Search

Ovaj rad se bavi istraživanjem rodnih stereotipa u bugarskim i hrvatskim frazemima koji za sastavnicu imaju domaću životinju, a odnose se isključivo na referenta muškog ili ženskog spola. Na početku rada dan je kratak pregleda razvoja frazeologije kao znanstvene discipline u Hrvatskoj i Bugarskoj, zatim se govori o obilježjima frazema u obje frazeološke tradicije i objašnjavaju se glavne postavke rodne i zoonimske frazeologije. Metoda koja je korištena u radu je kontrastivna analiza, uspoređeni su frazemi prema podacima iz rječnika, ali je njihova upotreba provjerena pretragom korpusa hrvatskog i bugarskog jezika Uočeno je snažno poklapanje rodnih stereotipa u oba jezika u velikom broju domena. Muškarce se smatra snažnima, svojeglavima, oholima, ali i stoičnima. Uz žene se vezuje manjak intelektualnih sposobnosti, smatraju se brbljavima te se velika pozornost obraća na njihov fizički izgled. This thesis deals with gender-specific stereotypes in Bulgarian and Croatian idioms that have a domestic animal as a component and that refer to only one gender. At the very beginning, a short overview of the development of phraseology as a science in Bulgaria and Croatia is provided, then the characteristics of an idiom in both Bulgarian and Croatian phraseology are described and the main theoretical framework of gender and zoonymic phraseology is defined. The methodology used in this thesis is lexis-based contrastive analysis applied to a collection of Bulgarian and Croatian idioms. To note the gender-specific use of an idiom, a search was performed in the corpora of Bulgarian and Croatian languages. A significant overlap of gender stereotypes in both languages was observed in substantial language domains. Men are considered to be strong, stubborn, arrogant, but also stoic. On the other hand, women are considered to be intellectually deficient, chatty and considerable attention is given to their physical appearance.

Дослідження містить аналіз лексики мовлення українців, які емігрували до Хорватії на зламі 19-20 століть. Зібрані матеріали зосереджувалися на домашніх тварин і рослин, які фонологічно, морфологічно та етимологічно опрацювали, а потім порівнювали з українськими діалектами залежно від походження предків учасників та з хорватською мовою. The research contains an analysis of the vocabulary of the speeches of Ukrainians who immigrated to Croatia at the turn of the 19th and 20th centuries. The collected materials focused on domestic animals and plants that were processed phonologically, morphologically and etymologically, and then compared with Ukrainian dialects depending on the origin of the ancestors of the participants and with the Croatian language. Istraživanje sadrži analizu rječnik govora Ukrajinaca koji su se doselili u Hrvatsku na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Prikupljeni materijali fokusirani su na domaće životinje i biljke koji su obrađeni fonološki, morfološki i etimološki, a zatim su uspoređeni s ukrajinskim dijalektima ovisno o podrijetlu predaka sudionika ispitivanja i s hrvatskim jezikom.

Lizavost ili alotriofagija je posebno stanje neprirodnog apetita pri kojem životinje počinju jesti hranu, tvari ili predmete koji inače nisu svojstveni za tu vrstu ili uopće nisu za jelo. Ovaj poremećaj se pojavljuje kod goveda (osobito bređih ili jedinki u laktaciji), a povremeno i kod drugih domaćih životinja, kao što su ovce i koze, svinje, konji te kod kućnih ljubimaca i divljih životinja u zatočeništvu. Uzroci lizavosti mogu biti različiti, ali se najčešće radi o pomanjkanju određenih minerala i/ili vitamina. Osim zbog nedostatne količine ovih tvari u hrani, lizavost može nastati kad životinja bude hranjena s dostatnim količinama vitamina i minerala, ali se te tvari ne mogu iskoristiti zbog raznih bolesti kao što su upala želuca i crijeva, invazija želučano-crijevnih nametnika i druge bolesti kod kojih se smanjuje resorpcija i iskorištavanje tih tvari. Najčešće se lizavost očituje potkraj zime zbog oskudne stajske hranidbe.

Polifenoli pripadaju najvećoj skupini fitokemikalija, a mnogi od njih pronađeni su u biljnoj hrani. Prehrana bogata polifenolima povezana je s mnogim zdravstvenim prednostima. Reprodukcija je složen proces na koji u znatnoj mjeri utječu okolišni čimbenici, posebno hrana / hranidba i njezini sastojci. Domaće životinje, kao biljojedi, izloženi su velikim količinama polifenola prisutnih u njihovom prirodnom sustavu hranjenja, u alternativnim resursima hrane (grmlje, drveće i agroindustrijski nusproizvodi) i u aditivima obogaćenim polifenolima. Takva se izloženost povećala zbog dobro poznatih antioksidativnih svojstava polifenola. Međutim, do danas je diskutabilna argumentacija oko utjecaja polifenola na reproduktivne događaje. U skladu s tim, intenzivno uključivanje polifenola u prehranu rasplodnih životinja te medija za pomoćne reproduktivne tehnike zahtijeva daljnja istraživanja, izbjegavajući bilo koji izvor reproduktivnog otpada i postižući maksimalne koristi. Ovaj rad ilustrira nedavna otkrića koja povezuju hranidbu s polifenolima iz različitih izvora (konvencionalne i nekonvencionalne hrane) s reproduktivnim svojstvima domaćih životinja, potkrijepljenih nalazima in vitro istraživanja na ovom polju. Ovo ažuriranje podataka u radu pomoći će u formuliranju pravilne hranidbe, optimizaciji uvođenja novih biljnih vrsta i dodataka hrani za poboljšanje reproduktivne funkcije, izbjegavanje mogućeg reproduktivnog otpada i maksimiziranje mogućih koristi., Polyphenols belong to the largest group of phytochemicals, and many of them have been found in plant - based foods. Polyphenol - rich diets have been linked to many health benefits. Reproduction is a complex process that is substantially affected by environmental factors, specifically feed / diet and its components. Farm animals as herbivorous animals are exposed to a large amount of polyphenols present in their natural feeding system, in alternative feed resources (shrubs, trees, and agro‐industrial byproducts), and in polyphenol‐enriched additives. Such exposure has increased because of the well‐known antioxidant properties of polyphenols. However, to date, the argumentation around the impacts of polyphenols on reproductive events is debatable. Accordingly, the intensive inclusion of polyphenols in the diets of breeding animals and in media for assisted reproductive techniques needs further investigation, avoiding any source of reproductive waste and achieving maximum benefits. This thesis illustrates recent findings connecting dietary polyphenols consumption from different sources (conventional and unconventional feeds) with the reproductive performance of farm animals, underpinned by the findings of in vitro studies in this field. This update will help in formulating proper diets, optimizing the introduction of new plant species, and feed additives for improving reproductive function, avoiding possible reproductive wastes and maximizing possible benefits.

Koronavirusi su patogeni ljudi, većine domaćih i mnogih divljih životinja. Koronavirusi šišmiša zadobili su posebnu pažnju nakon epidemije SARS-a, kada se spoznalo da su šišmiši izvor i rezervoar ogromne raznolikosti koronavirusa sa zoonotskim potecijalom. Taksonomski se koronavirusi klasificiraju u četiri roda; rodovi Alphacoronavirus i Betacoronavirus zaražavaju sisavce, a Gammacoronavirus i Deltacoronavirus uglavnom ptice. Šišmiši su se pokazali kao izvanredan domaćin koronavirusima zbog specifičnog imunosnog sustava i života u napučenim i heterogenim kolonijama. Jugoistočna Azija dom je velike biološke raznolikosti šišmiša, a time i njihovih koronavirusa. Tri od četiri nedavne epidemije uzrokovane emergentnim koronavirusima ljudi ili životinja ishodište su imale u Kini. Mutacija, rekombinacija i prirodna selekcija mehanizmi su molekularne evolucije koronavirusa. Koronavirusi domaćih životinja uzrokuju niz respiratornih i enteričkih bolesti, skloni su nastanku novih sojeva, često s visokom stopom smrtnosti te niskim učinkom profilakse pa mogu predstavljati model za bolje, holističko razumijevanje koronavirusa te sprječavanje pojave budućih sojeva s epidemijskim potencijalom. Coronaviruses are pathogens of humans, most domestic and wild animals. Bat coronaviruses came into spotlight during SARS pandemic as bats proved to be the source and reservoir of numerous coronaviruses with zoonotic potential. Taxonomy classifies coronaviruses in four genera; Alphacoronavirus and Betacoronavirus are pathogens of humans, bats and other mammals, while genera Gammacoronavirus and Deltacoronavirus predominantly infect birds. Bats are unique hosts of coronaviruses because they have a specific immune system and live in diverse and dense colonies. Southeast Asia is characterized by biodiversity of bats and consequently their coronaviruses; three of four recent outbreaks caused by emergent coronaviruses of humans and livestock originated in China. Mutation, recombination and natural selection are mechanisms of molecular evolution of coronaviruses. Livestock and pet coronaviruses cause respiratory and enteric diseases and are prone to emergence of new strains, resulting in high mortality rates and low effectivness of prophylaxis. As such they are compelling model for a better, holistic understanding of coronaviruses and future prevention of new strains with epidemic potential.

