Search

Birth injuries are a common cause of neonatal morbidity in otherwise healthy infants, with the incidence from 0.2 % to 37 %. Clavicular fracture is the most common birth bony injury in neonate. The aim of this retrospective analyze is to determine the incidence of clavicular fracture in our maternity ward department during one year and present the perinatal circumstances in which we observed this injuries. Methods. In one-year long period (from 01.01.-31.12.2010.), in our maternity ward, we registered 19 newborn infants with clavicular fracture. Both maternal data and neonatal data were analyzed. Results. The incidence of neonatal clavicular fracture in our study was 0.68 %. Right side clavicle was more likely to be fractures than the left side (61.16 % : 36.84 %). There are no statisticaly significant difference between males and females birthweight (χ2=3, 753, p>0.05). Only one newborn with a clavicular fracture was born by caesarean section, and all the rest was born vaginally (94.74 %). In two newborn infants (10, 53 %) we observed the greenstick fracture, and in 17 (89, 47 %) it was a complete fracture. One child with a fracture of clavicle had also a fracture of scapula. In other participants we didn't found other fractures or bone abnormalities. No child had associated Erb's paralysis. All of the fractures healed without complications. Conclusion. Fractures of the clavicle in newborns in our maternity ward are at the threshold of appearance in relation to the results of previous studies, and present a good prognostic form of birth injury.

The incidence of adrenal hemorrhage in perinatal period is 0.2-0.5 %. Prenatal diagnosis is rare. In most cases, the hemorrhage determine during wide diagnostic procedure in life threatened or serious sick newborn. We presented a case of female at term born neonate, which was suspiction on cystic intraabdominal mass alredy during 32. week of gestation. After delivery, abdominal sonography was done and found the inhomogen formation above the upper pole of the right kidney. On the magnetic resonance imaging (MR), this formation described as an expansive lesion in the lodge of the right adrenal gland, measuring 3.8 x 2.8 x 3.5 cm, which corresponds to bleeding from the adrenal gland. Wide differential-diagnostic evaluation excluded other diseases, especially malignant. A child from birth during the perinatal periode were no clinical manifestation. Regular ultrasound monitoring shown the resolution of the described formation, until its complete disappearance at the age of two months.

Introduction. The incidence of adrenal hemorrhage in perinatal period is 0.2-0.5 %. Prenatal diagnosis is rare. In most cases, the hemorrhage determine during wide diagnostic procedures in life threatened or serious sick newborns. Right adrenal gland is affected more often (65 %) than a left gland. Clinical symptomatology in 15-60% of cases are asymptomatic, and in the symptomatic cases is generally nonspecific. Possible perinatal risk factors are: hypoxia, perinatal infection, sepsis, trombocytopenia and coagulation disorders. Case presentation. We presented a case of female, at term (40 weeks of gestation) born neonate (4290 g), which was suspiction on cystic intra-abdominal mass already during 32. week of gestation. She was born from 2nd pregnancy of young and healthy mother. There were no other perinatal risk factors. Methods. After delivery, abdominal sonography was performed and we found the inhomogen formation above the upper pole of the right kidney (figure 1.). On the magnetic resonance imaging (MRI), this formation described as an oval expansive lesion in the lodge right adrenal gland, measuring 3.8 x 2.8 x 3.5 cm, which corresponds to bleeding from the adrenal gland (figure 2.). The diameter of the formation in 6th week of life amounted 9.6 mm. Results Wide differential-diagnostic evaluation excluded other diseases, especially malignant. A child from birth during the perinatal periode were no clinical manifestation. Conclusions Regular ultrasound monitoring shown the resolution of the described formation, until its complete disappearance at the age of two months.

The aim of this review was to estimate the influence of patronage nurses on breastfeeding. A retrospective research was conducted in a form of telephone questionnaire on a total of 25 examinees. 18 mothers (72%) had previous experience with breastfeeding, while 7 of them didn't have any experience (28%). Because of the difficulties with breastfeeding, patronage nurses valued the tehnique of breastfeeding in 18 mothers (72%), and examinated breasts of 13 women (52%). Exclusive breastfeeding was recommended to 21 mother (84%), while in 4 cases (16%) giving water and/or tea to the child was suggested. Breastfeeding on demand was recommended in 14 cases (56%), and breastfeeding by a schedule in 4 cases (16 %). Advice about maternal nutrition during breastfeeding was given in 21 cases (84%), and just in 4 cases (16%) this type of advice was not necessary. Patronage nurses helped mothers with breastfeeding in 12 cases (48%), they didn't have any influence on breastfeeding in 9 cases (36%) and in 4 cases (16%) they hindered breastfeeding. Patronage service has a relevant role in preventive health sector. Patronage nurses should have a better collaboration with maternity and pediatric care centers, so they can provide up to date breastfeeding education and thus offer their proffesional support.

Neural tube defects (NTD) are the most common congenital anomalies of the central nervous system. Mylomeningocele (MMK) represent the most often and severe form. It result from failure of the neural tube to close spontaneously between the 3rd and 4th week of intrauterine development. The precise cause remain unknown, evidence suggests many factors like hypertermia, drugs, malnutrition, maternal obesity, diabetes, folic acid deficiency. It represent typically as a saclike cystic structure covered by a thin layer of partially epithelialized tissue. Maternal periconeptual supplementation of folic acid supplementation can reduces the incidence u NTD. In this paper, we present perinatal care for newborn with lumbosacral MMK, associated with hydrocephalus and Chiari II malformation.

