Search

Ljubavna je tematika osobito aktualna i popularna u predmodernoj književnosti, a pojačan interes za fenomen ljubavi u književnosti kao i njegove tekstualne kreacije pojavljuje se u renesansi. Budući da upravo tada nastaje moderni individuum i javlja se sve snažniji interes za svjetovne teme i intimne odnose, ljubavna je tematika jedna od najzastupljenijih u djelima. Kao posljedica toga u književnosti se oblikuju kodovi za govor o ljubavi i intimi kao i različiti modeli tekstualne prezentacije fenomena ljubavi i zajedno s njima kodirani identiteti sudionika ljubavnog odnosa. Ljubav je u renesansnoj književnosti, pa tako i u djelima pisca druge velike generacije renesansnih dubrovačkih književnika Nikole Nalješkovića, čijim se opusom bavimo u ovome radu, ponajprije tekstualni konstrukt. Stoga pokazujemo na koje se načine u Nalješkovićevim žanrovski raznolikim književnim djelima konceptualizira ljubavni odnos te kako se u tom procesu očituju književni utjecaji, ali i osobitosti njegova stila i poetike. Premda se Nalješkovićev opus nerijetko povezuje s realističnošću, mi ga, s obzirom na to da se u razdoblju u kojem stvara književnost osamostaljuje te je izraženiji odnos tekstova s drugim tekstovima nego s društvenom stvarnošću, uglavnom promatramo iz perspektive tekstualnih međuodnosa. Dok su u ljubavnoj lirici konceptualizacija ljubavnog odnosa i pluralni identiteti lirskog subjekta uglavnom uvjetovani odabirom amoroznog diskurza u kojemu se pojavljuju, u drugim je književnim vrstama, poput maskerata i farsa, u kojima je mimetički impuls izraženiji, literarna prezentacija ljubavi svojevrsni hibrid žanrovskih konvencija, književnih slojeva i društvenog i kulturnog konteksta. Naša je analiza usmjerena na slojeve koji sudjeluju u gradnji tekstualnog fenomena ljubavi, njihove funkcije i resemantizaciju, što je polazište za otkrivanje kompleksnosti literarne kreacije toga fenomena u Nalješkovićevu opusu i različitosti njegovih prezentacija u raznorodnim tekstovima. Usredotočujući se na ljubavni segment i konceptualizaciju ljubavnog odnosa u Nalješkovićevim tekstovima, ovaj rad nudi još jednu mogućnost njihove interpretacije. Love was a common topic in pre-modern literature, and the phenomenon of love and its textual forms became particularly popular in the renaissance. Due to the development of the modern concept of individuality, authors focused more on everyday life and personal relationships, and love became one the most prevalent topics in literary texts. As a result, authors developed various literary codes and textual models for representing love and intimacy, along with ways of textually coding the participants in romantic relationships. In the literature of renaissance, love was primarily a textual construct, which is also the case for the works of Nikola Nalješković, one of the great second-generation renaissance authors in Dubrovnik. This paper discusses the ways in which romantic relationships are conceptualized in Nalješković’s works of various genres, and how they points to literary influences as well as the peculiarities of the author's style and poetics. Although Nalješković’s works are often perceived as realistic, this paper approaches them from the standpoint of intertextual relationships. Whereas the conceptualization of the romantic relationship and the identity of the speaker usually depend on the type of romantic discourse in poetry, in genres with a stronger mimetic impulse, such as masques and farces, the representation of love is a product of genre conventions, intertextual relationships, and cultural context. This paper focuses on the components of love as a textual phenomenon, their functions and potential to produce meaning, which is a basis for the analysis of the literary complexity of love in the works of Nikola Nalješković and its manifestations in various kinds of texts. Focusing on the conceptualization of love and romance, this paper offers a possible way of their interpretation.

Contemporary digital environments are increasingly changing the ways in which we live and interact. One of the fields where this is evident is the field of intimate relationships. At the beginning of the third decade of the 21st century mobile dating applications are becoming a common way of meeting potential partners. The purpose of this paper is to explore the implications of this and to look more closely how online dating in the age of mobile applications is changing the field of intimate relationships, as well as to note the complexity of this phenomenon., Suvremena digitalna okruženja sve više mijenjaju načine na koje živimo te bivamo u interakciji. Intimni odnosi su jedno od područja na koja ona utječu. Mobilne aplikacije za upoznavanje su na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća sve uobičajeniji način upoznavanja potencijalnih partnera. Svrha ovog rada je istražiti implikacije ovakvog načina upoznavanja te pobliže promotriti način na koji online upoznavanje mijenja područje intimnih odnosa u dobu mobilnih aplikacija, kao i obratiti pozornost na kompleksnost navedenog fenomena.

