Search

Kukuruzna silaža predstavlja značajnu sirovinu za proizvodnju bioplina. U usjevu silažnog kukuruza korovi su ograničavajući čimbenik uzgoja, a suzbijanje korova osnovna agrotehnička mjera koja se uglavnom provodi primjenom herbicida. Međutim, cilj EU strategije „Zeleni plan“ je do 2030. godine smanjiti korištenja pesticida za 50%. Stoga su nužno potrebne alternativne metode suzbijanja korova. Fenolne kiseline imaju potencijal inhibicije rasta korova pa se istražuje mogućnost njihove primjene sa značajno reduciranim dozacijama herbicida. Cilj istraživanja je utvrditi selektivnost kukuruza prema kombinaciji reducirane doze herbicida i fenolne kiseline. U laboratorijskom dijelu istraživanja sjeme kukuruza tretirano je punom (x) i reduciranim dozama herbicida Adenga (1/2, ¼, 1/8, 1/16 x) i s feruličnom/p-hidroksibenzojevom kiselinom dodanim istim dozacijama herbicida. Navedeni dio prethodio je biotestu u klima komori u kojem je kukuruz tretiran istim dozacijama herbicida samostalno i u kombinaciji s feruličnom kiselinom. Iako su u laboratorijskom dijelu fenolne kiseline pojačale redukcijski učinak herbicida Adenga na klijavost i rani rast kukuruza, vizualnom ocjenom oštećenja nadzemne mase nisu utvrđena značajna oštećenja mladih biljaka kukuruza. Maize silage is an important raw material for biogas production. In silage maize cultivation, weeds are the limiting factor, and weed control is a basic agrotechnical measure, mainly through the use of herbicides. However, the goal of the EU Green Plan strategy is to reduce the use of pesticides by 50% by 2030. Therefore, alternative methods of weed control are needed. Phenolic acids have the potential to inhibit the growth of weeds. Therefore, the possibility of their application with significantly reduced herbicide doses is being investigated. The aim of the research is to determine the selectivity of maize to the combination of reduced doses of herbicide and phenolic acid. In the laboratory part of the study, maize seeds were treated with full (x) and reduced doses of the herbicide Adenga (1/2, ¼, 1/8, 1/16 x) and with ferulic acid/p-hydroxybenzoic acid added to the same herbicide doses. The mentioned part preceded the bioassay in the climate chamber, where maize was treated with the same herbicide doses alone and in combination with ferulic acid. Although in the laboratory part the phenolic acids enhanced the reducing effect of the herbicide Adengo on the germination and early growth of maize, the visual assessment of the injury to the aboveground mass did not reveal any significant damage to young maize plants.

Bisfenol A (BPA) je organski spoj koji se koristi u proizvodnji epoksidnih smola i polikarbonata koji su glavne komponente predmeta u svakodnevnoj upotrebi. Dosadašnja istraživanja su dokazala njegov toksični učinak na okoliš i ljudsko zdravlje pa je glavni cilj ovog istraživanja bio ispitati fitotoksični i genotoksični učinak BPA na meristemske stanice korjenčića luka (Allium cepa L). Allium test ima niz prednosti u istraživanju kao što su jednostavnost rukovanja, veličina i broj kromosoma koji su praktični za analizu kromosomskih aberacija te povoljna cijena. Nakon naklijavanja (dva dana) korjenčići luka (n = 10) bili su izloženi ili BPA (u koncentracijskom rasponu 1-50 mg/L) ili destiliranoj vodi (kontrola) kroz tri dana. Nakon tri dana, pregledana je morfologija korjenčića, izmjerena duljina korjenčića te su pripremljeni mikroskopski preparati meristemskih stanica korjenčića luka u kojima je praćena pojava kromosomskih oštećenja i mikronukleusa. Dobiveni rezultati statistički su obrađeni t-testom (Excel, MS Office), a razina značajnosti postavljena je na p < 0,05. Trodnevni tretman s BPA doveo je do smanjenja produžnog rasta korjenčića te je već nakon tretmana s najnižom ispitivanom koncentracijom (1 mg/L) zabilježena značajno manja duljina korjenčića u odnosu na kontrolu (4,07 ± 0,33 cm vs. 4,61 ± 0,38 cm; p < 0,05). Također, trodnevni tretman s BPA utjecao je i na izgled korjenčića te su s porastom koncentracije BPA korjenčići postali mekši, nepravilni i uvinuti u odnosu na kontrolu. Mikroskopska analiza meristemskih stanica korjenčića luka pokazala je da je trodnevni tretman s BPA doveo do pojave kromosomski oštećenja. S porastom koncentracije BPA povećala se učestalost pojave kromosomskih oštećenja kao što su gubitak kromosoma, lomovi kromosoma i anafazni mostovi. U interfaznim jezgrama meristemskih stanica luka nakon trodnevnog tretmana s BPA zabilježena je pojava mikronukleusa i jezgrinih pupova te je njihova učestalost rasla s povećanjem koncentracije BPA. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da BPA ima fitotoksični i genotoksični, ali i potencijalno mutageni učinak na korjenčiće luka. Bisphenol A (BPA) is an organic compound used for production of epoxy resins and polycarbonates that are main components of items used in everyday life. Investigations conducted by now demonstrated its toxicity. Therefore, the aim of this study was to test phytotoxicity and genotoxicity of BPA on meristem cells of onion (Allium cepa L.) roots. The Allium test has number of advantages such as simple handling, size and number of chromosomes which make analysis of chromosome aberrations easy, as well as affordable price. After two-day germination, roots of onion bulbs (n = 10) were exposed to either BPA (in the concentration range of 1-50 mg/L) or distilled water (control) for three days. After three days, the morphology of the roots was examined, and the length of the roots was measured. Additionally, microscopic slides of meristem cells of the onion roots were prepared, in which chromosome aberrations and micronucleus were monitored. The obtained results were statistically analyzed by a t-test (Excel, MS Office), and the level of significance is set to p < 0.05. Three-day treatment with BPA reduced root length and the lowest BPA concentration (1 mg/L) significantly reduced root length compared to the control (4.07 ± 0.33 cm vs. 4.61 ± 0.38 cm; p < 0.05). Additionally, a three-day treatment with BPA had effect on the roots’ appearance; with an increase in the concentration of BPA the roots became softer, irregular, and twisted in comparison to the control. Analysis of onion roots meristem cells revealed that a three-day treatment with BPA led to the chromosome aberrations. The frequency of chromosome damage such as loss of chromosome, chromosome-breaks and anaphase bridges increased with the increase of BPA concentration. In meristem cells in the interphase treatment with BPA induce formation of micronucleus and nuclear buds, and their frequency increased with an increase in BPA concentration. The results of this study demonstrate that BPA has phytotoxic and genotoxic, but also potentially mutagenic effect on onion roots cells.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati fitotiksični i citotoksični učinak bisfenola A (BPA) na korjenčiće običnog luka (Allium cepa L.). Allium test je osjetljiv test koji omogućuje praćenje fitotoksičnosti (masa svježega tkiva korjenčića) i citotoksičnosti (mitotski indeks i učestalost pojedine faze staničnog ciklusa) nekoga spoja. Korjenčići lukovica luka (n = 10) su nakon 48-satnog naklijavnja u destiliranoj vodi izloženi ili otopinama BPA (u koncentracijskom rasponu 1-50 mg/L) ili destiliranoj vodi (negativna kontrola) kroz 72 sata. Nakon 72-satne izloženosti otopinama BPA ili destiliranoj vodi, korjenčićima svake od lukovica je izvagana masa svježeg tkiva, a u meristemskim stanicama korjenčića luka određen je mitotski indeks i učestalost pojedinih faza staničnog ciklusa. Mitotski indeks određen je kao postotak stanica koje se nalaze u diobi u odnosu na ukupan broj izbrojanih stanica po korjenčiću (n = 500). Dobiveni rezultati statistički su obrađeni korištenjem t-testa (Excel, MS Office). Masa svježeg tkiva korjenčića tretiranih otopinama BPA (1-50 mg/L) bila je niža u odnosu na kontrolnu skupinu te se smanjivala povećanjem koncentracije BPA. Masa svježeg tkiva korjenčića bila je najniža nakon tretmana s BPA u koncentraciji 50 mg/L (0,282 ± 0,044 g) što je bilo značajno niže u odnosu na negativnu kontrolu (0,365 ± 0,088 g; P < 0,05). Povećanjem koncentracije BPA zabilježen je pad mitotskog indeksa u odnosu na negativnu kontrolu. Najmanja vrijednost mitotskog indeksa bila je pri koncentraciji BPA 50 mg/L (3,6 ± 0,01 %) što je za 4 % manje u odnosu na negativnu kontrolu (7,5 ± 0,01 %; P < 0,05). Učestalost pojedinih faza staničnog ciklusa pratila je promjene mitotskog indeksa te je pri većim koncentracijama BPA zabilježen i manji broj stanica u telofazi. Rezultati mitotskog indeksa dobro su korelirali s masom svježeg tkiva korjenčića (r = 0,9348; P < 0,005). Iz dobivenih rezultata ovog istraživanja može se zaključiti da BPA djeluje fitotoksično i citotoksično na stanice korjenčića luka. The aim of this study was to explore phytotoxicity and cytotoxicity of bisphenol A (BPA) on roots of common onion (Allium cepa L.). Allium test is a very sensitive test that allows observations of phytotoxicity (roots fresh weight), and cytotoxicity (mitotic index and frequency of each phase of the cell cycle) of tested compound. After 48 hours of germination in distilled water, roots of onion bulbs (n = 10) were exposed to BPA (in concentration range 1-50 mg/L) or to distilled water (negative control) for 72 hours. After 72 hours of exposure to BPA or distilled water, the roots fresh weight per each bulb was weighted and in root meristem cells mitotic index and frequency of each phase of the cell cycle were determined. The mitotic index was calculated as the percentage of cells in division in relation to the total number of counted cells (n = 500). The statistical analysis of results was done by t-test (Excel, MS Office). The fresh weight of roots exposed to BPA (1-50 mg/L) was lower in comparison to the negative control and decreased with increase of BPA concentration. The fresh weight of roots was the lowest after exposure to BPA in concentration 50 mg/L (0.282 ± 0.044 g) that was significant in comparison to negative control (0.365 ± 0.088 g; P < 0.05). With an increase in BPA concentration a decrease in the mitotic index was noted in comparison to negative control. The lowest value of the mitotic index was at BPA in concentration 50 mg/L (3.6 ± 0.01 %) that is approximately 4 % lower in comparison to negative control (7.5 ± 0.01 %; P < 0.05). The frequency of cells in each phase of the cell cycle followed the changes in the mitotic index, and with the increase of BPA concentration fewer cells in telophase were recorded. The results obtained for mitotic index correlated well with the root fresh weight (r = 0.9348; P < 0.005). From obtained results it can be concluded that BPA is phytotoxic and cytotoxic to onion root cells.

