Search

Homologna transplantacija ili autotransplantacija je kirurški postupak presađivanja zuba ili zubnog zametka iz jedne alveole u drugu kod iste osobe. Metoda se najčešće izvodi u djece i adolescenata jer je kod njih kontraindicirana implantološka i protetska terapija. Za donorski zub obično se izabire treći molar, premolar, prekobrojni zub ili bilo koji zub za koji se procijeni da je od smanjene važnosti u denticiji. Nakon autotransplantacije zubnog zametka, on dalje raste, razvija se korijen, stvara parodont i čuva vitalitet pulpe, a nakon transplantacije zrelog zuba nema daljnjeg rasta i razvoja korijena, a ne očekuje se ni pojava revaskularizacije pulpe. Od iznimne je važnosti izvođenje kirurškog zahvata uz maksimalno atraumatsku ekstrakciju zuba donora i pažljiva manipulacija prilikom postavljanja u pripremljenu alveolu. Očuvanje Hertwigove epitelne ovojnice prilikom transplantacije zuba preduvjet je za daljnji rast i razvoj korijena. Nakon transplantacije treba razmotriti potrebu za endodontskim zahvatom, a prilikom svake kontrole potrebno je pratiti radiološki nalaz, vitalitet, položaj i mobilnost zuba, zvuk perkusije, stanje gingive i dubinu džepova. Transplantacija se smatra neuspješnom ako se pojavi nekroza pulpe, resorpcija korijena i ankiloza zuba. Ugradnja dentalnih implantata pokazuje visok stupanj uspješnosti i dugoročno predvidljiv rezultat terapije, no transplantacija predstavlja prioritet kod pacijenata sa nedovršenim rastom i razvojem čeljusti. Riječ je o biološkom postupku u kojem zubi, osobito u fazi zametka, imaju potencijalnu sposobnost inducirati rast alveolarnog nastavka, stoga se može upotrijebiti kod pacijenata prije kraja pubertalnog rasta, dok se osteointegrirani implantati ne mogu prilagoditi rastućoj čeljusti pacijenta. Homologous transplantation or autotransplantation is a surgical procedure that transplants teeth or dental embryos from one alveolar to the other in the same person. The method is most commonly performed in children and adolescents when implant and prosthetic therapy are contraindicated. The third molar, premolar, supernumerary tooth or any tooth which is considered to be of lesser importance is usually chosen as the donor tooth. After the autotransplantation of the dental embryo, it continues to grow and develop a root, creating periodontal and maintaining pulp vitality, and after the transplantation of the mature tooth there is no further growth and root development, and no pulp revascularization is expected. It is of utmost importance to perform a surgical procedure with the maximum atraumatic extraction of the donor teeth and careful manipulation when placing it in the prepared alveolus. The preservation of Hertwig's epithelial root sheath during tooth transplantation is a prerequisite for further growth and root development. After the transplantation, endodontic surgery should be considered, and during each check-up it is necessary to monitor X-rays, vitality, position and mobility of the tooth, the sound of percussion, gingival condition and probing depth. The transplantation is considered unsuccessful if it comes to pulp necrosis, root resorption and tooth ankylosis. The implantation of dental implants demonstrates high degree of success and a predictable long-term result of therapy, but transplantation is a priority among patients with unfinished growth and jaw development. It is a biological procedure in which the teeth, especially during the embryonic stage, have the potential to induce alveolar growth, and can therefore be used with patients before the end of puberty growth, while osseointegrated implants cannot adapt to the patient’s growing jaw.