Introduction. Cephalohaematoma is a collection of blood, between the skull bone and periosteum, which according to clinical presentation, could be admitted to perinatal risk factors. The aim of this paper is to present the most common brain ultrasound (US) change in infants with cephalohaematoma, and assess eventual neurorisk in egzamined population. Methods. We retrospectively analized the US brain changes in healthy term infants with cephalohaematoma, additionaly to anamnesis and other clinical risk factors. We analyzed 2970 participants during one calendar year in the maternity ward of our institution. Results. The frequency of cephalohaematoma is 1.55 %. The average birth weight was 3443.26 + 412.41 g, length 49.69 + 1.57 cm and head circumference 35.22 + 0.62 cm. We didn't observed any other birth trauma, congenital anomalies, coagulation disorders, or neurological deviations. Normal brain US observed in 67.39% of the respondents. Abnormal US findings had 32.61% of the respondents, of which a significant change in US had 3 children (6.53%). Cephalohaematoma was the only risk factor in 17 children (36.96%). Low neurorisk factors had 5 patients (10.87%), and in 24 infants with cephalohaematoma we found factors of high neurorisk (52.17%). The most common additional risk factors are gestational diabetes (19.57%), infections during pregnancy (17.39%) and head circumference above the 95th percentile (17.39%). Conclusion. US of the brain is useful, simple and objective method that is already in the maternity ward may be supplemented by anamnesis and clinical data in order to assess the possible factors of neurorisk in newborns with cephalohaematoma.

Protektivni učinak dojenja na kasniju pojavu debljine pripisuje se sastavu majčina mlijeka i ukupnoj duljini dojenja. Cilj rada je ispitati da li dojenje utječe na pojavu debljine u djece predškolske dobi. Ispitivanu skupinu čine djeca dojena najmanje tri mjeseca, a u kontrolnoj skupini su djeca od rođenja hranjena umjetnim mliječnim pripravkom. Prosječna duljina dojenja u ispitivanoj skupini je 8.55 + 3.49 mjeseci, a raspon dojenja od 4-12 mjeseci. Uhranjenost djece je uspoređivana prema prosječnim vrijednostima težine i duljine i prema centilnim vrijednostima. Prema prosječnim vrijednostima, do druge godine života nema statistički značajne razlike u težini i duljini djece s obzirom na vrstu mliječne prehrane u prvoj godini života, a od 2-5. godine života statistički su značajno teža djeca hranjena umjetnim mliječnim pripravkom (p

Gingival cysts of the newborn belong to the group of intraoral cystic lesions. In literature also known as dental laminal cysts and alveolar cysts, and they are benign oral mucosal lesions of transient nature. It could be differential diagnostic dilemma in neonatology. They are often mistaken as natal teeth. We presented gingival cyst at term healthy newborn infant, perinatal period and follow-up of the child. We observed spontaneously shed of the cyst after four week. There was no feeding difficulties in neonatal period, and later dentition in age of one and two years was normally. Medical professionals should be able to explain clinical presentation and self-limiting nature of these cystic lesions at neonates, so that unnecessary surgical intervention can be avoid.

Ankyloglossia or tongue-tie, is an congenital anomaly characterized by a short lingual frenulum, which can lead to short-and long-term restrictions of the tongue movements. In newborn period can causes feeding difficulty. Aim. The aim of this paper is to obtain ankyloglossia in clinical and functional presentation in otherwise healthy newborns, established the degree of breast-feeding difficulties in infants with ankyloglossia, and to evaluate the effectiveness of frenotomy. Methods. This retrospective analysis includes 2.872 of healthy newborns. Ankyloglossia is estimated clinically, identified the difficulties of breastfeeding, and the efficacy of frenotomy in newborns with severe ankyloglossia. Results. The frequency of ankyloglossia is 3.76%. The ratio of boys and girls was 3.1:1. Mild ankyloglossia was found in 27 (25%) infants, in 32 (29.63%) was moderate, and 49 (45.37%) had severe ankyloglossia. Transient difficulties with breastfeeding in infants with mild and moderate ankyloglossia were resolve through timely professional help during breastfeeding, without the need for frenotomy. In 37.04% of the total number of children with ankyloglossia, only in infants with severe ankyloglossia is concomitant difficulties breastfeeding (40 of 49 cases), underwent frenotomy. The most common difficulty is the nipple pain during breastfeeding (75%), attachment to the breast in 22.5%, and the nipple damage in 2.5%. Pain intensity before frenotmy was 7.38 + 1.53, and after frenotomy 1.75 + 1.11 (p

Perinatalno zbrinjavanje novorođenčeta s meningomijelokelom: prikaz bolesnika

Opisujemo klini~ku sliku u mu{;kog novoro|en~eta s nedostatkom palca {;ake i hipoplasti~nom podlakticom te s defektom interatrijskog septuma tipa sekundum (ASD II). Dijete nema drugih ko{;tanih anomalija niti dismorfije lica. Mor- fologija mozga je uredna. Od sr~anih abnormalnosti ima i otvoreni arterijski kanal, bez abnormalnosti u EKG zapisu. Nalaz kompletne krvne slike je uredan. U spektru nasljednih bolesti iz grupe »srce-{;aka« klini~ka slika u na{;eg pacijenta uklapa se u Holt-Oramov sindrom (HOS). Uloga je neonatologa da u slu~aju anomalija palca {;ake ili gornjih udova posumnja i na mogu};u sr~anu grje{;ku i da roditelje uputi na pravodobnu, interdisciplinarnu skrb za takvo dijete.

