Search

Fenomen „lice u gomili“ zauzima posebno mjesto u domeni prepoznavanja lica i emocija. Prethodna istraživanja su pokazala da mogućnost slanja i primanja emocionalnih poruka ima važnu evolucijsku ulogu. Konkretno, mogućnost prepoznavanja lica trebala bi se povećati kad facijalna ekspresija emocije predstavlja moguću opasnost ili prijetnju. Da bi bolje istražili ovaj koncept, Hansen i Hansen (1988) razvili su eksperimentalni postupak „lice u gomili“, kod kojeg se ciljna ekspresija prezentira u kontekstu drugih lica („gomile“) s drukčijom ekspresijom gdje je zadatak sudionika identificirati prisutnost ili lokaciju ciljanog izraza lica u gomili drugih lica. U okviru ovog rada ispitana je uspješnost prepoznavanja facijalne ekspresije različitih emocija u zadatku „lice u gomili“ s obzirom na dominantnost mozgovnih hemisfera. Istraživanje je provedeno na skupini studenata Sveučilišta u Zadru kojima su prezentirane matrice sa shematiziranim facijalnim ekspresijama srdžbe, straha, tuge i sreće kao ciljnog lica. Za prezentaciju podražaja i prikupljanje podataka korišteno je računalo s posebno prilagođenim računalnim programom koji registrira vrijeme koje je sudioniku bilo potrebno za detekciju ciljne facijalne ekspresije u gomili. Također za utvrđivanje dominantnosti hemisfera korišten je jednostavni test dominantnost ruke, oka i uha te su sudionici na osnovi toga kategorizirani u skupine. Rezultati provedenih analiza pokazuju brže prepoznavanje facijalne ekspresije prijetnje (prvenstveno facijalne ekspresije straha) u odnosu na ostale facijalne ekspresije. To potvrđuju i raniji nalazi o efektu superiornosti straha te pruža daljnju podršku hipotezi prijetnje. Nadalje, rezultati također pokazuju brže prepoznavanje određenih facijalnih ekspresija kod sudionika čija je desna hemisfera dominantna. Ovakav rezultat u skladu je s postavkom da desna hemisfera ima veću ulogu u prepoznavanju različitih facijalnih ekspresija emocija. Tome idu u prilog PET i EEG istraživanja kod kojih je potvrđen snažniji signal tj, aktivnost nad desnom hemisferom prilikom prepoznavanja izraza lica. Prilikom interpretacije ovakvih rezultata treba voditi računa o facijalnim ekspresijama pojedinih emocija i kao ciljnog lica i kao gomile, kao i ograničenjima testova za određivanje dominantnosti. U budućim istraživanjima trebalo bi provjeriti postavke ove paradigme s nekom od tehnika za procjenu fiziologije mozga.

Prethodna istraživanja pokazala su da uspješnost prepoznavanja facijalnih ekspresija pojedinih emocija u gomili lica s drukčijom ekspresijom ovisi prvenstveno o konkretnoj emocionalnoj ekspresiji ciljnog lica kao i o emotivnom sastavu same gomile. U ovom radu bit će prikazani preliminarni rezultati šireg istraživanja povezanosti pokazatelja uspješnosti u zadatku „lice u gomili“ (vrijeme i točnost prepoznavanja ciljne ekspresije) s nekim osobnim značajkama ispitanika, poput anksioznosti i potrebe za evaluacijom drugih, koje mogu pridonositi tendenciji brzog donošenja socijalnih prosudbi i/ili reduciranja neizvjesnosti. Generalna je pretpostavka bila da će spomenute osobne značajke biti povezane s bržim, premda ne nužno i točnijim, prepoznavanjem ciljnih facijalnih ekspresija. Ova je pretpostavka provjeravana u istraživanju sa skupinom studenata i studentica Sveučilišta u Zadru kojima su prezentirane matrice sa shematiziranim facijalnim ekspresijama srdžbe, straha, tuge i sreće. Uz ekspresiju ciljnog lica, slučajnim je slijedom variran i emotivni sastav gomile (srdžba, strah, tuga, sreća, neutralan). Uz pomoć posebno prilagođenog računalnog programa registrirano je vrijeme koje je ispitaniku bilo potrebno za detekciju drukčije (ciljne) ekspresije u gomili te točnost identifikacije te facijalne ekspresije. Rezultati provedenih analiza pokazuju da povezanost ovih mjera uspješnosti u zadatku „lice u gomili“ s navedenim osobnim značajkama varira donekle ovisno i o ciljnoj ekspresiji te emotivnom sastavu gomile. Uz relevantne kognitivne i motivacijske faktore povezane s ispitivanim osobnim značajkama, u interpretaciji dobivenog obrasca naglasak je na različitim načinima procesiranja facijalnih ekspresija pojedinih emocija, kao i na zahtjevima same izvedbe korištenog zadatka „lice u gomili“.