izgradnju kapaciteta za njihovo čuvanje, održavanje, regeneraciju, opis i procjenu primki, razvoj informacijsko-dokumentacijskog sustava, te informiranje javnosti o važnosti očuvanja biljnih genskih izvora. U kolekciji je trenutno 11 voćnih vrsta zastupljeno sa 165 primki-sorti, a ove jeseni u kolekciju će biti posađeno novih 60-ak primki. Sve navedene primke su upisane u Bazu podataka biljnih genetskih izvora Republike Hrvatske (CPGRD). Upisivanjem putovničkih podataka u bazu, primka se smatra uključenom u Nacionalnu banku biljnih gena. Zavod je započeo sa opisima kolekcioniranih sorti, te formiranjem vlastite baze podataka. Planira se nastaviti s prikupljanjem genotipova na terenu i proširenjem i dopunjavanjem Nacionalne poljske kolekcije sa voćnim vrstama i sortama koje su se tradicionalno uzgajale na području kontinentalne Hrvatske.

Variations in physicochemical properties, content of phenolics and antioxidant activity of chokeberry juices (Aronia melanocarpa) were investigated. The physicochemical analyses included soluble solids, total solids, pH value and titratable acidity. The total phenolic content, nonflavonoid content and flavonoid content were determined spectrophotometrically using the Folin-Ciocalteu reagent while total anthocyanin content was determined using pH- differential method. Total antioxidant capacity was determined by DPPH and FRAP assay. Growing seasons differed in the content of soluble solids which ranged from 19, 81 to 27, 40 ° Brix and in total solids from 19, 22 to 26, 79 %. pH value ranged from 3, 77 to 3, 96 and titrable acidity from 0, 854 to 1, 015 % malic acid. Total phenolic content and total flavonoids in the three growing seasons ranged from 8833, 916 to 11092, 816 mg GAE/L and 6993, 625 to 9709, 644 mg GAE/L respectively. Among examined growing seasons the highest content of TA (2767, 977 mg CGE/L) was found in growing season 2012. All chokeberry juices possess high antioxidant activity (12, 856 – 14, 560 mmol TE/L ; 128, 216 - 166, 647 mmol Fe2+/L), and all phenolics were highly correlated with total antioxidant capacity and reducing power. This study indicates that although examined properties vary considerably through the growing seasons (p

Lijeska (Corylus spp.) je voćna vrsta s najvećim zabilježenim rastom s obzirom na količine deklariranog sadnog materijala iz domaće proizvodnje i uvoza. S ulaskom RH u Europsku uniju i otvaranjem tržišta, dostupnost sadnog materijala iz uvoza dodatno se povećava. Obilaskom voćnjaka na terenu uočena su stabla koja nemaju tipična sortna svojstva. Sve ovo navodi na važnost kontrole kvalitete kroz provjeru sortne autentičnosti da bi u konačnici voćarima osigurali ispravno deklarirani sadni materijal odgovarajuće sortne čistoće. Provedeno je istraživanje u kojem su uspoređivane biljke iz nasada posađenih na različitim lokacijama sa biljkama koje se nalaze u kolekcijskom nasadu Zavoda za voćarstvo te su na taj način obuhvaćene sadnice koje su porijeklom od različitih proizvođača. Svojstva koja su korištena u procesu analize autentičnosti su svojstva navedena u UPOV protokolu TG/71/3 za provođenje testova različitosti, ujednačenosti i postojanosti (DUS protokol) za lijesku. Obavljeni su morfološki i pomološki opisi, a poseban naglasak je stavljen na svojstva vrijeme cvatnje muških i ženskih cvjetova. Razlike među ispitivanim uzorcima očitovale su se u vremenu cvatnje, veličini i obliku ploda. Istraživanjem je utvrđeno da se u našim rasadnicima umnožava materijal autentične sorte dok je u nasadima posađenim od uvoznog materijala utvrđeno prisustvo biljaka koje ne zadovoljavaju sortnu čistoću.

