Search

Ovaj diplomski rad bavi se temom razvoja kompetencije slušanja u nastavi ruskog jezika. Teorijski dio rada daje pregled o važnosti slušanja kako u svakodnevnom životu, tako i u kontekstu učenja stranih jezika. Tumače se osnovni pojmovi i razlike između sluha i slušanja, ističu se mehanizmi slušanja te se opisuju različite vrste značenja koje su uključene u proces slušanja. Razmatra se važnost slušanja u odnosu na druge jezične vještine te se pojašnjava njegova uloga kao sredstva i cilja učenja. U radu se navode najčešće poteškoće s kojima se učenici suočavaju prilikom slušanja u nastavi ruskog jezika. Navode se faze poučavanja i učenja slušanja, a daje se i pregled različitih vrsta zadataka i vježbi koje se mogu koristiti u nastavi kako bi se razvile vještine slušanja učenika. Rad istražuje vještine slušanja učenika u nastavi ruskog jezika te njihove stavove o slušanju kao jezičnoj djelatnosti u nastavi ruskog jezika. Rezultati istraživanja upućuju na važnost slušanja kao jezične djelatnosti u nastavi ruskog jezika. Данная дипломная работа посвящена теме развития аудирования при обучении русскому языку. В работе представлен всесторонний обзор важности аудирования как в повседневной жизни, так и в контексте изучения иностранного языка. Объясняются основные термины и различия между слухом и слушанием, выделяются механизмы аудирования и описываются различные типы значений, вовлеченных в процесс аудирования. Кроме того, рассматривается важность аудирования по отношению к другим речевым деятельностям и разъясняется его роль как средства и цели обучения. В работе перечислены наиболее распространенные трудности, с которыми сталкиваются ученики при аудировании на уроках русского языка. В конце теоретической части перечислены этапы обучения аудированию, а также дан обзор различных типов заданий и упражнений, которые можно использовать на занятиях для развития у учащихся навыков аудирования. В эмпирической части представлены ход и результаты исследования навыков аудирования учащихся на занятиях по русскому языку и их отношения к аудированию как речевой деятельности. Результаты исследования указывают на важность аудирования как речевой деятельности в обучении русскому как иностранному языку. This thesis focuses on the development of listening competence in Russian language teaching. The theoretical part of the thesis provides an overview of the importance of listening both in everyday life and in the context of foreign language learning. It explains the basic concepts and differences between hearing and listening, highlights the mechanisms of listening, and describes various types of meaning involved in the listening process. The significance of listening is examined in relation to other language skills, emphasizing its role both as a means and goal of language learning. The thesis identifies the most common difficulties that students face when listening in Russian language classes. It presents the phases of teaching and learning listening and provides an overview of various types of tasks and exercises that can be used in teaching to develop students' listening skills. The thesis investigates students' listening skills in Russian language classes and their attitudes towards listening as a linguistic activity in Russian language teaching. The research findings emphasize the importance of listening as a language activity in Russian language teaching.