Zoonoze su bolesti koje se prirodno prenose sa životinja kralježnjaka na čovjeka. Od tisućama godina poznatih zoonoza poput bjesnoće ili bedrenice do trenutne pandemije bolesti COVID-19, ove bolesti predstavljaju trajni i jedan od najvećih izazova javnom zdravstvu. Danas je poznato da su 60% zaraznih bolesti ljudi zoonoze te da ih sveukupno ima preko 200. Posljednjih desetljeća njihov značaj dodatno je naglašen s obzirom na rastući trend pojave emergentnih zaraznih bolesti u ljudi od kojih 75% ima zoonotske značajke. Među njima najveći broj je onih uzrokovanih virusima te prenošenih vektorima. Kako je navedeno posljedica klimatskih promijena i globalnog zatopljenja, nastavak ovakvog trenda izvjestan je i u budućnosti. Poznavajući temeljne epidemiološke i epizootiološke značajke ovakvih bolesti, jasno je da se njihov nadzor i preventiva može provoditi isključivo u bliskoj multidisciplinarnoj suradnji u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“. Ovakav multidisciplinarni pristup nadzoru arbovirusa provodio se i ranije, ali epidemiološke okolnosti posljednjih nekoliko desetljeća dodatno obvezuju na njegovo provođenje i naglašavaju njegov značaj. Praćenje zoonoza u veterinarskoj medicini moguće je provoditi na dva načina. Jedan je pasivnim nadzorom, odnosno provođenjem objektivne dijagnostike u slučaju oboljenja životinja s kliničkim znakovima koji upućuju na pojedinu zoonozu. Pasivan nadzor zahtjeva razvijenu svijest vlasnika životinja i veterinara o važnosti prijave svakog slučaja oboljenja te provedbi objektivne dijagnostike u svrhu ne samo zaštite zdravlja životinja nego i prikupljanja podataka za zaštitu zdravlja ljudi. Ovakav primjer među arbovirusnim infekcijama je pojava neuroloških kliničkih znakova u konja koji mogu biti uzrokovani infekcijom virusom Zapadnog Nila. Nedostatak ovakvog sustava praćenja je što je ova bolest u većini slučajeva infekcija konja asimptomatska, a i klinički oblici nerijetko se previde ili ne prijave. Dodatno ograničenje je što su infekcije domaćih životinja nekim drugim arbovirusima, poput primjerice Usutu virusa, praktično u svim slučajevima asimptomatske. Nedostatak pasivnog nadzora posebno se ogleda u činjenica da su infekcije pojedinim arbovirusima asimptomatske čak i u životinja koji zoonotske uzročnike uspješno prenose na ljude poput krpeljnog encefalitisa u preživača.Za razliku od navedenoga, aktivni nadzor zoonoza u životinja podrazumijeva serološko pretraživanje zdravih životinja na nekom području kako bi dokazom protutijela potvrdili izloženost nekom zoonotskom uzročniku. Životinje koje se pretražuju u ovu svrhu nazivamo sentinel životinje. Prednost ovakvog sustava nadzora je što rezultat ne ovisi o kliničkom očitovanju bolesti te što se on može prostorno i vremenski usmjeravati. Ovo je posebno istaknuto za arbovirusne infekcije gdje dokaz prisustva i širenja virusa želimo istražiti na određenom području u ograničenoj sezoni prijenosa koju određuje razdoblje prisutnosti i aktivnosti vektora. Stoga usmjerenim programom aktivnog nadzora arbovirusnih infekcija korištenjem sentinel životinja pouzdano doznajemo sezonsku epizootiološku i epidemiološku situaciju. Ovakav sustav nadzora dokazao je učinkovitost u nadzoru i provedbi mjera suzbijanja infekcija virusom Zapadnog Nila, Usutu virusa kao i virusa krpeljnog encefalitisa na području RH. Uz to, u slučaju infekcija virusom krpeljnog encefalitisa poslužio je i kao dokaz alimentarnog prijenosa ovog zoonotskog uzročnika na ljude preko mlijeka i mliječnih proizvoda koza. Aktivni sustav nadzora arbovirusnih zoonoza korištenjem sentinel životinja omogućuje potvrdu cirkulacije virusa na određenom području i prije zabilježenih oboljenja u ljudi. Stoga je njegovo provođenje osim za nadzor i praćenje proširenosti uzročnika za koje znamo da su prisutni na određenom području, od neprocjenjivog značaja za ustanovljavanje pojave novih u svrhu pripreme zdravstvenog sustava na moguća oboljenja ljudi. Tako je prvim kliničkim oboljenjima ljudi uzrokovanim infekcijom virusom Zapadnog Nila i Usutu virusom na području RH po dvije godine ranije prethodio dokaz prisustva i cirkulacije virusa u životinja na istim područjima. Emergentne arbovirusne zoonoze predstavljaju i predstavljati će značajne izazove javnom zdravstvu. Dosadašnjim rezultatima provođenja sustava aktivnog nadzora korištenjem sentinel životinja potvrđena je učinkovitost ovakvih programa u vidu ranog otkrivanja, nadzora i suzbijanja zoonotskih arbovirusa u svrhu zaštite zdravlja životinja i ljudi. Stoga osim daljnjeg nadzora arbovirusa prisutnih na području RH potrebno je uspostaviti i programe ranog otkrivanja novih uzročnika od kojih nam vjerojatno prvi prijeti virus krimsko-kongoanske hemoragijske groznica zbog proširenosti u našem okruženju. Prvim dokazom infekcija ovim arbovirusom u Mađarskoj više nije pitanje hoće li nego kada će biti potvrđen i na području RH, a zajednički rad u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“ jedini je način da i ovaj javno zdravstveni izazov dočekamo spremni.

Selen je specifičan esencijalni element jer je jedan od rijetkih koji ima vrlo uzak raspon između fiziološke i toksične koncentracije u organizmu. Fiziološke koncentracije kreću se od 0,1 do 0,3 mg/kg suhe tvari za većinu životinja, a subletalne doze iznose od 0,4 do 3 mg/kg. U prirodi se selen pojavljuje u organskom i anorganskom obliku. Selen je u organizmu životinja sastavni dio selenoproteina od kojih su najzastupljeniji glutation-peroksidaze i tioredoksin-reduktaze koji održavaju redoks-homeostazu i reguliraju staničnu signalizaciju te jodotironin-deiodinaze koja regulira aktivnosti hormona štitaste žlijezde. Kod manjka selena u organizmu životinja najčešće se pojavljuje smanjen prirast, manja proizvodnja mlijeka i vune, smanjena plodnost i veličina legla, smanjena kvaliteta sjemena rasplodnih životinja uz visoku smrtnost potomaka. Otrovanja selenom nastaju ingestijom bilja koje kumulira selen iz tla bogatog njime, zbog pogrešaka uzrokovanih nepažnjom veterinara ili stočara prilikom dodavanja selena u hranu za životinje kao i hranom i vodom koja potječe iz kontaminiranog područja. Ovisno o tome u kojem će opsegu životinja biti izložena bilo kojem od navedenih izvora otrovanja, može se razviti akutno, subakutno ili kronično otrovanje selenom. Specifičnog liječenja otrovanja selenom nema, nužno je provoditi edukaciju o mogućim štetnim učincima selena radi smanjenja rizika za životinje., Selenium is a specific essential element, because it is one of the few elements that has a very narrow range between physiological and toxic concentrations in the body. Physiological concentrations range from 0.1-0.3 mg/kg dry matter for most animals, and sublethal doses range from 0.4 to 3 mg/kg. In nature, selenium appears in organic and inorganic forms. In animals, selenium is an integral part of many proteins, such as glutathione peroxidase, and thioredoxin reductase, which maintains redox homeostasis and regulates cell signaling, and iodothyronine deiodinase, which regulates the activity of the thyroid gland hormones. Selenium deficiency in the body of animals most often leads to reduced growth, lower milk and wool production, reduced fertility and litter size, and reduced semen quality in breeding animals with high mortality of offspring. Selenium poisoning is caused by the ingestion of plants that accumulate selenium from selenium-rich soil due to errors caused by the negligence of veterinarians or animal owners when adding selenium to animal feed, as well as by ingestion of food and water originating from a contaminated area. Regardless of the extent to which animals are exposed to any of the above sources of poisoning, acute, subacute or chronic selenium poisoning may develop. There is no specific treatment for selenium poisoning, therefore the possible harmful effects of selenium must be taught in order to reduce the risk to animals.

Tjelesna kondicija domaćih životinja jedan je od najvažnijih pokazatelja ocjene i vrednovanja njihove vanjštine i zdravlja. Kondicija je nasljedno uvjetovano obilježje, no pod znatnim je utjecajem vanjskih, negenetskih čimbenika i mijenja se tijekom života jedinke. Najčešće se primjenjuje metoda subjektivne procjene kondicije, na razini jedinke ili stada, a u cilju sprečavanja velike varijabilnosti u tjelesnoj kondiciji domaćih životinja te očuvanja i unapređenja njihovih proizvodnih svojstava, zdravlja, dobrobiti i dugovječnosti. U ovom radu opisani su tipovi tjelesne kondicije domaćih životinja. Naglasak je na pristupu i postupcima koji služe za procjenu tjelesne kondicije domaćih preživača, goveda, ovaca i koza, pri čemu procjena kondicije kod goveda može poslužiti kao osnovni primjer procjene i kod drugih vrsta domaćih životinja., The body condition of domestic animals is one of the most important indicators used to evaluate and score their physical appearance and health. Condition is a hereditary trait yet it is significantly influenced by external non-genetic factors, and it changes over the lifetime of an individual. Body condition is most often evaluated subjectively, at the level of the individual or herd, in order to prevent high variability in the body condition of domestic animals, and to preserve and improve their productivity, health, welfare and longevity. This paper describes types of body condition in domestic animals. The emphasis is on the approach and procedures used to evaluate body condition in domestic ruminants, cattle, sheep and goats, where body condition evaluation in cattle can serve as a basic example of evaluation for other species of domestic animals.