Total number of life births in Croatia is around 43.000 last 5 years, what’s mean that the number of newborn babies on 1.000 habitants is 9.63 every year, what is less in comparison with United States of America (13.83). In our maternity ward, every year we have around 3.300 newborn babies. According to current laws and regarding a Calendar of vaccinations, all newborns in our maternity wards receiving two obligatory vaccines: against tuberculosis (TBC) and hepatitis B (HB). Many of well developed world countries not implemented vaccination against TBC as obligatory in newborn age, but in Croatia, TBC is till now very important public-health problem. Every year we register 15-20 new cases on the 100.000 habitants. From the beginning of year 2007, all newborn babies getting in the maternity wards the first dosage HB vaccine. All newborns of HBsAg positive mothers get also the passive vaccine against HB. During a year 2010, we used passive HB immunization in 4 newborn babies (0.12%), and in a 2011, in 12 cases (0.37%). By the established immunization protocols, we use the passive immunization against respiratory syncytial virus (RSV) and active Rota virus vaccine for all risk premature babies, newborns and infants. We noted very high vaccination rate against TB i HB in our maternity ward (over 99 %), regardless anyone of newborn babies doesn’t have contraindication for vaccination. On average 3.300 doses this both vaccines per year, we don’t noticed local or systemic short-time reactions. Therefore, the reason why we did not have a 100% vaccination coverage, is not founded by professional or medical reasons. Many times we have problems with the parents of newborn babies, which wouldn’t to agree and give consent on obligatory vaccination. They do so because of specially life concepts (back to the nature life-styles), and a fear of possible reactions on vaccines, specially long-terms complications and neurobehavioral problems. Parents sometimes refuse immunization due the pain that is caused by the application of vaccines. Regarding to these opinions, approach by the parents must be professionally and arguments, taking into consideration the individual, collective and global impact of vaccines, particularly the benefits of the eradication of infectious diseases. Our doubts and problems with parents could be resolved due the developed ethical principles of vaccines in children, increased levels of awareness by parents about the importance of vaccines and introduced protocols to reduce pain during application of vaccines.

Glukokortikoidi su hormoni koji su u fiziološkim koncentracijama neophodni za normalan fetalni razvoj, a u dječjoj i odrasloj dobi ostvaruju raznovrsne metaboličke učinke u većini tjelesnih tkiva i jedan su od ključnih čimbenika prilagodbe organizma stresnim okolnostima. Stoga se patološko povišenje njihovih plazmatskih koncentracija uzrokovano bilo pojačanim endogenim izlučivanjem bilo primjenom sintetskih spojeva u okviru nadomjesne hormonske terapije ili u svrhu liječenja upalnih, malignih i drugih bolesti očituje i jednako raznovrsnim poremećajima uključujući i poremećaj metabolizma mineraliziranih tjelesnih tkiva. Ovaj rad donosi pregled o utjecajima suviška glukokortikoida na metabolizam koštanog tkiva kao i na razvoj i posteruptivne osobitosti tvrdih zubnih tkiva.

Djeca majki ovisnica izložena su visokom riziku nastanka neonatalnog apstinencijskog sindroma. Takva djeca pokazuju široki spektar odstupanja u neurološkom i kognitivnom razvoju, a u neonatalnom razdoblju najčešće izraženi simptomi vezani su za središnji živčani i probavni sustav. Simptomi najčešće koreliraju s dozom i vrstom droge koju je majka uzimala. Metode: Retrospektivna analiza obuhvaća razdoblje od siječnja 2008. godine do svibnja 2010., kad je u našu kliniku primljeno 28-ero djece majki ovisnica. Opisali smo osobitosti novorođene djece majki ovisnica, prenatalnu anamnezu ovisnosti, tijek postnatalnih zbivanja i nalaze vezane za ovu vulnerabilnu populaciju. Rezultati: Od 2008. do svibnja 2010. godine primili smo 28-ero djece majki ovisnica. Nekontrolirana trudnoća zabilježena je u 8 slučajeva (28, 5%). Trajanje trudnoće iznosilo je prosječno 39, 1 tjedan (35-41). Na terapiji metadonom bilo je 12 majki (42%), a buprenorphinom (subutex) bilo je njih 16 (57%). Neposredno prije porođaja heroin je konzumiralo pet majki, a marihuanu jedna. Od ukupnog broja majki, njih 23 (82%) bilo je antenatalno testirano na hepatitis C: 14 majki (60, 8%) bilo je HCV pozitivno. Simptomi u novorođenčadi su se javljali od 1. do 11. dana života. Teški simptomi zamijećeni su u 9-ero djece (32%), od kojih je recidivne konvulzije imalo njih 4-ero (12, 7%). Kriterij za početak liječenja postavljen je prema Finnegan score-u. Liječenje je provedeno phenobarbitonom u dozi od 4-10 mg/kg/dan, a trajalo je prosjeno 15, 5 dana. Patološki nalaz UZV-a mozga imalo je 8-ero djece (28, 5%). Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 22, 1 dan, {;to je ukupno, za svu djecu tijekom navedenog razdoblja, iznosilo 621 dan.

Tijekom 2007. godine u našoj je zemlji obnovljen program promicanja dojenja, koji su svojedobno pokrenuli u svijetu SZO i UNICEF pod nazivom „Rodilišta-prijatelji djece“. Rodilišta koja ispune kriterije tzv. „Deset koraka do uspješnog dojenja“ nakon provedenog ocjenjivanja dobivaju naziv „Rodilište-prijatelj djece“. U razdoblju od 2007. godine do sada više od polovice naših rodilišta je ostvarilo u potpunosti ove navedene kriterije. Međutim, program za zaštitu i promicanje dojenja u rodilištima je samo jedan manji, ali vrlo značajni segment, koji traži mnogo širi pristup prema stvaranju kulture koja će u cijelosti biti prijateljski orijentirana prema dojenju. Da bi se to postiglo, u postupku je donošenje Nacionalnog plana za zaštitu i promicanje dojenja u Hrvatskoj. U njemu značajnu ulogu imaju nositelji pojedinih aktivnosti i programskih zadataka, a to su različiti djelatnici objedinjeni u interdisciplinarnosti svojih područja, a koji skrbe o zdravstvenoj zaštiti djece. U sklopu toga predstavit će se novi programi u promicanju dojenja različitih profila zdravstvenih djelatnika, s posebnim osvrtom na ulogu pedijatara i medicinskih sestara koji rade s djecom.