Temeljni cilj nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj, ali i u srednjoj školi jest razvoj jezične, a osobito jezično-komunikacijske kompetencije. Važnost razvoj jezičnih kompetencija na materinskome jeziku naglašava i Europska komisija koja je 2005. istaknula komunikaciju na materinskome jeziku kao prvu i ključnu kompetenciju između osam kompetencija za cjeloživotno učenje. Pretpostavlja se da dobro poznavanje materinskoga jezika omogućuje brže i lakše ovladavanje drugim (stranim) jezicima, ali i drugim sadržajima. Međutim, istraživanja u okvirima hrvatskoga obrazovnoga sustava pokazuju kako učenici već u vrlo ranoj dobi (primjerice, prvi razred osnovne škole) jako dobro ovladaju teorijom jezika i pravopisnim pravilima koja se od njih zahtijevaju, ali ne ovladaju njihovom primjenom. Na to utječu mnogi čimbenici, ponajprije plan i program koji učitelji trebaju u određenom vremenskom razdoblju realizirati, ali i način poučavanja, udžbenici za hrvatski jezik te mediji, odnosno okruženje u kojemu se učenik nalazi. Teže ovladavanje gramatičkim i pravopisnim pravilima hrvatskoga jezika vrlo često kod učenika stvara i negativan stav prema nastavnome predmetu, a time i hrvatskome jeziku općenito. Posljedica svega navedenoga jest slabija pismenost govornika hrvatskoga jezika unatoč velikome broju sati hrvatskoga jezika, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi. Stoga, Nacionalni okvirni kurikulum (2010) cjelokupnu nastavu hrvatskoga jezika temelji na jezičnim djelatnostima kao temeljnim strukturama u procesu učenja jezika. Poticanje jezičnih djelatnosti u nastavi hrvatskoga jezika ističu mnogobrojni lingvisti i metodičari smatrajući ih temeljnim zadaćama nastave hrvatskoga jezika u učenju i poučavanju hrvatskoga jezika (Pavličević-Franić 2005, 2011 ; Bežen 2009 ; Alerić 2009 ; Visinko 2010). Jezične djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje, pisanje) različite su aktivnosti čijim se sustavnim provođenjem znatno olakšava usvajanje jezičnih sadržaja (Pavličević-Franić, 2005). Prvim dvjema jezičnim djelatnostima: slušanjem i govorenjem dijete ovlada spontano, a drugim dvjema djelatnostima: čitanjem i pisanjem dijete ovlada uz pomoć specifičnoga načina poučavanja. Kako je pisanje vrlo zahtjevna jezična djelatnost koja podrazumijeva dobro poznavanje gramatike i pravopisa te funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika, važno joj je posvetiti mnogo vremena u nastavi hrvatskoga jezika. Pisanje se također može definirati i kao složena produktivna djelatnost koja zahtijeva visok stupanj poznavanja jezičnoga znanja (gramatičko, tekstno i pragmatičko). U ovome će se radu, stoga, prikazati rezultati istraživanja u ovladavanju jezične djelatnosti pisanja iz različitih aspekata. Prikazat će se motivacija učenika za pisanje, njihovi stavovi prema pisanju, utjecaj dijalekta na jezičnu djelatnost pisanja, utjecaj medija i stvaranje sociolekata u pisanju te utjecaj udžbeničkih i multimodalnih tekstova na pisanje. U radu će se također prikazati analiza najčešćih gramatičkih i pravopisnih odstupanja u pisanim radovima učenika te mogući uzroci tih odstupanja. Zaključno će u radu biti prikazane ideje i načini koji bi učiteljima mogli pomoći u poticanju jezične djelatnosti pisanja s ciljem razvoja komunikacijske kompetencije i funkcionalne pismenosti na hrvatskome jeziku.

Naslov je ovog diplomskog rada Od strukturalne lingvistike do filozofije jezika. U glavnom dijelu rada objašnjen je utjecaj strukturalne lingvistike, kao dominantnog lingvističkog pravca dvadesetog stoljeća na razvoj filozije jezika kao discipline, i to kroz reprezentativna djela lingvista Ferdinanda de Saussurea i filozofa jezika Ludwiga Wittgensteina. Osnovu diplomskog rada čine četiri međusobno povezana poglavlja koja se dijele na potpoglavlja. Prvo čini Uvod u tematiku diplomskog rada. U drugom poglavlju naslovljenom Strukturalizam Ferdinanda de Saussurea iznosim Saussureovu perspektivu jezika kao sustava kroz njegove slavne dihotomije. Temelj ovog poglavlja čini Saussureov Tečaj opće lingvistike koji je u to doba izazvao pravo obilje ideja pod čijim su utjecajem izrasle brojne discipline i škole, među kojima je i semiotika, disciplina temeljena upravo na de Saussureovu pojmu jezičnog znaka. Neizostavan dio ovog poglavlja jest i pojam 'jezične djelatnosti', gdje Saussure razlikuje jezik od govora. Treće poglavlje nosi naslov Jakobson vs. Saussure te iznosi sličnosti i razlike u učenjima dvaju značajnih europskih strukturalista. Ovo poglavlje donosi još i Jakobsonov model komunikacije, te šest jezičnih funkcija. U četvrtom poglavlju naslovljenom Strukturalizam, semiotika i filozofija jezika dovodim u svezu upravo tri navedene discipline kao i razliku između filozofije jezika i lingvistike. U posljednjem poglavlju koje je naslovljeno Filozofija jezika Ludwiga Wittgensteina, tematiziram razliku između dva za filozofiju jezika značajna djela, a to su Tractatus logico-philosophicus i Filozofijska istraživanja, u kojima ćemo uvidjeti Wittgensteinov obrat od ideje jezika kao slike svijeta do slike jezika kao igre. Na kraju donosim Zaključak, Popis ilustracija te Popis literature.