Izbor odgovarajuće podloge jednako je bitan ili još bitniji nego odabir same sorte. Cijepljenje voćnih vrsta ima višestoljetnu tradiciju, a dvadeseto stoljeće je stoljeće podloga, posebice njegov drugi dio. Bujne generativne podloge sve se više zamjenjuju slabije bujnim ili slabo bujnim podlogama (kod jabuke, kruške, trešnje, ...). Od selekcioniranih podloga očekuje se: lako umnažanje, slaba bujnost stabla, mogućnost uzgoja u gustom sklopu, dobra kompatibilnost sa sortama, pozitivan učinak na rodnost i kvalitetu ploda, tolerantnost na bolesti, štetnike i abiotski stres. Na području selekcije slabobujnih podloga za trešnju najviše su učinili selekcioneri iz Njemačke, selekcije: Gisela, Piku, Weiroot. Za razliku od Gisela selekcija koje se sve više koriste kao podloge u komercijalnim nasadima u Republici Hrvatskoj, Weiroot selekcije se uzgajaju isključivo u pokusima (pretežito Weiroot 72). Weiroot (Wei=Weihenstephan, root-korijen) selekcije razvijene su iz tipova divlje višnje (Prunus cerasus L.) s planinskih područja Bavarske (Weihenstephan, TU München). Razlikujemo dvije generacije: prva (1976): Weiroot 10, 13, 14, bujne, smanjuju rast za 20-30% u odnosu n F12/1 i dobar su izbor za siromašnija tla ; druga (1985): Weiroot 154 i 158 (srednje bujne, smanjuju rast za 50%) i slabo bujne Weiroot 53 i 72 (smanjuju rast za 60-75%), traže plodna tla, potrebna je armatura. U posljednje vrijeme na tržištu je podloga Weiroot 720 (poboljšana selekcija W72). W720 bujnosti je 80% u odnosu na Gisselu 5, (usporediva sa Gisselom 3), pozitivno utječe na produktivnost, krupnoću i tvrdoću ploda. Pogodna za intenzivni uzgoj u natkrivenom prostoru ; oslonac i navodnjavanje neophodni. Premda rezultati istraživanja autora iz Europe i SAD-a nisu u potpunom suglasju (zbog razlika u pedološkim i ekološkim prilikama, te razini zdravstvenog stanja repromaterijala za proizvodnju sadnica), može se zaključiti da Weiroot podloge imaju svoje mjesto u komercijalnim nasadima, te je za očekivati da će njihov udio postupno rasti. Vjerovatno najvrijednija značajka Weiroot podloga, ujedno i njihova specifičnost, je njihova mogućnost podešavanja (očuvanja) veličine ploda uz istovremeno reduciranje vigora stabla. Temeljem dosadašnjih rezultata svaka skupina, promatrano po bujnosti podloge, izdvaja svog favorita: Weiroot 13, Weiroot 158, Weiroot 72, odnosno Weiroot 720.

Istraživanja su provedena u Orahovici na tri sorte lijeske: Istarski duguljasti, Rimski i Haleški. Pojedinačno je promatrana cvatnja muških i ženskih cvjetova prema čemu je izrađen fenogram cvatnje. Cilj istraživanja je utvrđivanje fenofaza cvatnje lijeske, pojave homogamije i dihogamije te ovisnost cvatnje o klimatskim prilikama. Pokazalo se da pojava protandrije, protoginije i homogamije nije isključivo sortno svojstvo već je ovisna o sezonskim klimatskim prilikama. Na području Orahovice najčešće se pojavljuje protoginija. Protandrija se pojavljuje rjeđe i to u godinama s većom sumom srednjih dnevnih temperatura u dekadi koja prethodi cvatnji. Na osnovi izrađenog fenograma cvatnje vidljivo je da se tri odabrane sorte dobro nadopunjuju i međusobno osiguravaju dobro oprašivanje bez obzira na nepovoljne klimatske prilike koje vladaju za vrijeme cvatnje.