Partnerski odnos se je v zadnjih nekaj letih korenito spremenil. Z moderno in pozno moderno družbo se je začel proces individualizacije in detradicionalizacije, ki sta posameznika ter intimne odnose še bolj preoblikovala. Individualizacija je proces, s katerim se družba ne osredotoča več na celotno družbo, ampak osredotočenost na posamezniku. Detradicionalizacija pa je proces, kjer se opušča tradicionalne dogodke in mišljenje. Poroka ni bila več določena in dogovorjena s strani družine, temveč se je zgodila iz ljubezni in pripadnosti dveh posameznikov. Predstave in želje razmerij so bile popolnoma drugačne kot pa v tradicionalnih časih. Največja sprememba, ki se je zgodila in je zelo pomembna za partnerske odnose, pa je osvoboditev žensk oziroma boj žensk za enakopravnost. To je pomenilo, da za ženske družina ni bila le reprodukcija in gospodinjska opravila. Dobile so možnost izbire partnerja po lastni izbiri, volilno pravico, izobraževanje in možnost zaposlitve. Z omenjenimi procesi so se spremenile vrednote posameznikov, partnerska zveza in družbena struktura. Relationship status has massively changed in the past few years. With modern and late modern society the process of individualization and detraditionalization has started, which modeled out individuals and intimate relations even more. Individualization is a process which focuses on individual and not on the whole society. Detraditionalization is a process of getting rid of traditional events and thoughts. A marriage was not defined by families anymore, however the cause was love and desire between two individuals. Expectations and desires of relatioships were much different as they were in traditional times. The biggest and very important thing that has happened is liberation and a fight for equality of women. It meant that for women, family was not only about reproduction and household work. Women got options as chosing a partner, suffrage, education and employement. Those mentioned processes led to changed relationships, social sturcture and individual values.

Uporaba spletnih socialnih omrežij je dandanes za mnoge izmed nas postala del vsakdana. Dva izmed omrežij z največjim številom uporabnikov sta Facebook in Instagram, vendar kljub njuni popularnosti ostaja njun vpliv na intimne vidike našega življenja, natančneje na intimne odnose, relativno neraziskan. Diplomska naloga raziskuje, kako uporaba spletnih socialnih omrežij Facebook in Instagram vpliva na ljubosumje v intimnih odnosih. Raziskala sem, kakšen vpliv imajo na ljubosumje situacije na spletnih socialnih omrežjih, kjer partner izrazi interes za drugo osebo, situacije, kjer druga oseba izrazi interes za partnerja, situacije, kjer je partner v stiku s svojimi preteklimi partnerji in objavljene fotografije partnerja. Rezultati analize so pokazali, da interes partnerja za druge osebe in stik partnerja s svojimi preteklimi partnerji statistično značilno pozitivno vplivata na ljubosumje. Raziskala sem tudi, ali na občuteno stopnjo ljubosumja vplivajo intenzivnost dnevne uporabe Facebooka in Instagrama ter demografski dejavniki spol, starost ter izobrazba. Za slednje se je izkazalo, da nimajo statistično značilnega vpliva na ljubosumje. Rezultati vsekakor kažejo, da na občutenje ljubosumja kot posledico uporabe spletnih socialnih omrežij vpliva sam način uporabe spletnih socialnih omrežij in ne demografski dejavniki in intenzivnost uporabe. For many of us, the use of web-based social media networks has nowadays become a part of everyday life. Facebook and Instagram are two of the networks with the highest number of users but, despite their popularity, their impact on the intimate aspects of our lives, more specifically on our intimate relationships, remains relatively unexplored. This thesis aims to determine how the use of web-based social media networks, namely Facebook and Instagram, affects jealousy in intimate relationships. I explored how the feelings of jealousy are impacted by situations where a partner expresses interest in another person, situations where another person expresses interest in a partner, situations where a partner is in contact with their past partners, and photos published by a partner. The results of the analysis showed that a partner’s interest in another person and a partner’s contact with their past partners had a statistically significant positive effect on jealousy. I also investigated whether the perceived degree of jealousy is influenced by the intensity of daily Facebook and Instagram use or demographic factors, such as gender, age and education. The latter turned out to have no statistically significant effect on jealousy. The results certainly show that the feelings of jealousy resulting from the use of web-based social media networks are influenced by the way web-based social media networks are used, and not by the demographic factors or the intensity of usage.