Mezotrion je herbicid iz kemijske skupine triketona. Koristi se samo u kukuruzu za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova. Temeljem poluvijeka raspada svrstan je u grupu neperzistentnih herbicida. Budući da je perzistentnost herbicida rezultat interakcije više činitelja, znanstvenim istraživanjima je utvrđeno da perzistentnost mezotriona u određenim uvjetima može značajno varirati (od 4 do 44 dana). Stoga je cilj istraživanja bio metodom biotesta utvrditi utjecaj rezidua mezotriona na kulture koje u plodoredu smjenjuju kukuruz. Tijekom 2016. i 2017. na lokaciji Šašinovečki Lug, na tlima različitih fizikalno-kemijskih značajki, postavljena su dva istovjetna poljska pokusa. U prvoj godini istraživana je osjetljivost suncokreta, soje, uljane repice, zobi, graška i šećerne repe na mezotrion primijenjen u reduciranim (18, 36 i 72 g a. t. ha-1), preporučenoj (144 g a. t. ha-1) i uvećanim (288 i 576 g a. t. ha-1) dozama na hipoglej mineralnom i livadsko fluvijalnom tlu. Osjetljivost kultura utvrđena je vizualnom ocjenom 14, 28 i 35 dana nakon primjene (DNP) mezotriona, te utvrđivanjem svježe i suhe nadzemne mase. Iste kulture sijane su ponovno (2017.) na oba tipa tla 12 mjeseci nakon primjene. Osjetljivost kultura u 2017. na rezidue mezotriona utvrđena je vizualnom ocjenom, na temelju koje je odabrana testna kultura za biotest u kontroliranim uvjetima. Tijekom 2017. u kontroliranim uvjetima postavljeni su biotest sa simuliranim (poznatim) količinama rezidua mezotriona i biotest sa stvarnim (nepoznatim) količinama rezidua preostalim u tlu 14 mjeseci nakon aplikacije mezotriona u preporučenoj i uvećanim dozama. Osjetljivost testne kulture, na simulirane rezidue i nepoznate količine rezidua mezotriona iz polja, utvrđena je vizualnom ocjenom, utvrđivanjem svježe nadzemne mase i utvrđivanjem ukupnog sadržaja karotenoida. Vrijednosti istraživanih parametara osjetljivosti na simulirane rezidue mezotriona, radi utvrđivanja sadržaja rezidua u hipoglej mineralnom i livadsko fluvijalnom tlu, bile su uspoređene s vrijednostima istraživanih parametara osjetljivosti na nepoznate količine rezidua mezotriona. U cilju procjene pouzdanosti biotest metode, uzorci tla s nepoznatim količinama rezidua mezotriona bili su analizirani pomoću tekućinskog kromatografa visoke djelotvornosti. U prvoj godini istraživanja, sve kulture, osim zobi, iskazale su fitotoksični učinak na sve primijenjene doze mezotriona. Značajno veća fitotoksična oštećenja istraživanih kultura utvrđena su na livadsko fluvijalnom tlu. Godinu dana nakon primjene mezotriona fitotoksična oštećenja utvrđena su na grašku i šećernoj repi. Fitotoksična oštećenja na grašku utvrđena su samo na hipoglej mineralnom tlu na tretmanima na kojima je mezotrion bio primijenjen u dvostrukoj (288 g a. t. ha-1) i četverostrukoj (576 g a. t. ha-1) dozi. Oštećenja na šećernoj repi su, osim na dvostrukoj i četverostrukoj dozi, utvrđena i na preporučenoj (144 g a. t. ha-1) dozi na hipoglej mineralnom tlu, zbog čega je odabrana kao testna kultura za biotest u kontroliranim uvjetima. Primjenom simuliranih rezidua mezotriona, veća osjetljivost šećerne repe utvrđena je na livadsko fluvijalnom tlu. Utvrđeno je da simulirane rezidue mezotriona, koje odgovaraju količini 1/32 preporučene doze na livadsko fluvijalnom tlu, odnosno 1/24 preporučene doze na hipoglej mineralnom tlu, mogu uzrokovati 50 % redukcije svježe nadzemne mase šećerne repe. Na livadsko fluvijalnom tlu količina rezidua koja je uzrokovala 50 % redukcije ukupnog sadržaja karotenoida odgovarala je 1/64 preporučene doze, dok na hipoglej mineralnom tlu 1/32 preporučene doze mezotriona. Instrumentalnim metodama rezidue mezotriona nisu utvrđene u nijednom istraživanom tlu, što upućuje na to da su, rezidue mogle biti prisutne samo u količinama manjim od granice detekcije (5 ng g-1). Na temelju rezultata iz simuliranog biotesta, 14 mjeseci nakon primjene mezotriona, veća količina rezidua utvrđena je u hipoglej mineralnom tlu, a iznosila je 1, 25 ng g-1. Pretpostavlja se da je u hipoglej mineralnom tlu, zbog većeg sadržaja humusa i organskog ugljika, bila potencijalno veća adsorpcija mezotriona. Istraživanjem je utvrđeno da se jedino biotest metodom, odnosno reakcijom biljke mogu dobiti pouzdani podaci o neznatno malim količinama rezidua koje štete osjetljivim kulturama, a koje instrumentalnim metodama nije moguće utvrditi.

U proizvodnji ukrasnoga bilja često postoji potreba kombiniranja sredstava za zaštitu bilja (SZB), radi istovremene zaštite od više štetnih organizama. Primjena kombinacija SZB često dovodi do fitotoksičnosti. Cilj rada bio je utvrditi fitotoksičnost kombinacija fungicida (azoksistrobin i ciprodinil + fludioksonil) s insekticidima na osnovi abamektina i tiometoksama na vrstu Petunia sp.. U kombinacijama su korištene preporučene i povišene doze (od 50 do 100% iznad preporučene). Temeljem oštećenja, izračunati su indeksi fitotoksičnosti. Biljke petunije osjetljive su na korištene pripravke i nakon primjene preporučenih doza. Kombinacije oba insekticida s fungicidom na osnovi ciprodinila i fludioksinila mogu se preporučiti u zaštiti petunije samo ako se primjenjuju preporučene doze. Sve kombinacije insekticida s fungicidom na osnovi azoksistrobina ne bi se smjele primjenjivati jer postoji ozbiljan rizik od pojave fitotoksičnosti., In the production of ornamental plants, it is often necessary to combine plant protection products (PPPs) for simultaneous pest control. The use of a combination of PPPs often leads to phytotoxicity. The aim of this study was to determine the phytotoxicity of the combination of fungicides (azoxystrobin and cyprodinil + fludioxonil) and insecticides based on abamectin and thiomethoxam on the ornamental plant Petunia sp. The PPPs are used at recommended and double doses. Based on the damage, phytotoxicity indices were calculated. Petunia plants are sensitive even when PPPs are used in recommended doses. Combinations of the both insecticides with the combined fungicide based on cyprodinil and fludioxinil can be advised to protect petunias only if one applies the recommended doses. All combinations of insecticides with a fungicide based on azoxystrobin should not be applied because there is a serious risk of phytotoxicity.

The relation between respiration and photosynthesis reflects the exchange of CO2 with the atmosphere in plants. Until now, only a few studies have measured whole-plant or plant-community CO2 release/uptake directly and continuously without disturbances. Although the methods implemented in these studies are of high accuracy, they are still cost ineffective, require complex experimental setups, and provide discrete and discontinuous output data. This work presents an application of real-time continuous monitoring of the emission and uptake rate of CO2 in Lemna toxicity test, implementing a low-cost Arduino platform-based respiratory activity measuring system prototype (ResTox). Lemna plants were cultured and maintained as described in standard protocols. Each experimental set consisted of six test chambers (including control) for each test compound and one reference chamber. In each chamber containing culturing medium 21 fronds were placed. The plants were exposed to known concentrations of toxicants: metals and herbicides. Metal treatments consisted of Hg, Cu, Cd and Co, while herbicides chosen were diquat, tembotrione, nicosulfuron and clopyralid. Concentration ranges were chosen based on preliminary tests. The experimental setup was kept in darkness for 3h, and during that time respiratory activity was recorded. During the next 3h period the lights were switched on and CO2-assimilation was recorded. All measurements were made with an Arduino platform-based respiratory activity measuring system for real-time emission/uptake CO2 measurements, a prototype developed and assembled by the research team. Measurements of CO2 concentrations were reported as dynamic curves. The results of CO2 measurements demonstrated a hormetic effect of examined supstances: low doses of metals and herbicides stimulated CO2 exchange rate, while at high doses they inhibited CO2 exchange rate. The approach presented in this work enabled evaluation of acute toxicity mechanisms using CO2 exchange flux rate as an endpoint during phytotoxicity experiments.