Istraživanje je provedeno na dvadeset svinja pasmine križani landras u dobi oko tri mjeseca. Svinje su podijeljene u tri skupine. Svinjama iz prve (kontrolne) skupine učinjena je lažna operacija, drugoj skupini svinja kirurški je odstranjena slezena, a trećoj skupini svinja nakon izvršene splenektomije u trbušnu šupljinu vraćeno je 20% tkiva odstranjene slezene. Krv je svinjama izvađena neposredno prije operativnih zahvata te prvog, petog, dvanaestog i dvadeset i šestog dana postoperativno. U uzorcima krvi je određen ukupan broj eritrocita, koncentracija hemoglobina, hematokrit, eritrocitne konstante, te broj retikulocita i trombocita. Također su promatrane i zabilježene promjene morfologije stanica krvi te prisutnost razvojnih oblika. Anemiju i retikulocitozu kojima su na operativni zahvat reagirale sve tri skupine svinja smatramo posljedicama obrambene reakcije organizma na operativne zahvate i gubitak krvi. Zabilježene su brojne morfološke promjene crvenih krvnih stanica u sve tri skupine svinja, ali njihov najučestaliji nalaz u splenektomiranih svinja smatramo obilježjem specifičnim za splenektomiju. S obzirom na učestaliju pojavu patoloških inkluzija te abnormalnih morfoloških oblika eritrocita na razmascima periferne krvi svinja s autotransplantiranim tkivom slezene, nego na razmascima kontrolne skupine, smatramo da je autotransplantat bio nefunkcionalan, odnosno da je količina transplantiranog tkiva od 20% ukupne težine slezene, bila premala da bi se očuvala njena filtracijska sposobnost.

Koštani morfogenetski protein (BMP) ima najbolja osteoinduktivna svojstva, potiče koštanu regeneraciju. Istraživanja na životinjama pokazala su da BMP uzrokuje bržu i jaču oseointegraciju implantata usađenih u koštani nadomjestak, u usporedbi s implantatima usađenima samo u koštani nadomjestak. Dosad su u literaturi predstavljena samo dva pacijenta kod kojih je primijenjen BMP u maksilofacijalnoj kirurgiji (kod podizanja dna sinusa i povećanja maksile prema tipu LeFort I). Opisujemo bolesnicu kojoj je zbog recidiva ameloblastoma učinjena segmentalna resekcija mandibule. Koštani defekt duljine 6 cm nadomješten je autogenim ilijačnim koštanim transplantatom pomiješanim s rhBMP-7 Stryker Biotech, SAD). Nakon devet mjeseci radiološki i histološki dokazali smo novo stvorenu kost. Godinu dana nakon rekonstrukcije usadili smo tri dentalna implantata (Ankylos&reg ; , Friadent, Njemačka). Jedan nije uspio, a dvije godine nakon implantacije napravili smo keramički most. Nakon dvije godine nalaz je bio uredan. Prema našim spoznajama to je prvi slučaj usađenih dentalnih implantata u kost nadomještenu uz primjenu rhBMP-7. Raspravit ćemo problem doziranja i prekomjernoga rasta kosti. Iako ovaj slučaj predstavlja ohrabrenje u implantologiji, ne možemo govoriti o kasnim posljedicama primjene BMP-a, jer ne možemo predvidjeti ponašanje tako rekonstruirane kosti.

Danas, kada su dentalni implantati u rutinskoj uporabi, problem pojedinačne bezubosti vrlo se često zbrinjava na takav način. Suvremena, pak, medicina u nadomjescima tkiva i organa, kada god je to moguće, potiče uporabu vlastitih tkiva i organa. Sedamdesetih godina i u stomatološkoj terapiji pojedinačne bezubosti često su se koristili vlastiti zubni zameci, no kad su se pojavili dentalni implantati suvremena stomatologija kao da je zaboravila na tu mogućnost. U radu se ističe do kuda se stiglo sa suvremenim postignućima u transplantacijskoj medicini zubnih zametaka te se opisuje slučaj uspješnog zbrinjavanja bezubosti u područje donje šestice zametkom donje osmice.