Autori rada prikazali su hrvatski program humanizacije boravka djeteta u bolnici pod nazivom Za osmijeh djeteta u bolnici. Bolnice koje ispune 12 kriterija u cilju olaksavanja boravka djeteta u bolnici dobivaju naziv Djecji bonicki odjel - prijatelj djece.

U situaciji kad ne mozemo uspostaviti periferni put pristupa se intraosealnoj apliakciji tekucina i lijekova najcesce na potkoljenicama u podrucju tuberozitas tibije. Svi lijekovi i tekucine koji se mogu dati perifernim putem mogu se aplicirati i intraosealno.

Kako poboljsati medicinsku edukaciju za vrijeme usavrsavanja izazovno je pitanje danasnjice. Autori su proveli anketiranje lijecnika na specijalizaciji, njihova ocekivanja i poteskoce.

Rani neonatalni mortalitet (RNM) je sastavnica perinatalnog mortaliteta, zadnjih godina je manji od fetalnog mortaliteta. RNM je u 2007.godini u Hrvatskoj bio 69% za skupinu novorođenčadi porodne težine (PT) 500-749 g, 30% za novorođenčad PT 750- 999g, dok je 2008. godine RNM za djecu PT ≤999g bio 42%. Po 100-gramskim razredima RNM je bio za djecu

Akcija humanizacije bolničkog liječenja djece podrazumijeva dvanaest programskih zahtjeva kojima je cilj podići kvalitetu bolničke skrbi djeteta, te stvoriti prijateljsko i partnersko okružje između bolesnog djeteta, obitelji, zdravstvenih djelatnika, djetetova okruženja i cjelokupne zajednice. U našoj je zemlji pokrenuta 1999. godine, a do sada je naziv "Dječji bolnički odjel-prijatelj djece" steklo ukupno 13 dječjih bolničkih odjela. Akcija predstavlja značajan napredak u relacijama između svih njezinih sudionika, s tendencijom podizanja ukupne kvalitete zdravstvene zaštite djece.

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je uvelo u 2007. godini dječju zdravstvenu knjižicu za svu djecu u Hrvatskoj od rođenja do punoljetnosti. Zdravstvena knjižica djeteta nastala je na temelju sličnih spoznaja razvijenog svijeta i nakon dugogodišnjeg napora i iskustava naših stručnjaka. Zdravstvena knjižica omogućava optimalizaciju zdravstvene skrbi o djeci. Ona je svojevrsni "preventivni paket" koji će dobiti svoju punu svrhu i značenje kad uskoro bude implementiran i informatički sustav.

Rani neonatalni mortalitet (RNM) je sastavnica perinatalnog mortaliteta, zadnjih godina je manji od fetalnog mortaliteta. RNM je u 2007. godini u Hrvatskoj bio 69% za skupinu novorođenčadi porodne težine (PT) 500–749 g, 30% za novorođenčad PT 750–999 g, dok je 2008. godine RNM za djecu PT ≤999 g bio 42%.

U radu se iznose dosadašnji podatci u provedbi programa "Rodilišta - prijatelji djece" u Hrvatskoj te se naznačuju daljnje aktivnosti u promicanju dojenja, prije svega na antenatalni period i edukaciju trudnica o dojenju

U radu se razmatraju oblici partnerstva u promicanju zdravlja djece.

U sažetku se govori o drugom ciklusu akcije "Rodilišta-prijatelji djece" u Hrvatskoj, njezinim dosadašnjim rezultatima te planiranju budućih aktivnosti.

Priručnik o popunjavanju Zdravstvene knjižice djeteta treba uskladiti stavove i vještine djelatnika prilikom popunjavanja Zdravstvene knjižice djeteta koja predstavlja poveznicu između različitih razina zdravstvene zaštite djece radi osiguravanja optimalnog razvoja djece i mladih.

Rani neonatalni mortalitet (RNM) je sastavnica perinatalnog mortaliteta i zadnjih godina je manji od fetalnog mortaliteta. RNM je u 2006.godini u Hrvatskoj bio 72% za skupinu novorođenčadi porodne težine (PT) 500-749 g, 33% za novorođenčad PT 750- 999g, 16% za novorođenčad PT 1000- 1249g i 4% za novorođenčad PT 1250-1499g. Mortalitet do otpusta iz bolnice (MOB) je za skupine novorođenčadi iste porodne težine bio 92%, potom 42%, zatim 17% i 4%. U skupinama novorođenčadi veće porodne težine RNM i MOB bili su još niži. RNM sve novorođenčadi PT ≥ 500g bio je 2, 8‰ , neonatalni mortalitet (NM)3, 4‰ i MOB 3, 8‰ . RNM novorođenčadi PT ≥ 1000g bio je 1, 6‰ , NM je bio 1, 9‰ i MOB 2, 2‰ . RNM je za svu novorođenčad PT ≥ 500g činio prosječno 75, 6% smrtnosti (121/160), dok je ostalih 39 djece (24, 4%) umrlo nakon prvog tjedna života. To ukazuje da RNM nije podcijenjen na račun visokog kasnijeg mortaliteta te da pedijatrijsko-neonatalna služba ne ostvaruje smanjenje RNM na račun kasnijeg povišenja mortaliteta ili MOB. U 2006. godini je, kao i u 2003., 2004. i 2005., tri četvrtine novorođenčadi PT 500- 1499g rođeno u rodilištima III razine. Za vjerodostojnu analizu podataka ishoda novorođenčadi i djece je planirana izrada novih obrazaca perinatalnih zbivanja, uz prikupljanje podataka o postnatalnom transportu novorođenčadi i mjestu liječenja novorođnčeta. Potrebno je nastaviti prikupljati detaljne podatke o vitalnim događajima do otpusta iz bolnice. Ti podatci predstavljat će osnovu za planiranje potreba neonatološke službe, izradu smjernica za prenatalno i postnatalno usmjeravanje novorođenčadi i za davanje vjerodostojnijih prognoza roditeljima novorođenčadi najnižih porodnih težina.