Mešani otpad od lekovitog bilja je kompostiran sa dodatkom novih bakterijskih sojeva koji pripadaju rodovima Streptomyces, Paenibacillus, Bacillus i Hymenobacter. Kompostiranje je praćeno odreĊivanjem hemijskih i bioloških parametara, ukljuĉujući C / N odnos, gubitak organske materije, sadrţaj fosfora i kalijuma, kao i oslobaĊanja CO2 i dehidrogenazne aktivnosti tokom 164 dana. PronaĊeno je da izabrani mezofilni bakterijski sojevi imaju potencijal da znaĉajno redukuju period razgradnje mešanog biljnog otpada od oko 6 meseci do oko 2,5 meseca. Na osnovu merenja indeksa klijanja ĉetiri biljke (Fagopirum esculentum, Thymus vulgaris, Cynara scolimus i Lavandula officinalis) klijavost i rast korena ispitanih biljaka je bio poboljšan inokulisanim kompostom. Indeks klijavosti svih testiranih vrsta na zrelom inokulisanom kompostu je bio u proseku 60% veći u poreĊenju sa kontrolnim (netretiranim) kompostom... Mixed medicinal plant waste was composted with addition of novel bacterial strains belonging to the genera Streptomyces, Paenybacillus, Bacillus and Hymenobacter. The composting was followed by assessment of chemical and biological parameters including C / N ratio, loss of organic matter, phosphorous and potassium content as well as CO2 generation and dehydrogenase activity during 164 days. The selected mesophilic bacterial starters had a potential to significantly reduce the period of mixed herb waste decomposition, from about 6 months to about 2,5 months. Based on the seed germination index of four plants (Fagopirum esculentum, Thymus vulgaris, Cynara scolimus and Lavandula officinalis) the germination and radial root growth of the investigated plants was improved by the inoculated compost. The germination index of all tested species on the mature inoculated composts was in average 60% higher compared to the control compost. The research indicates that the mesophilic starter addition into the herbs waste can contribute to the speed of waste decomposition and lead to the improvement of biofertilization effect of the obtained compost...

The selectivity trial of combined application of soil herbicides (pendimethalin and linurone) and foliar herbicide (imazamox) was conducted in Sakule during vegetation season in 2016. Two commercial formulations of imazamox were used: Sinamon and Pulsar-40, both applied at maximum recommended doses and twice the recommended doses. The experiment was laid out in complete randomized block design, with four replications. Phytotoxicity assess­ments were performed 14 and 35 days after imazamox application (plants hight measure­ment, and flowering inhibition in 2nd assessment) and at harvest time (visual assessment). In 1st assessment, except of obvious hlorosis, the highly suppressive effect of imazamox on plants was recorded (the average hight reductions were 12.3 and 52.47% for imazamox treat­ments of 48 and 96 g a.i./ha, respectively). In 2nd assessment the average growth reductions were 8.54 and 36.29% for treatments applied. There was also very obvious flowering reduc­tion (to be exact in form of delay). At the ripening time there were no visual differences in plants hight, but there were significant ripening delay, especially in treatments with doubled doses of imazamox applied. Tokom 2016. godine na lokalitetu Sakule izveden je ogled selektivnosti kombinovane primene zemljišnih (pendimetalin+linuron) i folijamog herbicida (imazamoks). Za ispitivanje su korišćene dve formulacije za komercijalnu upotrebu, preparati Sinamon i Pulsar-40, koji su primenjeni u maksimalno preporučenim i dvostruko većim količinama. Ogled je postavljen po tipu potpunog slučajnog blok sistema u četiri ponavljanja. Ocene ispoljenih efekata obav­ljene su 14 i 35 dana nakon primene imazamoksa (merenje visine biljaka, a u drugoj oceni i procena inhibicije cvetanja), kao i u vreme zrenja (vizuelna ocena). U prvoj oceni, osim jasne hloroze, utvrđeno je izrazito supresivno delovanje imazamoksa na biljke graška (smanjenjem rasta koje je u prošeku iznosilo 12,03%, odnosno 52,47% za tretmane sa primenom imazamoksa u količini od 48, odnosno 96 g a.s./ha, tim redom). U drugoj oceni, prosečna inhibicija rasta iznosila je 8,54, odnosno 36,29% za primenjene tretmane imazamoksa, a utvrđena je i inhibicija (tačnije kašnjenje) cvetanja. U vreme zrenja nije bilo vizuelnih razlika u porastu biljaka, ali je zapaženo kašnjenje u zrenju, koje je značajnije bilo izraženo u tretmanu sa primenom veće količine imazamoksa.

Mezotrion je jedan od novijih herbicida za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih i nekih jednogodišnjih uskolisnih korova u kukuruzu. Prema fizikalno-kemijskim svojstvima ne perzistira dugo u tlu. Međutim, perzistentnost herbicida rezultat je interakcije više činitelja stoga se može pretpostaviti da će i perzistentnost mezotriona u pojedinim pedo- klimatskim uvjetima varirati. Metodom biotesta utvrđivan je fitotoksični učinak rezidua mezotriona na šećernu repu. Istraživanje je provedeno na livadsko-fluvijalnom tipu tla na koje su prskalicom za tankoslojnu kromatografiju primjenjene sljedeće doze mezotriona: 0 ; 0, 25 ; 0, 5 ; 1 ; 2 ; 4 ; 6 i 8 μg a.t./200 g tla. Nakon aplikacije tlo je prenijeto u uzgojne posude, u koje je posijano sjeme šećerne repe. Fitotoksični učinak mezotriona utvrđivan je vizualnom ocjenom fitotoksičnosti 7., 14. i 21. dan nakon aplikacije po skali oštećenja od 0 do 100, nakon čega je utvrđena svježa nadzemna masa šećerne repe i ukupan sadržaj karotenoida metodom spektrofotometrije. Vizualnom ocjenom najveći fitotoksični učinak utvrđen je 21. dan. U tom roku su utvrđena oštećenja već kod najniže (0, 25 μg a.t./200 g tla) doze, a povećanjem doze povećavao se fitotoksični učinak. Potpuno propadanje biljaka utvrđeno je već pri dozi 4 μg a.t./200 g tla. Utvrđena je i povezanost u redukciji svježe nadzemne mase s redukcijom ukupnog sadržaja karotenoida čija je značajna redukcija također utvrđena već kod primjene najniže istraživane doze mezotriona.

Primjena pesticida je sastavni dio moderne poljoprivrede, kojoj je jedan od osnovnih ciljeva proizvodnja zdravstveno ispravne hrane. Zdravstvena ispravnost hrane ovisi o najvišoj dozvoljenoj razini pesticida (MDK) koja je propisana za svaki pesticid na svakoj kulturi na kojoj je dozvoljena njegova primjena. Da bi se osigurala zdravstvena ispravnost hrane iznimno je važno pridržavati se namjene pesticida, doze (ili propisane koncentracije) i karence. Primjena više doze može uzrokovati zdravstvenu neispravnost hrane, fitotoksičnost tretirane kulture, kontaminaciju okoliša, razvoj rezistentnosti štetnih organizama i financijski gubitak za proizvođača., Pesticides use in modern agriculture practices is one of the essential measures for protecting crops from the pests. Food safety is one of the major objectives of modern agriculture. Food safety depends on maximum residues level (MRL) that is determined for each pesticide on each culture where it is approved. Respect of pesticide prescription, its dose (or prescribed concentration) and harvest period are essential to achieved safe food. Application of a higher dose then prescribed could induce unsafe food, phytotoxicity, contamination of the environment, pest resistance development and financial loss for the producer.