Ksenogeni i aloplastični materijali danas se često koriste u dentalnoj implantologiji. Najčešće se koriste u kombinaciji s autolognim koštanim transplantatom kod dehiscijencije i fenestracije ugrađenog dentalnog implantata te u augmentaciji postekstrakcijske alveole u svrhu prevencije kolapsa stijenki alveole i pripreme budućeg ležišta dentalnog implantata. Easy-Graft™ biomaterijal je β -trikalcijfosfat u granulama koje su obložene mikrometarski tankim slojem polilaktične kiseline. Obložene granule aktivator transformira u ljepljivu masu i na taj način omogućava apliciranje materijala izravno iz štrcaljke. Aglomeracijom granula moguće je postići željeni oblik. Nakon dodira s krvi, biomaterijal se zgusne i pretvara u defektu analogan oblik, mehanički stabilan, u obliku poroznog čvrstog tijela. Ovo je 100% sintetički, potpuno resorptivni materijal koji biva zamijenjen autolognim koštanim tkivom unutar nekoliko mjeseci. Prikazana su 3 pacijenta u kojih je korišten Easy-Graft™ u kombinaciji s dentalnim implantatom ili u pripremi za ugradnju implantata: 1. Primjena materijala u postekstrakcijsku alveolu gornjeg desnog prvog pretkutnjaka, izvađenog zbog vertikalne frakture korijena, u svrhu prevencije kolapsa stijenki alveole i pripreme budućeg ležišta dentalnog implantata. 2. Primjena Easy-Graft™ materijala istovremeno s ugradnjom implantata u području gornjeg lijevog središnjeg sjekutića pri augmentaciji cirkumferentnog koštanog defekta kao posljedice horizontalne resorpcije alveolarnog grebena. 3. Primjena Easy-Graft™ materijala istovremeno s ugradnjom implantata u područje gornjeg lijevog drugog pretkutnjaka kod dehiscijencije vestibularne koštane stijenke u kombinaciji s autolognim koštanim transplantatom. Zaključno možemo reći da je Easy-Graft™ biomaterijal moguće primijeniti u dentalnoj implantologiji kod različitih kliničkih situacija, zahvaljujući jednostavnoj aplikaciji i resorptivnom svojstvu.

U dentalnoj implantologiji poseban je klinički izazov postava implantata u područja koja su za to vrlo nepovoljna. To su područja vertikalno atrofičnih alveolarnih grebena s niskim recesusima maksilarnih sinusa u postraničnim dijelovima i blizina dna nosa u prednjem dijelu maksile. Vertikalna atrofija alveolarnog grebena postraničnih dijelovima mandibule dovodi do približavanja kanala alveolarnog živca hrptu grebena i, ovisno o veličini atrofije, nemoguće je postaviti implantat u jednom aktu. Osim vertikalne, i horizontalna atrofija grebena može biti nepovoljna, ako i postoji dovoljna vertikalna dimenzija kosti. Kombinacija obje situacije izrazito je zahtjevna za rješavanje u prednjim dijelovima maksile, zato što osim funkcionalnim, mora zadovoljavati i estetske kriterije implantoprotetske rehabilitacije. Prikazati ćemo tri slučaja izrazite resorpcije grebena u prednjem dijelu maksile kod nedostatka jednog zuba u potpunom zubnom nizu. Prvi slučaj predstavlja oblik horizontalne resorpcije dijela grebena kada klinički nalazimo gotovo priljubljena dva kortikalisa i alveolarni greben širine 3 mm. U tom se slučaju raskoljavanjem i ekspanzijom grebena postavlja dentalni implantat Ankylos&reg ; (Friadent, Njemačka) u istom aktu. Drugi slučaj predstavlja opsežnu resorpciju vestibularne stijenke alveole zbog vertikalne frakture korijena zuba, ali se aplikacijom mješavine ksenogene (Bio-Oss&reg ; - Geistlich Biomaterials, Švicarska) i autologne spongiozne i kortikalne kosti i resorptivne membrane Bio-Gide&reg ; (Geistlich Biomaterials, Švicarska) postiglo stvaranje nove kosti kako bi se prevenirala horizontalna resorpcija grebena. U novostvorenu kost je za četiri mjeseca postavljen dentalni implantat Ankylos&reg ; sa zadovoljavajućom primarnom stabilnosti. Treći slučaj predstavlja kombinaciju opsežne horizontalne i vertikalne resorpcije dijela grebena, s gotovo je potpuno priljubljenim periostom te bukalnom i palatinalnom sluznicom. Postavom resorptivnih membrana (Bio-Gide&reg ; ) palatinalno i vestibularno, mješavine ksenogene (Bio-Oss&reg ; ) i autologne spongiozne i kortikalne kosti i autotransplantata kortikalnog koštanog bloka pričvršćenog vijkom u defekt, postigla se zadovoljavajuća dimenzija grebena za postavu Ankylos&reg ; dentalnog implantata nakon četiri mjeseca.