Ciljevi postupnika su rano prepoznavanje teških oblika novorođenačke žutice koji bi mogli rezultirati bilirubinskom encefalopatijom, razlikovanje fizioloških od patoloških oblika novorođenačke žutice, povećanje stope dojenja među novorođenčadi, posebno u slučaju rane ili kasne novorođenačke žutice te pravilan terapijski pristup žutici u djece na prsima.

Cilj rada je prikazati razvoj suvremeni koncept u praćenju rasta fetusa s pedijatrijskog aspekta. Sve je veća uloga pedijatra neonatologa koji bi trebao biti educiran za prepoznavanje rizičnih stanja i njihovo zbrinajvanje. Mnoga stanja iz fetalnog doba u znatnoj mjeri mogu utjecati na pojavu bolesti u odrasloj dobi, stoga briga za zdravlje treba započeti od fetalnog perioda.

Fetologija je nova interdisciplinarna struka koja posljednjih godina dobiva i posebno mjesto u okviru pedijatrijske struke. Cilj ovog rada je prikazati razvoj fetologije i njezin suvremeni koncept i stavove u praćenju rasta fetusa. Abnormalnosti fetalnog rasta često su vezane uz rizik većeg perinatalnog morbiditeta i mortaliteta. Važno je utvrditi rizična stanja u fetusa prije rođenja, kako bi se porod mogao planirati u specijaliziranim rodilištima. Osim objektivnih pokazatelja rasta fetusa, slikovnih metoda prikaza i citogenetskih metode, važno je obratiti pažnju na rast i promjene posteljice, količinu plodne vode, morfologiju pupkovine, te neke hormonalne pokazatelje. Sve je veća uloga pedijatra neonatologa koji bi trebao biti educiran za prepoznavanje rizičnih stanja i njihovo zbrinjavanje. Mnoga stanja iz felanog doba u znatnoj mjeri mogu utjecati na pojavu bolesti u odrasloj dobi, stoga briga za zdravlje treba početi od fetalnog perioda.

Postupnici u kliničkoj medicini počinju se formulirati 90-ih godina prošlog stoljeća, s ciljem unapređenja kliničke prakse. Neprestano raste broj smjernica u internacionalnoj bazi podataka, tako da ih je trenutno oko 4.000, što je dvostruko više u odnosu na prethodno trogodišnje razdoblje. Ekspanzija kliničkih smjernica pokazala je da za isti klinički problem postoji više prihvaćenih smjernica, te da pojedina društva imaju različit pristup istom kliničkom problemu. Neke institucije predlažu i donose smjernice iz djelokruga kliničke prakse koja nije u njihovoj nadležnosti. Nema usuglašenih stavova oko predlaganja smjernica, niti jasnih kriterija za njihovo formuliranje. To je posebno izraženo među američkim stručnim društvima, koja u slijedećem razdoblju ne najavljuju znatnije povećanje broja smjernica, već prije svega njihovo skraćivanje, pojašnjavanje, harmonizaciju, kao i tiskanje priručnika s jasnim smjernicama, posebno za zdravstvene djelatnike, posebno za pacijente. Također se predviđa tiskanje edukacijskog materijala s razrađenom metodologijom i legislativom za donošenje smjernica. Osim pojedinih kliničkih problema, težište će u budućnosti biti na donošenju smjernica rutinskih medicinskih postupaka dijagnostike, liječenja i skrbi. Iskustva u donošenju smjernica iz prethodnog razdoblja poslužiti će kao osnova za sistematsku edukaciju svih subjekata uključenih u donošenje smjernica. Američka akademija za pedijatriju do sada je prihvatila 87 kliničkih postupnika, a trenutno je u izradi 6 novih. U našoj sredini smjernice donose i prihvaćaju pojedina subspecijalistička društva u okviru Hrvatskoga pedijatrijskog društva.