Online aplikacije za upoznavanje su jednostavan i popularan način upoznavanja potencijalnih romantičnih partnera. S obzirom da su mladi gotovo uvijek povezani preko mobitela, ovakve aplikacije lako su prihvaćene. Na koji način su se intimni odnosi mijenjali i kako je tehnologija utjecala na to bit će dijelom ovoga rada. Polazeći od teorijskih koncepata Zygmunta Baumana, Anthony Giddensa, Aarona Ben-Ze'eva ovo se istraživanje fokusiralo na iskustvo korištenja online dating aplikacija, te kako je ono povezano sa percepcijom o intimnim odnosima i razinom religioznosti. Provedena je online anketa na uzorku od 142 studenta Sveučilišta u Zadru te se pokušalo doznati nešto više o općenitim razmišljanjima studenata o aplikacijama za upoznavanje, njihovim motivima i učestalosti korištenja, te njihovim stavovima o intimnim odnosima i religioznosti. Pretpostavilo se da će ispitanici iz većih gradova češće koristiti aplikacije te da će se njihovo mišljenje o njima razlikovati. S obzirom na stavove o intimnosti pretpostavila se i razlika u korištenju te razini religioznosti. Rezultati istraživanja su pokazali koje se aplikacije najviše koriste, motive i učestalost. Nadalje je pokazano kako ne postoje statistički značajna povezanost između veličine naselja u kojem su ispitanici odrasli i korištenja online aplikacija za upoznavanje kao ni mišljenja o istima. No pokazalo se da postoje statistički značajne razlike ispitanika u stavovima o intimnosti s obzirom na ne/korištenje i religioznost, te se pokazala slabija negativna povezanost korištenja aplikacija za neobavezne seksualne odnose i straha od povezivanja s drugima. Online dating apps are an easy and popular way to meet potential romantic partners. Since young people are almost always connected via mobile phones, such applications are easily accepted. How intimate relationships have changed and how technology has affected this will be part of this paper. Starting from the theoretical concepts of Zygmunt Bauman, Anthony Giddens, Aaron Ben-Ze'ev, this research focused on the experience of using online dating applications, and how it is related to the perception of intimate relationships and the level of religiosity. An online survey was conducted on a sample of 142 students at the University of Zadar and tried to find out more about students' general thoughts about dating apps, their motives and frequency of use, and their attitudes about intimate relationships and religiosity. It was assumed that respondents from larger cities would use the applications more often and that their opinions about them would differ. With regard to attitudes about intimacy, a difference in use and level of religiosity was also assumed. The results of the research showed which applications are most used, motives and frequency. It was further shown that there is no statistically significant correlation between the size of the settlement in which the respondents grew up and the use of online dating applications as well as opinions about them. However, it turned out that there are statistically significant differences in respondents' attitudes about intimacy with regard to non-use and religiosity, and there was a weaker negative association between the use of applications for casual sex and fear of connecting with others.

Tehnologija spreminja način povezovanja z drugimi v naši družbi in intimni odnosi niso izjema. Razširjenost interneta in pametnih telefonov pomeni, da smo vedno na voljo, družabni mediji omogočajo, da nas drugi spoznajo, še preden smo se sploh srečali, aplikacije za zmenke pa nam omogočajo veliko izbiro primernih partnerjev. Zmenkarjenje se je spremenilo v igro, kjer prednjačita zasledovanje lastnih interesov in varčevanje s časom, in kjer spoznavanje partnerjev dojemamo kot virtualno nakupovanje. Ob vsem tem pa se spreminjata tudi naša seksualnost in tradicionalna monogamna razmerja – oboje postaja bolj fluidno. Trdimo lahko torej to, da ima tehnologija velik vpliv na spolne prakse ter spolno usmerjenost, pa tudi na dolgoročne odnose, monogamijo in druge romantične ideale. Z namenom interpretacije individualizma, komodifikacije in povečane fluidnosti v dveh epizodah popularne serije Black Mirror, diplomska naloga temelji na kritični teoretski konceptualni analizi, kjer v eni epizodi poudarim distopičnost tehnologije, v drugi pa se osredotočim na njeno zmožnost emancipatornosti znotraj intimnih odnosov. Ugotovitve kažejo, da nas aplikacije za zmenke dehumanizirajo, saj postanemo zgolj blago na trgu, naša individualnost je omejena s sistemom, obenem (in po drugi strani) pa nam tehnologija daje možnost, da eksperimentiramo, raziskujemo lastno seksualnost in transformiramo družbene norme – predvsem tradicionalna monogamna razmerja. Technology is changing the way we connect with others in our society and intimate relationships are not an exception. The proliferation of the internet and smartphones means we are always available, social media allows others to get to know us before we even meet and dating apps allow us a large selection of suitable partners. Dating has turned into a game where pursuing one's own interests and time efficiency are at the forefront, and where meeting partners is perceived as virtual shopping. Along with all this, our sexuality and traditional monogamous relationships are also changing as both are becoming more fluid. We can therefore argue that technology has a major impact on sexual practices and sexual orientation, as well as on long-term relationships, monogamy and other romantic ideals. In order to interpret individualism, commodification, and increased fluidity in two episodes of the popular Black Mirror series, the dissertation is based on critical theoretical conceptual analysis, where in one episode I emphasize the dystopian nature of technology and in the other I focus on its ability to emancipate within intimate relationships. The findings of this thesis show that dating apps dehumanize individuals as they become mere commodities in the market and that individuality is limited by the system. On the other hand, technology offers the opportunity to experiment, explore one's own sexuality and transform social norms, especially traditional monogamous relationships.