U radu predstavljamo nekoliko slučajeva u kojima smo augmentirali alveolarni greben pomoću koštanog presatka uzetog lokalno (mandibula) ili s udaljenog mjesta (crista iliaca, calvaria).

Autotransplantacija je zahvat koji se uspješno može primijeniti ovisno o razvoju korijena zuba te stoga ima svoje mjesto u ortodontskoj terapiji. Ortodontskom terapijom autotransplantirani zub dovodi se do idealne okluzije i funkcije unutar zubnog niza, no uspkrkos toga rijetko se provodi u Hrvatskoj.

Substantial number of patients who present with non-Hodgkin’s lymphoma cannot be cured of their disease by conventional dose therapy. New data on treatment results in the past decade elucidate the role of high-dose therapy (HDT) and autologous bone marrow or peripheral blood stem cells in the treatment of malignant lymphomas. There is evidence from randomized studies that high-dose therapy followed by autografting for relapsed chemosensitive patients is superior to conventional chemotherapy in terms of disease-free and overall survival. For this group of patients autografting became a standard approach to therapy. Also the increasing evidences indicate that high-dose therapy and autotransplantation in first remission improves survival in high-risk patients. The toxicity of the procedure is substantially reduced in recent years. Several new methods are under investigation, like various forms of immunotherapy and radioimmunotherapy, with the aim to reduce the incidence of relapse following transplantation., Brojne bolesnike s ne-Hodgkinovim limfomom nije moguće izliječiti terapijom konvencionalnih doza. Novi podaci o rezultatima liječenja u posljednjem desetljeću rasvjetljavaju ulogu terapije velikim dozama i matičnih stanica autlogne koštane srži ili periferne krvi u liječenju zloćudnih limfoma. U randomiziranim je ispitivanjima dokazano da je terapija velikim dozama nakon koje slijedi autotransplantacija primijenjena u kemosenzitivnih bolesnika s relapsom uspješnija od konvencionalne kemoterapije s obzirom na sveukupno preživljenje bez znakova bolesti. Za tu je skuppinu bolesnika autotransplantacija postala standardna terapijska metoda. Sve je više dokaza koji pokazuju da se terapijom velikim dozama i autotransplantacijom kod prve remisije bolesti postiže bolje preživljenje u bolesnika izloženim velikom riziku. Toksičnost postupka posljednjih je godina znatno smanjena. Ispituje se nekoliko novih metoda, poput raznih oblika imunoterapije i radioimunoterapije, s ciljem da se pojavnost relapsa nakon transplantacije smanji.