Ovaj rad bavi se porijeklom naziva domaćih životinja u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Ukrajinski i hrvatski jezik spadaju u grupu slavenskih jezika i oba su se jezika razvila iz praslavenskog jezika. U ovom radu obrađeni su nazivi za domaće životinje koje se na ukrajinskim i hrvatskim prostorima najčešće koriste za dobivanje hrane, odjeće ili pomoć u obavljanju poslova. Rad se sastoji od dva glavna dijela. Prvi dio rada strukturiran je kao etimološki rječnik koji je rađen po principu semantičkih gnijezda. Rječnik je rađen tako da se uzimao jedan opći pojam, odnosno naziv za životinju te se dopunjavao ostalim nazivima koji se odnose na tu životinju i pobliže je označuju (npr. KRAVA, junica, bik, tele, vol... ) Porijeklo naziva i značenja naziva u današnjim standardnim jezicima provjeravali su se u rječnicima, i to za ukrajinski: SUM, ESUM te za hrvatski: HJP, Skok, Gluhak. Nastojali su se pronaći ekvivalenti pojedinih naziva u oba jezika te se uspoređuju sličnosti značenja i porijekla. U drugom dijelu rada dan je kvantitativni i kronološki pregled porijekla obrađenih naziva te glavne razlike i jezične promjene u nazivima domaćih životinja u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. U radu je obrađeno 140 ukrajinskih i 132 hrvatska pojma vezana uz nazive domaćih životinja. Ukupno su obrađena 272 pojma, od čega 13 općih naziva za grupe domaćih životinja te 16 grupa domaćih životinja. Najviše naziva praslavenskog porijekla i fonetskih promjena nalazi se u semantičkim grupama Krava, Ovca, Svinja, Konj. Nazivi različitog porijekla razvili su se kasnije u slavenskim jezicima. Određene nazive nalazimo u jednom jeziku kao standardni aktivni leksik, dok u drugom jeziku postoje kao pasivni ili nestandardni leksik. Stariji nazivi, izvedeni od različitih korijena razlikuju životinje prema njihovoj dobi, spolu, zrelosti i ulozi životinje. Nazivi životinja važan su dio jezika jer odražavaju način života ljudi i kulturu nekog prostora i razdoblja. Porijeklo nekih naziva životinja povezano je s mitologijom ili obredima nekih kultura. Iz količine naziva nekih životinja vidimo koliko je bio razvijen uzgoj tih životinja.

Obzirom na to da u Republici Hrvatskoj postoje dobri prirodni resursi za bavljenje ekološkom poljoprivredom i da je potražnja za ekološki proizvedenim proizvodima u trendu rasta, bilo bi dobro poticati prelazak poljoprivrednika na ovakovu proizvodnju. Prelazak sa konvencionalne na ekološku proizvodnju, zahtjeva i određena nova znanja, a ona su dijelom opisana kroz zakonsku regulativu Pravilnikom o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji (N.N. 19/2016/ i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja (NN 1/2013.), kroz propisane minimalne zahtjeve ekološkog uzgoja životinja, uvijete prijelaznog razdoblja, način držanja, hranidbu, njegu i zdravstvenu zaštitu životinja.

Domaće su životinje vrlo slične po mnogim karakteristikama, osobito kada su u pitanju krave, kobile, magarice, ovce i koze. Sve su to životinje koje proizvode mlijeko. Mliječna im je žlijezda smještena između zadnjih nogu. Kravlje se vime sastoji od četiri odvojene mliječne žlijezde, dvije prednje i dvije stražnje. Žlijezda kobile građena je od dva mamarna kompleksa, lijeve i desne polovice vimena, baš kao i kod magarica. Koza ima dvije mliječne žlijezde, jednu s obje strane središnje crte, svaka žlijezda ima jednu sisu koja ima jedan otvor. Isto je i kod ovaca. Prije same mužnje životinje je potrebno umiriti, blago masirati vime kako bi se one opustile te kako bi proces mužnje tekao neometano. Pošto se radi o različitim tipovima životinja, razlikuje se i sam pristup mužnji. Strojevi za mužnju moraju biti prilagođeni svakoj od navedenih životinja. Ovdje se podrazumijeva veličina stroja za mužnju, sisnih čaša, zatim vakuum, te omjer pulzacije. Tip mužnje ovisi o broju životinja na farmi. Za krave je najčešći mljekovod, kod ovaca se koriste muzne kante i mljekovodi, koza muzne kante i izmuzišta, a tako je i kod kobila te magarica. Kako bi cijeli taj proces bio na visokoj razini, tako je nužno voditi brigu o svakodnevnoj higijeni, ne samo životinja, već i prostora u kojem obitavaju, strojeva za mužnju na koje je potrebno obratiti posebnu pozornost zbog ispravnosti i kvalitete rada.

Intenziviranje stočarske proizvodnje dovelo je do toga da reprodukcija, kao primarna fiziološka funkcija svakog živog organizma sa ciljem produženja vrste, u odnosu na biološke zakone i potrebe bude višestruko ugrožena, odnosno rezultira evidentno slabijim rezultatima. Ispoljavanje genetskog potencijala za proizvodnju životinja je u neposrednoj zavisnosti od ishrane. Nepravilna i deficitarna ishrana, pored toga što dovodi do smanjenja obima proizvodnje (mesa, mleka, jaja), izuzetno nepovoljno se odražava i na uspeh reprodukcije. Nepovoljan uticaj ishrane se manifestuje poremećajem ili izostankom estrusa, smanjenom koncepcijom, resorpcijom ploda ili pobačajem, rađanjem avitalnih ili mrtvih mladunaca itd. Nasuprot navedenom, pravilna ishrana reproduktivnih grla, čiji organizam treba da podnese sve napore višegodišnje intenzivne proizvodnje, omogućava njihovo duže zadržavanje i eksploataciju u proizvodnji. Plodnost životinja predstavlja jedan od osnovnih faktora ekonomičnosti proizvodnog procesa. Među brojnim faktorima koji utiču na nastanak poremećaja reprodukcije i plodnosti, po svom značaju izdvajaju se nutritivni faktori (energetska vrednost obroka, sadržaj proteina, mineralnih materija i vitamina). Kroz brojne oglede ishrane utvrđeno je da, kako nedovoljna količina, tako i veća količina hranljivih materija može u velikoj meri da utiče na proces reprodukcije. Osnovni problemi su vezani za stepen suficita, deficita ili disbalansa u ishrani reproduktivnih domaćih životinja. Pored toga, u hrani za životinje mogu da se nađu i štetne materije (estrogen biljnog porekla, ili sekundarni metaboliti plesni) koje mogu u značajnoj meri da naruše reproduktivni ciklus u svim njegovim fazama. Najbolja preporuka je da se životinjama obezbedi izbalansiran obrok u svim hranljivim sastojcima koji zadovoljavaju prethodno normirane nutritivne zahteve i preporuke. Intensification of livestock production has led to the fact that the reproduction, as the primary physiological function of every living organism with the aim of extending the species, in relation to biological laws and requirements became multiple compromised, or to result in evidently lower performance. The manifestation of genetic potential for animal production is highly dependent on nutrition. Irregular and deficient diet, in addition of leading to a reduction in the volume of production (meat, milk, eggs) extremely adversely affects the success of reproduction. The adverse effects of eating disorder is manifested or absence of estrus, reduced conception, fetal resorption or abortion, giving birth to non-vital or dead cubs etc. In contrast to stated, the proper nutrition of reproductive animals whose organism should endure the difficulties of many years of intensive production enables their longer retention and utilization in manufacturing. Fertility represents also a basic factor of economical production. Among many different factors that affect fertility and reproductive disorders by its significant stand out nutritional factors energy value of diet, content of protein, minerals and vitamins. Through the many feeding trials, it has been documented that insufficient quantity as well as a greater amount of nutrients can significantly affect the process of reproduction. The main problems are related to the degree of excess, deficit or imbalance of nutrients in the diet of domestic reproductive animals. In addition, the feed can contain harmful substances (estrogens of plant origin, or secondary metabolites of molds) that can significantly impair the reproductive cycle in all its phases. The best recommendation is to provide to animals a completely balanced meal in all nutrients that meet previously established nutritional requirements and recommendations.

Актуелни трендови употребе биљних производа у заштити здравља људи и животиња довели су до широке примене природних полифенола присутних у биљкама, као што су зелени чај, боровница, аронија, итд. На основу досадашњих испитивања настанка оксидативног стреса као и начина превенције, можемо закључити да су грожђе, семенке грожђа, као и комина показали одређене протективне ефекте. In vivo студије ефикасности полифенола су изузетно комплексне и до сада су дале контроверзне резултате. У овде представљеном раду дат је преглед до сада постигнутих сазнања ефеката употребе полифенола грожђа у заштити од оксидативног стреса домаћих животиња. Current trends on the use of plant products in the protection of human and animal health have resulted in the widespread use of natural polyphenols present in plants such as green tea, chokeberries, blackberries, etc. According to a wide array of trials on oxidative stress and its prevention it can be concluded that grapes, grapeseeds and pomace have some protective effects. In vivo polyphenol efficacy studies are extremely complex and up to date have raised a number of controversial results. In the here presented paper we have offered a review on the knowledge on grape polyphenols in oxidative stress protection of domestic animals.