The Croatian autochthonous hazelnut variety Istarski Duguljasti and two introduced varieties Romische Zellernuss and Hallesche Riesen were characterized with respect to their fatty acid composition as well as their squalene, tocopherols and minerals content. Oleic acid was the most abundant fatty acid ranging from 78.13% in Istarski Duguljasti to 82.98% in Romische Zellernuss, followed by linoleic acid, which showed the largest variation in the content between varieties. α-, β- and γ-tocopherol were identified in all three varieties. The level of squalene ranged from 201.2 to 243.6 mg/kg and potassium was the most abundant mineral varying between 6.81-7.77 g/kg. Obtained results highlight the nutritional characteristics of hazelnut and the influence of hazelnut variety on studied nutrients.

Berry fruit such as strawberry, raspberry, blackberry and blueberry are very delicate with very short shelf life as fresh fruit. But among them there are differences because of different morphological features, as well as specificity of the chemical composition. The aim of this comparative study is to investigate the quality of several cultivars of strawberry (Diamant, Alba, Clery Joly, Galia), raspberry (Willamette, Tulamen, Sugana), blueberry (Sierra, Duke, Bluecrop), and blackberry (Chester, Thornfree, Čačanska Bestrna, Black Athenas) from conventional (all listed cultivars except Diamant) and organic (Chester, Diamant, Alba, Willamette, Sierra, Duke, Bluecrop) farming in order to determine the impact of fruit species, cultivar and type of farming on their shelf life. Quality is monitored by the physico-chemical properties such as dry matter, pH, hardness, colour, and by sensory evaluation. Furthermore microbiological analysis was performed, too. Fruits were stored in refrigerator at 4 oC during seven days, and analyses were done the first, the fourth, and the seventh day of the storage. Samples of organic farming showed higher contamination with bacteria from ten to hundred times compared to conventional farming. On fruit from organic farming prevalent were yeasts and molds, while only yeasts prevailed on the fruit from conventional farming. From all tested fruit species blueberries have proved the most stable during storage at 4oC, especially the cultivar Duke of organic farming. For other species, no positive effect of organic farming on tested samples and parameters was observed. Based on determined parameters, Thornfree proved to be the most stable cultivar of blackberries. Cultivar Tulamen among raspberry was the most stable and best sensory evaluated. Strawberries are not shown greater stability during storage, and the best was the cultivar Joly. Strawberries did not show greater stability during storage, and the best was the cultivar Joly.

U radu su prikazani rezultati mjerenja fenoloških, pomoloških i fiziklanih svojstava plodova 13 sorti višnje sličnog vremena dozrijevanja posađenih u sortno-introdukcijskom pokusu u pokusnom voćnjaku Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u Donjoj Zelini. Istraživanja su provedena na sortama: Köröszer, Kos, Gerema, Ungarische Traubige, Morina, Köröszer Pandy, Maliga Emleke, Schattenmorelle Vowi, Karneol, Debreceni bötermö, Kelleris 16, Schattenmorelle Bonn i Kántorjánosi. Stabla su posađena 2007. godine. Cilj istraživanja je bio utvrditi ponašanje ovih sorti u našim agro-ekološkim uvjetima te usporediti nove i već poznate sorte višnje. Tijekom vegetacijske sezone u 2011. godini vršena su fenološka opažanja, a mjerena su i sljedeća svojstva: masa, visina, širina i debljina ploda te duljina peteljke. Fizikalna svojstva plodova izvedena su računarskim putem iz izmjerenih osnovnih pomoloških parametara. Prosječna masa ploda kretala se od 4, 66 g (Gerema) do 8, 16 g (Karneol), visina od 16, 58 mm (Ungarische Traubige) do 20, 59 mm (Karneol), širina od 19, 70 mm (Ungarische Traubige) do 25, 15 mm (Karneol), debljina od 17, 57 mm (Kántorjánosi) do 22, 77 mm (Karneol), a duljina peteljke od 26, 51 mm (Maliga Emleke) do 46, 33 mm (Köröszer Pandy).