The applicability of 24-epibrassinolide for reducing phytotoxicity during combined treatments of soybean with thifensulfuron-methyl and imazamox was examined. Tests were conducted in three commercial soybean varieties (Valjevka, Galina and Galeb) on fields of the PKB Co. at Lepušnica and Glogonjski Rit over three vegetation seasons. Commercial products of thifensulfuron-methyl, imazamox and 24-epibrassinolide were used in the trials. The products were applied in combinations, using the recommended application rates at the soybean growth stage of third trifoliate. Phytotoxicity was assessed 14 and 30 days after treatment, and grain yield of each soybean variety was measured at the end of each vegetation season. The combination of thifensulfuron-methyl and imazamox was found to be toxic to soybean in all three seasons, and symptoms of phytotoxicity included: chlorosis and dark red venation of leaves, delayed development of young leaves, and stunted growth. Phytotoxicity was significantly lower in the fields treated with 24-epibrassinolide. Also, the combination of thifensulfuron-methyl, imazamox and 24-epibrassinolide was associated with higher soybean grain yield, compared to the combination of thifensulfuron-methyl and imazamox. U radu je praćena mogućnost primene 24-epibrasinolida za smanjenje fitotoksičnosti kod zajedničke primene tifensulfuron-metila i imazamoksa u soji. Ispitivanja su izvedena tokom tri vegetacione sezone na gazdinstvu PKB korporacije-Lepušnica u Glogonjskom ritu, na tri komercijalne sorte soje (Valjevka, Galina i Galeb). Za izvođenje ogleda korišćeni su preparati tifensulfuron-metila, imazamoksa i 24-epibrasinolida namenjeni za komercijalnu upotrebu. Preparati su primenjeni zajedno u količinama koje se preporučuju za primenu kada je soja bila u fazi 1-3 trolista. Fitotoksičnost primenjenih preparata je ocenjena 14 i 30 dana nakon tretmana, a na kraju vegetacije izmeren je prinos zrna svake sorte. U sve tri godine ispitivanja kombinacija tifensulfuron-metila i imazamoksa u preporučenim količinama primene je bila fitotoksična za soju, a simptomi fitotoksičnosti su se ispoljili kao: hloroza listova, tamno crvena nervatura listova, zaostajanje u porastu mladih listova i pojava zakržljalih biljaka. U istim uslovima, u tretmanima sa 24-epibrasinolidom fitotoksičnost je bila značajno manja. Takođe, tokom sve tri godine ispitivanja, kombinacija tifensulfuron-metil+imazamoks+24-epibrasinolid je dala veći prinos zrna soje u poređenju sa kombinacijom tifensulfuron-metil+imazamoks.

U radu je praćena detoksifikacija otpadne vode od prerade grožđa kroz različite faze kemijske i elektrokemijske obrade. U cilju uklanjanja organskih/anorganskih onečišćivala iz otpadne vode korištena je oksidacija ozonom i taloženje pomoću CaO kao faza predobrade te tri elektrokemijske metode (elektrooksidacija, elektroredukcija i elektrokoagulacija) korištenjem elektroda od nehrđajućeg čelika, željeza i aluminija uz istovremeno ozoniranje u svrhu glavne obrade. Toksični učinak otpadne vode prije i nakon svake od faza pročišćavanja praćen je preko vrijednosti parametara klijavosti nakon izlaganja biljke Hordeum vulgare L. uzorcima nepročišćene/pročišćene otpadne vode. Otpadna voda je okarakterizirana niskom pH vrijednošću (4,02), intenzivnim mirisom i obojenjem (28400 PtCo), visokim vrijednostima organskih pokazatelja (18430 mg dm-3 KPK, 1340 mg dm-3 ukupnih fenola, 1720 mg dm-3 BPK5) te povišenim vrijednostima hranjivih soli i teških metala. Sinergijski i aditivni učinak između organskih pokazatelja, prvenstveno fenola i teških metala te niska pH vrijednost su vjerojatno odgovorni za izuzetno visok fitotoksični učinak s EC50 vrijednošću od svega 0,08 % te potpunim zastojem klijavosti nakon izlaganja sjemena nerazrijeđenoj otpadnoj vodi. Predobrada vapnom pri kojoj je uklonjeno između 46% i 99,8% teških metala, 90,4 % boje, 98,3 % mutnoće, 98,6 % UST, 95,4 % fosfata, 91,5 % sulfata te između 39 % i 47 % organskih pokazatelja je rezultirala 50 %-tnim smanjenjem toksičnog učinka. Završnom obradom dobiven je bistar efluent bez mirisa i s jedva primijetim obojenjem sa stupnjem uklanjanja karakterističnih pokazatelja između 73,8 % i 100 %, čime je u potpunosti uklonjen i njegov toksični učinak (Klijavost = 99,2±0,2 %; Indeks klijavosti = 99,2±0,2 %). Iz navedenog je moguće zaključiti da je odabrani set metoda pogodan za detoksifikaciju biološki slabo razgradljivih efluenata vrlo složenog i varijabilnog sastava kao što su vinarijske otpadne vode. Utvrđivanje parametara klijavosti na biljci Hordeum vulgare L. se pokazalo kao vrlo osjetljiv, jednostavan i jeftin test sustav za praćenje toksičnog učinka industrijskih efluenata te praćenje stupnja njihove detoksifikacije u toku različitih faza i metoda obrade., The paper monitors detoxification of wastewater from the processing of grapes through various phases of chemical and electrochemical treatment. For the purpose of removing organic / inorganic pollutants from wastewater, oxidation with ozone and sedimentation with CaO were used as preliminary treatment phases as well as three electrochemical methods (electro-oxidation, electro-reduction and electro-coagulation) utilizing electrodes made of stainless steel, iron an aluminium, with a simultaneous ozonation as the primary treatment. The toxic effect of wastewater before and after each treatment phase was monitored through the values of the germination parameter after exposure of the plant Hordeum vulgare L. to the samples of untreated/treated wastewater. The wastewater was characterized by low pH value (4.02), intense odour and colouring (28400 PtCo), high values of organic pollutants (18430 mg dm-3 COD, 1340 mg dm-3 total phenols, 1720 mg dm-3 BOD5) and elevated values of nutrients and heavy metals. The synergic and additive impact among organic indicators, primarily phenols and heavy metals and a low pH value, were probably responsible for an extremely high phytotoxic impact with the EC50 value of only 0.08 % and a full cessation of the germination after the seed exposure to undiluted wastewater. A preliminary treatment with lime, which removed 46% - 99.8% of heavy metals, 90.4 % of colour, 98,3 % of turbidity, 98.6 % total suspended solids, 95,4 % of phosphates, 91.5 % of sulphates and 39 % - 47 % of organic indicators, resulted in 50 % toxic impact reduction. The final treatment resulted in clear effluent without odour and a barely noticeable colouring, with a removal degree of characteristic indicators from 73.8 % to 100 %, which also fully removed its toxic impact (germination = 99.2±0.2 %; germination index = 99.2±0.2 %). Based on the above stated, it can be concluded that the selected set of methods is suitable for detoxification of biologically poorly degradable effluents of a very complex and variable composition, such as wastewater from the wine-making process. The determination of the germination parameters on the plant Hordeum vulgare L. proved to be a very sensitive, simple and inexpensive test system for monitoring the toxic impact of industrial effluents and the degree of their detoxification in different treatment phases and with different methods.

Primjena zemljišnih herbicida ima za cilj postizanje produljenog (rezidualnog) učinka u suzbijanju korova tijekom vegetacijske sezone. Budući da osigurava zaštitu usjeva od korova tijekom duljeg vremena, rezidualnost smatramo poželjnim svojstvom. No i pored pozitivnih učinaka, rezidualni herbicidi imaju niz nedostataka. Rezidualni herbicidi, naročito rezidue onih herbicida koji u tlu ostaju u aktivnom obliku dulje od godine dana, mogu štetno djelovati na iduće kulture u plodoredu i na taj način znatno ograničiti plodored. Koliko će se dugo neki herbicid zadržati u tlu izravno ovisi o činiteljima koji utječu na razgradnju i premještanje aktivne tvari s mjesta primjene. Među najvažnijim takvim činiteljima jesu fizikalno‐kemijska svojstva herbicida, svojstva tla (sadržaj i tip koloida tla, pH i prisutne populacije mikroorganizama) i vremenske prilike (temperatura i vlažnost). Ti činitelji, izravno ili neizravno, a najčešće u interakciji, utječu na ponašanje herbicida u tlu. Kad postoji sumnja da bi rezidue nekog herbicida mogle oštetiti iduću kulturu u plodoredu, dva su načina s pomoću kojih se može predvidjeti ta opasnost: kemijskom analizom uzoraka tla ili metodom biotesta. Kvantitativna analiza uglavnom se provodi kemijskim metodama, a biološko testiranje provodi se mjerenjem biološkog odgovora biljke na prisutnost herbicida. Glavne prednosti biotesta nad skupim kemijskim analizama jesu jednostavnost izvođenja, reproduktivost i niska cijena. Osim toga, primjenom biotesta dobiva se pouzdan odgovor o ostatcima herbicida koji su određenoj biljci dostupni te odgovor da li ti ostatci izazivaju fitotoksičnost., The use of soil‐applied herbicides aims to provide prolonged (residual) weed control during the vegetation season. Despite positive sides, residual herbicides have also negative effect, especially those that stay active in soil longer than one year. That kind of residual herbicides can be quite damaging for the next crop in the crop rotation. Time of decay of these herbicides in soil depends on its numerous biotic and abiotic factors that influences degradation and movement of active substances from the applied zone. Among the most important factors are physical and chemical properties of herbicides, properties of soil (content and the type of soil colloids, pH and present population of microorganism) and weather conditions (temperature and humidity). Those factors have direct or indirect affect on the herbicides, but mostly they are in interaction. If there is a suspicion that residue of some herbicides could damage next crop in the crop rotation, there are two ways to predict that danger, chemical analysis and bioassay method. Quantitative analysis includes chemical methods while bioassay presents measuring of biological response of plants on used/applied herbicides. Main advantages of bioassay are simplicity of use, reproducibility and low price. Besides that, the use of bioassay gives us reliable answer about herbicide residues that are available to the certain plant and if they could to cause phototoxicity.