Ksenogeni i aloplastični materijali danas se često koriste u dentalnoj implantologiji. Najčešće se to čini u kombinaciji s autolognim koštanim transplantatom kod dehiscijencije i fenestracije ugrađenog dentalnog implantata te u augmentaciji postekstrakcijske alveole u svrhu prevencije kolapsa stijenki alveole i pripreme budućeg ležišta dentalnog implantata. Easy-GraftTM (Degradable Solutions AG, Switzerland) biomaterijal je β -trikalcijfosfat u granulama obloženima mikrometarski tankim slojem polilaktične kiseline. Takve granule aktivator preoblikuje u ljepljivu masu i na taj način omogućuje da materijal koštanog implantata bude apliciran direktno iz štrcaljke. Aglomeracijom granula moguće je postići bilo kakav oblik. Nakon dodira s krvi, biomaterijal se zgušnjava i pretvara u defektu analogan oblik, mehanički stabilan, u obliku poroznoga čvrstog tijela. To je 100 % sintetički, potpuno resorptivni materijal koji se za nekoliko mjeseci zamjenjuje autolognim koštanim tkivom. Prikazani su slučajevi tri pacijenta kod kojih je korišten Easy-GraftTM u kombinaciji s dentalnim implantatom ili u pripremi za ugradnju implantata. 1. Primjena Easy-GraftTM materijala u postekstrakcijsku alveolu gornjega desnog prvog pretkutnjaka, ekstrahiranog zbog vertikalne frakture korijena, zbog prevencije kolapsa stijenki alveole i pripreme budućeg ležišta dentalnog implantata. 2. Primjena Easy-GraftTM materijala istodobno s ugradnjom usatka u području gornjeg lijevog središnjeg sjekutića pri augmentaciji cirkumferentnog koštanog defekta kao posljedice horizontalne resorpcije alveolarnog grebena. 3. Primjena Easy-GraftTM materijala istodobno s ugradnjom implantata u području gornjega lijevog drugog pretkutnjaka kod dehiscijencije vestibularne koštane stijenke u kombinaciji s autolognim koštanim transplantatom. Zaključno možemo reći da je Easy-GraftTM biomaterijal moguće primijeniti u dentalnoj implantologiji kod različitih kliničkih situacija, zahvaljujući jednostavnoj aplikaciji i resorptivnom svojstvu.

Cilj ove disertacije bio je istražiti ulogu autotransplantata slezene za vrijeme hemoragijskog šoka. U 7 prasadi u općoj intravenskoj anesteziji učinjena je splenektomija, u 7 splenektomija i autotransplantacija tkiva slezene u omentum, a u 6 prasadi iz kontrolne skupine učinjena je samo laparotomija u bijeloj liniji. Šest tjedana nakon operacije u općoj inhalacijskoj anesteziji izazvan je hemoragijski šok iskrvarenjem 30% ukupnog volumena krvi. Prije iskrvarenja, neposredno nakon iskrvarenja, 20, 60 i 100 minuta nakon iskrvarenja mjeren je minutni volumen termodilucijskom metodom, arterijski krvni tlak invazivnom metodom, određivan je acido-bazni status arterijske i venske krvi, vađena je venska krv za određivanje hematokrita, hemoglobina, laktata, glukoze, ukupnih proteina, albumina i globulina te su određivane vrijednosti trijasa. Podaci su statistički obrađeni analizom varijance te Duncan-ovim testom. Tjelesna masa 6 tjedana nakon operacije u splenektomiranih životinja te životinja s autotransplantatom slezene bila je statistički značajno manja (p

Uvod. Pri autolognom presađivanju perifernih matičnih stanica od bitnog je značenja određivanje broja CD34+ stanica u perifernoj krvi, radi optimalnog početka sakupljanja matičnih stanica iz periferne krvi i broja CD34+ stanica u produktu leukafereze, kao pokazatelja kakvoće autotransplantata. Postoji nekoliko različitih metoda za mjerenje i analizu CD34+ stanica. Cilj ovog rada bio je: 1. određivanje relativnog i apsolutnog broja CD34+ stanica u uzorcima periferne krvi i produktima leukafereze ISHAGE i Milano metodom i 2. usporedba rezlutata dobivenih ovim dvjema metodama. Materijal i metode. U uzorcima periferne krvi i produktima leukafereze dobivenih od 18 bolesnika sa zloćudnim bolestima mjerene su CD34+ stanica s pomoću HPCA-2 (klon 8G12, Becton Dickinson) protutijela izravno vezanog s PE, a za obilježavanje leukocita anti CD45 (klon HLe-1) s FITC-om na protočnom citometru FACScan (Becton Dickinson) u Cellquest programu. Relativni i apsolutni broj CD34+ stanica izračunat je prema ISHAGE i Milano metodi. Rezultati. Metode ISHAGE i Milano visoko koreliraju (r=0.99, P