Na pokušalištu Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u proljeće 2007. godine posađen je nasad borovnice sa sljedećim sortama: Berkley, Bluecrop, Bluejay, Brigitta, Duke, Herbert, Nelson, Northland, Sierra, Sunrise i Toro. Pokus je postavljen prema slučajnom bloknom rasporedu u tri repeticije. Jednu pokusnu parcelu čine tri biljke koje su posađene u prethodno pripremljen supstrat koji je pokazao odgovarajuću kiselost. U nasadu je postavljen sustav navodnjavanja kap po kap i protugradna mreža. Razmak između redova je 3, 2 m, a unutar reda 1 m. Cilj istraživanja je utvrditi kako se pojedine sorte ponašaju u agroekološkim uvjetima Donje Zeline. Tijekom 2011. godine utvrđen je period dozrijevanja, prosječna masa po grmu, masa 100 plodova te visina i širina ploda. Početak berbe bio je 20. lipnja za sve sorte osim Herberta i Sierre koje su prvu berbu imale 28. i 30. lipnja. Berba je za sve sorte trajala do prve dekade srpnja. Prosječna masa po grmu kretala se od 319, 41 g (Herbert) do 1613, 33 g (Toro), masa 100 plodova kretala se u rasponu od 81, 93 g (Northland) do 209, 03 g (Berkley), visina ploda bila je od 8, 90 mm (Northland) do 11, 78 mm (Berkley). a širina ploda od 11, 69 mm (Northland) do 15, 97 mm (Sierra). Rezultati istraživanja sorti borovnice na kojima su provedena istraživanja odgovaraju njihovim sortnim karakteristikama.

Na pokušalištu Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u proljeće 2007. godine posađene su dvogodišnje sadnice borovnice sa sljedećim sortama: Berkeley, Blueray, Bluecrop, Bluejay, Brigitta, Duke, Patriot, Herbert, Nelson, Northland, Sierra, Sunrise i Toro. Pokus je postavljen prema slučajnom bloknom rasporedu u tri repeticije. Jednu pokusnu parcelu čine tri biljke koje su posađene u prethodno pripremljen supstrat pogodne pH vrijednosti. U nasadu je postavljen sustav navodnjavanja kap po kap i protugradna mreža. Razmak između redova je 3, 2 m, a unutar reda 1 m. Cilj istraživanja je utvrditi kako se pojedine sorte ponašaju u agroekološkim uvjetima Donje Zeline. Tijekom 2011. godine utvrđen je period dozrijevanja, prirod po grmu, masa 100 plodova te visina i širina ploda. Početak višekratne berbe bio je 20. lipnja za sve sorte osim Herberta i Sierre koje su prvu berbu imale 28. i 30. lipnja. Berba je za sve sorte završila 07. srpnja. Prosječna masa po grmu kretala se od 319, 41 g (Herbert) do 1613, 33 g (Toro), masa 100 plodova kretala se u rasponu od 81, 93 g (Northland) do 209, 03 g (Berkeley), visina ploda bila je od 8, 90 mm (Northland) do 11, 78 mm (Berkeley), a širina ploda od 11, 69 mm (Northland) do 16, 25 mm (Patriot). Rezultati istraživanja sorti borovnice na kojima su provedena istraživanja odgovaraju njihovim sortnim karakteristikama

U radu je prikazana analiza rezultata mjerenja boje i pomoloških svojstava plodova 4 sorte marelice različitog vremena dozrijevanja posađenih u introdukcijskim pokusima u pokusnom voćnjaku Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u Donjoj Zelini. Istraživanja su provedena na sortama: Pinkcot, Harogem, Hargrand i Harlayne. Tijekom vegetacijske sezone u 2010. godini praćena su slijedeća svojstva: masa, visina, širina i debljina ploda, topiva suha tvar refraktomerijski i čvrstoća u 4 roka berbe, osim za sortu Harlayne u 3 roka berbe, pri čemu je indikator početka prve berbe bila promjena osnovne boje pokožice ploda iz zelene u zeleno-žutu. Boja ploda mjerena je Konica Minolta Spectrophotometrom CM-700d korištenjem CIE L*a*b* sustava, gdje vrijednost L* predstavlja svjetlinu tj. luminanciju, vrijednost a* odnos crvene i zelene boje, a b* odnos žute i plave boje. Osnovna i dopunska boja pokožice ploda mjerena je višekratno u razmacima od nekoliko dana, pri čemu su utvrđene različitosti u razvoju boje između sorti u istraživanju. Masa, visina, širina i debljina ploda te topiva suha tvar svih sorti su se povećavale tijekom razvoja ploda, dok se čvrstoća ploda smanjivala. Kod sorti s izraženom crvenom dopunskom bojom (Pinkcot i Harogem) vrijednosti a* i b* osnovne boje ploda intenzivnije su se mjenjale tijekom razvoja ploda nego kod sorti Hargrand i Harlayne. Vrijednost L* osnovne boje ploda nije značajno varirala i kod svih sorti se kretala u rasponu od 55, 17 - 61, 09. Također, kod sorti Pinkcot i Harogem vrijednost L* dopunske boje ploda se smanjivala tijekom dozrijevanja i kretala se od 47, 20 – 40, 07 za Pinkcot, te od 46, 49 – 43, 96 za Harogem. Kromatska vrijednost a* dopunske boje pokožice ploda rasla je tijekom dozrijevanja i kretala se od 11, 72 – 35, 25 za Pinkcot, te od 14, 57 – 36, 62 za Harogem.