U svrhu prikupljanja podataka o poznavanju pesticida na području BiH provedena je anketa tijekom 2013. godine, u šest općina: Banja Luka, Gradačac, Gračanica, Mostar, Široki Brijeg i Žepče. Anketom je obuhvaćeno 202 osobe od čega je 23 % žena. Najviše je anketirano sa srednjom stručnom spremom i to 46 %. Najčešće anketirana je starosna struktura od 31 do 55 godina. Većina se izjasnila da znaju što su to pesticidi i to 91 %. Većina njih ne koriste iste pesticide više puta, većina traži stručnu pomoć kod kupnje zaštitnih sredstava (79 %), a 54 % koristi prije pesticide preventivno. 45 % anketiranih izjasnilo se da povećaju dozu zaštitnih sredstava ukoliko nisu imali efekta od prve primjene. Od zaštitne opreme najviše koriste zaštitnu masku i rukavice, dok tek 13 osoba koristi kompletnu zaštitnu opremu. Većina njih (88 %) se izjasnilo da se pridržava uputa koje su date na deklaraciji uz proizvod. Većina se izjasnila da znaju što je karenca i toleranca te rezistentnost i fitotoksičnost. Od svih pesticida najviše se koriste fungicidi. Mišljenje većine je kako ja zastupljenost bio-preparata u prometu premala. S neutrošenim sredstvima većina postupa na isti način tako što ih utroši u narednoj sezoni. Većina ispitanika ne poznaje na koji se način zbrinjava korištena ambalaža. Najveći broj anketiranih se izjasnilo da ambalažu od zaštitnih sredstava baci u komunalni otpad (44 %) a tek 11% ispitanika ju odnesu u službu za zbrinjavanje. Većina ispitanika 89% podržava uvođenje više reda u prometu pesticida kao i da njih 88 % imaju potrebu za dodatnom edukacijom o zaštitnim sredstvima, These surveys were conducted within Bosnia and Herzegovina, in Banja Luka, Gradačac, Gračanica, Mostar, Široki Brijeg and Žepče. All obtained data relate to 2013. The surveys involved 202 people (23% women). Most of the participants had a high school education (46%). The age structure of the surveyed people revealed a predominant group of people between 31 and 55 - 66%. 91% of the surveyed people stated that they knew what the pesticides were. Most of them don’t use same pesticides very often (85%) Most of the participants asked for professional advice when buying pesticides and protective agents. 54% of users applied the pesticides before the first symptoms or appearance. Almost half of the surveyed people (45%) stated that they increased the dosage of the product if the first treatment had failed to show the desired effect. As far as the protective equipment is concerned, most people stated that they used a protective mask, gloves, and just 13 people said that they used the complete protective equipment. Most of the people stated that they obeyed the application procedure and the prescribed quantities supplied on the label of the product (88%). Most of the participants stated that they knew what the terms „waiting period“ and „tolerance period“ mean, as well as term „resistance“ and the term „phytotoxicity.“ Most of the participants stated that that bio-preparation are not used and offered for sale in sufficient quantities. Most of them saved the unused pesticides for the next season. Half of the surveyed people did not know how to dispose of the used packaging in a proper way. Most of them stated that they threw the product packaging to the communal waste (44%) and 11% of the participants took the packaging to the toxic waste disposal service (11%). 84% of people thought that the law regulations concerning the disposal of packaging are too mild and undefined. 89% of the surveyed people thought that pesticide market needs stricter regulations and more order and 88% of them expressed a need for supplementary education programmes concerning the use of pesticides.

U radu su ukratko prikazani trendovi u svjetskoj i domaćoj proizvodnji vina. Dani su podatci o sastavu otpadnih voda iz dostupne svjetske literature te toksični učinci ovih voda na različitim test sustavima. Dan je literaturni pregled najčešće korištenih metoda pročišćavanja te njihove prednosti i nedostaci. Iz iznesenih podataka moguće je zaključiti da otpadne vode iz procesa proizvodnje vina zbog svoje kompleksnosti sastava te dokazanog visokog toksičnog učinka predstavljaju značajan rizik za sastavnice okoliša i prirode. Visoke vrijednosti organskog onečišćenja, sezonalnost, te prisutnost toksičnih tvari zahtijevaju kombinaciju različitih metoda obrade kako bi se ove vode učinile neškodljivim za okoliš te zadovoljili propisani zakonski kriteriji za ispust u okoliš. Najviši stupanj detosikacije se postiže kombinacijom bioloških metoda i naprednih oksidacijskih procesa (kao predobrade ili završne obrade)., The paper briefly presents the trends in global and domestic wine production. It contains data on wastewater composition from available world literature and toxic impacts of this water in different test systems. An overview of the most frequently implemented treatment methods in the literature is provided as well, including their advantages and disadvantages. Based on the presented data, it can be concluded that wastewater from the wine production process, due to the complexity of its composition and proven high toxic impact, poses a significant risk for environmental and nature components. High levels of organic pollutants, seasonality and the presence of toxic substances require a combination of different treatment methods for rendering this wastewater harmless for the environment and compliance with the prescribed legal criteria for discharges into the environment. The highest detoxification level is achieved by implementing a combination of biological methods and advanced oxidation processes (including preliminary or final treatment).

Ispitivanje osetljivosti paradajza, paprike i krastavca na klomazon i imazamoks u zemljištima tipa ilovača i peskuša u kojima je vlažnost održavana na 20, 50 i 70% PVK, izvedeno je metodom biotesta u kontrolisanim uslovima. Kao parametri osetljivosti biljaka na klomazon mereni su sveža i suva masa izdanka i sadržaj pigmenata (hlorofil a i b i karotenoidi), dok su za utvrđivanje osetljivosti na imazamoks mereni sveža masa izdanka, sveža masa i dužina korena i sadržaj proteina rastvorljivih u vodi. Postojanost klomazona i imazamoksa u zemljištu praćena je 10, 20, 30, 40, 50 i 70 dana nakon primene herbicida biotest metodom, dok je količina ostataka klomazona utvrđivana i gasno-masenom spektrometrijom. Na osnovu analize dobijenih rezultata utvrđeno je da je najmanju osetljivost na prisustvo klomazona u zemljištu ispoljila paprika, nešto osetljiviji bio je krastavac, dok se paradajz može svrstati u kategoriju biljaka veoma osetljivih na ovaj herbicid. U početnim danima degradacije inhibicija merenih parametara bila je izraženija u peskovitom, nego ilovastom zemljištu. Takođe, za istu koncentraciju i istu vlažnost zemljišta, utvrđena količina klomazona analitičkom metodom, bila je veća u peskovitom zemljištu. Količina klomazona opadala je u funkciji vremena u oba tipa zemljišta. Nakon 70 dana degradacije i u ilovači i u peskuši utvrđene su relativno ujednačene količine klomazona kao i vrednosti EC50 praćenih parametara. Na osnovu utvrđenih inhibicija vegetativnih parametara konstatovana je značajna osetljivost sve tri biljne vrste na prisustvo imazamoksa u zemljištu. Paprika i paradajz su ispoljili prilično ujednačenu osetljivost, dok se krastavac može svrstati u grupu veoma osetljivih biljaka. Rezultati ukazuju da su parametri korena pouzdanije merilo osetljivosti biljaka na prisustvo imazamoksa u zemljištu. Različite koncentracije imazamoksa izazvale su promene u sadržaju proteina rastvorljivih u vodi kod sve tri biljne vrste. Na osnovu dobijenih odgovora nije bilo moguće uspostaviti zavisnost promene sadržaja proteina sa porastom koncentracije herbicida. U početnim danima degradacije, u svim varijantama ogleda, zabeležene su visoke vrednosti inhibicije parametara korena. Nakon 70 dana degradacije, utvrđene vrednosti inhibicije merenih parametara bile su nešto izraženije u peskovitom nego ilovastom tipu zemljišta, kao i u varijantama u kojima je vlažnost zemljišta održavana na 70% PVK. The sensitivity of tomato, pepper and cucumber to clomazone and imazamox in loamy and sandy soils of 20, 50 and 70 % field capacity was examined in a bioassay under controlled conditions. Fresh and dry weight of shoots and pigment contents (chlorophyll a and b and carotenoids) were measured as parameters of plant sensitivity to clomazone, while fresh weight of shoots, fresh weight and length of roots and content of water soluble proteins were measured to examine plant sensitivity to imazamox. Clomazone and imazamox persistence in soil was checked 10, 20, 30, 40, 50 and 70 days after herbicide application, while clomazone residues were determined by gas chromatography mass spectrometry (GC-MS). Data showed that pepper was the least sensitive plant to soil-incorporated clomazone, cucumber was slightly more sensitive, while tomato falls in a category of plants highly sensitive to the herbicide. The measured parameters were more distinctly inhibited in sandy than in loamy soil in the first few days of degradation. Also, clomazone levels detected by the analytical method under identical concentrations and soil moisture were higher in sandy soil. Clomazone levels decreased with time in both soil types. After 70 days of degradation, clomazone levels and EC50s of the measured parameters were similar in loamy and sandy soils. Data for the inhibition of vegetative parameters showed that all three plant species were significantly sensitive to imazamox in soil. Pepper and tomato demonstrated fairly regular sensitivity, while cucumber may be classified as a highly sensitive plant. The results showed that the root parameters were more reliable indicators of plant sensitivity to imazamox in soil. Different imazamox concentrations caused changes in contents of water soluble proteins in all three plant species. The response data revealed no clear dependence of protein contents on rising herbicide concentrations. In the initial days of degradation, the inhibition of root parameters had high values in all trials variants. After 70 days of degradation, inhibition of the measured parameters was slightly more pronounced in sandy than in loamy soil and in trial variants with 70 % field capacity.