Continuous growth of human population, combined with the changes in eating habits, calls for an intensification of agricultural production. However, apart from the increase in food production, its nutritional composition is important as well, particularly in terms of microelements. In diets of over two thirds of the world’s population, there is a lack of more than one microelement. Insufficient concentrations of microelements, which are important for proper growth, development and health of humans and domestic animals, can be eliminated with diverse nutrition, microelement supplementation and by increasing the concentration and bioavailability of microelements in feeds used in animal nutrition, or biofortification. By reviewing the literature, the factors that influence the increase in microelement concentration in fodder crops are presented. Agronomic and genetic approach to biofortification is advocated as an immediate strategy to eliminate the lack of microelements most commonly lacking in diets: iron (Fe), copper (Cu), zinc (Zn), iodine (I), selenium (Se). The nutrition of animals containing biofortified fodder aims to increase the concentration of the aforementioned microelements in blood and improve their growth, development and health. By increasing the concentrations of microelements in tissues and milk of domestic animals, the ultimate goal is to meet the microelement needs in humans., Neprestanim rastom ljudske populacije i promjenom prehrambenih navika ljudi rastu zahtjevi za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje. Međutim, osim rasta proizvodnje hrane važan je i njen nutritivni sastav, osobito u pogledu mikroelemenata. U hrani dvije trećine svjetske populacije ljudi prisutan je nedostatak više od jednoga mikroelementa. Nedostatak mikroelemenata, koji su važni za pravilan rast i razvoj te zdravlje ljudi i domaćih životinja, može se ukloniti raznovrsnošću hranidbe, dodavanjem mikroelemenata u hranu te povećanjem koncentracije i bioraspoloživosti mikroelemenata u krmivima koja se koriste u hranidbi domaćih životinja, odnosno biofortifikacijom. Pregledom dostupne literature, prikazat će se čimbenici o kojima ovisi povećanje koncentracije mikroelemenata u krmnim kulturama, kao i agronomske te genetske načine biofortifikacije, kojima se nastoji ukloniti nedostatak najčešćih mikroelemenata u hrani: selena, željeza, bakra, cinka i joda. Hranidbom domaćih životinja biofortificiranim krmivima nastoji se povećati koncentracija navedenih mikroelemenata u krvi istih te poboljšati njihov rast, razvoj i zdravlje. Porastom koncentracije mikroelemenata u tkivima i mlijeku domaćih životinja nastoje se zadovoljiti njihove potrebe u ljudi.

Životinje su dio ljudske svakodnevice. U ovom radu govori se o koristi koje ljudi, s posebnim naglaskom djeca mlađe dobi imaju od životinja. U prvom dijelu rada govori se o pojmu domaćih životinja općenito, zatim o koristi kućnih ljubimaca za dječji razvoj te o domaćim životinjama koje služe kao pomoć u radu s djecom koja imaju dijagnosticirane teškoće. Animals are part of human everyday life. This paper discusses the benefits that people, with special emphasis on younger children, have from animals. The first part of the paper deals with the concept of domestic animals in general, the use of pets for child development and discusses domestic animals that help in work with children with diagnosed difficulties.

U brojnim je istraživanjima utvrđen pozitivan utjecaj životinja na kvalitetu života ljudi. Utvrđeno je da životinje pozitivno utječu na psihičko i fizičko zdravlje ljudi, potiču ljude na društvene i fizičke aktivnosti, a često se koriste u terapeutske svrhe. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi: (I) koliko učenici nižih razreda osnovnih škola poznaju domaće životinje, (II) postoje li razlike u poznavanju domaćih životinja kod djevojčica u odnosu na dječake, (III) postoje li razlike u poznavanju domaćih životinja između učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda, (IV) mišljenje učiteljica o poznavanju domaćih životinja učenika nižih razreda. Istraživanje je provedeno na pokušalištu Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta Centar za travnjaštvo, anketiranjem učenika i njihovih učiteljica tijekom školske godine 2016./2017. Obuhvaćeno je ukupno 528 učenika nižih razreda (od 2. do 4. razreda) iz 7 osnovnih škola Grada Zagreba od čega 259 dječaka i 269 djevojčica, te 28 učiteljica. Rezultati su pokazali da izgled i hranidbene navike domaćih životinja u prosjeku poznaje 56,3% učenika, a nazive mužjaka, ženki i mladunčadi domaćih životinja u prosjeku razlikuje 66,4% učenika. Djevojčice i dječaci su pokazali isto znanje na pitanja o poznavanju izgleda i hranidbe domaćih životinja koje je u prosjeku iznosilo 56%. U prosjeku djevojčice s rezultatom od 66,8% bolje poznaju nazive mužjaka, ženki i mladunčadi domaćih životinja od dječaka čiji prosječan rezultat iznosi 65,9%. Učenici drugih razreda slabije poznaju domaće životinje u usporedbi s učenicima trećih i četvrtih razreda, dok učenici trećih razreda bolje poznaju fizičke značajke domaćih životinja od učenika drugih i četvrtih razreda. Mužjake, ženke i mladunčad bolje poznaju učenici četvrtih razreda u odnosu na učenike drugih i trećih razreda. Mišljenje učiteljica je da učenici malo poznaju domaće životinje, a kao razloge navode život u gradu te nedovoljan odlazak u prirodu i na selo gdje bi djeca mogla upoznati domaće životinje. Zaključeno je da učenici nižih razreda osnovnih škola Grada Zagreba malo poznaju izgled i hranidbene navike domaćih životinja, a vrlo dobro nazive mužjaka, ženki i mladunčadi domaćih životinja te da im vidovi izvanučioničke nastave na mjestima uzgoja uvelike pomažu bolje upoznati domaće životinje., The previous research proved the positive effect of animals on the human life quality. It has been established that animals positively affect the mental and physical health, encourage people to social and physical activity and could be used for therapeutic purposes. The objectives of this study were to determine: (i) the knowledge of lower grade school children of domestic animals, (ii) the differences between girls and boys in the knowledge of domestic animals, (III) the differences among the second, third and fourth grade children in the knowledge of domestic animals, (IV) the teachers' opinion on the children’s knowledge of domestic animals. The research was conducted at the Grassland Research Centre at the Faculty of Agriculture, University of Zagreb interviewing 528 lower grade children (from 2nd to 4th grade) (259 boys and 269 girls) and 28 teachers from seven elementary schools belonging the city of Zagreb during the school year 2016./2017. The results show that 56.3% of children on average are familiar with the domestic animals, look and their feeding habits while, on average 66.4% of the children differ the names of males, females and cubs. The girls and boys showed the same knowledge of the appearance and nutrition of domestic animals, which averaged 56%. On average, 66.8% girls are better acquainted with male, female and young domestic animals than boys with an average score of 65.9%. The second grade children are less familiar with domestic animals compared with the third and the fourth grade children. The third grade children are more familiar with the physical features of domestic animals comparing with the second and the fourth grade children. The fourth grade children achieved higher success in making differences among the animal categories (males, females and cubs) compared with the second and the third grade children. According to teachers’ opinion the lower grade children are not good enough in the knowledge about domestic animals due to city life and rare country visits. It was concluded that the lower grade children in the city of Zagreb had poor knowledge about the external and the feeding habits of domestic animals while a very good knowledge in differing the names of males, females and cubs. Any form of outdoor education in animal raising areas can greatly increase the knowledge about domestic animals.