U ovoj knjizi prikazani su opisi i rezultati istraživanja sorti jabuke i kruške posađenih u pred-introdukcijskim, introdukcijskim i proizvodno-sortnim pokusima na pokušalištu u Donjoj Zelini. Sorte su opisane po vremenu dozrijevanja, dok su sorte u introdukciji zasebno opisane. Uz nazive sorti dodana su imena robnih marki pod kojim se određene sorte mogu pronaći na tržištu. Tekst je popraćen originalnim fotografijama.

U radu je prikazana analiza rezultata mjerenja boje i pomoloških svojstava plodova 4 sorte marelice različitog vremena dozrijevanja posađenih u introdukcijskom pokusu u pokusnom voćnjaku Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u Donjoj Zelini. Istraživanja su provedena na sortama: Pinkcot, Harogem, Hargrand i Harlayne. Stabla su posađena 2006. godine, a cijepljena su na podlogu WaxWa. Tijekom vegetacijske sezone u 2010. godini praćena su slijedeća svojstva: masa, visina, širina i debljina ploda, topiva suha tvar refraktomerijski i čvrstoća u 4 roka berbe, osim za sortu Harlayne u 3 roka berbe, pri čemu je indikator početka prve berbe bila promjena osnovne boje kožice ploda iz zelene u zeleno-žutu. Boja ploda mjerena je Konica Minolta Spectrophotometrom CM-700d korištenjem CIE L*a*b* sustava, gdje vrijednost L* predstavlja svjetlinu tj. luminanciju, vrijednost a* odnos crvene i zelene boje, a b* odnos žute i plave boje. Osnovna i dopunska boja kožice ploda mjerena je višekratno u razmacima od nekoliko dana, pri čemu su utvrđene različitosti u razvoju boje između sorti u istraživanju. Kod sorti s izraženom crvenom dopunskom bojom (Pinkcot i Harogem) vrijednosti a* i b* osnovne boje ploda intenzivnije su se mjenjale tijekom razvoja ploda nego kod sorti Hargrand i Harlayne. Vrijednost L* osnovne boje ploda nije značajno varirala i kod svih sorti se kretala u rasponu od 55, 17 - 61, 09. Također, kod sorti Pinkcot i Harogem vrijednost L* dopunske boje ploda se smanjivala tijekom dozrijevanja i kretala se od 47, 20 - 40, 07 za Pinkcot, te od 46, 49 - 43, 96 za Harogem. Kromatska vrijednost a* dopunske boje kožice ploda rasla je tijekom dozrijevanja i kretala se od 11, 72 - 35, 25 za Pinkcot, te od 14, 57 - 36, 62 za Harogem.

