Search

Iako je u prošlosti uglavnom svrstavana pod “razno” u odnosu na druge pisane dokumente, fotografija se u današnje vrijeme sve više smatra primarnim povijesnim izvorom. U prvom dijelu rada objašnjeni su neki od osnovnih pojmova koji se vežu uz arhive i fotografije te koja je zapravo uloga fotografije u arhivu. Opisani su različiti postupci nastanka fotografija kroz povijest (heliogravura, dagerotipija, želatinske, suhe emulzije) do danas. Fotografije kao specifično arhivsko gradivo zahtijevaju posebne uvjete prostora za njihovo pravilno očuvanje, ali prije svega posebno educirano osoblje čija je zadaća osigurati navedene uvjete te znati pravilno postupati s fotografijama što je objašnjeno pred sam kraj rada. Glavni fokus u radu je stavljen na osnove koje je potrebno poštivati prilikom arhiviranja i konzervacije fotografija. Although in the past it has mostly been classified as “miscellaneous” in relation to other written documents, photographs are nowadays increasingly considered as a primary historical source. The first part of the thesis explains some of the basic concepts associated with archives and photographs and discusses the role of photography in the archives. Various procedures for the creation of photographs throughout history (helioengraving, daguerrotipia, gelatin, dry emulsions) to date are described. Photographs as a specific archival material require special storage conditions for their proper preservation, but above all specially educated staff whose task is to secure the conditions and to know how to handle the photographs properly, which is explained towards the end of the thesis The focus of this thesis is on the fundamental requirements to be respected when archiving and preserving photographs.

Mit o objektivnosti fotografske slike u prikazivanju događaja iz prošlosti još je i danas široko prisutan u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Pritom se upravo Prvi svjetski rat ističe kao razdoblje tijekom kojega je medij fotografije – tada već tehnički solidno razvijen i poprilično usavršen – dobrim dijelom bio podređen „objektivnome” dokumentiranju ovoga sukoba. Veliki rat tako, usto što na više načina predstavlja prekretnicu u povijesti ratne fotografije, svjedoči i o svojevrsnome vraćanju dokumentarne istine u razvojni tijek ovoga medija, koja je uplivom umjetničkih tendencija i mogućnostima različitih intervencija u fotografsku sliku tijekom druge polovine 19. stoljeća bila ozbiljno poljuljana. Naime, nakon inicijalnoga, strogo pozitivističkoga poimanja fotografije kao izravnoga zapisa iz prirode tijekom prvih desetljeća njezine primjene – u kojima su nastale i najranije ratne snimke – na fotografije se ubrzo počinje gledati kao na rukotvorine (često i umjetnička djela) kod kojih upravo ljudsko posredovanje narušava apsolutnu istinitost cijeloga medija. Tek će prijelaz stoljeća, uvelike obilježen dokumentarnim snimkama Prvoga svjetskog rata, vratiti poljuljano povjerenje javnosti u željeni ideal autentične fotografije, koji će se u većoj ili manjoj mjeri zadržati sve do ulaska u digitalno doba. Dokumentarne snimke Velikoga rata bez sumnje čine najveći dio korpusa fotografskih dokumenata nastalih na bojištima između 1914. i 1918. godine. No, iscrpnim je proučavanjem većih cjelina sačuvanih snimaka katkad moguće opaziti i izdvojiti određen broj onih koje pozornost privlače vizualnim značajkama posve suprotnima dokumentarističkomu pristupu i težnji za istinitošću prikaza. Spomenute snimke ozbiljno zalaze u područje manipulirane fotografije, no ne s ciljem da bi nekoga zavele, odvele na stranputicu ili pak dezinformirale, nego ponajprije kako bi pokazale kreativnost u prikazivanju trenutaka iz svakodnevnoga života vojnika na bojištu. Sadržajno i zanatski ovi su primjeri svojevrsna artificijelna nadogradnja dokumentarnoga načina prikazivanja rata te istodobno svjedoče o solidnome fotografskom znanju i vještini njihovih autora. Ilustrirano brojnim primjerima, izlaganje će pokazati i objasniti različite fotografske tehnike poput duge i višestruke ekspozicije, solarizacije ili pak kombiniranoga otiskivanja, kojima su se austrougarski vojnici na europskim bojištima koristili ne bi li u trenutcima zatišja ratnih djelovanja stvorili zanimljive – šaljive, a katkad i nadrealne – fotografije, različite od strogo dokumentarne poetike ratnih snimaka toga vremena. Bez obzira na to što u njima možda nećemo naći vizualnu potvrdu događaja iz prošlosti na način koji bismo očekivali, one bez sumnje osobitim potencijalom doprinose ukupnosti slike o Velikome ratu zabilježene fotografskim putom.

U ovom je radu dan osvrt na srebro-želatinske fotografske pozitive, konkretno, riječ je o deset fotografija različitih formata (od 15,5 x 22 do 37,8 x 48,4 cm) kojima je fotograf Svetozar Prodanović predočio tijek nastajanja brončanog Spomenika Grguru Ninskom. Osim analize fotografske tehnike, u radu će biti riječi o vrstama oštećenja koja su s vremenom nastala na tim fotografijama, o adekvatnoj metodi konzervatorsko-restauratorskih radova, pravilnom načinu pohrane i zaštite fotografija te o smjernicama i planu potpunijega i što obuhvatnijeg očuvanja fotografske zbirke.

Pretečom današnjeg fotoaparata smatra se camera obscura (tal. tamna soba) koja je u osnovi bilo kakva dovoljno zamračena prostorija s rupicom kroz koju prolaze zrake svjetlosti. 1826. je godine, uz pomoć nekog tipa camere obscure, nastala prva trajno fiksirana fotografija, kada je Nicephore Niepce višesatnom ekspozicijom uspio zabiljeţiti „Pogled s prozora u Le Grasu“. Kroz sljedećih nekoliko desetljeća pioniri fotografije iskušavaju razne fotografske metode i postupke, a vjerojatno najvaţniji pomak učinio je George Eastman izumom fotografskog filma 1884. godine. Sljedeći veći tehnološki pomak je pojava filma i fotografije u boji kada je Kodachrome film pušten u masovnu proizvodnju. Tek 1988. izraĎena je prva digitalna kamera Fuji DS-1P, a dvije godine kasnije Kodak prikazuje javnosti prvu komercijalno dostupnu kameru DCS 100, čime započinje era digitalne fotografije. Pinhole camera is considered to be the forerunner of modern photo camera, and basically it can be any kind of dark space with a hole through which are passing rays of light. In the year of 1826 was created first permanent photography in the world with some kind of pinhole camera, when Nicephore Niepce by the use of long exposure managed to record “View thru the window in Le Gras”. For some decades pioneers of photography were experimenting with variety of photographic methods and procedures, but the most important contrivance was the photographic film made by George Eastman in 1884. The next important technological step was occurrence of color film and photography, when Kodachrome film was released in mass production. First digital camera Fuji DS-1P was made in the year of 1998. Two years later Kodak presents first commercially available camera DCS 100, which signifies the beginning of digital era of photography.