U ovom revijalnom radu su izneta savremena shvatanja mehanizama delovanja, uloga i mogućnosti primene imunostimulatornih supstanci u veterinarskoj medicini. Imunofarmakologija je ne tako nova grana farmakologije, nastala iz sve očiglednije potrebe da se lekovima i drugim prepratima utiče na funkcije imunskog sistema, kako ljudi tako i životinja. U veterinarskoj medicini inunostimulatori imaju poseban značaj zbog toga što postoji stalna potreba za zaštitom zdravlja životinja u uslovima intenzivne proizvodnje. Jedan od najvećih problema u primeni imunomodulatornih supstanci leži u činjenici da jedna te ista supstancija, u zavisnosti od načina i režima doziranja, može delovati imunosupresivno ili imunostimulatorno. Ovi efekti zavise i od trenutnog funkcionalnog stanja imunskog sistema samog pacijenta. Osim prikaza literaturnih podataka, izneta su i sopstvena iskustva autora proizašla iz brojnih laboratorijskih ispitivanja i ogleda na farmama. Ona se pre svega odnose na primenu manan-oligosaharida u povećanju stepena resorpcije kolostralnih imunoglobulina kod teladi i prasadi, primenu manan-oligosaharida u terapiji puerperalne disgalakcije krmača, primenu ekstrakta goveđeg timusa kod pacova sa imunosupresijom izazvanom jonizujućim zracima, primenu ekstrakta zida Mycobacterium phlei (Mcb. phlei) u poboljšanju reproduktivnih rezultata krmača, primenu ekstrakta ostriga u terapiji endometritisa krava i primenu visokih doza vitamina C u terapiji subkliničkih oblika mastitisa mlečnih krava. Takođe je opisana i imunomodulatorna uloga antihelmintika levamizola ispitana na modelu eksperimentalnog autoimunog encefalomijelitisa pacova kao i uticaj ekstrakta kukureka (Helleborus odorus Waldst et Kit) na nespecifične odbrambene mehanizme pacova. This review article deals with the contemporary understanding of the action mechanisms, roles and possibilities for immunostimulatory substances usage in the veterinary medicine. Immunopharmacology is not that new branch of pharamacology, raised from the obvious need to influence functions of the immune system both in humans and animals by medicaments or other substances. In veterinary medicine inunostimulants are of special significance because there is a permanent need for animal’s health protection under conditions of intensive production. Immunostimulants achieved a special significance since the total ban of antibiotics usage as growth stimulators resulting in reduced health protection, especially in the intensive production. One of the major problems regarding immunomodulators lays in the fact that the same drug, depending on the regime and dose, may exert both immunosuppressive and immunostimulatory effects. These effects are also dependent on the current status of the immune system functions of the particular patient. In adition to the literature data, we present our own experiences raised from the numerous laboratory investigations and field trials. This accomplish usage of mannan-oligosacharides in enhancing degree of absorption of colostral immunoglobulins in calves and piglets, application of the bovine thymic extract in irradiated immunosuppressed rats, usage of the mannan-oligosacharides in the therapy of puerperal dysgalactia in sows, usage of Mcb. phlei call wall extract in improving reproductive results in sows, usage of the oyster extract in the therapy of cows endometritis and application of the high vitamin C doses in the therapy of subclinical mastites in dairy cows. Immunomodulatory effects of anthelmintic drug, Levamisole, in the model of Experimental Autoimmune Encephalomyelitis of rats are described as well. In addition, we have investigated effects of Helleborus odorus (Waldst et Kit) extracts on innate defense mechanisms in rats.

Cilj ovoga rada bio je iz dostupne znanstvene literature istražiti mogućnost upotrebe bundeve (Cucurbita pepo L.) u hranidbi domaćih životinja. Bundeva je vrlo kvalitetno krmivo, s obzirom na visoku ukupnu probavljivu organsku tvar i metaboličku energiju. Bundeva se ne tretira pesticidima, zbog čega je pogodna za hranidbu domaćih životinja i u ekološkoj proizvodnji. U hranidbi domaćih životinja koriste se sjemenke bundeve, pogača sjemenki bundeve, pulpa, ulje i kora bundeve. Pogača sjemenki bundeve vrlo je ukusna preživačima te poboljšava ješnost krmnih smjesa. Sjemenke, kao i pogača sjemenki bundeve, bogate su sirovim bjelančevinama i sirovim mastima s povoljnom koncentracijom nezasićenih masnih kiselina, osobito oleinske (C18:1 n-9) i linolne (C18:2 n-6). Pogača sjemenki bundeve sadrži višu metaboličku energiju i veći sadržaj sirovih bjelančevina u odnosu na sačmu soje. U istraživanjima s brojlerima utvrđeno je smanjenje koncentracije ukupnog kolesterola i triglicerida u krvi te smanjenje uginuća prilikom hranidbe brojlera obrocima s dodatkom ulja bundeve od 5 g/kg suhe tvari obroka, pri čemu nisu utvrđene promjene proizvodnih svojstava. Dodatak mljevenih sjemenki bundeve u obrocima kokoši nesilica smanjio je koncentraciju ukupnog kolesterola u jajetu i žumanjku u odnosu na kontrolnu skupinu. Uz navedeno, mljevene sjemenke bundeve povećale su koncentraciju C18:1 n-9, C18:2 n-6 i α-linolenske (C18:3 n-3) kiseline uz smanjenje omjera n-6/n-3 u žumanjku. Pogača sjemenki bundeve u obrocima janjadi može djelomično (10 i 15%) zamijeniti sačmu soje, bez značajnijih promjena proizvodnih svojstava janjadi u ekološkom uzgoju. Bundeva je prihvatljivo krmivo čija je upotreba u hranidbi domaćih životinja opravdana s obzirom na visoki sadržaj bjelančevina i povoljnih masnih kiselina., The aim of the present paper was to research from available scientific literature possibility of using pumpkin (Cucurbita pepo L.) in animal nutrition. Pumpkin is a good quality feedstuff considering high total digestible organic matter and metabolizable energy. Pumpkin is not treated with pesticides, that is why it is suitable for animal nutrition in organic production as well. In animal nutrition pumpkin seeds can be used, as well as pumpkin seed cake, pulp, oil and peel of pumpkin. Pumpkin seed cake is very tasty to ruminants and improves palatability of feed mixtures. Seeds, as well as pumpkin seed cake, are rich in crude protein and crude fat with adequate concentrations of unsaturated fatty acids, particularly oleic (C18:1 n-9) and linoleic (C18:2 n-6). Pumpkin seed cake contains higher metabolizable energy and higher crude proteins content compared to soybean meal. In reasearch with broilers lower concentration of total cholesterol and triglycerides in the blood was determined, as well as lower mortality influenced by feeding broilers with 5 g/kg dry matter of diet, while no changes were determined in production traits. Addition of pumpkin seed meal in diets of laying hens decreased concentration of total cholesterol in egg and yolk compared to control group. Besides, pumpkin seed meal increased concentrations of C18:1 n-9, C18:2 n-6 and α-linolenic (C18:3 n-3) acids with decrease of n-6/n-3 ratio in yolk. Pumpkin seed cake in lambs’ diets can partially (10 and 15%) substitute soybean meal, without significant changes of production traits of lambs in organic farming. Pumpkin is acceptable feedstuff and its use in animal nutrition is applicable considering high crude proteins content and beneficial fatty acids.

Uporaba fitobiotika u stočarskoj proizvodnji danas sve više dobiva na značenju slijedom zabrane korištenja antibiotika kao promotora rasta, njihovih štetnih rezidualnih učinaka, ali i zbog ekonomskih troškova njihova korištenja u proizvodnji. Prirodni dodatci ili fitobiotici imaju niz pozitivnih učinaka kako na samo zdravlje životinja tako i na njihovu proizvodnju pri čemu se među njima u novije vrijeme opisuje i paprena metvica (Mentha piperita). Cilj ovoga rada bio je prikazati osobine paprene metvice kao fitobiotika u hranidbi domaćih životinja. Paprena metvica kao aromatska biljka ima dokazanu antimikrobnu aktivnost, jako antioksidativno i protuupalno djelovanje, a korisna je u i izgradnji imunološkog sustava. Uz to, dobar je analgetik, te promotor rasta, ali i inhibitor proizvodnje metana u buragu. Novija istraživanja ukazala su na mogućnost uporabe paprene metvice kao dodatka krmnoj smjesi, različitim vrstama i kategorijama peradi, ali i nekim preživačima.