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje pomoloških i nutritivnih značajki ploda gospodarski važnih sorti lijeske (Corylus spp.) uzgajanih u Hrvatskoj. U uzgoju je najzastupljenija autohtona sorta Istarski duguljasti, a slijede je introducirane sorte Rimski i Haleški. Istraživanjima je obuhvaćena cvatnja lijeske, rodnost (masa plodova, broj plodova), pomološke karakteristike (masa ploda, masa jezgre, masa ljuske i randman). Analiziran je kemijski sastav uključujući sadržaj vode, suhe tvari, ukupni sadržaj masti, sirovih bjelančevina, pepela, pojedinih mineralnih tvari (P, K, Ca, Mg), ugljikohidrata, masnokiselinski profil i sadržaj antioksidanasa (tokoferola i skvalena). Najveći prirod, za istraživani period, zabilježen je kod sorte Rimski, približno jednak kod sorte Haleški i najniži kod sorte Istarski duguljasti. Međutim, sorta Istarski duguljasti je pokazala stabilnost i redovitu rodnost u svim godinama istraživanja. Osnovni kemijski sastav varirao je po sortama i godinama. Dominantan sastojak su masti čiji se sadržaj kretao u rasponu 61, 60% do 67, 59%. Prate ih ugljikohidrati (15, 75 do 20, 58g/100g) i proteini (10, 16% do 13, 13 g/100g). Iz pepela, kojemu se udjel kretao od 2, 53 do 2, 71 g/100g, analiziran je udjel najzastupljenijih minerala. Dominirao je kalij (prosječno 742, 28 mg/100g) ; slijedi ga fosfor (304, 17 mg/100g), kalcij (238, 17 mg/100g) i magnezij (200, 00 mg/100g). Posebnu nutritivnu vrijednost jezgri lješnjaka daje sadržaj antioksidansa tokoferola i skvalena. Najzastupljeniji je α-tokoferol, čiji udjel se kreće od 201, 5 do 299, 2 mg/kg ; slijedi ga γ-tokoferol u rasponu vrijednosti od 2, 1 do 5, 7 mg/kg i β-tokoferol u rasponu od 1, 0 do 1, 7 mg/kg. Prosječan sadržaj ukupnih tokoferola za sve sorte i godine istraživanja iznosi 254, 53 mg/kg. Osim toga, analizama su utvrđene značajne količine skvalena s prosječnim vrijednostima od 213, 27 mg/kg za Haleški, 251, 46 mg/kg za Istarski duguljasti i 266, 77 mg/kg za sortu Rimski. Rezulati kemijskog sastava jezgre lješnjaka dobiveni istraživanjima sugeriraju da na vanjske i unutrašnje parametre kakvoće plodova lješnjaka utječe sorta, godina berbe i njihove međusobne interakcije. Istraživanjem je utvrđeno da jezgra lješnjaka sadrži više pojedinačnih sastojaka koji mu daju dobre nutritivne vrijednosti.

The aim of this research was to determine the pomological traits and proximate chemical composition of economically important Hazelnut (Corylus avellana L.) varieties grown in Croatia. Autochthonous variety Istarski duguljasti is the most represented variety in production, followed by introduced varieties Romische Zellernuss and Hallesche Riesen. Research was conducted during four vegetation seasons. Pomological traits (productivity/yield, number of fruits, nut weight, kernel weight, percent kernel) and proximate chemical composition of hazelnuts (fats, carbohydrates, proteins, ash and moisture) were determined. During the period of research, Romische Zellernuss variety had the highest yield ; Hallesche Riesen variety had approximately the similar yield, while Istarski duguljasti had the lowest. However, Istarski duguljasti variety demonstrated stability and regular fertility during all years of research. Proximate chemical composition (of fresh material) varied per variety and per year. Fats were predominant compound which content ranged from 61.60 - 67.59 g/100 g, followed by carbohydrates (15.75 - 20.58 g/100 g) and proteins (10.16 - 13.13 g/100 g). Ash content in hazelnut kernel ranged from 2.51 - 2.85 g/100 g, and moisture content from 2.87 - 3.21 g/100 g. Results obtained in research suggest that external and internal parameters of hazelnut quality are influenced by variety, harvest year and their mutual interactions.