Suvremena digitalna okruženja sve više mijenjaju načine na koje živimo te bivamo u interakciji. Intimni odnosi su jedno od područja na koja ona utječu. Mobilne aplikacije za upoznavanje su na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća sve uobičajeniji način upoznavanja potencijalnih partnera. Svrha ovog rada je istražiti implikacije ovakvog načina upoznavanja te pobliže promotriti način na koji online upoznavanje mijenja područje intimnih odnosa u dobu mobilnih aplikacija, kao i obratiti pozornost na kompleksnost navedenog fenomena.

Cilj ovog istraživanja bio je (1) ispitati razlikuje li se razina stresa povezana s neplodnosti i zadovoljstvo intimnim odnosima s obzirom na uzrok neplodnosti i tip tretmana kod žena i muškaraca te (2) ispitati koji specifični čimbenici stresa pridonose zadovoljstvu intimnim odnosima i objašnjava li partnerovo/partneričino zadovoljstvo intimnim odnosima dodatni dio varijance. U istraživanju je sudjelovalo 94 para žena i muškaraca s problemom neplodnosti koji su ispunili Inventar problema plodnosti koji mjeri opći stres te pet dimenzija: socijalna zabrinutost, seksualna zabrinutost, teškoće odnosa, odbacivanje životnog stila bez djeteta i potreba za roditeljstvom ; Novu skalu seksualnog zadovoljstva koja mjeri usmjerenost na sebe i usmjerenost na partnera/partnericu te upitnik općih podataka i podataka o neplodnosti, poput trajanja neplodnosti, vrste uzroka (ženski čimbenici, muški čimbenici, oboje, nepoznat uzrok) te tip tretmana. Rezultati jednosmjernih analiza varijance pokazali su da se razina stresa ne razlikuje s obzirom na tip tretmana ni kod žena ni kod muškaraca. Međutim, razina stresa se razlikuje s obzirom na uzrok neplodnosti, ali samo kod muškaraca. Točnije, razina općeg stresa, seksualne zabrinutosti i teškoća odnosa viša je kod onih muškaraca koji su izvijestili da su „muški čimbenici“ uzrok neplodnosti nego kod onih muškaraca koji su izvijestili da su „ženski čimbenici“ uzrok. Hijerarhijske regresijske analize su pokazale slične rezultate kod žena i muškaraca u predikciji zadovoljstva intimnim odnosima. Nakon kontroliranja učestalosti intimnih odnosa koji objašnjavaju značajan dio varijance (oko 35%), specifični aspekti stresa povezani s neplodnosti značajno objašnjavaju dodatni dio varijance (oko 30%) pri čemu su seksualna zabrinutost i teškoće odnosa značajni negativni prediktori zadovoljstva intimnim odnosima. U trećem koraku, varijable partnerovog/partneričinog zadovoljstva značajno objašnjavaju dodatni dio varijance (od 3% kod muškaraca do 11% kod žena), pri čemu je usmjerenost partnera/partnerice na sebe značajan pozitivan prediktor vlastitog zadovoljstva intimnim odnosima. Zaključno, stresu povezanom s neplodnosti posebno su izloženi muškarci kod kojih su muški čimbenici uzrok neplodnosti. I kod žena i kod muškaraca intimnim odnosima većim dijelom pridonose aspekti neplodnosti koji se tiču partnerskih odnosa, dok partnerovo/partneričino zadovoljstvo tek manjim dijelom pridonosi osobnom zadovoljstvu intimnim odnosima.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da je stres doživljen izvan partnerskog odnosa negativno povezan s procjenama različitih ishoda intimne veze, kao što je zadovoljstvo vezom. Ovaj fenomen, poznat pod nazivom prelijevanje stresa (engl. stress spillover), potvrđen je u velikom broju istraživanja, no točni mehanizmi putem kojih se njegov utjecaj ostvaruje nisu u potpunosti razjašnjeni. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između vanjskog stresa, percepcije samo-efikasnosti u intimnom odnosu i zadovoljstva vezom. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 390 osoba u dobi između 18 i 35 godina, koje su u vezi duljoj od šest mjeseci, a ne žive s partnerom. Opsežnim upitnikom ispitan su: stres doživljen izvan intimnog odnosa, percepcija doživljenih stresnih simptoma, osjećaj samo-efikasnosti u intimnoj vezi, zadovoljstvo vezom, te su prikupljeni opći podaci o sudionicima i njihovoj intimnoj vezi. Rezultati su pokazali da je stres doživljen izvan partnerskog odnosa negativno povezan sa zadovoljstvom vezom. Sudionici koji doživljavaju više stresa izvještavaju o manjem zadovoljstvu vezom. I izraženost izvora vanjskog stresa i percipirani stres značajno pridonose objašnjavanju zadovoljstva vezom. Rezultati upućuju na posredujući učinak osjećaja samo-efikasnosti u intimnom odnosu na povezanost između izvora vanjskog stresa i percipiranog stresa te zadovoljstva vezom. Što je više izvora vanjskog stresa i percipiranog stresa, to je procjena samo-efikasnosti u intimnom odnosu manja, a manja samo-efikasnost povezana je s manjim zadovoljstvom vezom. Nalazi upućuju da je stres doživljen izvan partnerskog odnosa povezan s procesima unutar odnosa, te da niža samoefikasnost u intimnom odnosu može objasniti učinke prelijevanja vanjskog stresa u partnerski odnos.