Diplomski rad izrađen je na Odsjeku za prirodne znanosti Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku iz predmet Prirodoslovlje 2 pod vodstvom mentorice dr. sc. Irelle Bogut, izvanredne profesorice i mentora mr. sc. Željka Popovića, profesora visoke škole. Domaće životinje su životinje koje je čovjek pripitomio i uzgojio kako bi imao gospodarsku korist od njih. Grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem domaćih životinja naziva se stočarstvo. U ovom diplomskom radu opisane su sljedeće domaće životinje: konj, magarac, govedo, ovan, koza, svinja, pas, mačka, kunić što su ujedno sisavci, potom: kokoš, patka, guska, golub i puran koji pripadaju pticama te jedan kukac, a to je pčela. Cilj istraživanja koji sam provela u diplomskom radu jest provjeriti koliko učenici mlađe školske dobi, točnije učenici iz drugog i četvrtog razreda osnovne škole, poznaju domaće životinje. Istraživanje sam provela u gradskoj i seoskoj sredini, a rezultate koje sam dobila testom usporedila sam međusobno. Osim toga, prikazala sam rezultate analize Nacionalnog okvirnog kurikuluma, Nastavnog plana i programa za osnovne škole i udžbenika iz Prirode i društva koja koriste ispitanici. Ispitanici su bili iz dvije gradske (OŠ Frana Krste Frankopana Osijek i OŠ Augusta Šenoe Osijek) i dvije seoske škole (OŠ Ivana Kukuljevića Belišće, PŠ Veliškovci i OŠ ''Matija Gubec'' Magadenovac, PŠ Marijanci). Ukupan broj ispitanika je 131, od čega je 82 učenika iz gradskih škola i 49 učenika iz seoskih škola. Istraživanje je pokazalo kako učenici iz seoskih škola bolje prepoznaju domaće životinje nego učenici iz gradskih škola, odnosno u većini zadataka učenici iz seoskih škola ostvarili su bolje rezultate. Učenici iz gradskih škola pokazali su bolje znanje u prepoznavanju definicije domaćih životinja gdje je 96,34% učenika iz grada znalo odgovor, dok je iz sela isto znalo 89,80% učenika. Prepoznati kojoj grani poljoprivrede pripadaju domaće životinje znalo je 84,15% gradskih učenika i 69,39% seoskih učenika. U ostalim zadacima bili su bolji učenici iz seoskih škola. Posljednji dio testa, koji je bio temelj diplomskog rada, pokazao je kako su učenici iz seoskih škola bili bolji u prepoznavanju sljedećih domaćih životinja: bik (40,82%), janje (55,10%), prase (55,10%), krava (81,63%), svinja (81,63%), štene (63,27%), tele (53,06%), jarić (20,41%), kokoš (93,88%), purica (48,98%), puran (57,14%), koza (59,18%), pas (89,90%), pijetao (93,88%), mačić (79,59%), ždrijebe (46,94%), pačić (48,98%), guščić (14,29%), patka (59,18%), ovan (57,14%) i pile (83,67%). Nasuprot tome, učenici iz gradskih škola bolje su prepoznali goluba (90,24%), pčelu (84,15%), konja (93,90%), gusku (70,73%), mačku (90,24%), magare (10,98%), noja (80,49%), ovcu (82,93%) i kunića (2,44%). Istraživanje je pokazalo da učenici iz seoskih sredina pokazali bolje prepoznavanje za 21 domaću životinju. Osim toga, više učenika iz seoskih škola znalo je prepoznati korist koze, kokoši, ovce, patke, svinje, guske, konja i pčele. This graduation thesis was done at the Department of Natural Sciences, in the subject of Natural Sciences 2 under guidance of mentor Irella Bogut, Associate Professor, PhD and co-mentor Željko Popović, College Professor, M. Sc. Domestic animals are animals tamed for economic benefit. Domesticated animals raised in an agricultural setting to produce commodities such as food, fiber and labor are called livestock. In this diploma thesis, animals described are: horse, donkey, cattle, goats, goats, pigs, dogs, cats, rabbits who are also mammals, then chickens, ducks, goats, pigeons and turkeys belonging to birds and an insect, which is a bee. The goal of this research is to determine the knowledge of second and fourth graders about domesticated animals. The study was conducted in urban and rural environment, and I compared the results obtained with the test. In addition, I have presented the results of the analysis of the National Curriculum, the curriculum for elementary schools and textbooks from Science used by the respondents. The respondents were from two cities and two rural schools. The total number of respondents is 131, 82 pupils from urban schools and 49 pupils from rural schools. The research has shown that rural school pupils are able to recognize better domestic animals than urban school pupils are, and in most of the tasks rural school pupils have achieved better results. Urban school students demonstrated better knowledge in identifying the definition of domestic animals, where 96.34% of urban pupils knew the answer, while 89,80% of the rural school pupils knew the same. 84.15% of urban pupils and 69.39% of rural pupils knew which branch of agriculture belonged to domestic animals. Pupils from rural schools better achieved other tasks. The last part of the test, which was the foundation of this diploma thesis, showed that rural school pupils were better at recognizing the following domestic animals: bull (40.82%), lamb (55.10%), piglet (55.10%), cows (81.63%), pigs (81.63%), puppies (63.27%), calf (53.06%), kid (20.41%), chicken (93.88%), turkey-hen (48,98%), turkey-tom (57,14%), goat (59.18%), dog (89.90%), cock (93.88%), kitten (79.59%), foal (46.94%), goose (48.98%), gosling (14.29%), duck (59.18%), ram (57.14%) and chick (83.67%). By contrast, urban school pupils from have better recognized pigeons (90.24%), bees (84.15%), horses (93.90%), goose (70.73%), cat (90.24%), colt (10.98%), ostrich (80.49%), sheep (82.93%) and European rabbits (2.44%). The research has shown that students from rural environment have shown better recognition for 21 domestic animals. In addition, many rural school pupils knew the benefits of goats, chickens, sheep, ducks, pigs, geese, horses and bees.

Jedan od najčešćih uzročnika u poremećaju kvalitete mesa životinja za klanje je upravo stres. Danas je poznato da postupci sa životinjama prije njihova klanja predstavljaju najstresniji period njihova života. Ovo se osobito odnosi na transport, gdje se neizbježni postupci poput utovara i istovara, vibracija vozila, snalaženja u novoj okolini, ventilacije i uskraćivanja hrane smatraju najjačim stresorima za životinje za klanje koje mogu ugroziti njihovu dobrobit i odraziti se na kakvoću njihova mesa. Zato su optimalni uvjeti transporta te postupanje sa životinjama prije klanja esencijalni za dobivanje mesa visoke kakvoće.

The term heavy metal refers to a metal that has a relatively high density and is toxic for animal and human organism at low concentrations. Heavy metals are natural components of the Earth's crust. They cannot be degraded or destroyed. To a small extent they enter animal organism via food, drinking water and air. Some heavy metals (e.g cooper, iron, chromium, zinc) are essential in very low concentrations for the survival of all forms of life. These are described as essential trace elements. However, when they are present in greater quantities, like the heavy metals lead, cadmium and mercury which are already toxic in very low concentrations, they can cause metabolic anomalies or poisoning. Heavy metal poisoning of domestic animals could result, for instance, from drinking-water contamination, high ambient air concentrations near emission sources, or intake via the food chain. Heavy metals are dangerous because they tend to bioaccumulate in a biological organism over time. Manifestation of toxicity of individual heavy metals varies considerably, depending on dose and time of exposure, species, gender and environmental and nutritional factors. Large differences exist between the effects of a single exposure to a high concentration, and chronic exposures to lower doses. The aim of this work is to present the source of poisoning and toxicity of some heavy metals (lead, mercury, cadmium, thallium, arsenic), as well as new data about effects of those heavy metals on the health of domestic animals. . Termin teški metali odnosi se na metale koji imaju relativno visoku gustoću i koji su toksični za životinjski i ljudski organizam u niskim koncentracijama. Oni su prirodni sastojci zemljine kore, ne mogu biti razgrađeni ili uništeni, a u malim količinama ulaze u životinjski organizam hranom, vodom ili vazduhom. Pojedini teški metali kao bakar, gvožđe, hrom i cink u malim količinama su esencijalni za živi organizam, ipak kada su prisutni u većim količinama remete normalne životne procese, odnosno izazivaju trovanje. Za razliku od njih teški metali kao olovo, kadmijum, živa i talijum nisu esencijalni i toksični su za organizam već u veoma malim količinama. Trovanje domaćih životinja ovim teškim metalima je rezultat njihovog neplaniranog ulaska u životinjski organizam, najčešće preko kontaminirane hrane, vode ili vazduha. Oni imaju tendenciju bioakumulacije u živom organizmu, a pojava manifestnih znakova njihove toksičnosti varira u zavisnosti od prirode hemijskog jedinjenja u kojem se nalaze, zatim količine i vremena izloženosti, životinjske vrste, uzrasta, pola, kao i uticaja okoline i svakako načina ishrane. Kod pojedinih teških metala postoje velike razlike u izazivanju toksičnih efekata, kako posle jednokratnog izlaganja životinja njihovim visokim koncentracijama ili pak izlaganja životinja niskim koncentracijama ovih toksikanata u toku dužeg vremenskog perioda (hronično izlaganje). Cilj ovog rada je da prikaže moguće izvore trovanja i toksičnost pojedinih teških metala (olovo, živa, kadmijum, talijum), kao i novija saznanja o toksičnim efektima ovih metala na zdravlje domaćih životinja.

Rad je napisan na staroštokavskom ekavskom govoru donje Podravine. U njemu je riječ o domaćim životinjama u seoskim gospodarstvima, njihovu uzgoju i odnosu ljudi prema njima.

Osim materijalne i socijalne okoline važno je prepoznati i utjecaj same prirode odnosno okoliša u kojemu dijete odrasta. U posljednje vrijeme sve više se govori o ekološkom odgoju i održivom razvoju, koji bi trebao osvijestiti pojedince o ovisnosti okoliša i čovjeka. Ekološki odgoj je postao prisutan u svim razinama obrazovanja, pa tako i u predškolskom odgoju i obrazovanju. Cilj ovog diplomskoga rada je istražiti koliko djeca predškolske dobi u selu i gradu poznaju domaće i divlje životinje iz neposrednog okoliša, te utvrditi prepoznaju li djeca predškolske dobi domaće i divlje životinje iz neposrednog okoliša. Zadatak je i utvrditi koliki broj domaćih i divljih životinja iz neposrednog okoliša djeca predškolske dobi poznaju, razlikuju li djeca predškolske dobi nazive mužjaka, ženki i mladunčadi domaćih i divljih životinja i postoji li razlika u ranije navedenim zadaćama između djeca predškolske dobi sa sela i djece predškolske dobi iz grada. Ispitano je 15 djece iz grada i 15 djece sa sela. Rezultati su pokazali kako djeca predškolske dobi prepoznaju domaće i divlje životinje iz neposrednog okoliša u velikoj mjeri. Postoji mala razlika u odgovorima djece sa sela i djece iz grada. Djeca sa sela bila su neznatno uspješnija u rješavanju zadataka. Except of materially and sociological environment, it is also important to see the influence of nature and environment in which a child is growing up. In recent years, people are more and more talking about ecologically education and sustainable growing, wich should call attention of individuals to the dependance between men and environment. Ecologically education has been present in all levels of education, also in preschool education. The aim of this diploma thesis is to investigate how far the preschool children in villages and in cities can identify domestic and wild animals of their direct environment. Furthermore it should be founded out how many animals of their direct environment preschool children identify, if they know the difference between male, female or a cub of domestic and wild animals and if there is a difference between children coming from a village or a city. 15 village children and 15 city children have been interviewed. The results have shown that the preschool children recognize domestic and wild animals from the direct environment to a great extent. There is a slight difference in the responses of children from rural areas and children from the city. Children from rural areas were slightly more successful in solving tasks.