Tijekom 2008. godine bivši Zavod za voćarstvo pokrenuo je istraživanje novog uzgojnog oblika Bibaum®. Istraživanja se provode u okviru Alpe-Adria projekta „Uzgojni oblik: dvostruka provodnica nasuprot vreteno“. Pokus je postavljen na pokušalištu u Donjoj Zelini ; kultivar Zlatni Delišes na podlozi M9. U radu se objašnjava predmetni uzgojni oblik, zašto se izvorno išlo u njegovo osmišljavanje, specifičnosti u proizvodnji sadnica i formiranja uzgojnog oblika, koja su dosadašnja iskustva u uzgoju jabuke i kruške pri korištenju ovog uzgojnog oblika u Italiji. Prikazat će se koji su glavni ciljevi predmetnog pokusa, koji su vegetativni i generativni parametri uključeni u istraživanje tijekom godine, te kvantitativni i kvalitativni parametri koje je potrebno pratiti tijekom i neposredno nakon berbe. Sva istraživanja provode se po tipiziranom obrascu, koji je obvezujući za sve sudionike projekta.

Plum pox virus (PPV) is increasingly endangering plum production in Croatia. This study aimed at determining the presence of this virus in autochthonous plum genotypes and at identifying plum trees of particular genotypes, not infected by it. To sort out the broad array of synonyms used in plum variety naming, the samples were submitted to genetic analysis, for defining their affiliation to a particular genotype (variety). In addition, the presence and frequency was assessed of Apple chlorotic leaf spot virus (ACLSV) and Prunus necrotic ringspot virus (PNRSV) infections in autochthonous plum genotypes. In 2005, leaf and fruit samples from 54 trees were collected in seven Croatian counties Osjecko-baranjska, Vukovarsko- srijemska, Pozesko-slavonska, Brodsko-posavska, Viroviticko-podravska, Sisacko-moslavacka and Lickosenjska. The variety Bistrica is cultivated in all seven areas while the other cultivars (Bela staroverska, Bijela rana, Bjelica jajara, Brdaklija, Cericanka, Crnica, Dabinka, Debeljara, Glodara, Kalaca, Kamenjara, Komocanka, Mandalenka, Miholjcanka, Pasjara, Pintara, Plavica, Ruzica, Sitna bijelica, Torgulja, Ilinjaca, Trnovaca and Valpovka) were found in particular locations of specific counties. Serological tests were used for establishing the presence of the three viruses. PPV was detected in four plum genotypes, three of which (cv. Glodara from Dolci, cv. Pasjara from Viljevo and cv. Bistrica from Podvrsko) contained the virus in both leaves and fruits, while cv. Glodara from Crkvari contained PPV only in the leaves. All the other plum genotypes tested were found to be PPV-free. PNRSV was detected in two genotypes. It was found both in the leaves and fruits of cv. Komocanka from Caglin, while only the leaves of cv. Debeljara from Batina were infected by this virus. None of the tested plum accessions was infected by ACLSV. Likewise, none of the three viruses was detected in 48 of 54 trees investigated.

Istraživanja su provedena u Orahovici na najvećoj plantaži lijeske u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Na plantaži su zastupljena tri kultivara lijeske: ‘Istarski duguljasti’, ‘Rimski’ i ‘Haleški’. Istraživanja su provedena u dva trogodišnja vremenska perioda na istim grmovima u nasadu, koji je posađen 1982. godine. Pojedinačno je promatrana cvatnja muških i ženskih cvjetova prema čemu je izrađen fenogram cvatnje. Cilj istraživanja je utvrđivanje fenofaza cvatnje lijeske, pojave homogamije i dihogamije te ovisnost cvatnje o klimatskim prilikama. Pojava protandrije, protoginije i homogamije nije isključivo sortno svojstvo već je ovisna o sezonskim klimatskim prilikama. Na području Orahovice najčešće se pojavljuje protoginija. Protandrija se pojavljuje rjeđe i to u godinama s većom sumom srednjih dnevnih temperatura u dekadi koja prethodi cvatnji. Homogamija se pojavljuje samo dva puta i to kod sorte ‘Rimski’. Na osnovi izrađenog fenograma cvatnje vidljivo je da se tri odabrane sorte dobro nadopunjuju i međusobno osiguravaju dobro oprašivanje bez obzira na nepovoljne klimatske prilike koje vladaju za vrijeme cvatnje.