U proizvodnji, ukrasno bilje, napadaju različiti uzročnici bolesti kao i štetnici koje često suzbijamo jednim tretiranjem pa postoji potreba kombiniranja sredstava za zaštitu bilja radi istovremene primjene. Sredstva za zaštitu bilja primijenjena u kombinaciji ponašaju se drugačije nego je to slučaj kada su primijenjena zasebno. Najčešći negativan učinak kombinacija je pojava simptoma vidljive ili nevidljive fitotoksičnosti. Cilj ovog rada je bio utvrditi fitotoksičnost kombinacije najčešće korištenih fungicida: azoxistrobin i ciprodinil+fludioksonil te insekticida abamektin i tiometoksam na vrstu Petunia sp. kod uzgoja presadnica u zaštićenom prostoru. Insekticidi i fungicidi korišteni su u kombinacijama u normalnim i dvostrukim dozama. Na biljke dva lista svake pojedine biljke primijenjeni su metodom uboda po Garu uz pomoć injekcijske igle u 4 ponavljanja. Ukupno je u pokus bilo uključeno 24 kombinacije i netretirana kontrola. Kontrolna varijanta tretirana je na isti način običnom vodom. Očitavanje oštećenja uz mjesta uboda obavljeno je uz pomoć milimetarskog papira sedam dana nakon tretiranja. Indeks fitotoksičnosti u odnosu na normalnu dozu insekticida i fungicida izračunat je zasebno temeljem prosječne površine oštećenja (mm2) na kombinaciji i pojedinačno primijenjenom pripravku. Utvrđeno je da su biljke petunije osjetljive na korištene pripravke i nakon primjene normalnih doza. Kombinacije insekticida Vertimec i Actara s fungicidom Switch mogu se preporučiti u zaštiti petunije samo ako se primjenjuju normalne doze. Nije utvrđena ovisnost fitotoksičnosti o dozi kod primjene kombinacije insekticida Vertimec s fungicidom Quadris te je primjena ove kombinacije upitna i morala bi biti provjerena prije primjene, a već normalne doze insekticida Actara u kombinaciji s fungicidom Quadris izazivaju znatna oštećenja lisne površine. Stoga se kombinacija ova dva proizvoda ne bi smjela primjenjivati.u svakom konkretnom slučaju. U proizvodnji petunije, a slično je i s drugim kulturama, nužno je provjeriti svaku kombinaciju koju želimo primijeniti, jer ako se koriste bez prethodne provjere može znatno povećati rizik za tretirane biljke i izazvati fitotoksičnost.

Selektivnost herbicida je značajka herbicida koja nema apsolutnu vrijednost. Ovisna je o velikom broju činitelja među koje pripada i specifični genotip pojedine sorte, odnosno kultivara. Fitotoksičnost metribuzina na sorte krumpira Arizona, Cerisa, Evolutio, Exelency i Gourmadine istražena je poljskim pokusom na lokaciji Hercegovina, u Širokom Brijegu. Pre-em i post-em aplikacijama različitih dozacija metribuzina ispituje se sortna osjetljivost. Dozacije u pre-em roku bile su 700, 1400 i 2100 g/ha, a u post-em 350, 700 i 1050 g/ha. Prve i druge istraživane dozacije kod oba roka primjene odgovaraju službenim registriranim količinama metribuzina po hektaru za primjenu u krumpiru. Sorta Exellency je pokazala najveću osjetljivost od svih ispitivanih sorata. Fitotoksičnost je bila najizraženija u pre-emergence roku primjene. Pri najvećoj dozaciji u pre-em roku utvrđeno je više od 70% lisne mase iskazuje fitotoksične simptome. Sorte Arizona i Cerisa iskazuju blagu osjetljivost koja je izražena kroz smanjennje 10% smanjenja nadzemne mase biljaka u odnosu na netretiranu parcelu. Sorte Gourmandine i Evolution su sorte koje su iskazale potpunu toleratnost pri registriranim dozacijama.

The sensitivity of wheat and oat to simulated napropamide residues was tested using bioassay based on morphological parameters. The difference in calculated EC50, EC20 i EC10 values for root length, root fresh weight and shoot fresh weight indicate the difference in sensitivity of the species tested. Oat showed slightly higher sensitivity than wheat. For the achievement of the same level of inhibition (10 - 20 %) higher concentrations are needed for wheat in comparison to oat (2 - 4 times higher). Ispitivanje osetljivosti pšenice i ovsa na simulirane ostatke napropamida izvedeno je primenom biotest metode, merenjem morfoloških parametara. Na osnovu određenih EC50, EC20 i EC10 vrednosti za dužinu korena, svežu masu korena i svežu masu izdanaka utvrđena je razlika u osetljivosti ispitivanih vrsta, pri čemu je ovas ispoljio nešto veću osetljivost. Za ostvarivanje inhibicije merenih parametara na nivou 10 - 20 % potrebna je 2 - 4 puta veća koncentracija za biljke pšenice u odnosu na ovas.

Od početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, atrazin je desetljećima bio nezamjenjiv herbicid u tehnologiji uzgoja kukuruza. Međutim, s porastom ekološke svijesti, mijenjaju se i propisi, pa atrazin zbog rezidua koje se sve češće nalaze u vodi za piće, postaje sve veći problem. Zbog toga mu se nastoji pronaći adekvatna zamjena. Od svih službeno registriranih herbicida u kukuruzu, njemu najsličniji je terbutilazin. Cilj istraživanja bio je usporediti herbicidni i fitotoksični učinak atrazina i terbutilazina na korovnu floru i kukuruz, te utvrditi osjetljivost jare zobi na njihove rezidue. Atrazin i terbutilazin primijenjeni su u kukuruzu u pre-emergence roku u registriranoj, dvostruko i trostruko većoj dozi. Herbicidni učinak istraživan je u godini uzgoja kukuruza, a fitotoksični učinak rezidua herbicida na jaru zob istraživan je slijedeće godine. Svi tretmani postigli su značajno bolji učinak u odnosu na netretiranu kontrolu. Količina oborina nakon tretmana utjecala je na fitotoksični i herbicidni učinak. U godini s nedostatkom oborina, učinak atrazina i terbutilazina bio je slabiji u odnosu na godinu s dovoljnom količinom oborina kada su svi tretmani postigli 100%-tni učinak. Rezidue terbutilazina djelovale su fitotoksično na jaru zob u godini sa nedostatkom oborina. Vizualnom ocjenom utvrđena je fitotoksičnost na dvostrukoj i trostrukoj dozi terbutilazina. Na istim tretmanima utvrđen je i značajan pad prinosa zobi, 35% na dvostrukoj odnosno 40% na trostrukoj dozi terbutilazina.

The aim of the study is to measure the in vitro antioxidant activity of elderberry (Sambucus nigra) fruit extract and to study its toxicity in a plant model system with regard to its possible application in food and agricultural industry. The antioxidant capacity of Sambucus nigra fruit powder was quantified by a photochemiluminescence method. The study of phytotoxicity of aqueous solutions of powder extract was performed using Allium cepa as a test organism. Photochemiluminescence determinations showed a very high antioxidant capacity of the product but also revealed its cytotoxic effect, along with mitodepressive activity and even inhibiton of mitosis at the preprophase stage when the fruit extract was used at higher concentrations. Aqueous solutions of the fruit powder have a reasonably expressed mutagenic activity in vivo on the radicles of Allium cepa, especially when they are used at a concentration of 1 g/dL for a prolonged time (48 h). At lower concentrations (0.1 g/dL), however, the mutagenic effect was not observed any more. The conclusion of our study is that Sambucus nigra fruit extract powder has a very high in vitro antioxidant activity and no mutagenic effects at low concentrations, which makes it recommendable for applications in the food industry., Svrha je ovoga rada bila odrediti in vitro antioksidativnu aktivnost ekstrakta plodova bazge (Sambucus nigra) i njegovu toksičnost za biljke, radi moguće primjene u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Antioksidativna svojstva voćnog praha određena su metodom fotokemiluminiscencije. Ispitana je fitotoksičnost vodene otopine praha ekstrakta bazge na luku (Allium cepa) kao testnom organizmu. Utvrđena je jaka antioksidativna sposobnost proizvoda, ali i njegova citotoksičnost te mitodepresivni učinak. Osim toga, veća koncentracija ekstrakta uzrokovala je inhibiciju mitoze u ranoj profazi. Vodene su otopine voćnog praha imale izrazito mutageni učinak in vivo na korijen luka, osobito duže vrijeme (48 h) pri koncentraciji od 1 g/dL. Pri manjim koncentracijama (0,1 g/dL) nije primijećeno mutageno djelovanje. Može se zaključiti da ekstrakt ploda bazge u prahu ima veliku antioksidativnu aktivnost in vitro, a pri manjim koncentracijama nema mutageni učinak, pa se može primijeniti u prehrambenoj industriji.

