Search

Tema ovog rada su ozljede abdominalnih organa. Ovisno o mehanizmu nastanka razlikujemo tupe i penetrantne ozljede. Od ozljeda abdominalnih organa ovdje ću opisati ozljede slezene, jetre, gušterače, ozljede želudca, dvanaesnika, tankog i debelog crijeva. Ozljede abdominalnih organa često su praćene opsežnim krvarenjem. Hemoragijski šok je po život opasno stanje koje se javlja zbog gubitka velikih količina krvi. Postoje 4 stadija hemoragijskog šoka ovisno o količini krvi koja je izgubljena. Prijeoperacijska i poslijeoperacijska zdravstvena njega je važna koliko i sam operacijski zahvat te ako je dobro provedena može uvelike doprinijeti ishodu liječenja bolesnika. The topic of this paper is the abdominal organ injuries. Based on mechanism of injury we distinguish blunt and penetrating injuries. I will describe spleen, liver, pancreas, and gastrointestinal injuries. Hemorrhagic shock is life endagering state which occurs due to massive blood loss. There are 4 stages of hemorrhagic shock and depending on amount of blood loss. Preoperative and postoperative medical care is as important as the surgery itself and if it is well done can greatly contribute to patient`s outcome.

Zbrinjavanje politraumatiziranih bolesnika i bolesnika s hemoragijskim šokom predstavlja stručni i organizacijski izazov za osoblje hitnih službi. Preživljavanje takvih bolesnika ovisiti će o brzoj dijagnostici, kirurškoj kontroli krvarenja i agresivnoj nadoknadi volumena krvnim pripravcima. U našem radu prikazali smo slijed postupaka zbrinjavanja bolesnika s masivnim krvarenjem, uz primjenu protokola masivne transfuzije, čime se ubrzava doprema odgovarajuće vrste i količine krvnih pripravaka, uz istovremeno smanjenje potencijalnih nuspojava. No, uvođenje takvoga protokola u praksu zahtijeva značajne organizacijske napore, te dodatnu edukaciju osoblja koje sudjeluje u zbrinjavanju ozlijeđenih bolesnika. Svi navedeni postupci prilagođeni su organizaciji, ustroju i uvjetima u Općoj bolnici Zadar, a prilog su kvalitetnijem zbrinjavanju politraumatiziranih bolesnika, kao i drugih bolesnika u hemoragijskom šoku, poput bolesnika s obilnim gastrointestinalnim krvarenjem, opstetricijskim, ginekološkim i općenito masivnim perioperacijskim krvarenjem.

Cilj ove disertacije bio je istražiti ulogu autotransplantata slezene za vrijeme hemoragijskog šoka. U 7 prasadi u općoj intravenskoj anesteziji učinjena je splenektomija, u 7 splenektomija i autotransplantacija tkiva slezene u omentum, a u 6 prasadi iz kontrolne skupine učinjena je samo laparotomija u bijeloj liniji. Šest tjedana nakon operacije u općoj inhalacijskoj anesteziji izazvan je hemoragijski šok iskrvarenjem 30% ukupnog volumena krvi. Prije iskrvarenja, neposredno nakon iskrvarenja, 20, 60 i 100 minuta nakon iskrvarenja mjeren je minutni volumen termodilucijskom metodom, arterijski krvni tlak invazivnom metodom, određivan je acido-bazni status arterijske i venske krvi, vađena je venska krv za određivanje hematokrita, hemoglobina, laktata, glukoze, ukupnih proteina, albumina i globulina te su određivane vrijednosti trijasa. Podaci su statistički obrađeni analizom varijance te Duncan-ovim testom. Tjelesna masa 6 tjedana nakon operacije u splenektomiranih životinja te životinja s autotransplantatom slezene bila je statistički značajno manja (p