Brojna istraživanja privrženosti pokazala su kako se naše ponašanje, emocije i prosudbe u intimnim odnosima razlikuju ovisno o tome imamo li pozitivan ili negativan model o sebi odnosno drugima. Posljednjih je godina jedan drugi oblik unutarnjih radnih modela – vremenska perspektiva – privukao pažnju istraživača kao konstrukt za koji se tvrdi da ima značajan utjecaj na ljudsko ponašanje. Vremenska perspektiva temelji se na organizaciji naših iskustava u temporalne kategorije (prošlost, sadašnjost, budućnost). Smatra se da individualne razlike u većoj ili manjoj usmjerenosti na pojedinu od ovih vremenskih kategorija dovode do razlika u prosudbama, odlukama, emocijama i ponašanju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između dimenzija privrženosti i vremenske perspektive. Očekivali smo da će pozitivni modeli o sebi i drugima biti povezani s orijentacijom na pozitivnu prošlost, hedonističku sadašnjost i budućnost, dok će orijentacija na negativnu prošlost i fatalističku sadašnjost biti povezana s negativnim modelom o sebi i drugima. Drugi cilj istraživanja bio je ispitati prediktivnu snagu privrženosti i vremenske perspektive za objašnjavanje određenih oblika ponašanja u intimnim odnosima: obrasce komunikacije i seksualnih odnosa, te ponašanja usmjerena održavanju trenutnog statusa veze ili učvršćivanju i unaprjeđenju veze. U istraživanju je sudjelovalo 294 osoba (47% muškaraca) u dobi od 18 do 37 godina koji su u ljubavnoj vezi od 1 mjeseca do 13 godina. Primijenjeni su Modificirani inventar iskustava u bliskim odnosima (Kamenov i Jelić, 2003) kao mjera privrženosti ljubavnom partneru, Zimbardov inventar vremenske perspektive (Zimardo i Boyd, 1999), Inventar pokazivanja naklonosti, antagonizma i seksualnih odnosa (Huston, Kamenov i Huić, 2010) te Skala aktivnog i pasivnog ponašanja u vezi (Huić i Kamenov, 2010). Rezultati su potvrdili hipotezu o povezanosti dimenzija privrženosti s neadaptivnim vremenskim perspektivama: orijentacijom ka negativnoj prošlosti i fatalističkoj sadašnjosti. Privrženost i vremenska perspektiva objašnjavaju od 7 do 47% varijance ponašanja u intimnim odnosima, a dobiveni obrasci u skladu su s teorijskim očekivanjima.