The paper shows the results of the study on effect of herbicides on weed control and occurence of phytotoxicity in winter rapeseed. Experimental plots were set up on two locations, in Belgrade and in Novi Sad. Effects of five active ingredients were investigated: metazachlor, quinmerac, clomazone, acetochlor, and linuron, applied alone or combined - joint application of several products based on the above ingredients, or application of a product based on two active ingredients - 14 variants in total. All of the tested herbicides were found to be effective against the present weeds. But, the results indicated that in years characterised by weather conditions which are unfavourable for sprouting and growth of rapeseed, the occurrence of high-level phytotoxicity that can even lead to plant death, is possible. Phytotoxicity was dete­cted in large number of tested variants. The highest level of phytotoxicity was noticed when clomazone-based product was used together with the product containing acetochor, as well as when clomazone and linuron-based products were applied together; both resulted in the total plant damage. Favourable weather conditions during the seeding period are very important for the growth of rapeseed crops. In their absence - crops suffer, especially if there is an additional adverse effect of herbicide-caused phytotoxicity. Rapeseed crops go through important development and organogenesis stages in autumn, so use of herbicides can result in significant plant damages, which raises doubts whether their application is justified at all. U radu su prikazani rezultati delovanja zemljišnih herbicida na suzbijanje korova i pojavu fitotoksičnosti u ozimom usevu uljane repice. Ogled je postavljen na dva lokaliteta u Beogradu i u Novom Sadu. Ispitivano je delovanje pet aktivnih materija: metazahlor, kvinmerak, klomazon, acetohlor i linuron, primenjivanih samostalno ili u kombinaciji - zajednička primena više preparata ili primena preparata formulisanih na bazi dve aktivne materije u ukupno 14 varijanti primene. Svi ispitivani herbicidi ispoljavaju dobro delovanje na prisutne korove. Dobijeni rezultati pokazuju da u godinama kada su nepovoljni uslovi za nicanje i razvoj uljane repice može doći do pojave izražene fitotoksičnosti koja može izazvati i potpuno propadanje useva. Pojava fitotoksičnosti se ispoljila u većem broju ispitivanih varijanti. Najizraženiju fitotoksičnost je pokazala zajednička primena preparata na bazi a.m. klomazon i acetohlor i preparata na bazi a.m. klomazon i linuron gde je doslo do potpunog propadanja biljaka. Vremenski uslovi u vreme setve su veoma važni za razvoj useva uljane repice. U suprotnom usev trpi posledice nepovoljnih uslova, posebno ako ima i dodatan negativan - fitotoksičan efekat herbicida. Usev u jesenjem periodu prolazi kroz značajne faze razvoja i organogeneze i primena herbicida može dovesti do pojave izraženih oštećenja što dovodi u pitanje opravdanost primene herbicida.

Variations in susceptibility of maize lines to herbicides depend on different factors. Visible signs of phytotoxicity do not occur in the first few days after application when plants are tolerant to some herbicides. The aim of our experiment was to study susceptibility of 16 ZP lines to nicosulfuron and foramsulfuron 48 hours after application in the 2006-2009 period. The alterations in dry matter content, as well as thermodynamic parameters of free energy and enthalpy, were analyzed. The examined parameters show that season had a significant influence on phytotoxicity expression, with high EWRC values obtained together with high values of free energy and dry matter during the cold season with lower precipitation level (period after herbicide application). In susceptible lines, the phytotoxic effect induced an increase in dry matter and free energy. Phytotoxic effects of nicosulfuron and foramsulfuron have basically different impact on system energetic properties: the effects of nicosulfuron could be connected to greater energy consumption, and the effects of foramsulfuron to increasing potential energy, mainly from metabolism, which could be associated with a 'metabolic burst'. From that point of view, the examined parameters can be successfully used as indicators of herbicide stress immediately after application. Variranja osetljivosti linija kukuruza na herbicide zavise od različitih faktora. Prvi znaci fitotoksičnosti, odnosno tolerantnosti na neke herbicide mogu biti prisutni već tokom prvih dana nakon primene herbicida, dok još nisu ispoljeni vidljivi znaci. Cilj rada je bio da se ispita osetljivost 16 ZP linija kukuruza na nikosulfuron i foramsulfuron, 48 sati nakon njihove primene tokom 2006-2009. godine. Analizirane su promene sadržaja suve materije, kao i termodinamičkih parametara tj. slobodne energije i entalpije. Ispitivani parametri su pokazali da sezona ima značajan uticaj na ispoljavanje fitotoksičnosti. Visoke vrednosti fitotoksičnosti su dobijene paralelno sa visokim vrednostima slobodne energije i suve materije tokom hladne sezone sa nižim nivoom padavina u periodu nakon primene herbicida. Fitotoksični efekti su kod osetljivih linija doveli do povećanja suve materije i slobodne energije. Fitotoksični efekti nikosulfurona i foramsulfurona su se suštinski drugačije ispoljili na energetske karakteristike sistema: efekti nikosulfurona bi mogli biti vezani za veću potrošnju energije, dok bi efekti foramsulfurona mogli biti vezani za povećanje energetskog potencijala, uglavnom preko metabolizma, što bi moglo da ukazuje na 'metaboličku eksploziju'. Sa te tačke gledišta, ispitivani parametri bi mogli uspešno da se koriste kao indikatori stresa izazvanog herbicidima, neposredno nakon njihove primene.

Korovi krumpiru mogu nanijeti vrlo velike štete te uzrokovati smanjenje prinosa do 24%. Poljskim pokusom utvrdili smo učinak punih i polovičnih doza kombinacije herbicida u post-emergence roku primjene na imanju OPG–a Brnobić u Valbandonu. Istraživanje se sastojalo od 4 tretmana. Pripravak Basta primijenjen je na svim tretmanima osim kontrolnoj parceli kad je poniklo 10% biljaka krumpira. U standardnom tretmanu (tret. 1) primjenili smo u pre-emrgence roku zemljišni herbicid Stomp 330. Herbicidnii pripravci Tarot 25 DF+Sencor WG+Basagran+Bijelo ulje, u punoj i polovičnoj dozi od propisane (tret, 2. i 3.), primijenjeni su u post – emergence roku. Puna doza post–em herbicida postigla je najbolji učinak na redukciju ukupnog broja jedinki korova i nadzemne mase korova, a odličan učinak na skupinu jednogodišnjih širokolisnih korova. Najbolji učinak na ljulj, jedinu uskolisnu i brojem najzastupljeniju korovnu vrstu u pokusu, promatrano kroz broj jedinki postigla je kombinacija Basta + Stomp 330, ali s obzirom na redukciju nadzemne mase ljulja najbolji učinak postigla je kombinacija polovičnih doza herbicida u post–em roku. Svi tretmani postigli su odličan učinak na jednogodišnje širokolisne vrste Polygonum aviculare, Amaranthus retroflexuy i Chenopodium album. Primjena herbicida Sencor WG u post – em roku fitotoksično je djelovala na krumpir sorte Jaerla

U okviru ovog istraživanja utvrđeni su odgovori organizama na različitom stupnju trofije - bakterije vrste Salmonella typhimurium, alge roda Chlorella, biljke vodena leća (Lemna minor L.) i obični luk (Allium cepa) - na smjesu mikrozagađivača prisutnih u vodi rijeke Ilove. Fito-, cito-, i genotoksičnost procijenjena je Ames-, Chlorella-, Lemna-, Allium- i komet-testom te metodom nasumično umnožene polimorfne DNA. Antioksidacijski enzimi superoksid dismutaza (SOD), katalaza (KAT), askorbat peroksidaza (APOD), gvajakol peroksidaza (GPOD) mjereni u korijenu luka (nakon 48 h izlaganja) i vodenoj leći (nakon 7 dana izlaganja) procijenjeni su kao potencijalni biomarkeri onečišćenja voda. Alge i vodene leće često se koriste ka otestni modeli zbog svoje osjetljivosti na različite toksične tvari te zbog jednostavnog i brzog uzgoja. Običan luk je vrlo pogodan za istraživanje genotoksičnosti zbog malog broja vrlo dugačkih kromosoma (2n = 16). Gotovo svi uzorci vode rijeke Ilove izazvali su smanjenje površine i promjera stanica algi te inhibiciju rasta vodene leće i smanjenje sadržaja klorofila, karotenoida i aktivnosti peroksidaze u vodenoj leći. Suprotno tome, u vodenoj leći i luku utvrđeno je povećanje sadržaja malondialdehida (pokazatelj oštećenja membranskih lipida) kao i aktivnosti katalaze (KAT) i superoksid dismutaze (SOD). Primijećene su morfološke promjene korijena luka, inhibicija rasta korjenčića, smanjenje mitotskog indeksa i povećana učestalost kromosomskih aberacija. Mikrozagađivači prisutni u vodi rijeke Ilove uzrokovali su značajno oštećenje molekule DNA te smanjenje stabilnosti genoma vodene leće. Ames-testom nije utvrđena mutagenost vode rijeke Ilove, pa se osjetljivijim pokazao komet-test. Kemijske i fizikalne analize nisu bile u mogućnosti utvrditi sve opasne tvari prisutne u vodama uključujući i produkte njihovih međusobnih reakcija. No, primjenom ekotoksikoloških testova s različitim organizmima može se utvrditi općeniti učinak izazvan kompleksnim smjesama i osigurati informaciju o potencijalnom riziku za vodeni ekosustav. Rezultati dobiveni u ovom radu ukazuju da voda rijeke Ilove sadrži toksične i genotoksične spojeve koje mogu utjecati na vodeni ekosustav i predstavljaju potencijalan rizik za sve žive organizme.