U radu su obrađene glavne karakteristike fiziologije i patologije kože u domaćih životinja. Spomenute su glavne karakteristike građe kože, njena uloga, mehanizam, propedeutika. Zatim je navedeno koji sve nametnici napadaju kožu, potkožje i dlaku, uzrokujući zdravstvene probleme. Spomenute su i najčešće greške koje uzgajivači ili vlasnici životinja čine a koje se mogu odraziti na samu proizvodnju ali i na zdravlje životinje. Određeni poremećaji se teško mogu izliječiti pa je dan naglasak na njihovu preventivu.

Cilj rada je upoznavanje sa metodologijom ocene dobrobiti domaćih životinja na farmama, koja se primenjuje u zemljama Evropske unije. Metodologija ocene dobrobiti prikazana u radu odnosi se na mlečne krave, tovnu junad, priplodne krmače i prasad, tovne svinje, koke nosilje i brojlere. Dobrobit domaćih životinja na farmama ocenjuje se na osnovu direktnih i indirektnih pokazatelja dobrobiti. Indirektni pokazatelji dobrobiti odnose se na kvalitet smeštajnog prostora i opreme (indikatori resursa) i na kvalitet poslovanja (indikatori menadžmenta). Direktni pokazatelji dobrobiti odnose se na samu životinju, njenu telesnu kondiciju, zdravstveno stanje, uključujući odsustvo povreda, bolesti, bola, straha, kao i na ponašanje i emocionalni status životinje. Na osnovu direktnih pokazatelja i dobrobiti, može se otkriti da li se životinja pravilno hrani i poji, da li su joj obezbeđeni odgovarajući uslovi smeštaja, da li je zdrava, kako na nju utiču spoljašnji faktori kao što su oprema i pribor, druge životinje, ljudi, ali i kako se radnici na farmi ophode prema životinjama. The aim of the paper is to familiarize veterinarians with a farm animals welfare assessment methodology which is applied in the European Union. Animal welfare assessment methodology presented in this paper refers to dairy cows, beef cattle, sows with piglets, fattening pigs, laying hens and broilers. The welfare of domestic animals on farms is assessed on the basis of direct and indirect indicators. Indirect indicators of welfare relate to the quality of accommodation facilities and equipment (resource indicators) and the quality of the business (management indicators). Direct indicators of welfare relate to the animal itself, its body condition, health condition, including the absence of injury, illness, pain, fear, its behavior and emotional status. Direct welfare indicators reveal whether the animal is properly fed and watered, whether it provided with adequate housing conditions, whether it is healthy, how it behaves with respect to equipment and supplies, other animals, people, and how farmers relate to animals (human/animal relationship).

Hranidba životinja predstavlja osnovicu suvremene stočarske proizvodnje. Visoka produktivnost te učinkovita konverzija hrane kao imperativi u suvremenoj stočarskoj proizvodnji mogu se ostvariti uporabom određenih dodataka hranidbi životinja. U tom smislu, kao učinkoviti promotori rasta dugi su niz godina korišteni različiti antibiotici. Zbog velike zabrinutosti od širenja i razvoja rezistentnih bakterija putem hranidbenog lanca, Europska je Unija 2006. godine zabranila uporabu antibiotika kao promotora rasta u hranidbi životinja. Sukladno tome počeli su se intenzivno istraživati različiti spojevi koji bi mogli nadomjestiti antibiotike u tom smislu. Među njima posebno se ističe propolis čija je biološka aktivnost već dobro poznata, a istraživanja na različitim životinjskim vrstama opravdavaju njegovu uporabu u suvremenoj stočarskoj proizvodnji.

Okoliš farmskih životinja značajno se promijenio intenziviranjem proizvodnje. Osim toga, genetska selekcija na veću proizvodnost rezultirala je promjenom fenotipa i ponašanja životinja. Međutim, životinje su zadržale određene vrsno specifične oblike ponašanja svojih divljih predaka za koja su i dalje visoko motivirane. Onemogućavanje životinja u izražavanju vrsti svojstvenog ponašanja rezultira stresom, dosadom i frustracijom te, s druge strane, nenormalnim oblicima ponašanja, što sve može ukazivati na ugroženu dobrobit životinja. Suvremeno društvo pridaje sve veći značaj načinu na koji se čovjek odnosi prema životinji, neovisno o njezinoj vrsti i namjeni, pri čemu je naglasak na zaštiti njezine dobrobiti. Životinje se više ne poimaju kao stvari, već bića koja osjećaju. Sloboda izražavanja vrsno specifičnog ponašanja osiguravanjem prikladnog smještaja i društvenog kontakta s jedinkama svoje vrste jedna je od temeljnih postavki pri zaštiti dobrobiti životinja. Stoga se i uvjeti držanja prilagođavaju životinjama tako da zadovolje etološke potrebe, što je i vidljivo iz niza zakonskih propisa. Sukladno novijim nastavnim programima veterinarskih visokih učilišta u svijetu, metodološke jedinice iz ponašanja životinja predaju se i na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao temelj područja preventivne veterinarske medicine. Dakle, ovaj udžbenik je namijenjen prvenstveno studentima veterinarske medicine, no njime se mogu koristiti i studenti drugih struka koje dolaze u doticaj s temom ponašanja životinja, poput agronoma i biologa. Knjiga je također namijenjena stručnjacima koji se bave problematikom ponašanja životinja, uzgajivačima farmskih životinja i kućnih ljubimaca te općenito široj čitalačkoj publici kao zanimljivo štivo za stjecanje određenih spoznaja o ovoj sve važnijoj temi u životu suvremenog čovjeka. Imajući to u vidu, objavljivanjem ove knjige na hrvatskom jeziku želi se dati naglasak na značaj ponašanja životinja za njihovu dobrobit.

Hranidba životinja predstavlja osnovicu suvremene stočarske proizvodnje. Visoka produktivnost te učinkovita konverzija hrane kao imperativi u suvremenoj stočarskoj proizvodnji mogu se ostvariti uporabom određenih dodataka hranidbi životinja. U tom smislu, kao učinkoviti promotori rasta dugi su niz godina korišteni različiti antibiotici. Zbog velike zabrinutosti od širenja i razvoja rezistentnih bakterija putem hranidbenog lanca, Europska je Unija 2006. godine zabranila uporabu antibiotika kao promotora rasta u hranidbi životinja. Sukladno tome počeli su se intenzivno istraživati različiti spojevi koji bi mogli nadomjestiti antibiotike u tom smislu. Među njima posebno se ističe propolis čija je biološka aktivnost već dobro poznata, a istraživanja na različitim životinjskim vrstama opravdavaju njegovu uporabu u suvremenoj stočarskoj proizvodnji.

Članak opisuje moguće bolesti domaćih životinja i mjere njihova sprečavanja u područjima pogođenim poplavama.

The aim of this paper was to register the domestic animals appearing in the iconography of Christian saints and to explain their association. The source of knowledge was literature dealing with hagiographies of saints, sacral iconography and liturgy along with visiting churches, monasteries and museums throughout Croatia. After research in sacral literature and works of art lasting several years, it was observed that the following domestic animals appear as accompanying about seventy Christian saints: bees, bull, camel, cow, dog, donkey, goose, dove, horse, lamb, pig, sheep, steer. Reasons and explanations of their association are most often in practical relations (the animal serves and helps the man). However, in the animal, the most varied symbolic, especially ethical and morality messages are personified very often. Especially interesting are saints honoured as patrons of particular animals and of professionals occupied with animals. In human medicine, they are most frequently protectors from zoonoses, too. In some cases, animals are attributed to saints because of the linguistic association resulting from similarity of the names of animals and saints. In the same way, domestic animals are present in sacral art as a part of ambient decoration, too. In addition, it can also be interesting from the historical and ethnic veterinary point of view. Presented examples show how, by interdisciplinary approach to sacral art and tradition, we can come to other numerous findings surpassing mere religious messages. In this case, these are contributions to the history of veterinary medicine in the widest sense.