Brojna patološka stanja u novorođenačkoj dobi mogu dovesti do oksidacijskog stresa, što rezultira oštećenjima stanica. Jedan od pokazatelja oksidacijskog oštećenja stanica je 8-hidroksi-deoksi-gvanozin (8-OHdG) koji se nepromijenjen izlučuje urinom, te ga je na neinvazivan način moguće dokazati u urinu novorođenčadi. Neravnoteža između oksidacijskih procesa i antioksidanta u novorođenčadi čini osnovu patogeneze težih komplikacija, posebno u nedonoščadi, uključujući nekrotizirajući enterokolitis, bronhoplumonalnu displaziju, prematurnu retinopatiju i intraventrikularnu hemoragiju. U usporedbi s adaptiranim mliječnim pripravkom, majčino mlijeko pokazuje bolje antioksidativne sposobnosti, reducirajući pojavnost mnogih bolesti povezanih s oksidacijskim stresom. Ukupni antioksidativni kapacitet majčina mlijeka predstavlja količinu svih antioksidanta u toj biološkoj tekućini, a uključuje enzimski (superoksid dismutaza, glutation peroksidaza, katalaza) i ne-enzimski antioksidativni sustav (minerali, vitamini, hormoni, imunološki čimbenici, faktor rasta, beta-endorfini, te brojne bioaktivne molekule), te antioksidativne reakcije. Antioksidativno djelovanje majčina mlijeka rezultat je niza majčinih čimbenika: prehrane, suplementacije vitaminima i mineralima tijekom trudnoće i dojenja, zdravstvenog stanja majke, geografskog područja, trajanja gestacije i trajanja laktacije. Zrelost novorođenačkog organizma i njegove karakteristike tijekom fizioloških i patoloških zbivanja, mogu utjecati na ukupni antioksidativni kapacitet majčina mlijeka u tjelesnim tekućinama novorođenčeta (želučani sok, plazma, cerebrospinalna tekućina). Antioksidanti majčina mlijeka pokazuju direktni učinak tijekom dojenja, ali imaju i dugoročni učinak u smislu modulacije kasnijeg imunološkog odgovora djeteta koji se ostvaruje stimulativnim, anti-inflamatornim i maturacijskim signalima majčina mlijeka. Smatra se da u majčinom mlijeku ima još niz antioksidanta, a osim njihove identifikacije, planira se istražiti njihovo djelovanje na mukozu, mehanizam intestinalne apsorpcije i poticanja endogene antiksidativne obrane, djelovanje u plazmi i cjelokupna kinetika u organizmu.

Posljednjih desetljeća u Hrvatskoj bilježe se značajne socijalne promjene, a današnje stanje na socijalnom planu obilježavaju slijedeći čimbenici: nepovoljni demografski trend, poslijeratni period i njegove posljedice, kao i period socijalne tranzicije. Prošle godine je Svjetska zdravstvena organizacija u okviru Europske strategije za zdravlje i razvoj adolescenata, definirala sedam prioriteta za rješavanje zdravstvenih problema djece i adolescenata. U budućnosti je nužno razviti model zdravstvene zaštite djece, koji će uključivati i holistički pristup djetetu, posebno u smislu preventivnih mjera i povezivanja sa svim sektorima zaštite djece.

Tijekom zadnjih 15 godina u Hrvatskoj se pokušava implementirati novi sustav praćenja zdravstvene zaštite djece, a posebno praćenja rasta i razvoja djece. I pored evidentnih prednosti takvog načina sustavnog praćenja zdravlja djece koje se provodi u zemljama Zapadnog svijeta, te naših iskustava kroz četiri pilot ispitivanja tijekom 15 godina, sustav još nije prihvaćen za svu djecu u Republici Hrvatskoj. Valja naglasiti da je Zdravstvena knjižica prihvaćena kao obveza u Nacionalnom programu djelovanja za djecu i ponovno naglašena važnost u Prioritetnim aktivnostima za dobrobit djece od 2003 do 2005 godine djecu.

Razvojem medicinske znanosti, naglo se širi i krug novih spoznaja i mogućnosti u fetalnoj medicini s potrebom da postane ravnopravna s ostalim medicinskim granama. Danas koncept fetalne medicine multidisciplinarno okuplja stručnjake različitih profila sa ciljem rađanja zdravog djeteta. Današnji stavovi govore u prilog brige za zdravlje djeteta još prije samog začeća, pa su i usmjerenja u pedijatrijskoj struci podređena ovom cilju. Osnivaju se fetalni timovi i fetalni centri kao vrhunac skrbi i unapređenja koncepta "fetus kao pacijent". Briga za zdravlje nerođenog djeteta donosi sa sobom i niz moralnih i etičkih izazova, ali i potrebu daljnje edukacije.

Hospitalizirana djeca predstavljaju posebno osjetljivu skupinu populacije, s velikom mogućnošću razvoja kratkoročnih i dugoročnih posljedica hospitalizacije na zdravlje. Osim provođenja najvećih medicinskih standarda u skrbi za dijete, važno je poštivati i neka prava hospitaliziranog djeteta:umanjivanje boli, školovanje i igra djeteta u bolnici, zajednički boravak s roditeljima, ekonomska prava roditelja, pravo na informaciju i djeci i roditeljima, prava kronično bolesne djece i novorođenčadi. U ostvarivanju prava hospitalizirane djece zdravstvenom je sustavu neophodna pomoć šire društvene zajednice.

Bol je simptom povezan s fizičkom i psihičkom patnjom djeteta, vrlo često jedan od prvih znakova bolesti kojem se za sada u pedijatrijskoj populaciji, posebno u neonatologiji poklanja premalo pažnje. Cilj je ovog prikaza ukazati na kliničke manifestacije akutne i kronične boli pojedinih regija tijela, te diferencijalnu dijagnozu kojoj treba biti usmjerena dijagnostika i liječenje. Akutna bol je prolazna i rijetko ostavlja težih posljedica, ali je poseban terapijski problem kronična i maligna bol gdje još nema jasnih stavova niti oko definiranja kroničnih stanja, a isto tako i oko terapijskog pristupa. Više pažnje trebalo bi usmjeriti i prema bolnim dijagnostičkim i terapijskim zahvatima, jer strah djeteta i nesuradljivost vrlo često proistječe i iz prethodnih neugodnih bolnih iskustava. Zdravstveni djelatnici trebali bi biti svjesniji činjenice da je jednako važno kauzalno liječenje, ali da češće treba misliti i na simptomatsko liječenje boli, odnosno uklanjanje boli i to što ranije u početku bolesti.