Vodena leća se često koristi kao modelna biljka zbog svoje osjetljivosti na različite toksične tvari te jednostavnog i brzog uzgoja. Običan luk je vrlo pogodan za istraživanje genotoksičnosti zbog malog broja vrlo dugačkih kromosoma (2n = 16). Teški metali prvotno djeluju na korjenski sustav te se dalje mobiliziraju uslijed transpiracije uzrokujući klorozu listova i inhibiciju rasta. Istraživala sam fitotoksične i genotoksične učinke teških metala nasađivanjem vodene leće i običnog luka na površinske vode (Sava Županja, Sava Jesenice i Sutla Prišlin) uzorkovane tijekom 3 mjeseca te otpadne vode ZGOS (uzorkovane kroz 24 sata) i Jakuševac. Biljni materijal je uziman nakon tjedan dana (vodena leća) ili 24h (luk) inkubacije. Metodom atomske apsorpcijske spektrometrije u uzorkovanim vodama su određeni esencijalni i neesencijalni teški metali. U ovom radu praćeni su rast i relativna masa svježe tvari, sadržaj klorofila i karotenoida, aktivnost gvajakol peroksidaze te citogenetička analiza. Svi uzorci voda su izazvali inhibiciju relativnog prirasta broja biljaka i relativne mase svježe tvari, smanjenje sadržaja klorofila i karotenoida te aktivnosti gvajakol peroksidaze. Aktivnost tog antioksidacijskog enzima bila je povećana samo u uzorcima otpadne vode ZGOS 4 i 5. Smjesa teških metala uzrokovala je inhibiciju rasta korjenčića i morfološke promjene kao što su vrškovi zavinuti u obliku kuke. Teški metali iz testnih voda smanjili su mitotski indeks i broj stanica u pojedinim fazama staničnog ciklusa. Citogenetička analiza pokazala je najveći broj kromosomskih aberacija u otpadnim vodama te površinskoj vodi Sutla Prišlin. Najčešće kromosomske aberacije prisutne u uzorcima, sljepljivanje, c-mitoza i zaostali kromosomi su vjerojatno posljedica povećanih količina olova, kroma i žive u uzorcima vode. Rezultati dobiveni u ovom radu na dvjema biljnim vrstama, vodenoj leći i luku, ukazuju na fito-, cito- i genotoksične tvari u uzorkovanim vodama i indiciraju potencijalan rizik ne samo za biljne vrste nego i za sve žive organizme

A field experiment was carried out to determine the presence of interaction between the insecticides terbufos, phorate, malathion + fenitrothion, carbofuran, and carbosulfan and the sulfonylurea herbicides primisulfuron-methyl, rimsulfuron, nicosulfuron, thifensulfuron-methyl and prosulfuron. The highest levels of phytotoxicity resulting from the terbufos by sulfonylurea interaction were observed in the treatments with the most precipitation after the application of the insecticide and just before that of the herbicide. No interaction or plant damage were recorded with the application of the soil insecticides carbosulfan, carbofuran, and malathion + fenitrothion at planting and the application of the herbicides primisulfuron-methyl, rimsulfuron, nicosulfuron, thifensulfuron-methyl and prosulfuron after the emergence of maize. However, the use of the soil insecticides terbufos and phorate and the herbicides primisulfuron-methyl, rimsulfuron, nicosulfuron, thifensulfuron-methyl resulted in significant phytotoxicity being found on maize plants. Prosulfuron was the only sulfonylurea that did not cause significant phytotoxicity when used in conjunction with terbufos or phorate. U poljskim uslovima ispitivana je interakcija između sulfonilurea herbicida primisulfuron-metila, rimsulfurona, nikosulfurona, tifensulfuron-metila i prosulfurona sa zemljišnim insekticidima terbufos, forat, malation + fenitrotion, karbofuran i karbosulfan. Najveći intenzitet fitotoksičnosti usled interakcije bio je u ogledima sa više padavina posle primene insekticida, a neposredno pre primene herbicida. Interakcija nije potvrđena u slučajevima primene zemljišnih insekticida karbosulfan, karbofuran, kombinacije malation + fenitrotion sa setvom i herbicida primisulfuron-metil, rimsulfuron, nikosulfuron, tifensulfuron-metil i prosulfuron posle nicanja kukuruza. Međutim, značajna fitotoksičnost na biljkama kukuruza bila je u slučajevima primene insekticida terbufos i forat sa herbicidima primisulfuron-metil, rimsulfuron, nikosulfuron i tifensulfuron-metil. Prosulfuron je bio jedini predstavnik ispitivanih sulfonilurea koji nije izazavao značajnu fitotoksičnost prema kukuruzu u slučajevima zajedničke primene sa terbufosom i foratom.

A three-year field trial was set up to study the effect of the soil insecticide terbufos on the selectivity of primisulfuron-methyl, rimsulfuron, and nicosulfuron towards three maize hybrids. The use of primisulfuron-methyl, rimsulfuron, and nicosulfuron after the application of the soil insecticide terbufos resulted in significant plant damage and a decrease of the above-ground plant weight and height, plant height and grain yield in three maize hybrids. The most susceptible hybrid was NS 420, while NS 375 and NS 640 exhibited approximately the same levels of tolerance towards the interaction between terbufos and the sulfonylureas. The highest levels of phytotoxicity resulting from the terbufos by sulfonylurea interaction were observed in the treatments with the most precipitation after the application of the insecticide and just before that of the herbicide. U trogodišnjim poljskim ogledima, ispitivan je uticaj zemljišnog insekticida terbufos na selektivnost primisulfuron-metila, rimsulfurona i nikosulfurona prema tri hibrida kukuruza. Primena primisulfuron-metila, rimsulfurona i nikosulfurona posle primene zemljišnog insekticida terbufos, prouzrokovala je jaču fitotoksičnost, smanjenje sveže mase nadzemnog dela biljaka, visine biljaka i prinos zrna tri hibrida kukuruza. Najosetljiviji hibrid bio je NS 420, dok su NS 375 i NS 640 ispoljili približan nivo tolerantnosti na interakciju ispitivanih sulfonilurea i terbufosa. Najveći intenzitet fitotoksičnosti usled interakcije bio je u ogledima sa više padavina posle primene insekticida, a neposredno pre primene herbicida.

Industrijske otpadne vode, kanalizacijske vode kao i ispirne vode s poljoprivrednih površina glavni su izvori onečišćenja vode i tla. Izuzetno važnim u ispitivanju, detekciji i kvantifikaciji fito-, cito- i genotoksičnih djelovanja u okolišu pokazala se primjena biljnih testnih organizama kao biomarkera. Nasađivanjem vodene leće i običnog luka na površinske vode (Sava Županja, Sava Jesenice, Sutla Prišlin, Krapinica Krapina, Toplica nizvodno od Daruvara, Kutinica prije utoka u Ilovu, Glogovnica Mostari, jezero Kozjak) uzorkovane tijekom 3 mjeseca te na otpadne vode ZGOS (uzorkovane kroz 24 sata), Jakuševac (jednokratno uzorkovanje) i Gorjak (uzorkovan tijekom četiri mjeseca) istraživani su fitotoksični i genotoksični učinci voda na dvije modelne biljke vodenoj leći (Lemna minor L.) i običnom luku (Allium cepa L.). Vodena leća se često koristi zbog svoje osjetljivosti na različite toksične tvari te zbog jednostavnog i brzog uzgoja. Običan luk je vrlo pogodan za istraživanje genotoksičnosti zbog malog broja relativno velikih kromosoma (2n = 16). Biljni materijal je uziman nakon tjedan dana (vodena leća) ili 24h (luk) inkubacije. Metodom atomske apsorpcijske spektrometrije u uzorkovanim vodama su određeni esencijalni i neesencijalni teški metali a ionskom kromatografijom i spektrofotometrijom hranjive tvari. Kao pokazatelji fitotoksičnosti praćeni su rast vodene leće, aktivnost gvajakol peroksidaze, sadržaj klorofila i karotenoida te malondialdehida koji je ujedino i pokazatelj opsega peroksidacije lipida. Kao pokazatelji genotoksičnosti praćene su morfološke promjene na korijenu luka koje nastaju kao posljedica djelovanja genotoksičnih tvari, mitotski indeks kao i učestalost kromosomskih aberacija. Komet-testom jezgara vodene leće uzgajanih na testnim vodama tjedan dana detektirana je prisutnost lomova DNA. Svi uzorci voda su izazvali inhibiciju rasta, smanjenje sadržaja klorofila, karotenoida i aktivnosti gvajakol peroksidaze. Pokazatelj opsega peroksidacije lipida bio je značajno povećan kod svih uzoraka otpadnih voda te kod površinskih voda Sutla Prišlin, Krapinica Krapina i jezera Kozjak. Zajednički učinak teških metala i povišenih koncentracija hranjivih tvari uzrokovao je inhibiciju rasta korjenčića i morfološke promjene kao što su savijanje vrškova u obliku kuke, smanjenje mitotskog indeksa i broja stanica u pojedinim fazama staničnog ciklusa. Citogenetička analiza pokazala je najveći broj kromosomskih aberacija u otpadnim vodama te površinskoj vodi Sutla Prišlin, Krapinica i jezero Kozjak. Najčešće kromosomske aberacije prisutne u uzorcima (sljepljivanje, c-mitoza i zaostali kromosomi) su vjerojatno posljedica povećanih količina olova, kroma i žive u uzorcima vode. Upotreba primarnih producenata za ispitivanje površinskih i otpadnih voda u kombinaciji s fizikalno kemijskim analizama može biti dobar indikator stanja okoliša, a rezultati dobiveni u ovom radu na dvjema biljnim vrstama, vodenoj leći i luku, ukazuju na prisutnost fito-, cito- i genotoksičnih tvari u uzorkovanim vodama i indiciraju potencijalan rizik za sve žive organizme.