Plum pox virus (PPV) has been increasingly endangering the plum production in Croatia. Our objective was to determine the presence of PPV in autochthonous plum genotypes. We plan to subject these plum genotypes to genetic analysis in subsequent study, in order to sort out the broad array of synonyms used in plum variety designation. This would enable as to determine and describe specific genotypes (varieties) and corresponding synonyms. Ninety-three leaf and fruit samples were collected in May and August 2005, respectively, in seven Croatian counties: Osječko-baranjska, Vukovarsko- srijemska, Požesko-slavonska, Brodsko-posavska, Virovitičko-podravska, Sisačko-moslavačka and Ličko-senjska. The variety Bistrica is cultivated in all seven counties while other individual genotypes are grown in particular locations in particular counties (Bela staroverska, Bijela rana, Bjelica jajara, Brdaklija, Ceričanka, Crnica, Dabinka, Debeljara, Glodara, Kalača, Kamenjara, Komočanka, Mandalenka, Miholjčanka, Pasjara, Pintara, Plavica, Ružica, Sitna bijelica, Torgulja, Ilinjača, Trnovača and Valpovka). PPV was detected by Double Antibody Sandwich ELISA-test, using broad range polyclonal antibodies (Loewe Biochemica, Germany). Sharka virus was found in four plum genotypes ; three of them (Glodara from Dolac, Pasjara from Viljevo and Bistrica from Podvrško) contained virus both in the leaf and fruit samples, while one (Glodara from Crkvare) contained PPV only in the leaf sample. All other plum genotypes were found to be PPV-free.

U pokusima provedenim na plantaži Polka u Belovaru kraj Zeline, analizirane su fizikalne značajke plodova 16 kultivara jagode (devet kultivara sa sortne liste, sedam ne). Biljke su posađene u šest repeticija (redova), tri na otvorenom i tri u plasteniku. Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike među kultivarima u određenim fizikalnim svojstvima kao što su težina, širina i tvrdoća, dok kod visine značajnih razlika nije bilo. Gledajući ukupno, kultivar Raurica ima najveću prosječnu težinu plodova, dok najmanju ima SYMPHONY. Najveću prosječnu širinu plodova također ima kultivar Raurica, dok najmanju ima CAMAROSA. Najveću prosječnu tvrdoću plodova ima kultivar Arosa, dok najmanju ima kultivar HONEOY. Razlika prosječnih visina plodova unutar kultivara i mjesta sadnje (otvoreno i plastenik) nije značajna. Fizikalne značajke plodova jagoda uzgajanih na otvorenom statistički su značajno različite, od plodova jagoda uzgojenih u plasteniku. Prosječna visina plodova jagoda uzgojenih na otvorenom i u plasteniku nije bila značajno različita.

U istraživanju je analiziran kemijski sastav šesnaest kultivara jagode uzgojenih na plantaži Polka u Belovaru kraj Zeline. Biljke su posađene u tri repeticije s dva načina uzgoja (tri reda na otvorenom i tri reda u plasteniku). Rezultati su pokazali značajne razlike između kultivara u svim navedenim svojstvima. Također su postojale značajne razlike između plodova uzgojenih na otvorenom i u plasteniku. Lambada je imala najviše suhe tvari sušenjem, a najmanje Maya. Najviše suhe tvari refraktometrijski imale su sorte Lambada, Clery, Gemma i Arosa, a najmanje Marmolada i Maya. Najkiseliji kultivari bile su Symphony, Honeoye i Gemma, dok se s najmanjom količinom kiseline izdvojila Miss. Najviše vitamina C imao je kultivar Honeoye, a najmanje Raurica. Plodovi uzgojeni na otvorenom imali su značajno više suhe tvari sušenjem i suhe tvari refraktometrijski te manje vitamina C od jagoda uzgojenih u plasteniku. Sadržaj ukupnih kiselina u plodovima uzgojenim na otvorenom i u plasteniku nije bio značajno različit. U organoleptičkom ocjenjivanju kultivara uzgojenih na otvorenom najbolje je ocjenjena Alba, a najlošije Elsanta, dok je kod kultivara uzgojenih u plasteniku najbolja bila Clery, a najlošija Elsanta.