Posljednjih godina veliki broj znanstvenih i stručnih prikaza upućuje na mnogostruke dobrobiti prirodne prehrane za zdravlje djeteta i majke. Spominju se kratkoročni i dugoročni povoljni učinci i na majku i na dijete, koji su osobito važni u brojnim preventibilnim stanjima, pa je i u vezi s tim činjenicama potrebno naglašavati važnost dojenja. U prikazivanju dobrobiti dojenja, uz pozitivne učinke na fizičko zdravlje djeteta, posebno se govori o pozitivnim psihološkim učincima na mentalno zdravlje. Razumijevanje odnosa i interakcije roditelja i djeteta u procesu hranjenja jedan je od važnih zadataka zdravstvenih djelatnika, kojem bi trebalo pridavati više pozornosti u suvremenom pristupu poremećajima hranjenja.

U blizanačkoj trudnoći češće se susreću razna patološka stanja, kao što su EPH gestoze, anemija, hidramnion, prijevremeno prsnuće plodovih ovoja, sindromi amnijske infekcije, malformacije i malprezentacije, koje same po sebi opterećuju perinatalni mortalitet, ali je jedinstveno mišljenje da su prijevremeni porod, mala porodna težina i zaostajanje u fetalnom rastu, najvažniji uzroci povećanog perinatalnog gubitka u blizanačkim trudnoćama. Svaki nepovoljni čimbenik predstavlja potencijalni rizik zdravog rasta i razvoja blizanaca, a uspješna zdravstvena skrb trebala bi svaki rizik eliminirati ili svesti na najmanju moguću mjeru.

Praćenje rasta i razvoja djece je najbolji način utvrđivanja kvalitete zdravlja djece i mogućih preventivnih intervencija. U cilju praćenja rasta i razvoja djece do sada su primjenjivane različite metodologije. Suvremeni način takvog praćenja je Zdravstvena knjižica djeteta, a u neposrednoj budućnosti neslućene mogućnosti pružit će novi informatički modeli. Zdravstvena knjižica djeteta je dokument na razini zaštite pojedinca tj. djeteta, a kojim se dobivaju putem sistematskih pregleda kontinuirani podaci o rastu i zdravstvenom stanju djeteta.

Djeca su najosjetljiviji dio društva, koji ima veliku potrebu za razumijevanjem, strpljenjem, ljubavi. Zakonske odredbe o zaštiti dojenčeta u Europi nastaju 70-ih godina 19. stoljeća, a začetnik socijalne pedijatrije je Theophile Ruassel, inicijator zakona o zaštiti zdravlja djece. Ideja o psebnoj brizi za djecu uobličena je u različitim dokumentima UN-a, SZO, UNICEF-a, UNESCO-a radi boljeg praćenja zdravlja djeteta. Po ugledu na zemlje zapadne Europe, uvodi se zdravstvena knjižica djeteta. Zdravstvena knjižica djeteta je dokument na razini zaštite pojedinca i vrijedna je karika u sustavu dokumentacije u zaštiti majki i djece, a načinjena je kao nastavak trudničke knjižice majke djeteta. Imajući u vidu sve čimbenike koji utječu na rast i razvoj, u knjižicu se upisuju podaci antenatalnog i perinatalnog razdoblja, kao i podaci iz socijalne i obiteljske anamneze. Od 1. rujna 1999. godine u rodilištu Opće bolnice " Dr. Josip Benčević" kod otpsta novorođenčeta ispunjava se zdravstvena knjižica djeteta, a dalje popunjavanje knjižice provodi izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, koji podatke šalje na Dječji odjel, gdje se pohranjuju i obrađuju. Na temelju ideja koju je o zdravlju promovirao prof. dr. Andrija Štampar, pokušali smo analizirati sredinu u kojoj se rađaju, rastu i razvijaju djeca Slavonskog Broda i pripadajućih općina. Analizirali smo podatke o dobnoj i obrazovnoj strukturi, te socijalnom statusu iz popisa pučanstva Republike Hrvatske za godine 1991. i 2001. te ih usporedili s podacima iz zdravstvene knjižice u periodu od 1.9.1999. do 7.3.2004. godine. Za pučanstvo Slavonskog Broda na temelju analize može se reći da je to relativno staro pučanstvo s negativnim prirodnim prirastom. Nezaposlenost je visoka (60% roditelja nije zaposleno). Stupanj obrazovanja roditelja nije zadovoljavajući, naročito zabrinjava porast neobrazovanosti majki jer majka bez obrazovanja nije u mogućnosti pratiti suvremene preporuke u prehrani djece, osobito dojenčadi.Zdravstveno prosvjećivanje populacije predstavlja veliki izazov u kojem je moguće otkrivanje poremećaja, direktnih i indirektnih posljedica nedovoljne prehrane na koju utječe loša socijalna sredina u kojoj djeca žive i rastu.