Životinjska je dlaka jedan od fizičkih dokaza u brojnim i raznolikim slučajevima zločina. U veterinarskoj forenzici morfološke analize osobitosti dlaka vrsta i pasmina domaćih i divljih životinja mogu poslužiti kao ključni potkrepljujući dokazi u istragama takvih slučajeva. Cilj ovoga rada bila je poredbena analiza morfološke grañe dlake mačke, psa, konja, goveda i ovce. Po 20 uzoraka dlaka od svake istraživane vrste životinja prikupljeni su od zdravih jedinki, bez obzira na spol, dob i godišnje doba, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Morfološke osobitosti kutikule, korteksa i srži dlake istraživane su s pomoću elektronskog mikroskopa Philips XL30 ESEM i poredneno s pomoću mikroskopa Leica FS2500. Elektronskim mikroskopom uočene su razlike u grañi kutikule i korteksa specifične za svaku od istraživanih vrsta životinja. Psi i mačke imaju posebnu grañu korteksa, koji je relativno tanak, a imaju i posebno grañene zračne komorice. U goveda i konja kutikula dlake je svjetlija, a korteks je tamniji, sa slabije vidljivim zračnim komoricama. Svjetlosnim mikroskopom vidljive su specifične razlike u omotaču kutikule i korteksa dlake u testiranih vrsta životinja. Nužna su daljnja iscrpna istraživanja morfologije dlaka vrsta i pasmina domaćih životinja, napose pratitelja čovjeka i konzumnih vrsta, radi uspostavljanja baze podataka o vrsnim/pasminskim specifičnostima dlake za praktičnu primjenu u veterinarskoj forenzici. The animal hair is one among physical evidences for vast variety of crime cases. In veterinary forensics, the morphological analyses of the hair characteristics from species and breeds of domestic and wild animals may serve as crucial supporting evidences in investigating such cases. The aim of this study was to comparatively analyze the morphological structure of hair from cat, dog, horse, cattle and sheep. Twenty hair samples from each of investigated animal species were collected from healthy individuals, regardless of sex, age, and seasonal period at the Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb. The morphological characteristics of cuticlae, cortex and medulla of hair were investigated using an environmental scanning electron microscope Philips XL30 ESEM and the comparison microscope Leica FS2500. By electron microscope differences were observed in structure of the cuticlae and of the cortext, and were specific for each investigated species of animals. Dogs and cats had a specific structure of the cortex which was relatively thick and had a specifically structured air chambers. In the cattle and horses the hair cuticulae was brighter, while the cortex was darker with less perceived air chambers. By using a light microscope specifical differences between a coat of the hair cuticulae and the cortex were visible in animal species tested. Further research is needed for a comprehensive morphological examination of hair from species and breeds of domestic animals, particularly companion and food animals, in order to establish species/breed specific hair database for practical use in the veterinary forensics.

Tijekom protekle dekade u veterinarskoj je medicini poraslo zanimanje za biologiju životinjskih embrijskih i adultnih matičnih stanica (EMS/AMS). To zanimanje proizlazi iz njihove potencijalne kliničke primjene, napose u cijeljenju rana, tkivnom inženjerstvu i terapiji pri regeneraciji i reparaciji oboljelih ili oštećenih tkiva/organa. AMS iz različitih tkiva već su u svakodnevnoj uporabi u takvim terapijama. U novije vrijeme, uporaba embrijskih staničnih linija i autolognih EMS dobivenih terapijskim kloniranjem takoñer brzo napreduje i uskoro se očekuje njihova primjena u terapiji. Veterinarski znanstvenici istražuju modele matičnih stanica od EMS dobivenih iz blastociste ili embrija do somatskih ili AMS, podrijetlom iz zametnih staničnih linija te iz koštane moždine, epitelnog ili masnog tkiva. Pri tome je prednost veterinara u činjenici da su im lako dostupni životinjski modeli prirodnih ozljeda/infekcija koje su cilj terapija matičnim stanicama. U ovom smo radu nastojali prikupiti podatke o stanju u području stanične transplantacijske veterinarske medicine i naglasiti potencijale/ograničenja rezidentnih ili cirkulirajućih EMS i AMS u kliničkoj primjeni. Biti će prikazana i naša novija iskustva u uzgoju AMS nekih životinjskih vrsta pratitelja čovjeka (pas, mačka i konj) i konzumnih vrsta (svinja), kao i u testiranju njihovog reparativnog/regenerativnog potencijala u kliničkoj praksi, napose u veterinarskoj dermatologiji (ozljede kože) i oftalmologiji (oštećenja rožnice). Over the past decade in veterinary medicine there has been an increased interest in understanding the biology of animal embryonic and adult stem cells (ESC/ASC). This interest comes from their potential clinical use especially in wound repair, tissue engineering and application in therapy in order to regenerate and repair diseased or damaged tissues/organs. The ASC from variety of tissues are routinely used in such therapies. More recently, the use of embryonic cell lines and autologous ESC generated by therapeutic cloning is also progressing rapidly as alternatives for future therapies. Currently, veterinary scientists investigate stem cell models ranging from either blastocyst-or embryo-derived ESC to somatic or ASC such as germline stem cells and those derived from bone marrow, epithelial and adipose tissues. An advantage of veterinarians is access to animal models of naturally occurring injuries/diseases that are targets for stem cell therapies. This review intends to summarize a current progress in the area of cell transplant veterinary medicine and to highlight potentials/limitations of either resident or circulating ESC and ASC in the clinical application. Our recent experiences in culturing of ASC from some companion (dog, cat and horse) and food animals (swine) and testing of their reparative/regenerative potency in clinical practice, particularly in veterinary dermatology (skin damages) and ophthalmology (corneal defects) will also be described.

Miscanthus x giganteus iz porodice trava (Poaceae) je introducirana aleotropna vrsta podrijetlom iz jugoistočne Azije. Genetski je triploidan, prirodni sterilni hibridi, čijim uzgojem ne postoji mogućnost širenja i razmnožavanja van predviđenih površina. Razmnožavanje trave Miscanthus x giganteus se provodi vegetativno, prilikom čega se za uzgoj koriste podzemni rizomi, presadnice - biljke izrasle iz dijelova rizoma ili mlade biljke dobivene mikropropagacijim iz kulture tkiva. Prednosti uzgoja trave Miscanthus x giganteus su izuzetna prilagodljivost različitim klimatsko-pedološkim uvjetima (od razine mora do 3000 m nadmorske visine ; kao i tlima lošije kvalitete), visoki prinosi suhe tvari po jedinici površine (prosjek 15-20 t/ha), male potrebe za mineralnim gnojivima te izražene otpornost na bolesti i štetočinje (gotovo nikakvim potrebama za pesticidima - mala skala mogućnosti pojave Fusarium sp.) što dodatno pridonosi ekološkoj održivosti poljoprivredne proizvodnje navedene kulture u sustavu niskih ulaganja. Gustoća sadnje varira te može biti od 1 do 4 biljke po 1 m2 no ipak se preporučuje sadnja samo jedne biljke na 1 m2 (1 m x 1 m), a biljka kasnije sama širenjem svojih rizoma popunjuje sklop. U trećoj godini od sadnje daje puni prinos, a u punoj eksplotaciji se može koristiti i preko 20 godina. Žetva se obavlja u kasnu zimu ili rano proljeće, a najčešće korišteni stroj u žetvi je univerzalni krmni kombajn s hederom s rotirajućim nazubljenim valjcima. Miscanthus x giganteus se uglavnom koristi kao visokovrijedna energetska za proizvodnju krutih, tekućih i plinovitih biogoriva. Međutim, jednako se učinkovito može koristiti za proizvodnju papira, građevinskog materijala, plastike, bioremedijaciju kontaminiranih tala, ali i kao kvalitetna prostirka za sve domaće životinje (poglavito konje). Nadalje, prema literaturnim podatcima upotrebom trave Miscanthus x giganteus kao prostirke (bez dodataka, 100% usitnjena sirovina) utječemo na ekonomski (dugotrajnija je u odnosu na klasične prostirke) ali ekološki (tijekom uzgoja - ponor CO2 ; nakon korištenja brzo prelazi u gnojivo) aspekt gospodarenja. Nadalje, nizak udio prašine ga čini idealnim za domaće životinje sa respiratornim problemima.

U radu su prikazane metode mjerenja koštane pregradnje u domaćih životinja. Sve češća problematika uloge kostiju u održavanju homeostaze, prvenstveno kalcija i fosfora, u visoko produktivnih životinja nameće uvođenje novih metoda koje se u praksi primjenjuju jedino na ljudima i eksperimentalnim životinjama. Opisan je sastav kostiju i podjela na kompaktnu i trabekularnu kost kako u anatomskom tako i u fiziološkom pogledu. Navedene su metode histomorfometrije, denzitometrije i mjerenje biokemijskih biljega koštane pregradnje, koje bi trebale biti primjenjene na domaćim životinjama.

Crtani film i prateći priručnik za nastavnike i predškolske odgajatelje "Kravlja posla... "- koristi od domaćih životinja Animirani film sa didatktičko-metodičkim uputstvom

Aim To present the surveillance data on Brucella melitensis, B. suis, and B. ovis infection in cattle, sheep, goats, and swine in Croatia obtained in 2008 by serological, bacteriological and molecular methods for diagnostics of brucellosis in domestic animals. Methods We serologically tested 42785 cattle serums, 22686 sheep and goat serums and 28520 swine serums using the Rose Bengal test, complement fixation test and various immunosorbent assays. We also tested 10173 ram blood samples for B. ovis infection using the complement fixation test. Bacteriological examination was conducted on 214 samples collected from 34 serologically positive animals. Different molecular methods were employed in the identification and typing of 20 isolates from the samples Results B. melitensis biovar (bv.) 3 was confirmed with different identification methods in 2 flocks in 2 Croatian counties. B. melitensis in cows was confirmed for the first time in Croatia. Infection with B. ovis was serologically confirmed in 202 rams in 12 counties. Conclusions In 2008, the size of the brucellosis-affected area in Croatia and the efficiency of detection and prevention of brucellosis in sheep, goat and swine was satisfactory. Infection with B. melitensis in cattle was confirmed for the first time in Croatia and possible links for infection in humans detected. More efficient measures for suppression and control of ovine epididymitis are required and a new strategy may be necessary for complete eradication of this disease.