In Croatia, and all over the world, it can to detect and recognize numerous inadequate procedures exercised upon children in hospitals. Those circumstances become the basis for the development of the world idea of the "open hospital" in relation to children. "For the child`s smile in hospital" is the action for humanization of children`s hospital treatment ; taken place in Croatia since 1999. The action starting from the UN Convention on Children`s Right and applying the European Charter on children in hospital, passed by the European Parliament in 1986. the action is carried out in hospitals and the children`s wards during all the time children spend in hospital, through joint meaningful participation of medical staff and professional experts outside the hospital, the "Society Our Children" and similar associations and institutions. The programme of the action consist of the following requirements: the annual plan of hospital/ward for this action ; admission of the child into hospital provided it is the best solution for the child itself ; maximal shortening of the stay in hospital ; holistic approach to sick child ; unlimited parent`s visits or stay with child ; parental participation in the nursing and treatment ; pedagogical, cultural and entertainment contents for children ; games and the activities that children themselves choose and participate in them ; create a more improved and functional hospital environment. Children`s hospital and wards that fulfil all the listed programme requirements in more than 80%, are awarded the honorary title "Children`s Hospital ward-friend of children". At present 34 children`s wards participatein action, and we hope that some of them will be first "Children`s Hospital ward-friend of children" on the end of this year. Besides evaluation and assessment, now is priority to decentalsation if action on the regional level for successful cordination and leading. The visits of the members Coordinating Committee to children`s wards shows very positive implications of action on children and their parents, and necessary to develop better communication relations in all level of paediatric care.

Narušeno fizičko zdravlje, koje je najčešći uzrok boravka djeteta u bolnici, uz neizostavnu prisutnu fizičku traumu, dovodi i do psihičkih posljedica za dijete ako mu se tijekom hospitalizacije uskraćuje pravo na roditelje. Holističa medicina globalni je trend u medicinskoj skrbi koji uključuje i posebnu brigu za bolesno dijete od početka bolesti, preko smještanja u bolnicu, sve do ozdravljenja.

Ispunjavanje kriterija za dodjelu naslova "Dječja bolnica-prijatelj djeteta" predstavlja početnu fazu u ostvarenju humanizacije bolničkog liječenja djece. To je trajan proces koji će u budućnosti zahtijevati širi pristup. Nakon pet godina od početka prva bolnica je stekla naslov "Dječja bolnica-prijatelj djeteta", a još ih nekoliko čeka na proces ocjenjivanja. Iskustva stečena u ocjenjivanju nastoje se primijeniti u oblikovanju daljnjeg djelovanja, posebno komunikacije u pedijatrijskoj skrbi na razinama: dijete-roditelj-zdravstveni djelatnik. Još uvijek se uočava nedovoljna priprema djeteta za bolnicu, što bi trebalo potaknuti aktivnosti u smislu edukacije roditelja, odgajatelja u predškolskim ustanovama, učitelja i nastavnika, kao i liječnika primarne skrbi o pripremi djeteta za bolnicu. U edukaciji zdravstvenih djelatnika neophodan je minimalni program u trajanju od 18 sati, kojeg bi trebalo proširiti temama iz profesionalne komunikacije, medicinske etike, pedagoškog pristupa djetetu u bolnici, te kontroli i regulaciji boli. Uloga volontera u akciji, njihovo uključivanje i djelovanje je tema kojoj u budućim usmjerenjima treba pokloniti više pažnje. Humanizacija dječjih bolničkih odjela u suvremenim nastojanjima nameće se kao potreba i izazov u istraživanju kvalitetnijih pravaca djelovanja za bolesno dijete. Do sada je akcija podržana i poticana od strane javnih i državnih ustanova, te medija, što ima važnu ulogu u širem kontekstu akcije.

Kriptorhizam je česta kongenitalna anomalija koja se lako uočava tijekom rutinskih sistematskih pregleda djece. Brojni su etiološki čimbenici koji dovode do kriptorhizma, a često se javlja u sklopu različitih genskih i kormosomskih bolesti. Cilj rada: prikazati povezanost kriptorhizma i dislalije. Ispitanici i metode: radom je obuhvaćeno 2630 dječaka na vinkovačkom području, koji su sistematski pregledani prije upisa u prvi razred osnovne škole, tijekom četiriju školskih godina. Promatrana je prevalencija kriptorhizma i udruženost s dislalijom. Rezultati rada: nađeno je da se kriptorhizam prosječno susreće u 4.45% dječaka. U najvećem broju riječ je o izoliranom kriptorhizmu (59.83%), dok je dislalija prisutna u prosječno 28.21% dječaka s kriptorhizmom (p

U ovome preglednom radu naglašava se potreba za suvremenim praćenjem rasta i razvoja djece. Bez adekvatnog monitoriranja nemoguće je optimalizirati rast i razvoj djeteta. Na temelju iskustva suvremenog svijeta predlaže se uvođenje Zdravstvene knjižice djeteta za svu djecu u Hrvatskoj.Ovaj oblik praćenja djece provodi se danas u 12 hrvatskih županija. Zdravstvena knjižica koja se otvara u rodilištima ujedno može poslužiti i za evidenciju i rano otkrivanje djece s posebnim potrebama kao što su npr. neurorizična djeca.

Protektivni učinak dojenja na kasniju pojavu debljine pripisuje se sastavu majčina mlijeka i ukupnoj duljini dojenja. Cilj rada je ispitati da li dojenje utječe na pojavu debljine u djece predškolske dobi. Ispitivanu skupinu čine djeca dojena najmanje tri mjeseca, a u kontrolnoj skupini su djeca od rođenja hranjena umjetnim mliječnim pripravkom. Prosječna duljina dojenja u ispitivanoj skupini je 8.55 + 3.49 mjeseci, a raspon dojenja od 4-12 mjeseci. Uhranjenost djece je uspoređivana prema prosječnim vrijednostima težine i duljine i prema centilnim vrijednostima. Prema prosječnim vrijednostima, do druge godine života nema statistički značajne razlike u težini i duljini djece s obzirom na vrstu mliječne prehrane u prvoj godini života, a od 2-5. godine života statistički su značajno teža djeca hranjena umjetnim mliječnim pripravkom (p